Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE Uzalud potrošeni milioni

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

MONITOR: CGO je upravo završio istraživanje „Koliko je uloženo u borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da li su rezultati u tom smjeru vidljivi”? Do kakvih ste saznanja došli?

ULJAREVIĆ: Naše pilot istraživanje teži da skrene pažnju na jedan aspekt priče o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala o kojem se ne priča, a koji se odnosi na značajna sredstva koja se ulažu za ove svrhe, a koja apsolutno ne odgovaraju vidljivim i mjerljivim rezultatima. Podsjetiću da je Evropska komisija (EK) u jednom od svojih prvih dokumenata koji se odnose na Crnu Goru, poznatom kao Studija izvodljivosti, još 2005. konstatovala ,,U Crnoj Gori, vladavina prava mora biti dalje ojačana. Veze između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema i dalje postoje.” U njenom izvještaju o napretku Crne Gore za 2012. se ocjenjuje da ,,Korupcija ostaje široko rasprostranjena i nastavlja da bude ozbiljan uzrok zabrinutosti, ometajući sprovođenje istraga organizovanog kriminala”. Ukratko, u proteklih sedam godina obaveza države da suzbije korupciju i organizovani kriminal ostala je na retoričkom nivou.

U međuvremenu, u proteklih pet godina, u institucije koje su direktno nadležne da se bave ovim pitanjem uloženo je samo iz nacionalnog IPA programa i Budžeta Crne Gore 36 582 698, 93 eura, što predstavlja najmanji mogući iznos, jer tome treba dodati još sredstva iz regionalnih EU fondova, država članica EU i SAD. Neke naše projekcije ukazuju da su direktna ulaganja iz svih ovih izvora najmanje oko 80 miliona eura, dok indirektna zasigurno prelaze 100 miliona.

MONITOR: Da li su ta sredstva zaista iskorišćena za borbu protiv korupcije i kriminala?
ULJAREVIĆ: Sredstva su formalno utrošena za te svrhe, ali je realno da se svi zapitamo gdje i kako je to urađeno, ako se ocjena EK nije suštinski promijenila godinama, a percepcije građana i građanki o rasprostranjenosti korupcije uvećale. Takođe, neke od ključnih antikorupcionih institucija se u javnosti vide kao vrlo koruptivne, a istovremeno je veliko povjerenje u NVO i medije kao borce protiv korupcije i organizovanog kriminala, koji suštinski nemaju zakonske pretpostavke da bi te probleme izvodili do kraja. Tako se dolazi do začaranog kruga u kojem se mnogo priča o korupciji i organizovanom kriminalu, a malo je mjerljivih rezultata u toj borbi, uz mnogo potrošenih sredstava poreskih obveznika u Crnoj Gori, EU, itd.

MONITOR: Koliko su ta sredstva zaista doprinijela borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ: Ova sredstva su svakako imala svoj značaj u razvoju određenih kapaciteta, posebno kada je sistem obuke u pitanju i shvatanje da nijesmo sami na svijetu, odnosno da je neophodno sarađivati na razvoju zajedničkog sistema bezbjednosti. Ipak, jasno je da crnogorske institucije nijesu bile u stanju da uložena sredstva pretvore u potrebne efekte. Tužilaštvo i policija, kao stubovi borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, nijesu ni izbliza iskoristili ove mogućnosti da bitnije unaprijede svoje kapacitete. Treba naglasiti da su i različite priče u pitanju. Tužilaštvo nije ni vuklo dovoljno sredstava iz ovih fondova, odnosno bilo je korisnik samo kroz projekte drugih. Suprotno tome, u Upravu policije se samo iz dva izvora slilo direktno 25 907 702,57 eura (to se značajno uvećava kad se dodaju preostala sredstva), što je zaista nevjerovatno u odnosu na učinke policije.

Zabrinjava i činjenica da umjesto da razvijaju i izgrađuju sistem bezbjednosti otvorenog društva, kakvo treba da bude Crna Gora u EU, neke anahrone strukture u tužilaštvu i policiji pokreću čisto politički motivisane postupke istraga, praćenja i prisluškivanja kritičara režima. Takve prakse su svakako daleko od evropskih i zahtijevaju pokretanje odgovornosti nadležnih u policiji i tužilaštvu, jer bez ozbiljne reforme ovih organa neće ni biti suštinskih pomaka.

MONITOR: Trenutno je u Crnoj Gori aktuelno nekoliko afera – ,,Snimak”, prisluškivanje novinara… Da li tužilaštvo ima kapaciteta da se pozabavi serijom tih afera?
ULJAREVIĆ: Prilično jasno se vidi nedostatak multidisciplinarnog pristupa u radu. Novo vrijeme traži nove ljude i principe rada. Tužilaštvo više ne može da bude predodređeno samo za pravnike. U policiji imamo ljude iz raznih struka, ali ljude koji su uglavnom svoj radni angažman provodili i provode u policiji. Primjera radi, da bi imali kvalitetnu i uspješnu istragu finansijskog poslovanja ili praćenja toka novca u tužilaštvu i policiji moramo imati timove finansijskih stručnjaka, sposobnih da istražuju ne samo postojeće mogućnosti kriminala vezane za pranje novca, namještanje poslova na javnim konkursima, finansijske prevare, već da prate i trendove u toj oblasti sarađujući sa relevantnim regionalnim i međunarodnim službama i ekspertima. Svakodnevno, i to kao opšte mjesto među ljudima finansijske struke, može se čuti da naša policija i tužilaštvo nemaju kapaciteta da vode finansijske istrage. Ovaj nedostatak u realnom životu stvara nepremostiv jaz između onoga što je neophodnost borbe protiv korupcije i kriminala i potrebnih rezultata te borbe.

Posljedica toga je jedna neučinkovita retorika, teško kvalifikovane javne prozivke sa jedne strane i nepristojna tromost i politička zarobljenost nadležnih institucija sa druge.

Upravo je potrošeni novac, a i novac koji će stizati i koji ćemo svi kao poreski obveznici odvajati za borbu protiv korupcije i kriminala, potrebno trošiti na izgradnju ovakvih i drugih neophodnih kapaciteta.

MONITOR: Da li je afera ,,Snimak” jedan od dokaza da izbori nijesu slobodni i demokratski i šta bi trebalo opozicija da uradi?
ULJAREVIĆ: Afera Snimak je dokazala osnovane sumnje i naša decenijska saznanja da crnogorski politički sistem, pa i izborni sistem, nije funkcionalan. Kupovina glasova je opšte mjesto crnogorskih izbora i mislim da se neće riješiti, niti da se može riješiti na bazi traženja rješenja u pozicioniranju parlamentarne opozicije u odnosu na aferu. Mi aferu živimo od devedesetih do danas, to je vjerovatno drugo ime naše tranzicije.

No, ova afera kao i brojne koje će se pojaviti u narednom periodu doprinosiće razvoju demokratskih procesa i urušavanju, pa i konačnoj dekonstrukciji političko-interesnih monopola. Proces evropskih integracija nezaustavljivo mijenja Crnu Goru, ohrabruje naše građane i građanke, čak i u strukturama DPS-a, da konkretnim činjenjem, u ovom slučaju insajderskim, otvore procese suočavanja sa istinom. Stoga treba nastaviti borbu na svim poljima. Najgore bi bilo povući ishitrene poteze u trenutku kada rezultati borbe za funkcionalnu demokratiju počnu da stižu.

MONITOR: Bojkot predsjedničkih izbora jedna je od varijanti reagovanja opozicije ukoliko tužilaštvo ne pokrene istragu povodom afere Snimak. Da li je to racionalan potez?
ULJAREVIĆ: Bojkot prije svega mora biti do kraja izveden i osmišljen ako želite da uspije. Opozicija prvi put ima konkretan dokaz koji govori o nedostatku potrebnog izbornog legitimiteta. To je jezik koji mogu da razumiju u međunarodnoj zajednici.

Sa druge strane, ova afera može da se iskoristi i na brojne druge načine kao što je pritisak da se otvori priča ne samo o kontroli izbornog procesa i potrebi međunarodnog angažovanja u praćenju regularnosti ukupnog procesa, već i o promjeni izbornog sistema koji bi onemogućio lidersko-autoritarne partijske strukture da ovako djeluju.

MONITOR: Pošto cure informacije i skoro dnevno imamo povjerljive dokumente u medijima, svjedoči li to da puca kontrola unutar DPS-a, da neko dotura informacije medijima i da možda postoje nekolike struje u vrhu DPS-a?
ULJAREVIĆ: U DPS-u su postojale i postoje brojne struje i frakcije, ali crnogorski društveno-politički sistem zatvoren u svoju čauru držao je taj skup najrazličitijih interesa u jedno. Kako su procesi otvaranja Crne Gore nezaustavljivi i kako se pojavljuju i realni i mogući novi uticaji, ljudi postaju građanski hrabriji, otvoreniji, spremniji na promjene. Interesi unutar DPS-a samim tim dobijaju novu dimenziju, otvaraju se šanse van same strukture i to za rezultat ima početak urušavanja monopola.

Podrška kontrolisanim medijima

MONITOR: Koji su glavni zaključci posljednjeg istraživanja CGO o oglašavanju državnih institucija u medijima?
ULJAREVIĆ: Istraživanje je pokazalo da su Skupština i Vlada bile štedljivije tokom 2012, kada je riječ o različitim oblicima novčanih transfera medijima. No, zabrinjavajuće je da za to ne postoje kriterijumi, poput povjerenje u medije, procjene čitanosti/gledanosti/slušanosti u odnosu na cjenovnik oglasnog prostora ili druge oblike davanja, kao ni transparentna procedura po kojima su ta sredstva raspodijeljena. Istraživanje je podvuklo i postojeću medijsku polarizaciju kroz činjenicu da su najviše sredstava dobili mediji koji imaju kontrolisanu kritiku prema Vladi – dnevnik Pobjeda, Portal Analitika i radio Antena M.

MONITOR: Može li se govoriti o tome i da se putem oglašavanja i usmjeravanja sredstava prema određenim medijima u stvari kontrolišu ti mediji?
ULJAREVIĆ: Činjenica je da je istraživanje CGO-a ukazalo da Vlada ima svoje favorite čiji rad i na ovaj način podržava, a to nije zanemarljivo u situaciji u kojoj se mnogi mediji suočavaju sa ekonomskom održivošću. Dodatno, radi se o manje-više istim medijima koji su bili na sličan način podržani i prošle godine a to ne može biti slučajnost, kao ni činjenica da ti mediji imaju blagonaklon stav prema vlastima, a istovremeno se otvaraju za razne glasove koji teže da kriminalizuju NVO sektor i dio nezavisnih medija, koji se prepoznaju kao kritičari režima.

CGO nema namjeru da etiketira medije na bilo koji način, jer u svakom od njih postoje profesionalni usponi i posrtaji, ali ove činjenice treba da budu ozbiljno uzete u razmatranje i vjerujem da su nadležni organi dužni da daju neka objašnjenja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo