Povežite se sa nama

FOKUS

DA LI USTAVNI SUD ŠTITI MILA ĐUKANOVIĆA I DUŠKA MARKOVIĆA: Režim protiv rasvjetljavanja ubistva Duška Jovanovića

Objavljeno prije

na

Deset godina i dva mjeseca nakon što je ispred redakcije ubijen Duško Jovanović, suvlasnik i glavni urednik dnevnog lista Dan, sudije Ustavnog suda donijele su odluku o ukidanju osuđujuće presudu Damiru Mandiću koji u Spužu izdržava kaznu od 18 godina zatvora (odležao je, do sada, nešto manje od polovine).

Optuženom nije obezbijeđeno pravo na pravično suđenje, navodi se u saopštenju Ustavnog suda uz konstataciju da su Mandiću i njegovim advokatima tužilaštvo i sud uskratili ,,garantovane procesne postulate kao što su jednakost oružja i pravo na neposredno učestvovanje u dokaznom postupku”.

Tako će se jedinom optuženom za ovaj zločin ponovo suditi. Uz sve postojeće (desetogodišnje) nedoumice i kontroverze. I nekoliko novih.

Prvo suđenje Damiru Mandiću za saučesništvo u ubistvu Duška Jovanovića okončano je u decembru 2006. godine. Optužbe su odbačene. Obrazlažući presudu sudija Radovan Mandić je naveo da pred njegovim vijećem nije izveden nijedan dokaz na osnovu kojeg bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženi počinio bilo koju od radnji koje mu se stavljaju na teret. ,,Nije dokazano da je optuženi naručio automobil niti da ga je kupio od prethodnog vlasnika. Nije proveden nijedan dokaz da je Mandić nabavio dvije puške, niti je proveden ijedan dokaz na osnovu kojeg bi se moglo utvrditi da je bio u vozilu u noći kada je ubijen Jovanović”.

Kao jedan od detalja koji su obilježili to suđenje pamti se svjedočenje Dragana Đurovića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade, koji je u vrijeme ubistva vlasnika Dana bio ministar policije u Vladi Mila Đukanovića. Duško Marković, današnji potpredsjednik Vlade i ministar pravde, bio je jedan od Đurovićevih najbližih saradnika zadužen za resor državne bezbjednosti (današnja ANB).

Đurović je pred sudom tvrdio kako ni on ni policija ne znaju ko su ubice kojima je Damir Mandić, navodno, pomagao. Potom se, na insistiranje advokata porodice Jovanović, ispravio. ,,Ako piše da sam u izjavi datoj TV IN rekao da su za ubistvo Jovanovića sumnjivi Vuk Vulević i Muša Osmanagić, onda sam dao takvu izjavu”, kazao je Đurović i otišao na nove partijske zadatke (nekadašnji poslanik, direktor Pobjede i ministar, danas je direktor Agencije za civilno vazduhoplovstvo). Njegovi drugovi iz Vlade do danas su, u ,,slučaju Jovanović”, sačuvali demonstriranu sposobnost selektivnog pamćenja (filtriranja podataka) koja se povremeno graničila sa krivičnom odgovornošću. Ali, o tome nešto kasnije.

Nedugo po izricanju pomenute presude sudija Mandić bio je prinuđen da sudijsku togu zamijeni advokatskom kancelarijom. Iz tog perioda baštinimo aferu prisluškivanje – sudije Radovan Mandić i Ivica Stanković, tadašnji predsjednik Višeg suda u Podgorici a aktuelni kandidat za VDT, stavljeni su, navodno, ,,pod mjere tajnog nadzora” na zahtjev višeg tužioca Novaka Ražnatovića, a u okviru istrage specijalnog tužioca za organizovani kriminal Stojanke Radović. Slučaj je zataškan pa je sav ceh pao na teret glasnika – Monitora i našeg novinara Petra Komnenića.

Zanimljivo, Novak Ražnatović je, tvrde novinari Dana, najzaslužniji što iskaz Damira Mandića sa detaljima ubistva Duška Jovanovića nije mogao biti korišćen na sudu. Ražnatović je, kažu, odbio poziv policije da u kasnim večernjim satima dođe u policijske prostorije kako bi, kao što zakon nalaže, Mandić u njegovom prisustvu potpisao datu izjavu. Sjutra je bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem… I Ražnatović je danas advokat.

A Apelacioni sud je početkom 2008. godine, ukinuo oslobađajuću presudu Radovana Mandića.

Na ponovljenom suđenju vijeće sudije Lazara Akovića je, praktično uz iste dokaze, ,,sa sigurnošću utvrdilo da je Mandić počinio krivično djelo i to s umišljajem” pa je nekadašnji šampion karatea (dva puta biran za sportistu godine u Crnoj Gori) osuđen na 30 godina zatvora. ,,Činjenično utvrđenje sud u nedostatku direktnih dokaza zasniva na posrednim dokazima izvedenim na pretresu, između kojih je takva međusobna veza da predstavljaju sistem indicija”, obrazložio je Aković presudu krajem aprila 2009. U decembru iste godine Apelacioni sud je presuđenih 30 preinačio u 18 godina zatvora, čime je presuda postala pravosnažna.

Lazar Aković, međutim, u tom momentu više nije bio sudija. Nakon što je izrekao osuđujuće presude u dva po mnogo čemu najkomplikovanija sudska procesa u novijoj crnogorskoj istoriji – optuženom za saučesništvo u ubistvu Duška Jovanovića i optuženima za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića – Aković 23. oktobra objavljuje kako je ,,prinuđen da podnese ostavku”. Monitoru je kazao da to radi pod pritiskom nadređenih – predsjednika Višeg suda Mušike Dujovića i predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice.

Da nastavimo niz koincidencija: Dujović je bio član sudskog vijeća koje je 2006. godine, u nedostatku dokaza, oslobodilo Damira Mandića. Vesna Medenica je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića bila Vrhovni državni tužilac. Njoj su se, kažu, policijski inspektori obratili sa zahtjevom da im obezbijedi prisustvo tužioca pred kojim će Mandić potpisati priznanje. Ona ih je uputila na Ražnatovića i(li) njegovu koleginicu Ljiljanu Klikovac.

Tako stižemo i do ovonedjeljne odluke Ustavnog suda.

Znači li to što su preporuke Ustavnog suda obevezujuće za sudove nižeg reda da će, ne bude li novih dokaza, na sljedećem suđenju jedini za sada optuženi za ubistvo Duška Jovanovića biti ponovo oslobođen? Koji su razlozi što je žalba Mandićevih advokata duže od četiri godine ležala skoro zaboravljena, da bi – na iznenađenje i pojedinih članova Ustavnog suda – na svjetlost dana bila izvučena baš u trenutku kada priča o ubistvu Duška Jovanovića, njegovim inspiratorima, naručiocima i izvršiocima ponovo zaokuplja pažnju javnosti.

Da li se samo slučajno poklopilo to što je odluka Ustavnog suda stigla praktično 24 sata nakon što je Veselin Vučković, vršilac dužnosti VDT-a saopštio kako će premijer Đukanović biti saslušan sljedeće nedjelje o Jovanovićevom ubistvu. Vučkovićeva najava stigla je gotovo dva mjeseca nakon što je premijer u parlamentu saopštio: ,,Ovih dana sam dobio poziv državnog tužioca i odgovorno ću se odazvati u prvom terminu u kojem mi dozvole obaveze na funkciji premijera”.

Povod za Đukanovićevo svjedočenje je njegova izjava da je ,,Duška Jovanovića ubio onaj ko ga je najviše koristio dok je bio živ” uz preciziranje kako je ,,To isti onaj koji nosi politički kišobran za ubistvo Zorana Đinđića”. Sve ovo je premijer objelodanio prije 15 mjeseci, na konferenciji za štampu kojom je obilježeno prvih 100 dana njegove sedme vlade (vješto: saopštena ekskluziva je odgurala u zapećak vladinu katastrofalnu ekonomsku politiku).

Pošto je samo koju noć ranije Vladimir Beba Popović, kontroverzni tumač događaja vezanih za ubistvo srpskog premijera, u Živoj istini pomenuti politički kišobran smjestio u ruke Vojislava Koštunice, nije bilo teško odgonetnuti koga optužuje Đukanović. Premijer se, pride, potrudio da demantuje svoje saradnike, od ministra policije Raška Konjevića do ministra pravde Duška Markovića, koji su njegovu izjavu pokušavali protumačiti kao prvenstveno ,,političku”. Dakle – i ničim potkrijepljenu.

,,Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun”, govorio je Đukanović, naglašavajući da je spreman „da svakom državnom organu ponovim ovo što sam kazao”. Samo državni organi nijesu bili spremni da ga čuju. Zašto?

Djelić odgovora na ovo pitanje mogli bi pronaći u prošlomjesečnoj konfuziji oko Vladine odluke da obnovi nagradu od milion eura za informacije koje bi dovele do rasvjetljavanja ubistva urednika Dana. ,,Prihvatanjem izvještaja Komisije, Vlada Crne Gore je preuzela obavezu da raspiše nagradu od milion eura za informacije koje bi mogle dovesti do rasvjetljavanja ubistva Duška Jovanovića, ali i da utvrdi novčane nagrade za sve ostale slučajeve napada na novinare i imovinu medija”, saopštio je Nikola Marković, predsjednik državne Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare, sredinom juna. Samo dvadesetak dana kasnije, nakon što se Komisiji javio potencijalni svjedok voljan da, uz garantovanu zaštitu i finansijsku stimulaciju, otkrije detalje koji bi mogli dovesti do rasvjetljavanja Jovanovićevog ubistva, iz Vlade je stigla vijest da nagrada o kojoj se pisalo danima – ne postoji.

Pažljivi posmatrači ovog slučaja već su znali da narečena milionska nagrada, zapravo, nikada nije ni postojala. Obznanila je to advokatica porodice Jovanović Lidija Božović, još na prvom suđenju Damiru Mandiću.

Nagrade, dakle, nema, ali ima novih preplitanja slučaja Jovanović i Ščekić. Od onih na granici bizarnog, poput vijesti da je na nedavnom zatvorskom vjenčanju Damira Mandića mladoženjin kum bio Ljubo Bigović. Ovaj Baranin je do sada tri puta nepravosnažno osuđen kao jedan od organizatora ubistva Slavoljuba Šćekića (na 30 godina zatvora) ali je presuda sva tri puta padala na višoj instanci. Posljednji put prije dva mjeseca, kada je Vrhovni sud ukinuo presudu i naložio novo suđenje ali, praktično bez ključnih dokaza u dosadašnjem postupku – iskaza koje su pred specijalnim tužiocem dali svjedoci Žarko Radulović i Zoran Vlaović. Ti iskazi, prema odluci Vrhovnog suda ,,nijesu pravno valjani dokazi na kojima se može zasnivati presuda u ovoj krivično pravnoj stvari”.

Ni tu spisak čudesa nije konačan.

Početkom godine, pred obilježavanje desete godišnice ubistva Duška Jovanović, potpredsjednik Marković je u TV intervjuu objasnio zašto, kao bivši čelnik ANB-a ,,ne osjeća nikakvu odgovornost” za Jovanovićevo ubistvo. ,,Mi smo ukazivali na određene rizike i opasnosti koje se tiču bezbjednosti gospodina Jovanovića. Ja sam tada čak i pisao odgovarajuća pisma ministru Jovićeviću da se o tome povede više računa”. Skandal je nastao kada se ispostavilo da je Marković u potpunosti prećutao priču i eventualne podatke o ugroženosti Duška Jovanovića kada je, nakon njegovog ubistva, dao iskaz pred istražnim sudijom Radomirom Ivanovićem. Nikola Marković je zato u januaru podnio krivičnu prijavu protiv potpredsjednika Vlade, ,,zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo pomoć učiniocima poslije izvršenog krivičnog djela”. Tek pet mjeseci kasnije Marković je višem državnom tužiocu Vesni Jovićević dao izjavu. Detalji su tajna.

Odluka Ustavnog suda, a posebno momenat u kome je ona donijeta otvara nove dileme. Najvažnija od njih – da li se vlast trudi da razriješi ili da zataška ovaj zločin.

Nikola Marković nema dileme. ,,Saučesniku u ubistvu Duška Jovanovića data je nagrada za decenijsko ćutanje o nalogodavcima”, kaže Marković za Monitor. ,,Kao u najgorim krimi pričama sa ovakvim sitnim kriminalcima kombinuju se metode štapa i šargarepe – malo kazne malo nagrade. Presudom Ustavnog suda režim je pokazao šta misli i o istragama za napade na novinare, ali i o napadačima. Sve što je do sada urađeno na otkrivanju napadača na novinare, pokazalo se, desilo se zbog pritiska međunarodne zajednice… Režim je imao obavezu prema EU i nešto je počeo da radi, ali se onda pokazalo da mnogo veću obavezu ima prema mafiji…”.

Još jedno prisjećenje. Među dokumentima objavljenim na sajtu Vikiliksa našla se i analiza, najvjerovatnije s početka 2007. godine, u kojoj se tadašnja zamjenica ambasadora SAD u Podgorici Arlin Feril bavi reakcijom institucija na ubistvo Duška Jovanovića.

,,Neobjašnjiva je žurba da se uhapsi samo jedan član šire zavjere uz očiglednu nevoljnost da se otkrije i procesuira bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”, izvještava Feril komentarišući i suđenje okončano oslobađajućom presudom. ,,Rupe u dokazima su bile dovoljne da stvore osnovane sumnje oko toga da li je vlada dokazala svoj slučaj protiv Mandića”.

Slijedi poenta: ,,Ubistvo Duška Jovanovića i suđenje Damiru Mandiću ispolitizovani su od prvog dana. Dodatno, crnogorske sudije i sudovi ne uživaju povjerenje javnosti pošto se smatra da su podložni nedopustivim spoljnim uticajima. Obije ove opservacije objašnjavaju oštre reakcije na oslobađanje, ali ne poništavaju legitimnost sudske presude”.

Danas se nema šta dodati ovom zaključku. Iako za razliku od 2007. godine, sada imamo tri različite presude. I nove neposredne i posredne dokaze koji kazuju da Damir Mandić nije jedini koji krije tajnu ubistva Duška Jovanovića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

GODINU POSLIJE: Čija je nula veća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Ili je vrijeme da se pozabavimo alternativama

 

Aplauz socijalnih partnera za plan i predstojeće mjere ove Vlade najbolje pokazuje naš put, pohvalio se na Tviteru Milojko Spajić, ministar finansija u aktuelnoj/odlazećoj Vladi. Onda smo i od zvaničnika Unije poslodavaca i dvije reprezentativne sindikalne asocijacije čuli da oni podržavaju najavljeno povećanje zarada i smanjenje dažbina za poslodavce.

Tako su Spajić i ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, njegov najbliži saradnik u promociji tzv. Maršalovog plana za Crnu Goru, dobili formalne partnere sa kojima će podijeliti teret ali i odgovornost za eventualni (ne)uspijeh najavljenog eksperimenta. Ali smo, ponovo, ostali bez odgovora na nekoliko jednostavnih i izuzetno važnih pitanja bez kojih je nemoguće dati valjan sud o stvarnim dometima Spajićevog plana.

Recimo: kako će Vlada nadomjestiti smanjenje prihoda od 180 – 200 miliona eura po osnovu ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje uz najavljeni rast izdataka za plate u javnom sektoru (zdravstvo, obrazovanje, pa redom…)? Šta će biti sa obećanim kapitalnim budžetom ,,najvećim u istoriji Crne Gore”? Da li će poslodavci, kada za to dođe vrijeme, bespogovorno prihvatiti ,,mali” rast troškova do koga će dovesti najavljeno povećanje minimalne i prosječne zarade i kako će se to odraziti na održivost njihovog biznisa? Kolika je vjerovatnoća da će neki od njih na povećane izdatke odgovoriti otpuštanjem radnika? Da li će najavljene mjere dovesti do nastavka trenda gašenja postojećih radnih mjesta, posebno na sjeveru zemlje?

Na kraju možda najvažnije – kako će armija penzionera i nezaposlenih preživjeti neminovni skok cijena koji je, makar to je jasno, neizbježan – što zbog globalnog rasta cijena hrane i energenata, što zbog Spajićeve namjere da sa sadašnjeg modela oporezivanja dohotka pređemo na oporezivanje potrošnje. Po uvećanim stopama poreza i dažbina (akcize…). Dok bi penzije i socijalne naknade ostale iste. Prema važećim propisima, usklađivanje sa najavljenim rastom zarada i cijena može uslijediti tek početkom 2023. godine.

Umjesto odgovora, množe se nedoumice o polaznim protpostavkama, ekonomskim i političkim, za realizaciju obećanog. Prezentujući svoj plan, prije dvadesetak dana, ministar Spajić je objavio ,,najnoviju nezvaničnu procjenu” Ministarstva finansija i socijalnog staranja prema kojoj će BDP Crne Gore u ovoj godini porasti 13 odsto. Sredinom nedjelje stigle su, takođe nezvanične, prognoze MMF-a, da će ovogodišnji rast ovdašnje ekonomije biti sedam odsto. Te procjene se razlikuju u 350-400 miliona eura. Prema mišljenju stručnjaka sa kojima smo razgovorali, bez uvida u potpune podatke kojima raspolažu jedni i drugi procjenitelji, većinu tog novca poješće inflacija (rast cijena) koju u Ministarstvu dodaju, a u MMF-u oduzimaju od prognoziranog stvarnog rasta crnogorske ekonomije. U oba slučaja, to nije dovoljno da se nadomjesti prošlogodišnji ekonomski sunovrat (pad od 15,3 odsto).

Slična je i priča o visini državnog duga. U prezentaciji Spajićevog plana piše kako je državni dug smanjen na 78 odsto procijenjenog bruto društvenog proizvoda. Ove nedjelje, iz Ministarstva finansija stiže saopštenje da je isti dug – 87,4 odsto istog BDP-a, odnosno 4,05 milijardi eura. Po svoj prilici, u prvoj računici dug je umanjen za iznos državnih depozita a u drugoj nije. Ali, ta pretpostavka  produbljuje konfuziju, pošto nam je u Spajićevom planu predočeno da se u državnom trezoru nalazi 600, dok iz ovonedjeljne informacije proizilazi da je u pitanju samo 400 miliona (oko deset odsto državnog duga). Neko se zabrojao ili je 200 miliona otišlo za nepunih mjesec dana!?

Priču bi mogli nastaviti pokušajem da dokučimo kako Vlada planira nadomjestiti manjak prihoda (zdravstveno osiguranje) i dodatne rashode (rast zarada u javnom sektoru) iz Spajićevog plana, ukoliko on zaista dobije neophodnu podršku Vlade i skupštinske većine. Ko god da to bude. Dodatni prihodi koje je ministar Spajić pomenuo – povećanje akciza na nezdrave proizvode, dodatni prihodi od igara na sreću, oporezivanje imovine koja nema pokriće u legalnim prihodima, dijelom su uračunati i u ovogodišnji budžet Fiskalnu strtegiju urađenu sredinom godine, skupa sa  14 miliona eura kojima su se u MFSS nadali po osnovu tzv. hemijskog markiranja goriva i smanjenju sive ekonomije u tom sektoru. Nijedan od neophodnih zakona nije usvojen, a sve i da jesu prihodi na koje je država računala po tom osnovu manji su od 120 miliona. Što je između polovine i, vjerovatnije je, trećine novih prihoda koje treba obezbijediti već naredne godine. Pod uslovom da se zakoni pripreme, upodobe – od Podgorice do Brisela – i usvoje. A koncesionari u oblasti igara na sreću ubijede da se odreknu sadašnjih važećih ugovora (važe, uglavnom, do 2025) i private dodatne državne namete.

Kao alternativni izvori za obezbjeđenje većeg dijela neophodnog novca, ekonomski analitičari navode mogućnost novog zaduženja, velike strane investicije koje trenutno nijesu ni na vidiku (sve da ima investitora nema gotovih projekata čija bi realizacija mogla početi u skorije vrijeme osim, možda, predaja Aerodroma CG u višedecenijski zakup, po modelu koji je započeo DPS), povećanje sadašnje stope PDV-a sa 21 na, recimo, 24 odsto ili privatizaciju državnih preduzeća koja bi mogla naći kupca u kratkom roku. Tu se, zbog neskrivenog interesovanja Srbije, nameće mogućnost prodaje Elektroprivrede i Luke Bar. Mada bi to više ličilo na ekonomsku kapitulaciju nego na privatizaciju.

I eto nas u političkom dijelu Spajićevog plana. Za sada, on nije predočen ni njegovim kolegama u Vladi. A sve i da jeste, niko u Crnoj Gori danas ne zna da li će aktuelna Vlada biti u prilici da predloži budžet za narednu godinu uz paket pratećih zakona neophodnih za realizaciju najavljenog. Odnosno, da li u parlamentu ima 41 poslanik voljan da sve to i podrži.

Nebojša Medojević je najavio da pet poslanika njegovog Pokreta za promjene neće podržati Spajića i njegov plan, pošto bi on mogao dovesti do bankrota države. ,,Radi se o čistom i jeftinom populizmu. Spajić osniva partiju i ovo je program njegove partije”, kaže on. ,,Nema prostora za povećanje zarada i prioriteti treba da budu nešto drugo”.

Vladi prijetnje i upozorenja stižu i iz drugih partija aktuelne vladajuće većine. Drugim povodom. ,,DF zahtijeva da naši lideri zauzmu ona mjesta u izvršnoj vlasti koja im je narod dao”, poručio je poslanik Jovan Vučurović objavljujući kako on ,,neće glasati niti podržavati” nijednu Vladu u kojoj ne bude Andrija Mandić. ,,Oko toga neće biti bilo kakvog pogađanja i dobro je da to sada znaju svi koji učestvuju u postizanju dogovora parlamentarne većine”.

Poznato je da se ulasku čelnika DF-a u Vladu protivi URA, ali izgleda kako ni premijer Zdravko Krivokapić nije oduševljen takvim zahtjevom. On je odbio da odgovori na pitanje da li je saglasan sa prijedlogom da u njegovu Vladu uđu lideri DF-a, prebacujući odgovornost u dvorište parlamentarne većine.  Međutim, njegova izjava ,,znam samo da se ništa nije promijenilo u odnosu na oktobar prošle godine”, ukazuje na odgovor. Lani je, podsjetimo se, Krivokapić izjavio kako bi lideri DF-a (Mandić, Medojević i Milan Knežević) bili preveliki teret za buduću Vladu i njena evropska stremljenja.

Zato Medojević već najavljuje da rekonstrukcija Vlade neće biti i da su vanredni izbori ,,izvjesni”. Iako pominje i mogućnost formiranja manjinske vlade.

Još nije vrijeme za tu priču, smatraju naši izvori iz svijeta politike. Ali, kažu, možda će biti nakon što se potpredsjednik Vlade Dritan Abazović vrati iz Vašingtona. Uz napomenu da ne može biti slučajno to što potpredsjednik Vlade ide u SAD u jeku pregovora o budućnosti izvršne i zakonodavne vlasti.  A na isti put ne ide premijer Krivokapić ili neki od lidera parlamentarne većine.

,,Nadam se da će postojati razumijevanje da ova Vlada traje – ne zbog političara, već zbog građana“, poručuje Krivokapić dok u opozicionom DPS-u neki već naglas razmišljaju o skorašnjim izborima. I povratku na vlast. Kako bi spašavali državu.

Treba li podsjećati šta bi to značilo? Ili se dovoljno sjetiti da su partija Mila Đukanovića i Vlada Duška Markovića svojim nasljednicima ostavili društvo polarizovano do ivice sukoba, praznu državnu kasu, osiljene kriminalne klanove, opustošena državna preduzeća, bezbrojne afere, rasplamsalu epidemiju korone bez ugovora o kupovini jedne jedine vakcine…

Prošlogodišnja turistička sezona bila je katastrofalna za razliku od, recimo, Hrvatske u kojoj je bila samo loša. Plantaže na ivici stečaja. Montenegroerlajns nije smio da podigne svoje avione pošto im je, zbog nagomilanih dugova, prijetila zapljena na bilo kom stranom aerodromu. Termoelektrana je za godine unaprijed potrošila radne sate koje joj je odobrila Evropska energetska zajednica, dok je EPCG od Veselina Pejovića kupovala CO2 kredite koje je ovaj, od Markovićeve Vlade, dobijao džabe.

Zato su besplatni udžbenici za osnovce, dječji dodatak, povećanje minimalne zarade sa 222 na 250 eura čekali novu Vladu. Koliko god da su to, zapravo, mali iznosi i za ovako poharanu državu.

Druga je priča što danas imamo dvije aviokompanije koje se međusobno glože i spotiču, umjesto da skupa rade u interesu vlasnika – države Crne Gore. Što se Ministarstvo kapitalnih investicija i EPCG spore po pitanju opravdanosti ugovorene modernizacije Termoelektrane, dok ministar finansija, izgleda, nezavisno i od jednih i od drugih, pokušava dogovoriti gradnju drugog bloka TE u zavičaju. Na gas. Bez bilo kakve pripreme, analize, planskog dokumenta. Dok nastavak auto-puta niko javno ne pominje.

A umjesto najavljene reforme javne uprave imamo v.d. stanje u institucijama, haos u pravosuđu, partijsko-rođačko zapošljavanje po dubini.  I imenovanog izvršnog direktora i odbora direktora društva sa ograničenom odgovornošću Montenegro works koje, prema nepisanoj viziji njegovog tvorca, treba da kontroliše državna i javna preduzeća preuzimajući posao Vlade (resornih ministara), Državne revizorske institucije i revizorskih odbora. Dok, recimo, Upravom za prihode i carine (više od hiljadu zapošljenih) i dalje rukovodi v.d. direktor bez jednog jedinog pomoćnika, pošto resorni ministar na sjednice Vlade ne donosi prijedlog za njihovo imenovanje, iako je kompletna zakonom propisana procedura već završena…

Ako ova Vlada sve više liči na DPS, makar u (ne)transparentnosti rada, (ne)poštovanju propisa, podsticanju podjela i favorizovanju partijskog na uštrb javnog interesa – da li je to ,,potreban i dovoljan uslov” da se njihovi prethodnici, u orginalu, vrate tamo odakle su otišli prije godinu dana. Na mjesto zločina. Treba li da računamo čija je nula veća. Ili da se pozabavimo alternativama.

 

Na opštinski račun

Iz Tuzi stiže signal da se neko iz sistema državne i lokalnih vlasti konačno pozabavio posljedicama onoga što bi mogao donijeti Spajićev plan. I usudio da o tome javno progovori. Potezi koje najavljuje ministar finansija za posljedicu će imati 15 procenata manji budžet Opštine Tuzi, saopštio je predsjednik Opštine Nik Đeljošaj.

,,Puna podrška najvljenom povećanju plata u Crnoj Gori, naši građani treba i zaslužuju i više, ali zbog javnosti želim da objasnim na koji način se to radi”, kaže Đeljošaj, ,,uvećanje plata građani će dobiti od opština u Crnoj Gori kojima će se smanjiti prihodi. Dakle, povećanje plata i minimalne zarade, po predlogu Vlade Crne Gore, ide na teret opština i dodatno – na manje razvijene opštine. Za tu moju tvrdnju postoje i konkretni argumenti…”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ĐUKANOVIĆI U JOŠ JEDNOJ MEĐUNARODNOJ AFERI: Odškrinuta Pandorina kutija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslovi Mila i Blaža Đukanovića su se našli u fajlovima koji su procurili iz vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal koja ima predstavništva na svim poznatijim offshor destinacijama uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva (BVI) preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović. Šema firmi i poslova Đukanovća je napravljena tako da bude veoma komplikovana i za javnost teško razumljiva

 

U nedjelju 3. oktobra je odjeknula vijest na glavnim svjetskim medijima da je mreža Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara (ICIJ) sa sjedištem u Vašingtonu (SAD) objavila rezultate globalnog istraživanja sa svojim partnerima iz 117 zemalja o offshore poslovima raznih svjetskih lidera, državnika i poznatih ličnosti pod nazivom Pandorini papiri. Procurilo je skoro 12 miliona fajlova (dokumenata, fotografija, emailova, bilansa i dr.)  iz 14 offshore agencija. Podaci su pokazali da su mnoga poznata imena skrivala svoja bogatstva i izbjegavala plaćanje poreza preko svojih firmi i trastova na egzotičnim destinacijama koje su im jamčile diskreciju. U dokumentima su se našli premijer Češke, kraljevska kuća u Jordanu, predsjednici Ukrajine, Ekvadora, Rusije, bivši britanski premijer Toni Bler itd. Među njima, za sada, po skrivenom bogatstvu i broju transakcija vodi porodica autokratskog predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva koja je u zadnjih 15 godina prometovala oko 400 miliona funti (450 miliona eura) u raznim nekretninama po Velikoj Britaniji. U transakcijama je učestvovao i tada 11-godišnji sin Alijeva Hejdar sa vjerovatno fantastičnim smislom za biznis koji je naslijedio od oca. U dokumentima koji su procurili se našao i veliki prijatelj Alijeva – predsjednik Crne Gore Milo Đukanović sa sinom Blažom.

Mreža za afirmaciju nevladinog sekrora (MANS) je kao saradnik ICIJ-a objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom „skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara“. Poslovi Đukanovića su se našli u fajlovima koji su procurili iz vodeće advokatske kancelarije u Panami Alcogal koja ima predstavništva na svim poznatijim offshor destinacijama uključujući i Britanska Djevičanska Ostrva (BVI) preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović.

MANS navodi da je u dokumentaciji Alcogal-a pronašao ovjerene kopije ugovora o uspostavljanju trastova koje su Milo i Blažo Đukanović sklopili 21. juna 2012. godine sa kompanijom CM Skye 2 (PTC) Limited registrovanom na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. Predsjednik Crne Gore je formirao Victoria Trust a njegov sin Capecastel Trust. Takođe trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlašćena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove. Predsjednik je pri registraciji priložio kopiju svoga diplomatskog pasoša i račun za vodu sa adrese u Podgorici na kojoj živi dok je njegov sin priložio ličnu kartu i račun za iznajmljivanje stana u Londonu u kome je živio tokom studija. Blažo je 23. februara 2012. uz pomoć Alcogala-a (kako pokazuju interna dokumenta firme), a uz posredovanje tadašnjeg CM Management (Suisse) SA, na Britanskim Djevičanskim Ostrvima formirao kompaniju Victoria Bridge Finance Ltd. Inače Alcogal je osnovao skoro 15.000 kompanija.

Sedam dana nakon uspostavljanja Blažovog trasta, 28. juna 2012, njegova firma Victoria Bridge Finance zajedno sa Arcola International Ltd sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, u Londonu osniva DGT Energy.

Prvo sjedište te kompanije je bilo na istoj adresi na kojoj se nalazila firma londonske advokatske kancelarije Charles Mia Limited, koja je ovjeravala Blažova i Milova lična dokumenta za potrebe osnivanja trastova.

U međuvremenu, 15. januara 2014. godine, Blažo Đukanović formira još jednu skrivenu kompaniju na Djevičanskim Ostrvima, Resilton Investments Ltd. Njeni direktori su isti kao i u drugim firmama vezanim za poslove Đukanovića, Cellar Limited i Clambake Limited, dok je poslovna dokumentacija čuvana na adresi u Švajcarskoj. Onda se dalje ređaju razne kompanije koje ili preuzimaju vođenja postojećih kompanija ili se osnivaju ćerke fime na drugim destinacijama. Resilton je jedan od osnivača i crnogorske firme Proenergy Montenegro osnovane10. aprila 2014. godine i nikada nije predavala finansijske izvještaje.

Cijela šema firmi i poslova je napravljena tako da bude veoma komplikovana i javnosti teško shvatljiva. Kod politički eksponiranih osoba i kriminalaca cilj je da se pravi vlasnici, njihova imovina i računi sakriju i ostanu tajni.

Samo po sebi, vlasništvo nad offshore firmama i trastovima ne predstavlja ništa nezakonito. Obične offshore firme daju sa jedne strane velike prednosti regularnim poslovnim ljudima. Njihovo osnivanje je jednostavno i brzo. Na većini tih destinacija korporativni porez je ili izuzetno nizak ili ga nema kao što je slučaj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima. U većini zemalja EU korporativna taksa je između 20 posto i 32 posto. U Velikoj Britaniji je 19 posto, Americi 21 posto dok je u većini balkanskih zemalja oko 10 posto. U Crnoj Gori je 9 posto i njenom niskom stopom se dugo hvalio sadašnji predsjednik i raniji premijer. On i njegov tadašnji šef agencije za promociju investicija MIPA Petar Ivanović su se često hvalili da stvaraju „odlične uslove i povoljnosti za inostrane partnere kako bih ih privukli da investiraju u Crnu Goru“. No, sve te povoljnosti za „investitore“ nisu bili dovoljna garancija samom kreatoru „najpovoljnijeg biznis ambijenta u regionu“ Milu Đukanoviću koji se odlučio da svoje poslove i bogatstvo vodi preko inostranih advokatskih kuća, trustova i offshore-va i to još u vremenu kada je suvereno vladao Crnom Gorom. Naravno nikada ništa nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) iako mu je to bila dužnost, a Agencija nikada nije ništa uradila povodom svih otrkića.

Dugo se godina pričalo u javnosti i opozicija je optuživala Đukanovića da novac, za koji se vjeruje da je nelegalno stečen kroz pljačkaške privatizacije, namještene i naduvane tendere i šverc droge i cigareta, on sa kumovima i prijateljima iznosi iz Crne Gore na egzotične destinacije. Prvi opipljiv dokaz da Đukanović ima nešto neprijavljeno je došao od njegovog bivšeg saradnika i finansijera Duška Kneževića koji je dostavio dokumenta 2019. godine tadašnjem uredniku Dana Nikoli Markoviću. Marković je u televizijskom intervjuu pitao predsjednika da li je ikada osnivao firme i bavio se biznisom van Crne Gore, na šta je Đukanović decidno rekao „nigdje, nikada“. Nakon toga je Marković pokazao papire firme Vagor Investment Limited sa Kipra koju je Đukanović kupio od kompanije IONICS Nominees Ltd. poznate po šemama pranja novca. Njen direktor Kristodulos Vasiliades je slovio za eksperta pravljenja složenih šema utaje poreza i čije usluge je koristila i ruska mafija. Đukanović je kupio firmu od njega u decembru 2006. što je on malo kasnije u emisiji i priznao ali je rekao da firma nije radila ni dan. Knežević je tada optužio Đukanovića da je firma trebala da se pojavi kao „investitor“ vezano za bolnicu u Meljinama. Slični „investori“ sa Kipra su se pojavili i u slučaju Miloša Marovića, sina nekadašnjeg vladara Budve Svetozara Marovića. Milošev kiparski offshore Numerico Trading Limited je predstavljen kao „renomirana španska firma sa ogromnim iskustvom u izgradnji akva parkova“ kojoj je 2006. budvanska opština žirirala za kredit od 1.6 miliona eura za „investiciju“ i na kraju sama otplatila dok je novac ispario zajedno sa Marovićem.

Da je DPS-ovo rukovodstvo zaljubljeno u offshore poslovanje pokazuje to što su sve glavne privatizacije i pljačkaške „investicije“ urađene preko offshore sistema. Tako su Kombinat Aluminijuma Podgorica, Željezara Nikšić, Vjetroelektrana Možura i mnoga druga preduzeća i hoteli postali meta takvih „investitora“ koji su ta ista preduzeća ili uništili i/ili isisali stotine miliona eura i odnijeli vani kroz sistem državnih garancija i subvencija koje je Đukanović odobravao kao „podsticaj za biznis“.  

Vezano za Pandoru i nedavno objavljenja dokumenta, izgovor crnogorskog vladara i njegovog sina je bio isti kao i u televizijskoj emisiji 2019. Predsjednik je tvrdnje MANS-a nazvao „iskonstruisanom aferom“ i još jednim „u nizu pokušaja diskreditacije Predsjednika Crne Gore i članova njegove porodice“. Iz kabineta Predsjednika je pojašnjeno „da je tokom 2012. god., u vrijeme kada nije obavljao državne poslove, radio na uspostavljanju infrastrukture za otpočinjanje poslovnih aktivnosti zajedno sa sinom“. U to vrijeme osnovao je Victoria Trust, koji, „dok je on bio vlasnik, nije imao nikakvih poslovnih transakcija, nije otvorio niti jedan bankarski račun, jer jednostavno nikada nije ni aktiviran“. Takođe, nakon što se te iste godine „neplanirano vratio na funkciju Premijera, cjelokupno vlasništvo nad Victoria Trust-om prenio je na sina Blaža Đukanovića“. Blažo je istraživačkom timu odgovorio da se „sjeća da je bilo priče o njemu kao dijelu moguće poslovne strukture“ dok je živio u Velikoj Britaniji, ali se „ne sjeća da li je uspostavljen“. Ako jeste „ja nisam imao nikakve veze sa njim i sigurno je davno ugašen“. Procurjela dokumenta hvataju predsjednika i sina u pokušaju obmane javnosti jer papiri pokazuju da je, kako kaže MANS,  u novembru 2014. godine Milo Đukanović kao premijer „i dalje bio jedini vlasnik Victoria Trust-a, a njegov sin Capecastel Trusta. Dokumentacija švajcarske kompanije LJ Management (Suisse) svjedoči o tome. Takođe složena šema koju su Đukanovići napravili budi otvorene sumnje da su imali nešto da kriju jer za obično i zakonito preduzetništvo je takav model suvišan.

Ono što je dodatna karakteristika ciljano skrivenih poslova je da offshore kompanije ili one koje njima upravljaju njima često mijenjaju imena ili se nakon obavljenih sumnnjivih transakcija gase. Firma CM Skye 2 (PTC) Limited, koja je skrivala poslove Đukanovića, u aprilu 2013. godine promijenila je ime u LJ Skye 2 (PTC) Limited. Tako se prethodno zvala njena sestra kompanija koja je za samo sedam dana tri puta promijenila naziv. MANS navodi da je ravno mjesec nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, 30. septembra 2020. godine, firma LJ Skye 2  (PTC) Limited koja je upravljala tajnim poslovima Đukanovića, pokrenula postupak dobrovoljne likvidacije i ubrzo je ugašena.

Kako na Britanskim Djevičanskim Ostrvima ne postoji obaveza dostavljanja finansijskih izvještaja offshore kompanija, nije bilo moguće dobiti ni podatke o poslovanju Đukanovića. Njihova poslovna dokumentacija se čuva kod Clambake Limited u Švajcarskoj, zemlji poznatoj po škrtosti u dijeljenju informacija sa vanjskim svijetom. Izuzetak je bio američki i njemački politički pritisak prije nekoliko godina kada su Švajcarci morali dati na uvid dokumentacije poreskih utajivača iz pomenutih zemalja.

U Velikoj Britaniji kompanije su dužne da daju finansijske izvještaje, pa je otkriven trag novca koji je išao iz Londona – firme DGT Energy koju je tamo Blažo osnovao sa dva hrvatska konsultanta za naftu i gas (Vedran Perše i Jasmin Umićević). Novac je slat Blažovoj firmi Victoria Bridge Finance Ltd na Djevičanskim Ostrvima u nekoliko navrata kao pozajmica u ukupnom iznosu od 132.500 eura. Kako je firma iz Londona ugašena, tako je i ukupan dug Blažovoj firmi na Karibima oprošten jer je novac koji je uzet kroz DGT korišćen za uspostavljanje neuspješnog biznisa pa je, po riječima Blaža Đukanovića, i otpisan. Isto je ptovrdio MANS-u i ICIJ-u i njegov partner Vedran Perše koji je naglasio da taj novac nije otišao gospodinu Đukanoviću, niti je on od njega imao lične koristi“ već je „potrošen za plaćanje početnih troškova eksternih stručnjaka – advokata, računovođa itd.

Vrlo je upitno koliko je onih i među najvatrenijim pristalicama lika i djela Mila Đukanovića, koji više vjeruju u njegove priče i objašnjenja. Stoga je Đukanović u srijedu veče odustao od pokušaja daljih „objašnjenja“ i prebacio narativ na njemu blizak teren direktnih uvreda i sijanja mržnje prema kritičarima. On je naglasio da se nije „povlačio po podu i lizao kašike (rugajući se pravoslavnom vjerskom obredu), širio pandemiju i iza toga raspoređivao ljude, svoje prijatelje vjerske fanatike iz te vjerske zajednice na odgovorna mjesta u državi“. Istina je da Đukanović, dok je mogao, nije na važne državne poslove raspoređivao svoje prijatelje koji su bili vjerski fanatici Srpske pravoslavne crkve ali su bili vjerski fanatici antičkih bogova novca i bogatstva – Janusa i Plutusa. U njihovom vjerskom zanosu Crna Gora je 30 godina vučena po podu i ostavljena sa malim izgledima da vrati ono što je odneseno na egzotična odredišta.

Jovo MARTINOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREDIZBORNA EKONOMIJA: Spajić i bajke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plan ministra Spajića o povećanju zarada ponajviše se tiče same Vlade i tri koalicije koje joj (ne)daju podršku u parlamentu. Obećali smo ljudima povišicu od 200 eura, pa da vidimo ko će da nas sruši, poručuje im ministar. I najavljuje: ukoliko neko, ipak, ishoduje nove izbore, naš predizborni program već je spreman

 

Prvo smo dobili izvinjenje, potom obećanje. Racionalno sagledavanje dostupnih činjenice ukazuje da slijedi – alibi. Nepoznanica je, samo, da li ćemo  izgovore slušati nakon rekonstrukcije Vlade ili uoči (neizbježnih?) vanrednih parlamentarnih izbora.

Milojko Spajić, prvi ministar u Vladi Zdravka Krivokapića, učinio je merak  građanima željnim promjena na bolje, kupio nešto vremena za postojeću Vladu i, možda, ojačao pozicije na političkom tržištu onog njenog dijela koji javnost, još od lokalnih izbora u Nikšiću, prepoznaje kao buduće osnivače demohrišćanske partije. Ali posao nije završio.

Crnogorska ekonomija bolja je nego što vidite, objavio je ministar finansija. Zato je Vlada riješila da od januara naredne godine, ukine plaćanje obaveznog  zdravstvenog osiguranja i ,,iz drugih izvora” obezbijedi više od 180 miliona očekivanih godišnjih prihoda (iznos je iz ovogodišnjeg budžeta i, u budućnosti, može biti samo veći), minimalnu zaradu poveća sa 250 na 450 eura – uz tvrdnju da će to poslodavcima donijeti minimalne izdatke, smanji poreska opterećenja sa sadašnjih 39 na 21 odsto zarade kako bi omogućila rast plata od cirka 17 odsto (,,trebalo bi”, kaže ministar finansija). Tako će do kraja naredne godine prosječna neto zarada u Crnoj Gori biti povećana na 700 eura, obećao je Spajić. I sve navedeno potvrdio slikovnicom od tridesetak strana u kojoj najduže obrazloženje ima dužinu tvita – manje od 250 slova.

Na primjer: ,,Na zahtjev sindikata povećanje minimalne zarade, a na zahtjev poslodavaca smanjenje poreskog opterećenja na zarade, što će rezultirati smanjenjem sive ekonomije i proširenjem poreske baze”, piše na strani 34. Nakon što je stranicu ranije obećano: ,,Sa pomenutim povećanjima doći će do usklađivanja penzija i drugih socijalnih davanja na godišnjem, odnosno polugodišnjem nivou”. Bez objašnjenja kako ćemo sve to da platimo.

Ko ne bi bio zadovoljan – veće plate i penzije, manji porezi i doprinosi, smanjenje sive ekonomije, optimizacija javne uprave… Radost vas preplavi,  ono kao u djetinjstvu, dok vam neko od ukućana čita kako je lovac iz utrobe zlog vuka izvukao svih sedam jarića – živih i zdravih. Sindikati i poslodavci su dali ,,načelnu” podršku ministrovom, nazovimo ga, planu. Dok ne saznaju detalje. Odnosno, punu cijenu nenadanog dara.

Dok Spajić nije predstavio svoju zamisao, skromno naslovljenu kao Maršalov plan za Crnu Goru, vjerovali smo u ekonomsku zakonitost koja je definisala  neophodan redosljed koraka: rast produktivnosti – rast prihoda – nova radna mjesta – rast zarada. Alternativa je ono što je vlast radila u godinama nakon osamostaljenja. Zaduži se i potroši na plate, nadajući se da će o vraćanju duga glavoboljati neko drugi.

U utorak smo saznali da za rast zarada – od 17 do 80 odsto – nijesu neophodne ekonomske reforme, ni novi krediti (valjda?), već samo paket ovlaš definisanih poresko-administrativnih mjera kojima se vrši preraspodjela navodno postojećeg novca.

Zašto navodno?

Crna Gora je lider u ekonomskom oporavku (regionalni, evropski, globalni…) ubjeđuju čelnici Vlade od sredine ljeta. A koliko je taj oporavak nevjerovatan mogli smo se uvjeriti i protekle nedjelje, kada je u samo pet dana projektovani rast BDP-a skočio za tri odsto. ,,Zahvaljujući aktivnostima ove Vlade, Crna Gora će zabilježiti ekonomski rast od 10 odsto u 2021. godini”, pohvalio se prošlog petka premijer Krivokapić u autorskom članku Činjenice koje ne čujemo od njihove buke. Da bi  već u utorak ministar Spajić predočio najnoviju nezvaničnu procjenu Ministarstva finansija, prema kojoj je ,,stopa ekonomskog rasta 13 odsto u 2021. godini”.

Iako je procjena o rastu BDP jedan od nekoliko ključnih ,,podataka” iz kojih Krivokapić i Spajić crpe  optimizam, ni jedan ni drugi ne pominu da, bio on 10 ili 13 odsto, to još nije dovoljno da nadoknadimo prošlogodišnji strmoglav. I da u narednu godinu ulazimo sa manjim bruto društvenim proizvodom nego što je bio u 2019. Dobar osnov za ekstremno uvećanje zarada?

Bez brige, nepopravljivi optimisti. U državnoj kasi ima viška novca, hvališu se Spajić i Krivokapić. ,,U periodu jun-avgust 2021. godine, ostvaren je budžetski suficit od preko 100 miliona eura”. Da bi stekli predstavu o tom višku, uzmimo sopštenje Ministarstva finansija u kome nadležni obavještavaju kako je u julu ostvaren suficit od 41,3 miliona. I pročitajmo ono što je zapisano sitnim slovima. Tamo fino piše da su ostvareni prihodi za sedam mjeseci ove godine naznatno manji od planiranih. Pa je suficit, saznali smo, posljedica toga što su i izdaci iz državne kase bili manji od plana. I to za 90 miliona. Skoro pola tog novca (39,5 miliona) uštedjeli smo na kapitalnim investicijama. Onima koje nijesu urađene po planu, i onima koje su urađene ali još nijesu plaćene. Ti će dugovi prije ili kasnije – zavisi od volje ministra Spajića – doći na naplatu. I suficita više biti neće.

Iznos državnog duga je još jedan statistički podatak koji čelnici Vlade rado koriste kako bi pokazali svoj uspjeh. Interpretacija tih brojki i procenata ukazuje na spremnost izvršnih vlasti da manipulišu brojevima (računaju da ih pravda to što su i njihovi prethodnici radili isto).

Kako smo to uradili?, divi se sam sebi Milojko Spajić. Pa kaže: ,,Državni dug koji smo zatekli na nivou od 103 odsto bruto domaćeg proizvoda projektovan je da se smanji na nivo od 78 odsto”. Prvi dio rečenice sadrži ozbiljnu neistinu. Spajić nije zatekao dug veći od BDP-a, već ga je prvih dana svog mandata uvećao za 750 miliona. Vjerovatno opravdano i, jednako vjerovatno, mimo postojećih pravila. Tako smo stigli do pomenutih 103 odsto.

Druga polovina rečenica je manipulacija. Crna Gora nije u prethodnih devet mjeseca smanjila dug za milijardu eura, već je ministar finansija u javnim prezentacijama državni dug umanjio za iznos postojećeg depozita u trezoru. I dalje nas ubjeđujući da će taj novac biti korišćen isključivo za vraćanje dospjelih dugova i investicije. Iako i mi i on znamo da to nije tačno.

Ako državu zamislimo kao pojednica, tzv. dobrog domaćina, onda aktuelni suficit i smanjenje državnog duga za četvrtinu možemo opisati primjerima iz  svakodnevice. Višak (suficit) smo napravili ne plaćajući posljednji račun za struju. A dug umanjili tako što u džepu nosimo 20 eura koje dugujemo komšiji. I svako malo taj novac upotrijebimo za nešto preče. Do sljedeće plate…

Na tim temeljima Spajić gradi priču o povećanju plata i penzija. U procentima za koje normalnim državama trebaju godine. A da se prethodno nije konsultovao sa ostatkom Vlade, parlamentom, poslodavcima, sinidkatima, udruženjima penzionera i, možda, Svjetskom bankom i MMF-om. Oni će, kaže, sa detaljima biti upoznati kad bude pripremljen budžet za narednu godinu. Sredinom novembra, obećava. Kao zaboravljajući da bi u međuvremenu moglo doći do rekonstrukcije Vlade i podjele nekih ministarstava na nove resore. Što bi priču o budžetu moglo vratiti daleko unazad. Pod uslovom da se situacija dodatno ne zakomplikuje propašću tek započetih pregovora.

Da bi potkrijepio priču u finansijskom čudu koje je pripremio, ministar finansija pokazuje slajd (crtež u boji) prema kome će povećanje minimalne zarade za 200 eura, odnosno 80 odsto, poslodavca koštati 15 eura!? Spajić navodno zna, to nijesmo čuli ali možemo vidjeti na sitnoj sličici, da crnogorski poslodavci na jugu i na sjeveru, radnicima osiguranim na minimalac dodatno, na crno, daju 150 eura u kešu. Pa je taj iznos dodao u svoju formulu. Šta poslodavci misle o tome tek treba da čujemo.

Ministar nije ni rječju objasnio odakle će država nadomjestiti ogromne troškove koje nosi šerifov plan. Uz troškove zdravstvenog osiguranja, na teret budžeta pašće i novac potreban za povećanje plata i usklađivanje penzija i socijalnih davanja. Riječ je o desetinama a možda i stotinama miliona. A izgleda kako ih Ministarstvo finansija planira obezbijediti povećanjem akciza na duvan, koka kolu, bombone i čokoladu; novim porezima i boljom naplatom odavno nenaplativih poreskih dugova. Konačno, pominje se i ,,povećanje finansijske discipline”. A o tome  govore ljudi koje ni vlastita pristojnost ni strah od propisanih kazni (a oni su ih propisali) ne može natjerati da stave masku na javnom skupu.

Da bi bolje razumjeli razmjere problema koje je najavio Spajić:  računica nalik onoj koju je prezentovao u utorak (sa znatno manjim iznosima povećanja plata i poreskih olakšica) moguće je pod uslovom da Crna Gora ima makar 200 hiljada zaposlenih koji plaćaju poreze i doprinose. A ima ih, otprilike, 50 hiljada manje. Dok broj nezaposlenih raste iz mjeseca u mjesec. Pride, više od polovine trenutno zaposlenih (preko 80 hiljada) radi za državu, lokalne samouprave, javna i komunalna preduzeća ili akcionarska društva koja su u većinskom vlasništvu države. I svima treba obezbijediti povišicu. Dok, paralelno, ministar najavljuje ,,optimizaciju”.

Računa li neko ozbiljan da će, ukoliko minimalna plata bude povećana na 450 eura, prosvjetni radnici nastaviti da rade za prosječnu zaradu od 550 eura? A medicinsko osoblje za 650? Teško.

Da bi sve ono što je ispričao ministar Spajić, kao i ono što je prećutao ne želeći da kvari veselje, dobilo smisao, u formulu se mora ubaciti faktor politike. Ono što je premijer slikovito iskazao u dvije rečenice: ,,Svima onima, kojima su lični ili partijski interesi iznad CG, poručujemo: pustite nas da radimo! Konačno će mladi i vrijedni ljudi dobiti priliku da učestvuju u stvaranju svjetlije i prosperitetnije budućnosti ove prekrasne zemlje”.

Pustite nas da radimo – eto suštine Spajićevog plana. Zato njega ne prate konsultacije, ulazni podaci, projekcije, mogući scenariji (npr. procenat bjekstva akciznih roba u sivu ekonomiju), računica o troškovima i očekivanim prihodima…Milojko Spajić zna da je njegovu zamisao nemoguće provesti, uz postojeće okruženje, u zadatom roku. Uostalom, Skupština još nije glasala o zakonima bez kojih je nemoguće realizovati planirane prihode i rashode sadašnjeg budžeta. Dok Ministarstvo finansija krije podatke o poslovima teškim blizu milijardu eura (ugovor o hedžingu). I planove za svojevrsnu okupaciju privrednih preduzeća u državnom vlasništvu (Montenegro work d.o.o.).

Zato se Spajićev plan ponajviše tiče same Vlade i triju koalicija koje joj (ne)daju podršku u parlamentu. Obećali smo ljudima povišicu od 200 eura, pa da vidim ko će da nas sruši, poručuje im ministar finansija. I najavljuje: ukoliko neko, ipak, ishoduje pad Vlade i nove izbore, naš predizborni program je već spreman.  Svima veće plate, svima manji porezi, besplatna zdravstvena zaštita (nova kuća, auto i pas)… I Bože pomozi.

Iskustvo nas uči. Plan Milojka Spajića nije naivan. Aleksandar Vučić je, u januaru 2016. građanima Srbije obećao da će do kraja godine imati prosječnu platu veću od 500 eura. I obećanje je ispunjeno u decembru 2019. Tako što je prosječna plata u jednom mjesecu porasla za 10 odsto, zahvaljujući odluci Vlade Srbije da poveća zarade u javnom sektoru.

Nije predsjednik Srbije jedini na koga se Spajić može ugledati. Derk Troter svom bratu Rodniju, u prvoj epizodi Mućki obećava: ,,Sledeće godine u ovo doba bićemo milioneri”. Obećanje ponavlja u svakoj od 64 epizode serije koja je snimana deset godina (sedam sezona). Mi je još gledamo. I na televiziji i u stvarnom životu. Neko se smije. Neko čeka sljedeću godinu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo