Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKI AERODROMI I AVIOKOMPANIJA IZMEĐU PRODAJE I PLJAČKE: Plan na nebu, a profit na zemlji

Objavljeno prije

na

Kako ono kažu – obećanje ludom radovanje. Tako je nekadašnji premijer Milo Đukanović, tokom kampanje 2006. godine obznanio: „planiramo da aerodrom u Beranama počne s radom u naredne dvije godine”. Najprije su se, izgleda, na ovu udicu uhvatili oni iz Đukanovićevog najbližeg okruženja, pa su nam priče o skoroj obnovi aerodroma u Beranama potom pričali Filip Vujanović i Vuka Golubović. Uz podsjećanja kako su sa tog aerodroma putnički avioni, prije šezdeset godina, letjeli za Podgoricu, Beograd, Ljubljanu i Zagreb.

Danas, umjesto najavljenih aviona sa beranske piste uzlijeću ptice i po koji tinejdžer, kad pretjera sa brzinom isprobavajući očev auto. Dok se vlast ponaša kao da ne zna šta će ni sa postojećim aerodromima u Tivtu i Podgorici.

„Nećemo dozvoliti da na aerodromima građani i gosti čekaju pasošku konotrolu na pistama ili da prtljag čekaju tri i po sata kao što je prije neki dan bilo na podgoričkom aerodromu”, ljetos se požalio, i po malo zaprijetio, premijer Duško Marković, „To je zastiđe za Crnu Goru. Ova Vlada ne želi da takav resurs bude na takav način korišćen”.

Onda su Markovića novinari pitali šta njegova Vlada misli o (tada) novoimenovanom direktoru Aerodroma Crne Gore Danilu Orlandiću. Mladoj nadi SD koju sa aerodromima veže činjenica da mu je sestra tamo zasnovala radni odnos prije desetak godina. I da crnogorske Socijaldemokrate, tradicionalno, kao naknadu za učešće u vladajućoj koaliciji baštine pravo upravljanja Aerodromima, mogućnost bezgraničnog zapošljavanja članstva u toj kompaniji, te učešće partijske elite u Upravnom odboru Montenegroerlajnza. Markovićev entuzijazam tu je vidno splasnuo i krajnje pomirljivo zaključio da je izbor direktora pitanje za Upravni odbor Aerodroma. ,,Vlada će pratiti njegov rad”, rekao je Marković. Čuš.

I još jedna loša vijest. Od prijetnje Ivana Brajovića da će napustiti vladajuću koaliciju ako DPS krene u privatizaciju aerodroma nema ništa. Istina je da je Brajović rekao kako ,,ne može biti nikakve priče o prodaji Aerodroma, i to je za nas uslov ostanka u Vladi”. Ali ta je poruka izrečena tek pošto je premijer poručio da „niko nije rekao da će se aerodromi privatizovati, da će se prodati strancima, nego da će se valorizovati”.

A šta pomenuta valorizacija tačno podrazumijeva, to još nikome nije do kraja jasno.

Prema rječniku, valorizovati nešto znači odrediti mu cijenu, odnosno procijeniti. Pregledom arhive možemo zaključiti kako crnogorski zvaničnici pojam valorizacija sve češće koriste u kontekstu korišćenja/iskorišćavanja (kulturne baštine, istorijskih spomenika, nacionalnog parka, obnovljivih i neobnovljivih resursa…). Samo po sebi, korišćenje neprecizno definisanih termina otvara prostor za naknadne interpretacije i manipulacije. A toga smo se već nagledali. I previše.

Zato bi, za početak, valjalo krenuti od najjednostavnijih pitanja i odgovora. Recimo, šta je to – izuzev lošeg kadrovanja i politike precizne podjele plijena unutar vladajuće koalicje – što Vladu sprječava da na čelo Aerdroma CG postavi iskusan i sposoban menadžment ? Ili ovako: da li će crnogorski aerodromi, i nakon najavljenih višedecenijskih koncesionih aranžmana, nastaviti politiku nenaplaćivanja aerodromskih usluga i taksi nacionalnom avioprevozniku? Da li će i u tom slučaju biti moguće da se, pod pokroviteljstvom Vlade, profitom preduzeća Aerodromi garantuje kredit za Montenegroerlajnz? Teško.

Mnogo je, zapravo, izvjesnije da bi mogući koncesionar kao svoj prvi potez redukovao broj zapošljenih – krajem avgusta u Aerodromima CG bilo je više od 650 stalno zapošljenih. Spram manje od 200 koliko ih je bilo 2003. To bi, bez sumnje, poslovanje Aerodroma učinilo efikasnijim i profitabilnijim. Međutim, u specifičnoj situaciji u kojoj se nalazi Crna Gora, uz ekstremno visoku nezapošljenost i postojeću ponudu uglavnom slabo plaćenih radnih mjesta za koja nije potreban visok stepen znanja, moglo bi se pokazati da bi društvo od takve racionalizacije imalo više štete nego koristi. Prosto, otpušteni radnici Aerodroma vjerovatno ne bi pronašli novo, produktivnije radno mjesto, nego bi se pridružili postojećoj armiji nezapošljenih.

Tim više čudi višemjesečna odlučnost Markovićeve Vlade da Aerodromima ne dozvoli već dogovoren kredit od Evropske banke za razvoj kojim bi se modernizovao tivatski aerodrom. ,,Tom kreditnom linijom i ukupnim iznosom od 50 miliona eura, da je bilo političke volje Vlade, bio bi modernizovan aerodrom Tivat i trostruko prošireni njegovi kapaciteti, na tri miliona putnika godišnje”, saopštila je nedavno poslanica SDP Draginja Vuksanović, „da je Vlada vodila računa o državnim, a ne tajkunskim interesima, rekonstrukcija aerodroma Tivat u ovom aranžmanu bila bi gotova do ljeta 2018. a korist po državu bila bi 300 miliona u narednih 15 godina”.

Može li biti da Vlada ovaj posao, i profit, pokušava sačuvati za nekog već viđenog strateškog partnera? Koji bi za male pare dobio i odnio ogroman profit. Draginja Vuksanović tvrdi da je baš to u pitanju. Obraćajući se resornom ministru Osmanu Nurkoviću, ona je kazala da članovi Vlade sve rade kako bi se pripremio teren za prodaju Aerodroma, „kako biste ogromne aerodromske profite, umjesto da idu u Budžet, strpali u džep vašim namještenim tzv. partnerima kojima ste već obećali Aerodrome. Vaš koncept je – obezvrijedi, opstruiraj, opljačkaj i uništi profitnu državnu kompaniju kako biste je potom jeftino prodali tj. poklonili namještenom kupcu.”

Ministar saobraćaja, očekivano, spori osnovanost ovakvih tvrdnji. „Planirane aktivnosti i budući koraci u pravcu valorizacije aerodroma biće dostupni javnosti, što će otkriti sve zlonamjerne spekulacije, a potvrditi istinitost i dobru namjeru Vlade u ovom postupku”, kaže Nurković. Istovremeno, on navodi da su do sada razgovarali sa potencijalnim investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Azerbejdžana, Kanade, Turske, Kine… „Iz razgovora dolazimo do novih ideja, koje će biti inkorporirane u buduću tendersku dokumentaciju, kao uslovi za dobijanje koncesije, a čijom realizacijom će se povećati benefiti, za građane, državu, privredu a, naravno, i za zaposlene u aerodromima”.

Još ministar objašnjava kako „bolja valorizacija aerodroma znači povećanje kapaciteta nacionalnih vazdušnih luka, veći kvalitet usluga, komfora i sadržaja koje oni treba da pruže putnicima koji sa raznih destinacija dolaze u Crnu Goru…”. Primjećujete – profit se ne pominje. Kao ni eventualni rast državnih prihoda po tom osnovu. To, možda, i nije slučajno.

Prema paravladinim medijima, u vrhu liste zainteresovanih koncesionara za višedecenijski zakup aerodroma u Podgorici i Tivtu nalazi se kompanija TAV (sa sjedištem u Turskoj, ali sa skoro 50 odsto kapitala francuske državne kompanije Airport de Paris) .U želji da nam približe svoje reference, iz TAV-a su nam predočili rezultate ostvarene nakon preuzimanja aerodroma Aleksandar Veliki u Skoplju. „Aerodrom u Skoplju kompanija TAV je preuzela 2012. godine koncesijom na 30 godina. Aerodrom je prilikom preuzimanja imao promet od 600.000 putnika godišnje i letjelo se na 12 destinacija, a sada ima dva miliona putnika godišnje sa 37 destinacija. Godišnji rast je 15 odsto”.

I ministru Nurkoviću dopalo se ono što je vidio u Makedoniji. „Oduševljen sam onim što je urađeno na aerodromu u Skoplju”. Ni jedna ni druga strana, začudo, ne govore o „detalju”: prihodi države Makedonije po osnovu koncesione naknade sada su manji nego na početku ugovora. Jednako nerado iz TAV-a govore o tome da su, kao dio konzorcijuma koji upravlja zagrebačkim aerodromom, zaslužni za to što taj aerodrom, suprotno ugovoru, nije stalno otvoren. Zato je avion Croatie Airlinesa, nedavno, prinudno slijetanje umjesto u Zagrebu obavio u Rimu. Pošto na zagrebačkom aerodromu, zbog ušteda zakupca, u noćnoj smjeni nije bilo osoblja neophodnog da servisira prinudno prizemljenje. Želimo li da se nađemo u sličnoj situaciji?

Da čudo bude veće – sa istim entuzijazmom sa kojim želi da se odrekne državne kontrole nad (profitabilnim) aerodormima, Vlada ne želi da ispusti dizgine u Montenegroerlajnzu – hroničnom gubitašu čiji dugovi prelaze 70 miliona eura. Vlada, javno i tajno, pomaže aviokompaniju uz najrazličitija objašnjenja. Od priče da je dužna tako tretirati „nacionalnu” kompaniju, preko nedokazanih tvrdnji njenom nemjerljivom doprinosu ovdašnjem turizmu, do priča da bi bankrotom aviokompanije njeni dugovi momentalno pali na teret poreskih obveznika. Podaci govore da Montenegroerlajnz, kao jedna od 40 aviokompanija koje slijeću na aerodrome u Tivtu i Podgorici, u Crnu Goru dovede svakog trećeg putnika. Da li bi taj posao mogao preuzeti neko drugi? Tu nemamo valjan odgovor.

Umjesto toga, ponovo slušamo priče koje su prethodile privatizaciji Kombinata aluminijuma ili svakoj od preprodaja nikšićke Željezare. „Samo neodgovorni pojedinci, politički ostrašćeni kalkulanti mogu Vladi spočitavati njeno opredjeljenje i namjeru da podrži Montenegroerlajnz i da tu kompaniju dovede u fazu kada će problemi u njenom poslovanju biti kvalitetnije riješeni”, spočitao je premijer kritičarima, uz najavu: „Ako Montenegroerlajnz ne bude imao perspektivu, Vlada će, u skladu sa zakonom, pokrenuti procedure da preuzme odgovornost za to i da izmiruje obaveze prema kreditorima”.

Potom je iz opozicije stigla tvrdnja da Vlada u tajnosti sprema lex specijalis, kako bi preuzela dugove nacionalne aviokompanije koju će, potom – prodati. Skoro je pa izvjesno da se u tim pripremama vode načinom na koji je Vlada Srbije prije pet godina preuzela dugove JAT-a i, u partnerstvu sa Etihadom, formirala Air Srbija. I niko ne želi da čuje ocjene ekonomskih analitičara koji su zaključili da je u pitanje veoma problematičan i, po interese države, krajnje neisplativ posao. Već viđeno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo