Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE Uzalud potrošeni milioni

Objavljeno prije

na

MONITOR: CGO je upravo završio istraživanje „Koliko je uloženo u borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da li su rezultati u tom smjeru vidljivi”? Do kakvih ste saznanja došli?

ULJAREVIĆ: Naše pilot istraživanje teži da skrene pažnju na jedan aspekt priče o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala o kojem se ne priča, a koji se odnosi na značajna sredstva koja se ulažu za ove svrhe, a koja apsolutno ne odgovaraju vidljivim i mjerljivim rezultatima. Podsjetiću da je Evropska komisija (EK) u jednom od svojih prvih dokumenata koji se odnose na Crnu Goru, poznatom kao Studija izvodljivosti, još 2005. konstatovala ,,U Crnoj Gori, vladavina prava mora biti dalje ojačana. Veze između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema i dalje postoje.” U njenom izvještaju o napretku Crne Gore za 2012. se ocjenjuje da ,,Korupcija ostaje široko rasprostranjena i nastavlja da bude ozbiljan uzrok zabrinutosti, ometajući sprovođenje istraga organizovanog kriminala”. Ukratko, u proteklih sedam godina obaveza države da suzbije korupciju i organizovani kriminal ostala je na retoričkom nivou.

U međuvremenu, u proteklih pet godina, u institucije koje su direktno nadležne da se bave ovim pitanjem uloženo je samo iz nacionalnog IPA programa i Budžeta Crne Gore 36 582 698, 93 eura, što predstavlja najmanji mogući iznos, jer tome treba dodati još sredstva iz regionalnih EU fondova, država članica EU i SAD. Neke naše projekcije ukazuju da su direktna ulaganja iz svih ovih izvora najmanje oko 80 miliona eura, dok indirektna zasigurno prelaze 100 miliona.

MONITOR: Da li su ta sredstva zaista iskorišćena za borbu protiv korupcije i kriminala?
ULJAREVIĆ: Sredstva su formalno utrošena za te svrhe, ali je realno da se svi zapitamo gdje i kako je to urađeno, ako se ocjena EK nije suštinski promijenila godinama, a percepcije građana i građanki o rasprostranjenosti korupcije uvećale. Takođe, neke od ključnih antikorupcionih institucija se u javnosti vide kao vrlo koruptivne, a istovremeno je veliko povjerenje u NVO i medije kao borce protiv korupcije i organizovanog kriminala, koji suštinski nemaju zakonske pretpostavke da bi te probleme izvodili do kraja. Tako se dolazi do začaranog kruga u kojem se mnogo priča o korupciji i organizovanom kriminalu, a malo je mjerljivih rezultata u toj borbi, uz mnogo potrošenih sredstava poreskih obveznika u Crnoj Gori, EU, itd.

MONITOR: Koliko su ta sredstva zaista doprinijela borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ: Ova sredstva su svakako imala svoj značaj u razvoju određenih kapaciteta, posebno kada je sistem obuke u pitanju i shvatanje da nijesmo sami na svijetu, odnosno da je neophodno sarađivati na razvoju zajedničkog sistema bezbjednosti. Ipak, jasno je da crnogorske institucije nijesu bile u stanju da uložena sredstva pretvore u potrebne efekte. Tužilaštvo i policija, kao stubovi borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, nijesu ni izbliza iskoristili ove mogućnosti da bitnije unaprijede svoje kapacitete. Treba naglasiti da su i različite priče u pitanju. Tužilaštvo nije ni vuklo dovoljno sredstava iz ovih fondova, odnosno bilo je korisnik samo kroz projekte drugih. Suprotno tome, u Upravu policije se samo iz dva izvora slilo direktno 25 907 702,57 eura (to se značajno uvećava kad se dodaju preostala sredstva), što je zaista nevjerovatno u odnosu na učinke policije.

Zabrinjava i činjenica da umjesto da razvijaju i izgrađuju sistem bezbjednosti otvorenog društva, kakvo treba da bude Crna Gora u EU, neke anahrone strukture u tužilaštvu i policiji pokreću čisto politički motivisane postupke istraga, praćenja i prisluškivanja kritičara režima. Takve prakse su svakako daleko od evropskih i zahtijevaju pokretanje odgovornosti nadležnih u policiji i tužilaštvu, jer bez ozbiljne reforme ovih organa neće ni biti suštinskih pomaka.

MONITOR: Trenutno je u Crnoj Gori aktuelno nekoliko afera – ,,Snimak”, prisluškivanje novinara… Da li tužilaštvo ima kapaciteta da se pozabavi serijom tih afera?
ULJAREVIĆ: Prilično jasno se vidi nedostatak multidisciplinarnog pristupa u radu. Novo vrijeme traži nove ljude i principe rada. Tužilaštvo više ne može da bude predodređeno samo za pravnike. U policiji imamo ljude iz raznih struka, ali ljude koji su uglavnom svoj radni angažman provodili i provode u policiji. Primjera radi, da bi imali kvalitetnu i uspješnu istragu finansijskog poslovanja ili praćenja toka novca u tužilaštvu i policiji moramo imati timove finansijskih stručnjaka, sposobnih da istražuju ne samo postojeće mogućnosti kriminala vezane za pranje novca, namještanje poslova na javnim konkursima, finansijske prevare, već da prate i trendove u toj oblasti sarađujući sa relevantnim regionalnim i međunarodnim službama i ekspertima. Svakodnevno, i to kao opšte mjesto među ljudima finansijske struke, može se čuti da naša policija i tužilaštvo nemaju kapaciteta da vode finansijske istrage. Ovaj nedostatak u realnom životu stvara nepremostiv jaz između onoga što je neophodnost borbe protiv korupcije i kriminala i potrebnih rezultata te borbe.

Posljedica toga je jedna neučinkovita retorika, teško kvalifikovane javne prozivke sa jedne strane i nepristojna tromost i politička zarobljenost nadležnih institucija sa druge.

Upravo je potrošeni novac, a i novac koji će stizati i koji ćemo svi kao poreski obveznici odvajati za borbu protiv korupcije i kriminala, potrebno trošiti na izgradnju ovakvih i drugih neophodnih kapaciteta.

MONITOR: Da li je afera ,,Snimak” jedan od dokaza da izbori nijesu slobodni i demokratski i šta bi trebalo opozicija da uradi?
ULJAREVIĆ: Afera Snimak je dokazala osnovane sumnje i naša decenijska saznanja da crnogorski politički sistem, pa i izborni sistem, nije funkcionalan. Kupovina glasova je opšte mjesto crnogorskih izbora i mislim da se neće riješiti, niti da se može riješiti na bazi traženja rješenja u pozicioniranju parlamentarne opozicije u odnosu na aferu. Mi aferu živimo od devedesetih do danas, to je vjerovatno drugo ime naše tranzicije.

No, ova afera kao i brojne koje će se pojaviti u narednom periodu doprinosiće razvoju demokratskih procesa i urušavanju, pa i konačnoj dekonstrukciji političko-interesnih monopola. Proces evropskih integracija nezaustavljivo mijenja Crnu Goru, ohrabruje naše građane i građanke, čak i u strukturama DPS-a, da konkretnim činjenjem, u ovom slučaju insajderskim, otvore procese suočavanja sa istinom. Stoga treba nastaviti borbu na svim poljima. Najgore bi bilo povući ishitrene poteze u trenutku kada rezultati borbe za funkcionalnu demokratiju počnu da stižu.

MONITOR: Bojkot predsjedničkih izbora jedna je od varijanti reagovanja opozicije ukoliko tužilaštvo ne pokrene istragu povodom afere Snimak. Da li je to racionalan potez?
ULJAREVIĆ: Bojkot prije svega mora biti do kraja izveden i osmišljen ako želite da uspije. Opozicija prvi put ima konkretan dokaz koji govori o nedostatku potrebnog izbornog legitimiteta. To je jezik koji mogu da razumiju u međunarodnoj zajednici.

Sa druge strane, ova afera može da se iskoristi i na brojne druge načine kao što je pritisak da se otvori priča ne samo o kontroli izbornog procesa i potrebi međunarodnog angažovanja u praćenju regularnosti ukupnog procesa, već i o promjeni izbornog sistema koji bi onemogućio lidersko-autoritarne partijske strukture da ovako djeluju.

MONITOR: Pošto cure informacije i skoro dnevno imamo povjerljive dokumente u medijima, svjedoči li to da puca kontrola unutar DPS-a, da neko dotura informacije medijima i da možda postoje nekolike struje u vrhu DPS-a?
ULJAREVIĆ: U DPS-u su postojale i postoje brojne struje i frakcije, ali crnogorski društveno-politički sistem zatvoren u svoju čauru držao je taj skup najrazličitijih interesa u jedno. Kako su procesi otvaranja Crne Gore nezaustavljivi i kako se pojavljuju i realni i mogući novi uticaji, ljudi postaju građanski hrabriji, otvoreniji, spremniji na promjene. Interesi unutar DPS-a samim tim dobijaju novu dimenziju, otvaraju se šanse van same strukture i to za rezultat ima početak urušavanja monopola.

Podrška kontrolisanim medijima

MONITOR: Koji su glavni zaključci posljednjeg istraživanja CGO o oglašavanju državnih institucija u medijima?
ULJAREVIĆ: Istraživanje je pokazalo da su Skupština i Vlada bile štedljivije tokom 2012, kada je riječ o različitim oblicima novčanih transfera medijima. No, zabrinjavajuće je da za to ne postoje kriterijumi, poput povjerenje u medije, procjene čitanosti/gledanosti/slušanosti u odnosu na cjenovnik oglasnog prostora ili druge oblike davanja, kao ni transparentna procedura po kojima su ta sredstva raspodijeljena. Istraživanje je podvuklo i postojeću medijsku polarizaciju kroz činjenicu da su najviše sredstava dobili mediji koji imaju kontrolisanu kritiku prema Vladi – dnevnik Pobjeda, Portal Analitika i radio Antena M.

MONITOR: Može li se govoriti o tome i da se putem oglašavanja i usmjeravanja sredstava prema određenim medijima u stvari kontrolišu ti mediji?
ULJAREVIĆ: Činjenica je da je istraživanje CGO-a ukazalo da Vlada ima svoje favorite čiji rad i na ovaj način podržava, a to nije zanemarljivo u situaciji u kojoj se mnogi mediji suočavaju sa ekonomskom održivošću. Dodatno, radi se o manje-više istim medijima koji su bili na sličan način podržani i prošle godine a to ne može biti slučajnost, kao ni činjenica da ti mediji imaju blagonaklon stav prema vlastima, a istovremeno se otvaraju za razne glasove koji teže da kriminalizuju NVO sektor i dio nezavisnih medija, koji se prepoznaju kao kritičari režima.

CGO nema namjeru da etiketira medije na bilo koji način, jer u svakom od njih postoje profesionalni usponi i posrtaji, ali ove činjenice treba da budu ozbiljno uzete u razmatranje i vjerujem da su nadležni organi dužni da daju neka objašnjenja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo