Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKI AERODROMI I AVIOKOMPANIJA IZMEĐU PRODAJE I PLJAČKE: Plan na nebu, a profit na zemlji

Objavljeno prije

na

brajovic

Kako ono kažu – obećanje ludom radovanje. Tako je nekadašnji premijer Milo Đukanović, tokom kampanje 2006. godine obznanio: „planiramo da aerodrom u Beranama počne s radom u naredne dvije godine”. Najprije su se, izgleda, na ovu udicu uhvatili oni iz Đukanovićevog najbližeg okruženja, pa su nam priče o skoroj obnovi aerodroma u Beranama potom pričali Filip Vujanović i Vuka Golubović. Uz podsjećanja kako su sa tog aerodroma putnički avioni, prije šezdeset godina, letjeli za Podgoricu, Beograd, Ljubljanu i Zagreb.

Danas, umjesto najavljenih aviona sa beranske piste uzlijeću ptice i po koji tinejdžer, kad pretjera sa brzinom isprobavajući očev auto. Dok se vlast ponaša kao da ne zna šta će ni sa postojećim aerodromima u Tivtu i Podgorici.

„Nećemo dozvoliti da na aerodromima građani i gosti čekaju pasošku konotrolu na pistama ili da prtljag čekaju tri i po sata kao što je prije neki dan bilo na podgoričkom aerodromu”, ljetos se požalio, i po malo zaprijetio, premijer Duško Marković, „To je zastiđe za Crnu Goru. Ova Vlada ne želi da takav resurs bude na takav način korišćen”.

Onda su Markovića novinari pitali šta njegova Vlada misli o (tada) novoimenovanom direktoru Aerodroma Crne Gore Danilu Orlandiću. Mladoj nadi SD koju sa aerodromima veže činjenica da mu je sestra tamo zasnovala radni odnos prije desetak godina. I da crnogorske Socijaldemokrate, tradicionalno, kao naknadu za učešće u vladajućoj koaliciji baštine pravo upravljanja Aerodromima, mogućnost bezgraničnog zapošljavanja članstva u toj kompaniji, te učešće partijske elite u Upravnom odboru Montenegroerlajnza. Markovićev entuzijazam tu je vidno splasnuo i krajnje pomirljivo zaključio da je izbor direktora pitanje za Upravni odbor Aerodroma. ,,Vlada će pratiti njegov rad”, rekao je Marković. Čuš.

I još jedna loša vijest. Od prijetnje Ivana Brajovića da će napustiti vladajuću koaliciju ako DPS krene u privatizaciju aerodroma nema ništa. Istina je da je Brajović rekao kako ,,ne može biti nikakve priče o prodaji Aerodroma, i to je za nas uslov ostanka u Vladi”. Ali ta je poruka izrečena tek pošto je premijer poručio da „niko nije rekao da će se aerodromi privatizovati, da će se prodati strancima, nego da će se valorizovati”.

A šta pomenuta valorizacija tačno podrazumijeva, to još nikome nije do kraja jasno.

Prema rječniku, valorizovati nešto znači odrediti mu cijenu, odnosno procijeniti. Pregledom arhive možemo zaključiti kako crnogorski zvaničnici pojam valorizacija sve češće koriste u kontekstu korišćenja/iskorišćavanja (kulturne baštine, istorijskih spomenika, nacionalnog parka, obnovljivih i neobnovljivih resursa…). Samo po sebi, korišćenje neprecizno definisanih termina otvara prostor za naknadne interpretacije i manipulacije. A toga smo se već nagledali. I previše.

Zato bi, za početak, valjalo krenuti od najjednostavnijih pitanja i odgovora. Recimo, šta je to – izuzev lošeg kadrovanja i politike precizne podjele plijena unutar vladajuće koalicje – što Vladu sprječava da na čelo Aerdroma CG postavi iskusan i sposoban menadžment ? Ili ovako: da li će crnogorski aerodromi, i nakon najavljenih višedecenijskih koncesionih aranžmana, nastaviti politiku nenaplaćivanja aerodromskih usluga i taksi nacionalnom avioprevozniku? Da li će i u tom slučaju biti moguće da se, pod pokroviteljstvom Vlade, profitom preduzeća Aerodromi garantuje kredit za Montenegroerlajnz? Teško.

Mnogo je, zapravo, izvjesnije da bi mogući koncesionar kao svoj prvi potez redukovao broj zapošljenih – krajem avgusta u Aerodromima CG bilo je više od 650 stalno zapošljenih. Spram manje od 200 koliko ih je bilo 2003. To bi, bez sumnje, poslovanje Aerodroma učinilo efikasnijim i profitabilnijim. Međutim, u specifičnoj situaciji u kojoj se nalazi Crna Gora, uz ekstremno visoku nezapošljenost i postojeću ponudu uglavnom slabo plaćenih radnih mjesta za koja nije potreban visok stepen znanja, moglo bi se pokazati da bi društvo od takve racionalizacije imalo više štete nego koristi. Prosto, otpušteni radnici Aerodroma vjerovatno ne bi pronašli novo, produktivnije radno mjesto, nego bi se pridružili postojećoj armiji nezapošljenih.

Tim više čudi višemjesečna odlučnost Markovićeve Vlade da Aerodromima ne dozvoli već dogovoren kredit od Evropske banke za razvoj kojim bi se modernizovao tivatski aerodrom. ,,Tom kreditnom linijom i ukupnim iznosom od 50 miliona eura, da je bilo političke volje Vlade, bio bi modernizovan aerodrom Tivat i trostruko prošireni njegovi kapaciteti, na tri miliona putnika godišnje”, saopštila je nedavno poslanica SDP Draginja Vuksanović, „da je Vlada vodila računa o državnim, a ne tajkunskim interesima, rekonstrukcija aerodroma Tivat u ovom aranžmanu bila bi gotova do ljeta 2018. a korist po državu bila bi 300 miliona u narednih 15 godina”.

Može li biti da Vlada ovaj posao, i profit, pokušava sačuvati za nekog već viđenog strateškog partnera? Koji bi za male pare dobio i odnio ogroman profit. Draginja Vuksanović tvrdi da je baš to u pitanju. Obraćajući se resornom ministru Osmanu Nurkoviću, ona je kazala da članovi Vlade sve rade kako bi se pripremio teren za prodaju Aerodroma, „kako biste ogromne aerodromske profite, umjesto da idu u Budžet, strpali u džep vašim namještenim tzv. partnerima kojima ste već obećali Aerodrome. Vaš koncept je – obezvrijedi, opstruiraj, opljačkaj i uništi profitnu državnu kompaniju kako biste je potom jeftino prodali tj. poklonili namještenom kupcu.”

Ministar saobraćaja, očekivano, spori osnovanost ovakvih tvrdnji. „Planirane aktivnosti i budući koraci u pravcu valorizacije aerodroma biće dostupni javnosti, što će otkriti sve zlonamjerne spekulacije, a potvrditi istinitost i dobru namjeru Vlade u ovom postupku”, kaže Nurković. Istovremeno, on navodi da su do sada razgovarali sa potencijalnim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Azerbejdžana, Kanade, Turske, Kine… „Iz razgovora dolazimo do novih ideja, koje će biti inkorporirane u buduću tendersku dokumentaciju, kao uslovi za dobijanje koncesije, a čijom realizacijom će se povećati benefiti, za građane, državu, privredu a, naravno, i za zaposlene u aerodromima”.

Još ministar objašnjava kako „bolja valorizacija aerodroma znači povećanje kapaciteta nacionalnih vazdušnih luka, veći kvalitet usluga, komfora i sadržaja koje oni treba da pruže putnicima koji sa raznih destinacija dolaze u Crnu Goru…”. Primjećujete – profit se ne pominje. Kao ni eventualni rast državnih prihoda po tom osnovu. To, možda, i nije slučajno.

Prema paravladinim medijima, u vrhu liste zainteresovanih koncesionara za višedecenijski zakup aerodroma u Podgorici i Tivtu nalazi se kompanija TAV (sa sjedištem u Turskoj, ali sa skoro 50 odsto kapitala francuske državne kompanije Airport de Paris) .U želji da nam približe svoje reference, iz TAV-a su nam predočili rezultate ostvarene nakon preuzimanja aerodroma Aleksandar Veliki u Skoplju. „Aerodrom u Skoplju kompanija TAV je preuzela 2012. godine koncesijom na 30 godina. Aerodrom je prilikom preuzimanja imao promet od 600.000 putnika godišnje i letjelo se na 12 destinacija, a sada ima dva miliona putnika godišnje sa 37 destinacija. Godišnji rast je 15 odsto”.

I ministru Nurkoviću dopalo se ono što je vidio u Makedoniji. „Oduševljen sam onim što je urađeno na aerodromu u Skoplju”. Ni jedna ni druga strana, začudo, ne govore o „detalju”: prihodi države Makedonije po osnovu koncesione naknade sada su manji nego na početku ugovora. Jednako nerado iz TAV-a govore o tome da su, kao dio konzorcijuma koji upravlja zagrebačkim aerodromom, zaslužni za to što taj aerodrom, suprotno ugovoru, nije stalno otvoren. Zato je avion Croatie Airlinesa, nedavno, prinudno slijetanje umjesto u Zagrebu obavio u Rimu. Pošto na zagrebačkom aerodromu, zbog ušteda zakupca, u noćnoj smjeni nije bilo osoblja neophodnog da servisira prinudno prizemljenje. Želimo li da se nađemo u sličnoj situaciji?

Da čudo bude veće – sa istim entuzijazmom sa kojim želi da se odrekne državne kontrole nad (profitabilnim) aerodormima, Vlada ne želi da ispusti dizgine u Montenegroerlajnzu – hroničnom gubitašu čiji dugovi prelaze 70 miliona eura. Vlada, javno i tajno, pomaže aviokompaniju uz najrazličitija objašnjenja. Od priče da je dužna tako tretirati „nacionalnu” kompaniju, preko nedokazanih tvrdnji njenom nemjerljivom doprinosu ovdašnjem turizmu, do priča da bi bankrotom aviokompanije njeni dugovi momentalno pali na teret poreskih obveznika. Podaci govore da Montenegroerlajnz, kao jedna od 40 aviokompanija koje slijeću na aerodrome u Tivtu i Podgorici, u Crnu Goru dovede svakog trećeg putnika. Da li bi taj posao mogao preuzeti neko drugi? Tu nemamo valjan odgovor.

Umjesto toga, ponovo slušamo priče koje su prethodile privatizaciji Kombinata aluminijuma ili svakoj od preprodaja nikšićke Željezare. „Samo neodgovorni pojedinci, politički ostrašćeni kalkulanti mogu Vladi spočitavati njeno opredjeljenje i namjeru da podrži Montenegroerlajnz i da tu kompaniju dovede u fazu kada će problemi u njenom poslovanju biti kvalitetnije riješeni”, spočitao je premijer kritičarima, uz najavu: „Ako Montenegroerlajnz ne bude imao perspektivu, Vlada će, u skladu sa zakonom, pokrenuti procedure da preuzme odgovornost za to i da izmiruje obaveze prema kreditorima”.

Potom je iz opozicije stigla tvrdnja da Vlada u tajnosti sprema lex specijalis, kako bi preuzela dugove nacionalne aviokompanije koju će, potom – prodati. Skoro je pa izvjesno da se u tim pripremama vode načinom na koji je Vlada Srbije prije pet godina preuzela dugove JAT-a i, u partnerstvu sa Etihadom, formirala Air Srbija. I niko ne želi da čuje ocjene ekonomskih analitičara koji su zaključili da je u pitanje veoma problematičan i, po interese države, krajnje neisplativ posao. Već viđeno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo