Povežite se sa nama

FOKUS

DVORSKI OBRAČUNI: Naš Mišković

Objavljeno prije

na

Prema informaciji Monitora, Televizija Crne Gore – koja je prošlog novembra najavila pokretanje emisije Pandorina kutija (pandan Insajderu B92 Brankice Stanković) – priprema serijal koji će se, između ostalih, baviti sumnjivim poslovima osnivača i predsjednika Atlas grupe, biznismena Duška Kneževića. Istim se, praktično od osnivanja, bavi provladin (po riječima premijerovog neformalnog medijskog savjetnika Vladimira Bebe Popovića) Informer Crna Gora, čiji su napadi, vremenom, sve brutalniji. Prije neki dan, najeksplicitnije, kampanji se pridružio i portal E-novine, Petra Lukovića iz Beograda, medijskog advokata Stanka Subotića Caneta. Da li premijer Milo Đukanović „pušta niz vodu” svog dugogodišnjeg (poslovnog) partnera i prijatelja, jednog od najmoćnijih crnogorskih tajkuna?

Kada je početkom maja (nakon što se Crna Gora pridružila sankcijama Evropske unije prema Rusiji, zbog Ukrajine), Centralna banka Ruske Federacije oduzela licencu za rad Atlas banci u Moskvi – zbog nepoštovanja zakona te zemlje, ali i sumnji da je sumnjivim transakcijama iznijeto oko 180 miliona eura – izostala je ozbiljnija reakcija crnogorske vlasti. Niko nije stao u zaštitu prvog čovjeka banke, iako je iz Rusije stigao i aber da će se njenim poslovanjem moguće baviti Vrhovno tužilaštvo Ruske Federacije.

Samo onima koji ne čitaju između režimskih redova to je izgledalo kao izuzetak u istorijatu novijih odnosa crnogorske vlasti sa Kneževićem. Dešavalo se i ranije. Početkom 2011. godine – sjetiimo se, Knežević je kupcu sa Kipra prodao akcije iz Fabrike elektroda u Plužinama. Tadašnji premijer Igor Lukšić zaprijetio je da će Savjetu za privatizaciju predložiti da prekine pregovore o privatizaciji Monte Pranca, gdje je Atlas grupa vodeći član konzorcijuma, sa kanadskim milijarderom Piterom Mankom. Lukšić je kazao da je to „prst u oko Vladi”. Knežević je odgovorio kako je „možda napravio grešku”. Akcije je promptno prodao jednom državnom fondu.

Prije nekoliko godina bivši američki predsjednik Bil Klinton (Knežević je član njegove Globalne inicijative) uručio je Kneževiću „sertifikat” za projekat privatno-javnog partnerstva u Meljinama. Podsjetimo, Vojno-medicinski centar kupio je Knežević na tenderu od crnogorske Vlade. Bilo je riječi da će u Meljine i izgradnju Atlas kapital centar u Podgorici uložiti 300 miliona eura. Početkom maja ove godine, Vladina Komisija za ekonomska pitanja (na čelu: Vujica Lazović), odbija zahtjev Atlas grupe za izmjene Ugovora o kupoprodaji zdravstveno-turističkog centra u Meljinama i prolongiranje roka za investicije.

Februara mjeseca, prenijeli su mediji, Ministarstvo održivog razvoja i turizma odbilo je da izda upotrebnu dozvolu za velelepni Atlas kapital centar, u kojem Knežević posjeduje 23,5 odsto vlasništva. Naveli su: nije plaćena ekološka naknada Agenciji za zaštitu životne sredine. Na to je Knežević podnio tužbu Upravom sudu. Zatim, ovoga jula, u medijima je objavljeno da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma ipak promijenilo rješenje i izdalo upotrebnu dozvolu.

Da nešto nije u redu u odnosima bilo je jasno i u aprilu kada je u medijima bliskim vlasti, Informer, objavljena informacija da je Knežević naredio da se poslovnica državne aviokompanije Montenegro Airlinesa iseli iz prostorija Atlas banke u Moskvi. Kako je zabilježeno, razlog tome jeste što je Knežević, navodno, bio nezadovoljan što se u avionima nacionalnog prevoznika više ne služi njegova voda Akva monta. Knežević je negirao tvrdnje da je to razlog. Posljedice su ipak tu: Montenegro Airlines je bio napustio prostorije u Moskvi, a Kneževićeva voda se više ne služi u avionima crnogorske aviokompanije.

Vremenom je i vrijednost imovine Atlas grupe u zemlji i inostranstvu, znatno opala. Prema nekim procjenama, prije šest godina ona je vrijedila oko 1,5 milijardi eura, ali je taj iznos, u međuvremenu, na tržištu moguće više nego prepolovljen. Pojedinačno najveća investicija u podgorički Atlas capital centar, u saradnji sa Arapima (UAE), još nije završena. Prema prvobitnim najavama, to je trebalo da bude urađeno još prije četiri godine.

Uporedo, teče prvo suzdržanija, a potom sve oštrija kampanja režimskih medija protiv Kneževića, čovjeka koji, osim Đukanovićeve sestre Ane Kolarević, zauzima jedno od najistaknutijih pozicija u aferi Telekom (povezan sa dvije firme – Fieste Investments LTD i Sigma Inter corp – preko kojih je, prema navodima američkih istražnih organa, uplaćen milionski mito za ,,uljepšavanje” ugovora o privatizaciji crnogorskog Telekoma).

Informer Crna Gora, od 16. jula, preko skoro cijele naslovne strane ,,ekskluzivno otkriva” da ,,Policija istražuje Kneževića”. U tekstu, u kojem se novinar poziva na neimenovani izvor, piše:: ,,Srpska kriminalistička policija vodi istragu protiv crnogorskog biznismena zbog sumnji da je učestvovao u malverzacijama koje se odnose na imovinu Novosti. Policija ispituje ulogu Kneževića prilikom prodaje distributivne mreže nekadašnje Borbe za koju se sumnja da je prvo opljačkana, a zatim preprodata.” Knežević se, između ostaloga, karakteriše kao ,,posrnuli biznismen”.

Četiri dana ranije, Kneževićem se bavi protal E-novine, čiji je urednik Petar Luković bio jedan od istaknutih gostiju ,,medijske” konferencije Riječ, slika, neprijatelj (zapravo obračun sa neistomišljenicima režima) u organizaciji Vladimira Bebe Popovića, koju je posjetio i premijer Đukanović.

Nadnaslov teksta je više nego znakovit: Posle hapšenja Trišića: Neka se spremi – Duško Knežević. Naslov: Medijsko đubrivo sa ukusom politike. U tekstu se Knežević optužuje za učestvovanje u aferi Azotara, te oslovljava i sa ,,špijun-amater”, pa onda: ,,Trišićeva grupa organizovanih pljačkaša bila je povezana i sa kriminalizovanom policijom i tužilaštvom koje je godinama sprovodilo na silu izmišljene procese u specijalnom sudu, poput suđenja Stanku Subotiću ili izmišljenoj političkoj pozadini za ubistvo Ive Pukanića, gde je Tadić jurio i gađao Mila Đukanovića, svoju večitu opsesiju. Tokom tih godina strahovlade napravila se jedna grupa medijsko-obaveštajno-kriminalnih pojedinaca koji su za protivuslugu u vršenju ovih zloupotreba vlasti pljačkali Srbiju, a uništavali Crnu Goru… Posebnu ulogu imao je kum Vladimira Božovića – biznismen Duško Knežević.”

Knežević se optužuje i za ulogu u aferi S.Č.: ,,Početkom 2000. po nalogu zavereničke grupe stranih korumpiranih diplomata i vojne službe SRJ učestvovao je u kreiranju afere Moldavke ‘S.Č’, kojom je trebalo da se sruši Đukanović. Kad je to otkriveno, glavna osoba koja je to operativno radila u Crnoj Gori, tadašnji ministar policije Andrija Jovićević pobegao je u Beograd, tražeći zaštitu kod Vojislava Koštunice i Radeta Bulatovića. Kneževića je nastavio da štiti Boris Tadić jer mu je Knežević dobro služio; u Beogradu je kreirao afere protiv Đukanovića, plasirao ih medijskoj mafiji u Crnoj Gori, a potom proširio krug saradnika: Knežević je doveo Božovića, Božović Trišića, Trišić Rodića… a sve je, kao patron, nadgledao Rodoljub Milović koristeći svoje službe širom bezbednosnog sektora. Tako je stvorena opasna paradržavna grupa koja je verovala da je jača i moćnija i od države.”

Prema riječima Monitorovog sagovornika upućenog u dešavanja na crnogorskom ,,dvoru”, koji je insistirao na anonimnosti, očigledno je da se orkestriranom kampanjom javnost priprema za kreiranje crnogorskog Miškovića. ,,Knežević je jedan od najjačih ekonomsko-finansijskih tajkuna u Crnoj Gori. Ukoliko prorežimski mediji dobro obave posao, puštanje Kneževića niz pravosudnu vodu može biti kapital za neke predstojeće izbore na kojima će učestvovati DPS. To bi se, kao i u slučaju srbijanskog Miškovića, perfidno predstavilo kao borba protiv organizovanog kriminala, naročito u kontekstu otvorenih pregovaračkih poglavlja 23 i 24 sa Evropskom komisijom.”

Sagovornik našeg lista kaže da je izvjesno da je Knežević u podjeli plijena – iz ugla Đukanovićeve klike – tokom vremena postao gramziv. To potvrđuju i mnogi nezavršeni projekti. Recimo, kaže naš izvor, neke evropske ambasade u Podgorici željele su da svoja predstavništva smjeste u zgradu Atlas capital centra, ali je Knežević insistirao na ogromnim cijenama zakupnine, što je rezultiralo njihovim odustajanjem. Tu su i Meljine, projekti u Budvi…

,,Sve što se posljednjih mjeseci piše i priča u medijima ovim povodom djeluje kao vješto koordinirana akcija na relaciji Srbija – Crna Gora. U Srbiji je Informer veoma blizak Aleksandru Vučiću, a u Crnoj Gori – Đukanoviću. Djeluje kao da će Srbija da otvori ovu aferu, kao dio regionalne priče, a Đukanović će je preuzeti. Time bi se crnogorski premijer postavio ne kao inicijator, već kao dio pomenute šire borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.”

Novinar ekonomske redakcije dnevnika Vijesti Milorad Milošević, koji se bavi poslovanjem Duška Kneževića i aferom Telekom, za Monitor kaže da je teško vjerovati da će režim tek tako ,,pustiti niz vodu” svog najboljeg trgovca od Podgorice, preko Beograda i Kipra, do Moskve. ,,Prije će biti da je aktuelna režimska haranga protiv Duška Kneževića motivisana preventivno i ‘za svaki slučaj’ budući da se radi o biznismenu i nezgodnom svjedoku za sumnjive poslove pod patronatom aktuelne vlasti.”

Milošević smatra da će Knežević, nakon smjene režima, biti jedan od glavnih svjedoka saradnika u razotkrivanju glavnih aktera i detalja u korupcionaškoj privatizaciji Telekoma CG koja se desila prije deset godina. ,,Javna tajna je da je zetski biznismen, proteklih 15-ak godina, povremeno bio ‘sponzor’ i pojedinim opozicionarima koji će mu, nakon smjene režima, zauzvrat ponuditi ulogu svjedoka saradnika protiv Đukanovića.”

Na šta je sve u borbi za očuvanje vlasti i slobode spreman Milo Đukanović vidimo u njegovom obračunu sa budvanskim klanom Svetozara Marovića. Sada je, po svemu sudeći na redu Duško Knežević.

Krupna riba krupnoj ribi grize rep.

Sukobljavanje interesno-mafijaških klanova

„U autoritarnim režimima čiji se opstanak bliži kraju uobičajena je pojava da se sukobljavaju, često i sa fatalnim posljedicama, oni koji su sarađivali u zloupotrebama državne moći za privatne interese. U tom smislu ni kriminogeni režim Mila Đukanovića koji se već nekoliko godina nalazi u terminalnoj agoniji nije nikakav izuzetak. Računi nezaustavljivo dolaze na naplatu, pa se traže dežurni krivci koji će platiti za sve, a posebno za vrhovnog šefa”, kaže sa Monitor profesor Filip Kovačević. „U konkretnom slučaju, mislim da se radi o sukobljavanju interesno-mafijaških klanova ne samo na lokalnom i regionalnom, nego i na evroatlantskom/evroazijskom nivou. Imajući u vidu fundamentalnu zavisnost tužilačko-pravosudnog aparata od postojeće vlasti u Crnoj Gori, vjerujem da su upleteni i međunarodni faktori, povezani sa određenim krugovima u Evropskoj komisiji, koji kao šargarepu nude zaštitu za insajderska svjedočenja o klanovima koji kontrolišu kriminalne tokove na Balkanu. Za crnogorske građane i građanke je najvažnije da se polako, ali sigurno razotkrivaju ključni učesnici paklenog plana dugogodišnje namjerne devastacije državne svojine i njenog usmjeravanja na krajnje brutalan način u ruke nekolicine kriminalnih oligarha. Treba sačekati da se vidi kakav će odgovor na očigledne pritiske i prijetnje dati Duško ,,Di Kej” Knežević. Mislim da griješe oni koji od njega očekuju da naprasno postane ,,zviždač – heroj demokratije”. Realnije je očekivati da bez mnogo buke napusti Crnu Goru i prepusti sve poslove, kojih je očigledno sve manje, Đukanovićevom klanu”.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo