Povežite se sa nama

ZNACI PREPOZNAVANJA

Crnogorski zid

Objavljeno prije

na

Maj je mjesec posljednjih priprema za još jednu turističku sezonu. Mjesec kada se, uvijek tako izgleda, poslije duge zime zatvorenosti, otvaraju nove mogućnosti. Ali maj je i mjesec tužnih događaja iz prošlosti. Mjesec kada se navršava još jedna godišnjica od deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore. Zločin deportacije bosanskih izbjeglica nije zločin pojedinaca ili neke grupe koja se otrgla kontroli sistema. To je bio državni zločin, proistekao iz tadašnje vladajuće ideologije. Taj zločin nije bio eksces, nego logičan ishod tadašnje crnogorske politike. Atmosferu i ostale, mnogo konkretnije pretpostavke za taj, i sve druge zločine Miloševićeve države u kojoj je Crna Gora bila pouzdan partner, dakle saučesnik, kreirali su i građani koji su glasovima učvrstili i održavali stroj koji je, prije nego je razmontiran i završio na otpadu istorije u Hagu, zapalio cijelu jednu bivšu veliku državu i milione ljudi ubio ili prognao. Energija i upornost koju dio Crne Gore ulože u negiranje Miloševićeve odgovornosti dio je raspalog mehanizma koji je trebao da pruži zaštitu od pitanja vlastite odgovornosti. Drugi dio smatra da Milošević jeste bio odgovoran, a nezgodna pitanja o vlastitoj podršci Miloševiću pravda ,,zabludama”, ,,naivnošću” i, ponekad, ,,pragmatičnošću”. Treći, najmanji dio crnogorske javnosti zahtijeva istinu i takozvano suočavanje sa prošlošću. U ime te Crne Gore, sa konferencije za medije koju su, obilježavajući godišnjicu deportacije, organizovali Centar za građansko obrazovanje i Akcija za ljudska prava, ponovljen je zahtjev državi da se proglasi dan sjećanja na zločin koji je počinila država Crna Gora. I da se sagradi spomen obilježje. Kakvi su izgledi da se to doista i desi? U srži crnogorskog spora o prošlosti nisu takozvane istorijske činjenice, nego njihovo tumačenje. A to tumačenje je uvijek stvar volje političke većine, koja postavlja ideološku optiku kroz koju se prošlost ima posmatrati. Pogledajmo kakav stav o tim vremenima imaju političke partije u današnjoj Crnoj Gori. Vladajuća koalicija nudi vladajuću istinu: činjene su greške, za koje se Crna Gora susjedima i žrtvama ispričava, ali… Ključ je u tom ,,ali” – to su bile takozvane ,,greške mudrosti”, nužne, taktičke greške koje su vodile u strateški ispravnom pravcu. Te su greške bile ustupci koji su učinjeni da bi, onda kada je to postalo ,,moguće”, Crna Gora napravila otklon od Miloševića i krenula put nezavisnosti. Sa druge strane, dobre tri četvrtine opozicije crnogorsku politiku prve politike devedesetih ne smatra nikakvom greškom, nego jedinom ispravnom: po njima, greška je učinjena onda kada je napravljen otklon od Miloševića, i ta je greška dovela do ,,nacionalne katastrofe” – crnogorske nezavisnosti. Tumačenje zajedničkog nasljeđa devedesetih prostor je neobjavljenog ali čvrstog savezništva između crnogorske vlasti i najvećeg dijela opozicije. Kakvi su onda izgledi da neka druga istina, ona koju nude PZP, dio nevladinog sektora i očito neučinkovitih opinion-makera probije taj politički crnogorski zid?

Kada se govori o mogućnostima takozvanog ,,suočavanja sa prošlošću” i, uopšte, političkih promjena u Crnoj Gori, naročita je vrsta sljepila ignorisanje činjenice da iz savezništva sa Miloševićem i plamena devedesetih nije nastala samo vladajuća većina, nego i gotovo sva crnogorska opozicija, pri čemu se opozicija nije udostojila ni akta barem formalnog napuštanja nasljeđa propalog Vožda. Toj priči, od parlamentarnih stranaka (ovdje izuzimamo stranke manjinskih naroda) ne pripadaju samo SDP i PZP – kao mali utezi pravilno raspoređeni: jedni na kantaru vlasti, jedni na kantaru opozicije. Kao što je SDP nemoćan transformisati, ali i abolirati vlast, tako je i PZP nemoćan transformisati, ali i abolirati opoziciju.

Ta činjenica bitno ograničava mogućnost promjena u crnogorskom društvu, koje prosto treba nove ljude i nove ideje. Nešto što će razbiti beskrajno kretanje ukrug, na koje je ovo društvo dobrovoljno pristalo neprekidnim biranjem linije manjeg otpora.

Andrej NIKOLAIDIS

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Ajmo iz početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lani, petnaestog oktobra svečano je obilježen početak radova na autoputu Bar-Boljare. Vrpcu su presjekli predsjednici vlada Crne Gore, Srbije i Hrvatske Milo Đukanović, Mirko Cvetković i Jadranka Kosor. Zajedno su se pohvalili da je taj projekat najbolja preporuka evropskim partnerima i poručili da to znači otvaranje granice novog povjerenja i regionalne saradnje triju zemalja. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Čovjek, trojno biće

Objavljeno prije

na

Objavio:

durmitor

Održivost, uz podršku srca, počinje i završava u glavi. Oni zajedno pokreću volju za slobodno postupanje, uz razumijevanje tijesne povezanosti čovjeka kao dijela prirode, socijalnog bića i “homo oeconomicusa”. Održivost dugoročno služi opštem dobru, jer se ne postavlja pitanje malom egu kakvu neposrednu korist od toga ima. (više…)

Komentari

nastavi čitati

ZNACI PREPOZNAVANJA

Život u retrovizoru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazna vježba

Dosta djece u polukrugu čeka da policajci izvedu pokaznu vježbu s psom dresiranim da otkriva drogu. Vučjak je izuzetan, a vidi se da se i s policajcima radilo. Najzad, jedan od dvojice policajaca, okružen velikim brojem djece, objašnjava da će paketić droge, koji je maločas izvadio iz džepa, sakriti na neko mjesto i da će ga pas vrlo brzo pronaći. Sve ide po planu – dok vučjaka jedan policajac zamajava, drugi krije paketić droge u automobil parkiran pored. Vučjak kreće, uznemireno njuši vozilo sa svake strane i nepogrešivo grebe šapama tamo gdje je sakrivena droga. Svi smo oduševljeni. U međuvremenu jedan od policajaca objašnjava mi da je donio pravu drogu i da se ona za ovakve prilike dobija na revers. Pošto su djeca bila vidno oduševljena vježbom, jedan od policajaca obraća se prisutnima: Hoćete li da ponovimo vježbu? Ima li neko ko bi želio da sakrije drogu? Nastaje vriska, djeca dižu ruke i uglas viču: Evo ja! Mogu li ja da je krijem! Pokazna vježba otkrivanja pretvara se u vježbu skrivanja droge… Kada je po drugi put vježba uspjela, policajci su bili spremni da odgovaraju na pitanja publike. Jedan oštroumni mladić upita: Kako to da pas nije reagovao dok Vam je droga bila u džepu? Policajac mirno odgovara: ,,Aaa, oni nisu obučeni da traže drogu kod policajaca!”.

Istraživačko novinarstvo

Čovjek treba da je kao opruga – možeš ga sabiti do određenog nivoa, a kada taj prag pređeš, on uzvrati. Misao nije moja, ali iskustvo jeste. Na sjednici Odbora direktora, zbog teškog kršenja postupka vođenja i glasanja o tačkama Dnevnog reda neočekivano reagujem bijesom jer predsjedavajući okreće mobilni telefon prema nama prisutnima, uključuje spikerfon i dozvoljava da se nepoznato lice s ulice obrati članovima Odbora i utiče na tok sjednice i odlučivanje. Moj bijes izaziva bijes druge strane. Ubrzo se sve stišava… Popodne zove novinar M.M., primjećujem detaljno informisan, i raspituje se o tom incidentu. Kažem: ,,Ništa interesantno za medije. Lični sukob bez posljedica. Kome je to važno?” ,,Ali, ja sam predstavnik javnosti”, kaže M.M. ,,Ja se bavim istraživačkim novinarstvom i moram da pišem o tome”. Kažem ,,U redu, pišite”. I pisao je. Međutim, njegovo istraživanje stiglo je samo do toga šta je ko kome u bijesu rekao. Istraživanje novinara M.M. nije podrazumijevalo traganje za identitetom i namjerom N.N. osobe, koja je pokušala da manipuliše sjednicom. Posle se pitam kako ne opsovah N.N.-a, pa da pravilno usmjerim novinara M.M..

Videći jezik

U jednoj informativnoj TV emisiji pažnju mi nakratko privlači prilog o uručivanju Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta, štampanoj na Brajevom pismu, slijepoj djeci Crne Gore. Prisutni su predstavnici Vlade i UNICEF-a. Novinarka intervjuiše jednu djevojčicu koja ima stopostotno oštećenje vida. Djevojčica objašnjava da je srećna što slijepa djeca, zahvaljujući Brajevom pismu, sada mogu sama da čitaju Konvenciju. ,,Ranije su nam je čitali drugi”, kaže ona. Novinarka me probode pitanjem: ,,Na kojem jeziku?”. Djevojčica se malo zbuni i reče: ,,Pa, na videćem!”.

Iskra i mrak

Na svečanoj ceremoniji uručivanja nagrade za filantropiju i dobročinstvo, između ostalih, nagradu Iskra dobila je i Lidija Leovac iz Herceg Novog, samohrana majka koja je svoju ušteđevinu poklonila drugoj ženi, čija je egzistencija usljed gubitka posla postala ugrožena. Lidija, ganuta, prima nagradu i, kao svi iskreni dobročinitelji, kaže da joj nije cilj da drugima pokaže svoju velikodušnost, te da joj je malo neprijatno što prima nagradu za to, ali, s druge strane, raduje je što se ovom nagradom potvrđuje da nije luda. Kakvi su to ljudi koji su joj prebacivali da je luda zbog toga što je učinila? Kako je gust mrak u kojem živimo!

Šeherezada

Na proslavi 1.000-og broja Monitora novinar Đ. V. traži da mu odgovorim na jedno pitanje. Stajemo pred kameru: ..Na šta Vas asocira broj 1.000?”. ,,Mene”, kažem, ,,broj 1.000 asocira na Šeherezadu iz Hiljadu i jedne noći, na taj neobični lik iz arapske literature”. ,,Šeherezada se”, podsjećam, ,,pričom spašava od smrti. Ona hiljadu i jednu noć strašnog cara Šahrijara odvraća od njegove sulude navike da svake noći spava s djevicom i ubije je, pošto je obeščasti”. Đ.V. završava intervju, ostaje malo zamišljen, a onda kaže: ,,A, dobro ti je ovo!”. Biće da je nešto prepoznao.

Saša POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo