Povežite se sa nama

FOKUS

DVORSKI OBRAČUNI: Naš Mišković

Objavljeno prije

na

Prema informaciji Monitora, Televizija Crne Gore – koja je prošlog novembra najavila pokretanje emisije Pandorina kutija (pandan Insajderu B92 Brankice Stanković) – priprema serijal koji će se, između ostalih, baviti sumnjivim poslovima osnivača i predsjednika Atlas grupe, biznismena Duška Kneževića. Istim se, praktično od osnivanja, bavi provladin (po riječima premijerovog neformalnog medijskog savjetnika Vladimira Bebe Popovića) Informer Crna Gora, čiji su napadi, vremenom, sve brutalniji. Prije neki dan, najeksplicitnije, kampanji se pridružio i portal E-novine, Petra Lukovića iz Beograda, medijskog advokata Stanka Subotića Caneta. Da li premijer Milo Đukanović „pušta niz vodu” svog dugogodišnjeg (poslovnog) partnera i prijatelja, jednog od najmoćnijih crnogorskih tajkuna?

Kada je početkom maja (nakon što se Crna Gora pridružila sankcijama Evropske unije prema Rusiji, zbog Ukrajine), Centralna banka Ruske Federacije oduzela licencu za rad Atlas banci u Moskvi – zbog nepoštovanja zakona te zemlje, ali i sumnji da je sumnjivim transakcijama iznijeto oko 180 miliona eura – izostala je ozbiljnija reakcija crnogorske vlasti. Niko nije stao u zaštitu prvog čovjeka banke, iako je iz Rusije stigao i aber da će se njenim poslovanjem moguće baviti Vrhovno tužilaštvo Ruske Federacije.

Samo onima koji ne čitaju između režimskih redova to je izgledalo kao izuzetak u istorijatu novijih odnosa crnogorske vlasti sa Kneževićem. Dešavalo se i ranije. Početkom 2011. godine – sjetiimo se, Knežević je kupcu sa Kipra prodao akcije iz Fabrike elektroda u Plužinama. Tadašnji premijer Igor Lukšić zaprijetio je da će Savjetu za privatizaciju predložiti da prekine pregovore o privatizaciji Monte Pranca, gdje je Atlas grupa vodeći član konzorcijuma, sa kanadskim milijarderom Piterom Mankom. Lukšić je kazao da je to „prst u oko Vladi”. Knežević je odgovorio kako je „možda napravio grešku”. Akcije je promptno prodao jednom državnom fondu.

Prije nekoliko godina bivši američki predsjednik Bil Klinton (Knežević je član njegove Globalne inicijative) uručio je Kneževiću „sertifikat” za projekat privatno-javnog partnerstva u Meljinama. Podsjetimo, Vojno-medicinski centar kupio je Knežević na tenderu od crnogorske Vlade. Bilo je riječi da će u Meljine i izgradnju Atlas kapital centar u Podgorici uložiti 300 miliona eura. Početkom maja ove godine, Vladina Komisija za ekonomska pitanja (na čelu: Vujica Lazović), odbija zahtjev Atlas grupe za izmjene Ugovora o kupoprodaji zdravstveno-turističkog centra u Meljinama i prolongiranje roka za investicije.

Februara mjeseca, prenijeli su mediji, Ministarstvo održivog razvoja i turizma odbilo je da izda upotrebnu dozvolu za velelepni Atlas kapital centar, u kojem Knežević posjeduje 23,5 odsto vlasništva. Naveli su: nije plaćena ekološka naknada Agenciji za zaštitu životne sredine. Na to je Knežević podnio tužbu Upravom sudu. Zatim, ovoga jula, u medijima je objavljeno da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma ipak promijenilo rješenje i izdalo upotrebnu dozvolu.

Da nešto nije u redu u odnosima bilo je jasno i u aprilu kada je u medijima bliskim vlasti, Informer, objavljena informacija da je Knežević naredio da se poslovnica državne aviokompanije Montenegro Airlinesa iseli iz prostorija Atlas banke u Moskvi. Kako je zabilježeno, razlog tome jeste što je Knežević, navodno, bio nezadovoljan što se u avionima nacionalnog prevoznika više ne služi njegova voda Akva monta. Knežević je negirao tvrdnje da je to razlog. Posljedice su ipak tu: Montenegro Airlines je bio napustio prostorije u Moskvi, a Kneževićeva voda se više ne služi u avionima crnogorske aviokompanije.

Vremenom je i vrijednost imovine Atlas grupe u zemlji i inostranstvu, znatno opala. Prema nekim procjenama, prije šest godina ona je vrijedila oko 1,5 milijardi eura, ali je taj iznos, u međuvremenu, na tržištu moguće više nego prepolovljen. Pojedinačno najveća investicija u podgorički Atlas capital centar, u saradnji sa Arapima (UAE), još nije završena. Prema prvobitnim najavama, to je trebalo da bude urađeno još prije četiri godine.

Uporedo, teče prvo suzdržanija, a potom sve oštrija kampanja režimskih medija protiv Kneževića, čovjeka koji, osim Đukanovićeve sestre Ane Kolarević, zauzima jedno od najistaknutijih pozicija u aferi Telekom (povezan sa dvije firme – Fieste Investments LTD i Sigma Inter corp – preko kojih je, prema navodima američkih istražnih organa, uplaćen milionski mito za ,,uljepšavanje” ugovora o privatizaciji crnogorskog Telekoma).

Informer Crna Gora, od 16. jula, preko skoro cijele naslovne strane ,,ekskluzivno otkriva” da ,,Policija istražuje Kneževića”. U tekstu, u kojem se novinar poziva na neimenovani izvor, piše:: ,,Srpska kriminalistička policija vodi istragu protiv crnogorskog biznismena zbog sumnji da je učestvovao u malverzacijama koje se odnose na imovinu Novosti. Policija ispituje ulogu Kneževića prilikom prodaje distributivne mreže nekadašnje Borbe za koju se sumnja da je prvo opljačkana, a zatim preprodata.” Knežević se, između ostaloga, karakteriše kao ,,posrnuli biznismen”.

Četiri dana ranije, Kneževićem se bavi protal E-novine, čiji je urednik Petar Luković bio jedan od istaknutih gostiju ,,medijske” konferencije Riječ, slika, neprijatelj (zapravo obračun sa neistomišljenicima režima) u organizaciji Vladimira Bebe Popovića, koju je posjetio i premijer Đukanović.

Nadnaslov teksta je više nego znakovit: Posle hapšenja Trišića: Neka se spremi – Duško Knežević. Naslov: Medijsko đubrivo sa ukusom politike. U tekstu se Knežević optužuje za učestvovanje u aferi Azotara, te oslovljava i sa ,,špijun-amater”, pa onda: ,,Trišićeva grupa organizovanih pljačkaša bila je povezana i sa kriminalizovanom policijom i tužilaštvom koje je godinama sprovodilo na silu izmišljene procese u specijalnom sudu, poput suđenja Stanku Subotiću ili izmišljenoj političkoj pozadini za ubistvo Ive Pukanića, gde je Tadić jurio i gađao Mila Đukanovića, svoju večitu opsesiju. Tokom tih godina strahovlade napravila se jedna grupa medijsko-obaveštajno-kriminalnih pojedinaca koji su za protivuslugu u vršenju ovih zloupotreba vlasti pljačkali Srbiju, a uništavali Crnu Goru… Posebnu ulogu imao je kum Vladimira Božovića – biznismen Duško Knežević.”

Knežević se optužuje i za ulogu u aferi S.Č.: ,,Početkom 2000. po nalogu zavereničke grupe stranih korumpiranih diplomata i vojne službe SRJ učestvovao je u kreiranju afere Moldavke ‘S.Č’, kojom je trebalo da se sruši Đukanović. Kad je to otkriveno, glavna osoba koja je to operativno radila u Crnoj Gori, tadašnji ministar policije Andrija Jovićević pobegao je u Beograd, tražeći zaštitu kod Vojislava Koštunice i Radeta Bulatovića. Kneževića je nastavio da štiti Boris Tadić jer mu je Knežević dobro služio; u Beogradu je kreirao afere protiv Đukanovića, plasirao ih medijskoj mafiji u Crnoj Gori, a potom proširio krug saradnika: Knežević je doveo Božovića, Božović Trišića, Trišić Rodića… a sve je, kao patron, nadgledao Rodoljub Milović koristeći svoje službe širom bezbednosnog sektora. Tako je stvorena opasna paradržavna grupa koja je verovala da je jača i moćnija i od države.”

Prema riječima Monitorovog sagovornika upućenog u dešavanja na crnogorskom ,,dvoru”, koji je insistirao na anonimnosti, očigledno je da se orkestriranom kampanjom javnost priprema za kreiranje crnogorskog Miškovića. ,,Knežević je jedan od najjačih ekonomsko-finansijskih tajkuna u Crnoj Gori. Ukoliko prorežimski mediji dobro obave posao, puštanje Kneževića niz pravosudnu vodu može biti kapital za neke predstojeće izbore na kojima će učestvovati DPS. To bi se, kao i u slučaju srbijanskog Miškovića, perfidno predstavilo kao borba protiv organizovanog kriminala, naročito u kontekstu otvorenih pregovaračkih poglavlja 23 i 24 sa Evropskom komisijom.”

Sagovornik našeg lista kaže da je izvjesno da je Knežević u podjeli plijena – iz ugla Đukanovićeve klike – tokom vremena postao gramziv. To potvrđuju i mnogi nezavršeni projekti. Recimo, kaže naš izvor, neke evropske ambasade u Podgorici željele su da svoja predstavništva smjeste u zgradu Atlas capital centra, ali je Knežević insistirao na ogromnim cijenama zakupnine, što je rezultiralo njihovim odustajanjem. Tu su i Meljine, projekti u Budvi…

,,Sve što se posljednjih mjeseci piše i priča u medijima ovim povodom djeluje kao vješto koordinirana akcija na relaciji Srbija – Crna Gora. U Srbiji je Informer veoma blizak Aleksandru Vučiću, a u Crnoj Gori – Đukanoviću. Djeluje kao da će Srbija da otvori ovu aferu, kao dio regionalne priče, a Đukanović će je preuzeti. Time bi se crnogorski premijer postavio ne kao inicijator, već kao dio pomenute šire borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.”

Novinar ekonomske redakcije dnevnika Vijesti Milorad Milošević, koji se bavi poslovanjem Duška Kneževića i aferom Telekom, za Monitor kaže da je teško vjerovati da će režim tek tako ,,pustiti niz vodu” svog najboljeg trgovca od Podgorice, preko Beograda i Kipra, do Moskve. ,,Prije će biti da je aktuelna režimska haranga protiv Duška Kneževića motivisana preventivno i ‘za svaki slučaj’ budući da se radi o biznismenu i nezgodnom svjedoku za sumnjive poslove pod patronatom aktuelne vlasti.”

Milošević smatra da će Knežević, nakon smjene režima, biti jedan od glavnih svjedoka saradnika u razotkrivanju glavnih aktera i detalja u korupcionaškoj privatizaciji Telekoma CG koja se desila prije deset godina. ,,Javna tajna je da je zetski biznismen, proteklih 15-ak godina, povremeno bio ‘sponzor’ i pojedinim opozicionarima koji će mu, nakon smjene režima, zauzvrat ponuditi ulogu svjedoka saradnika protiv Đukanovića.”

Na šta je sve u borbi za očuvanje vlasti i slobode spreman Milo Đukanović vidimo u njegovom obračunu sa budvanskim klanom Svetozara Marovića. Sada je, po svemu sudeći na redu Duško Knežević.

Krupna riba krupnoj ribi grize rep.

Sukobljavanje interesno-mafijaških klanova

„U autoritarnim režimima čiji se opstanak bliži kraju uobičajena je pojava da se sukobljavaju, često i sa fatalnim posljedicama, oni koji su sarađivali u zloupotrebama državne moći za privatne interese. U tom smislu ni kriminogeni režim Mila Đukanovića koji se već nekoliko godina nalazi u terminalnoj agoniji nije nikakav izuzetak. Računi nezaustavljivo dolaze na naplatu, pa se traže dežurni krivci koji će platiti za sve, a posebno za vrhovnog šefa”, kaže sa Monitor profesor Filip Kovačević. „U konkretnom slučaju, mislim da se radi o sukobljavanju interesno-mafijaških klanova ne samo na lokalnom i regionalnom, nego i na evroatlantskom/evroazijskom nivou. Imajući u vidu fundamentalnu zavisnost tužilačko-pravosudnog aparata od postojeće vlasti u Crnoj Gori, vjerujem da su upleteni i međunarodni faktori, povezani sa određenim krugovima u Evropskoj komisiji, koji kao šargarepu nude zaštitu za insajderska svjedočenja o klanovima koji kontrolišu kriminalne tokove na Balkanu. Za crnogorske građane i građanke je najvažnije da se polako, ali sigurno razotkrivaju ključni učesnici paklenog plana dugogodišnje namjerne devastacije državne svojine i njenog usmjeravanja na krajnje brutalan način u ruke nekolicine kriminalnih oligarha. Treba sačekati da se vidi kakav će odgovor na očigledne pritiske i prijetnje dati Duško ,,Di Kej” Knežević. Mislim da griješe oni koji od njega očekuju da naprasno postane ,,zviždač – heroj demokratije”. Realnije je očekivati da bez mnogo buke napusti Crnu Goru i prepusti sve poslove, kojih je očigledno sve manje, Đukanovićevom klanu”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo