Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DALEKOVODI ISJEKLI NACIONALNE PARKOVE, IAKO JE BILO DRUGIH RJEŠENJA: Ušteda u kasi, šteta u prirodi

Objavljeno prije

5 godina

na

Trasa prolazi kroz zone stroge zaštite Durmitora i Emerald područja Lovćena i rijeka Komarnice, Tare i Ćehotine. Projekat od 106 miliona upitan i ekonomski, nakon što su Italijani prepolovili podmorski kabl 


Dalekovod od 400 kilovolti, koji bi trebalo da poveže jug sa sjeverom Crne Gore, kao nastavak projekta podmorskog kabla italijanske kompanije TERNA, nepovratno će ugroziti prirodu u nacionalnim parkovima Lovćen i Durmitor, a nanijeće i značajnu štetu na prostorima rijeke Komarnice,Tare i Ćehotine. 

Uprkos upozorenjima da bi dalekovod mogao da ide drugom trasom ili podzemnom kroz parkove, vlasti nijesu dovoljno marile za ekološke štete, već su se odlučili za najkraću varijantu, kako bi uštedjeli 16 miliona eura. Tako će biti presječeni djelovi nacionalnih parkova, ugrožene biljne i životinjske vrste, ali i uništeni pejzaži koji su ova područja dovela na listu baštine UNESCO.  

U Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu za koridor Čevo – Pljevlja, koji je radio biro “Liming project” Željka Asanovića, navodi se da će veću štetu pretrpjeti šumska staništa zbog fragmentacije duž cijele trase, dok će nešumska staništa biti nepovratno izgubljena na mjestu gdje se postavljaju dalekovodi. U elaboratu se precizira da će, pored teritorije NP Durmitor, trasa dalekovoda imati direktnog uticaja na dva Emerald lokaliteta – Komarnicu i Ćehotinu.

“Izgradnjom dalekovoda biće uništene manje površine NATURA 2000 staništa i u kanjonu Komarnice, na Sinjajevini i u dolini Ćehotine. Među njima nema rijetkih staništa u Crnoj Gori,” navodi se u elaboratu, koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) dobio od Agencije za zaštitu životne sredine. Duž kanjona Komarnice i Tare, kako se ističe, posebno na sudare sa tim instalacijama osjetljive su ptice grabljivice, koje se brzo kreću tokom hvatanja plijena. Autori elaborata ipak smatraju da, s obzirom na uzak prostor trase, “opstanak ni jedne vrste neće biti doveden u pitanje”.

Emerald je ekološka mreža područja koja su od interesa za specifičnu zaštitu. Ona funkcioniše uporedo sa programom zaštićenih područja Natura 2000 u Evropskoj uniji.

Stručnjaci za oblast energetike, dovode u pitanje i ekonomsku isplativost ovog dalekovoda i investicije od 106 miliona eura, jer je podmorski kabl svečano pušten u rad 15. novembra prošle godine, tek pola najavljivanog kapaciteta, 600 umjesto 1.200 megavata. Zato se prenos struje bez problema obavlja postojećom mrežom dalekovoda. 

Uštedom su se rukovodili i kreditori. U dokumentu Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), koja je za projekat od 106 miliona eura dala 60 miliona eura kredita Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES), ističe se da je jedno rješenje koridora koje izbjegava oba nacionalna parka analizirano u Procjeni uticaja na životnu sredinu i društvo (Environmental and social impact assessments ESIA) u koji je Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) imao uvid. 

“Ovaj koridor bi bio dugačak preko 200 kilometara, u poređenju sa predloženim koridorom od 152.5, odnosno duži za oko 50 km. Ovo bi povećalo troškove za oko 16 miliona eura, ili oko 27 procenata. Ova alternativa nije razmatrana kao ekonomski izvodljiva”, navodi se u tom dokumentu.

Ekonomska ušteda i kraća trasa da dalekovod prolazi 11 kilometara kroz Nacionalni part Lovćen i još tri kilometra kroz NP Durmitor.

Na sajtu EBRD se navodi da su konsultovali više nevladnih organizacija koje se bave zaštitom životne okoline, kako bi pomogli CGES u pripremanju ESIA u skladu sa Direktivom EU i zahtjevima banke. Jedna od njih je i Green home čija je izvršna direktorica Nataša Kovačević naglasila za CIN-CG, kako su upozorili EBRD da ovaj projekat nije u skladu sa principima održivosti životne sredine i tražili da se uzdrže od finansiranja u doglednoj budućnosti, osim ako se sva pitanja riješe na zadovoljavajući način.

Tokom javnih rasprava povodom procjena uticaja na životnu sredinu koje su organizovale EBRD i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) potencirana su tri ključna problema – ekološka šteta projekta, socio-ekonomska opravdanost i nedostaci prostornog planiranja.

“Pokušali smo da ukažemo da planirani dalekovod prolazi kroz zonu stroge zaštite NP Durmitor i drugu zonu NP Lovćen, dok dodatno prolazi kroz četiri Emerald područja (Lovćen, Durmitor, rijeke Komarnicu i Taru) kao buduća Natura 2000 područja, te da se planiranim koridorom i trasom krše odredbe Zakona o zaštiti prirode” kazala je Kovačević za CIN-CG.

Alternativa, prema njenim riječima nije izabrana jer bi izbjegavajući NP Lovćen bila duža 18 kilometara i skuplja 7,74 miliona, a u slučaju NP Durmitor to je značilo dodatnih  29 kilometara i 8,35 miliona eura više.

Kovačević  naglašava da je dalekovodom posebno ugrožen vizuelni i pejzažni identitet Durmitora i Tare: “Klasifikovan kao visoko osjetljiv, netolerantan na promjene, te je već tada bilo jasno da će kombinovani stubovi za dalekovode visine 40-50m kroz Durmitor i kanjon rijeke Tare, značajno ugroziti jedan od najvažnijih kriterijuma zbog kojeg je ovo područje proglašeno UNESCO prirodnom baštinom”.

Trasa dalekovoda na dva mjesta prekida mapu Emerald zone NP Lovćen, vidi se iz elaborata za dalekovod “Lastva – Čevo” iz novembra 2014. godine koji je CIN-CG dobio po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Elaborat je radio biro “Medix” Ljiljane Vuksanović za potrebe CGES. 

I biolog Vuk Iković, predstavnik organizacije KOD, ističe kako je vidljivo, da je dalekovod uzrokovao gubitak vizuelnog identiteta Lovćena, narušavajući, pored pejzažne, i biološku vrijednost parka.

Iz KOD-a smatraju da se, ukoliko se nisu mogli zaobići nacionalni parkovi, trebalo odlučiti za podzemni kabl. To ne bi bio izuzetak, jer je oko 5,5 kilometara podzemnog kabla postavljeno od jadranske obale do konvertorske stanice u Lastvi. 

“Možda bi neka druga država imala opravdanje da ne koristi podzemni kabal, ali ne i Crna Gora – jer smo Ustavom definisani kao ekološka država. Naša država treba da bude puna šuma, a ne premrežena kablovima, gajtanima i cijevima” kazao je Iković za CIN-CG.

Iz CGES su rekli za CIN-CG da je razmotrena i opcija polaganja podzemnih kablova u kombinaciji sa nadzemnim dalekovodom, ali da se takvo rješenje “pored toga što može da unese smetnje, odnosno značajne probleme u rad prenosnog sistema, izbjegava i u međunarodnoj praksi”. 

“Takav način gradnje dalekovoda bio bi i ekonomski neisplativ, naročito imajući u vidu konfiguraciju terena, odnosno planinsku topografiju i šume, gdje bi radovi na polaganju podzemnog kabla bili daleko kompleksniji, obimniji, praćeni miniranjem terena, što bi uslovilo i mnogo veći uticaj na životnu sredinu i društvo u cjelini”, tvrde iz CGES.

Tokom izbora koridora, kako ističu iz CGES u odgovorima na pitanja CIN-CG, vodilo se računa da se zaobiđu zaštićena područja, izbjegne fragmentacija nacionalnih parkova, kao i da se u što većoj mjeri koriste trase postojećih dalekovoda od 110 kilovolti.

U dokumentu EBRD-a stoji da je trasa dalekovoda na pojedinim djelovima NP Lovćen širine i do 100 metara. Iković ističe da se štetne posljedice najčešće javljaju “na udaljenosti kilometar od same trase”. On kaže da provlačenje dalekovoda ili puta onemogućava dijelu životinja da dođu do hranilišta ili prostora za razmnožavanje. Da bi pojedine vrste prešle iz jednog u drugi dio šume moraju biti izložene suncu, što će “za mnoge od njih biti smrtonosno”. Ali koje će biti posljedice nije jasno, jer u elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu za dalekovod Čevo – Pljevlja, ističe Iković, piše da ona nije detaljno istražena.

“Ukoliko sa velikom pouzdanošću ne znate u kakvom je stanju priroda, onda ne možete ni znati kako će jedan dalekovod uticati na životinjski svijet i koje mjere bi trebalo propisati za smanjenje negativnog uticaja. Ljekar vam ne može propisati ljekove prije nego što uspostavi dijagnozu “, upozorava Iković.

Pojedine šumske vrste koje su aktivne tokom obdanice moraju da pređu brisani prostor i da budu direktno izložene suncu. Ovo je kobno za vrste koje brzo gube vodu kao što su vodozemci 

Iković ističe da su, na primjer, daždevnjaci na listi zaštićenih životinja Crne Gore i visoko su osjetljivi na promjene temperature.

“Ukoliko brisani prostor prođe kroz reproduktivni centar populacije daždevnjaka (npr. jezerce ili bara), onda će ta vrsta sa tog lokaliteta nestati, jer nema gdje da polaže jaja. Slično se dešava ukolko trasa u vidu barijere sprečava daždevnjake da dođu do lokve,” kazao je sagovornik CIN-CG-a.

Dalekovod nije trasiran najbezbolnijim putem po prirodu već je, prema mišljenju Ikovića, projektovan “po sitno-sopstveničkim interesima”.

On podsjeća da nacionalnih parkovi, osim prirodnog bogatstva imaju i snažnu turističku dimenziju. Prema zvaničnim podacima svih pet prošle godine posjetilo je 600.000 osoba, najviše Durmitor.

I ornitolog Bojan Zeković iz Centra za proučavanje ptica (CZIP) kaže za CIN-CG da dodatno brine to što je “prostor Jezerske površi na Durmitoru, posebno oko Bara Žugića važan za migraciju grabljivica,” koje su ujedno i najrizičnija grupa zbog mogućnosti da stradaju od strujnog udara ili sudara sa instalacijama.

Zeković kaže da je neophodan dalji monitoring da se vidi koje su to vrste i na kojim djelovima najugroženije, ali i sugeriše postavljanje ometača i izolatora.

Portparolka EBRD Sesilija Kalatrava kazala je za CIN-CG da su prilikom izbora trase dogovorili “mjere sa CGES kako bi se umanjile posljedice u NP, uključujući lokalne analize za postavljanje stubova i tajming za građevinske radove koji su van sezone ugnježdavanja i parenja ptica”.

Za razliku od ekoloških organizacija Green Hom, KOD, CZIP i drugih, iz Javnog preduzeća Nacionalni parkovi tvrde za CIN-CG da kompletna trasa dalekovoda ide kroz treću zonu oba parka, koja, po Zakonu o zaštiti prirode podrazumijeva da se mogu razvijati naselja i prateća infrastruktura.

S obzirom da je Terna, umjesto podmorskog kabla od 1200MW postavila upola manji, ekonomista Dejan Mijović smatra da postojeća visoko-naponska prenosna mreža, izgrađena uz podršku Svjetske banke 70-tih godina prošlog vijeka, a koja spaja sve države bivše Jugoslavije, može sasvim kvalitetno da servisira svu trgovinu električnom energijom Crne Gore i njenih susjeda sa Italijom. 

“Investicija CGES-a u gradnju trafo stanice Lastva i njeno povezivanje sa postojećom prenosnom mrežom bila je racionalna i opravdana. Međutim, sasvim nepotrebno se požurilo sa gradnjom novog dalekovoda do Pljevalja i uništavanjem nacionalnih parkova nakon što je italijanska Terna odustala od polaganja druge žile kabla od 600MW, i to bez ikakve garancije da će to uraditi u doglednom roku. Stoga bi za CGES i Crnu Goru bilo najracionalnije da se odmah prekine dalja gradnja dalekovoda i korišćenje nepotrošenog dijela zajma EBRD. Čak i da se italijanski partner u međuvremenu predomisli, treba razmontirati dio dalekovoda koji je potpuno devastirao naše najljepše prirodne predjele i ugrozio opstanak lokalnog stanovništva, jer ih je učinio nepodobnim za razvoj ruralnog turizma. U svakom slučaju, potrebno je uraditi detaljnu cost-benefit analizu alternativnih opcija gradnje, tj. mogućnosti zaobilaženja ili polaganja podzemnog kabla kroz najosljetivije predjele, jer to nikad nije propisno učinjeno. Ubijeđen sam da bi takva analiza pokazala da postoji rješenje čije bi koristi za društvo bile znatno veće od nešto uvećanih troškova gradnje”, ocijenio je Mijović u razgovoru za CIN-CG. 

On podsjeća da je polazni motiv Terni bio da omogući uvoz jevtine električne energije iz regiona, jer se mogla plasirati po višim cijenama u Italiji. Računali su na veliki uvoz iz postojećih i novoizgrađenih proizvodnih kapaciteta u regionu, ne samo zelene energije, za što je bio potreban kabl od 1.200MW.  

“Odustali su kad su uvidjeli da se dešava obrnuto, da se u Italiji grade mnogobrojne, tržišno konkurentne elektrane (koje mogu preživjeti bez subvencija države) na bazi vjetra i sunca, dok Crna Gora i ostale zemlje regiona ne realizuju planirane investicije u preskupe i neisplative termoelektrane i hidroelektrane” kazao je Mijović.

Terna nije odgovorila na pitanja CIN-CG-a, da li se i kada očekuje postavljanje drugog podmorskog kabla, a iz CGES-a su rekli da je to “prvenstveno vezano za buduće potrebe tržišta električne energije kako na Balkanskom, tako i na Apeninskom poluostrvu”. Pozivajući se na izvršnog direkotra TERNE Luiđija Ferarisa, italijanski mediji su objavili da se druga žila može očekivati tek 2026-2027. 

Iz CGES-a su ranije kazali za CIN-CG da se sa radovima na izgradnji dalekovoda kroz NP Durmitor još nije počelo, osim pripreme za sječu šume na pristupnim putevima i trasi dalekovoda na teritoriji Žabljaka. Pandemija COVID-19 je, ističu, djelimično usporila radove, ali će pokušati da završe na vrijeme. 

“Planom je predviđeno da se radovi na izgradnji DV Čevo – Pljevlja završe do kraja 2021. godine,” stoji u odgovoru CGES-a. 

Ukupan budžet projekta dalekovoda je oko 106 miliona eura. Zaključno sa 2019, potrošeno je više od 95 miliona eura. Izgradnja sekcije „Lastva-Čevo“ iznosila je oko 31, dok je za dio „Čevo-Pljevlja“ opredijeljeno oko 40 miliona eura. 

 

Preko imanja, pa šta bude

Upornost CGES da prođe dalekovodom kuda je naumio pogodio je i dio građana. Cetinjanin Radomir Martinović svakog drugog dana ide u Ulcinj po mlijeko od kojeg pravi i prodaje sir. Stado krava iz Nacionalnog parka Lovćen preselio je na jug, nakon što su preko njegovog imanja postavljeni dalekovodi.

Na imanju, nekoliko kilometara prije Ivanovnih korita, osim dvije kuće, on ima i nedovršen motel. Problemi su, tvrdi, počeli kada je komisija Uprave za nekretnine sačinjena od četiri sudska vještaka utvrdila da u “koridoru ove dionice dalekovoda nema stambenih ili drugih građevinskih objekata”. 

Nakon žalbe Martinovića, ista komisija tri mjeseca kasnije zabilježila je da“dalekovodi dijagonalno dijele obradivo poljoprivredno zemljište i restlovi ostaju sa jugozapadne strane u znatno manjoj površini, sa porodičnim stambenim objektom (kućom) i pomoćnim objektom.”. 

U dokumentu komisije Uprave za nekretnine od sredine jula 2013. godine, a u koji je CIN-CG imao uvid, navodi se zabrinutost “da postoji mogućnost da električno i magnetno polje štetno utiču na zdravlje ljudi, jer podstiču razvoj malignih oboljenja, leukemije kod djece, da razaraju imunološki system organizma, stvaraju suicidne nagone kod ljudi koji duže borave u zoni dalekovoda”.

Komisija je ocijenila da CGES treba da razmotri mogućnost izmještanja trase dalekovoda. Martinović kaže da su njegovi rođaci nudili da dalekovodi pređu preko njihovih imanja. Iz CGES-a su za CIN-CG, međutim, rekli da su tokom 2017. godine analizirali kako da izbjegnu imanje Martinovića, ali, “nažalost, ni vlasnik, ni njegove komšije i rođaci nijesu pokazali spremnost za prihvatanje kompromisnog rješenja”. 

“…Razmatrana je i eventualna pravična naknada za nepokretnosti u njegovom vlasništvu koje su predmet eksproprijacije, ali imenovani nije bio saglasan sa predloženim,” kazali su iz državne kompanije.

Martinović ističe da su mu nudili oko četvrt miliona, ali da su strani vještaci utvrdili da je njegovo imanje vrijedno tri miliona eura. Zadovoljio bi se i sa dva miliona, da kupi drugu zemlju, izgradi motel i sa sinovima nastavi porodični biznis.

Do dogovora nije došlo, a CGES objašnjava da je na osnovu odluka Uprave za nekretnine i Osnovnog suda u Cetinju, postavio dalekovod preko imanja “kako je to, uostalom, predviđeno DPP-om i izdatom građevinskom dozvolom, jer vlasnik zemljišta nije dozvoljavao izvođenje bilo kakvih radova”.

Iz organizacija KOD, koja se  bavila ovim i još nekoliko slučajeva, kažu da, CGES nije pristupio na fer osnovama obeštećenju lokalnog stanovništa.  

 “Samo u 2017. godini CGES je prihodovao 34,7 miliona eura uz dobit od 4,7 miliona eura. Oni su porodici koju smo pratili nudili 2,3 eura po metru kvadratnom, iako nalaz vještaka kaže da će značajno biti umanjena mogućnost korišćenja. U okolini zemljište se prodaje preko 20 eura po metri kvadratnom”, kazao je Iković.


Promet do maksimuma

Prema podacima CGES, od puštanja u rad podmorskog kabla do kraja avgusta, uključujući tranzit preko crnogorskog sistema, iz Italije je uvezeno 916.631,59 MWh, dok je izvezeno u tu zemlju 916.641,03 MWh.

Uprkos značajnim izazovima i poremećajima na tržistu električne energije pojavom pandemije korona virusa, dosadašnji rezultati ne samo što idu u prilog tezi o isplativosti projekta podmorskog kabla, nego i prevazilaze očekivanja kompanije, ocjenjuju iz CGES, ističući da su oni “bez obzira kada će druga žila biti položena”, dobili na raspolaganje dio kapaciteta podmorskog kabla od 200 MW,  koji je na početku projekta bio definisan.

Uvidom u podatke na sajtu, može se vidjeti da je često korišten maksimum prenosne moći kabla od 600 MW.

“Prihodi operatora prenosnog sistema potiču od alokacije prekograničnih prenosnih kapaciteta. CGES je na do sada izvršenim aukcijama dodjele prekograničnih kapaciteta na granici sa Italijom prihodovao 4.435.201,93€, dok je za devet  mjeseci ove godine prihod po osnovu alokacije prekograničnih kapaciteta sa Italijom, 3.755.552,57,” navodi se u odgovoru CGES-a.

Miloš RUDOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

7 dana

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

7 dana

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?

Objavljeno prije

7 dana

na

24 Januara, 2026

Objavio:

Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak  biti vraćen na početak

 

 

Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”,  otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj  u pozadini sutkinjine ostavke.

Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.

Sumnje su saopštenjima podgrijali  iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta,  odakle je  u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.

Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M  da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.

Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja.  “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.

Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak.  Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.

“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.

“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.

Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol,  oglasila se  predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol  u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet.  Pojašnjeno je da je sutkinja  ostavku  podnijela iz ličnih razloga.

„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić  u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.

Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.

Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića.  Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.

SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.

Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već  i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke.  Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.

Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.  Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).

Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.

Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.

U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.

U ovom predmetu pravosnažno je  do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.

Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo