Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE Uzalud potrošeni milioni

Objavljeno prije

na

MONITOR: CGO je upravo završio istraživanje „Koliko je uloženo u borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da li su rezultati u tom smjeru vidljivi”? Do kakvih ste saznanja došli?

ULJAREVIĆ: Naše pilot istraživanje teži da skrene pažnju na jedan aspekt priče o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala o kojem se ne priča, a koji se odnosi na značajna sredstva koja se ulažu za ove svrhe, a koja apsolutno ne odgovaraju vidljivim i mjerljivim rezultatima. Podsjetiću da je Evropska komisija (EK) u jednom od svojih prvih dokumenata koji se odnose na Crnu Goru, poznatom kao Studija izvodljivosti, još 2005. konstatovala ,,U Crnoj Gori, vladavina prava mora biti dalje ojačana. Veze između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema i dalje postoje.” U njenom izvještaju o napretku Crne Gore za 2012. se ocjenjuje da ,,Korupcija ostaje široko rasprostranjena i nastavlja da bude ozbiljan uzrok zabrinutosti, ometajući sprovođenje istraga organizovanog kriminala”. Ukratko, u proteklih sedam godina obaveza države da suzbije korupciju i organizovani kriminal ostala je na retoričkom nivou.

U međuvremenu, u proteklih pet godina, u institucije koje su direktno nadležne da se bave ovim pitanjem uloženo je samo iz nacionalnog IPA programa i Budžeta Crne Gore 36 582 698, 93 eura, što predstavlja najmanji mogući iznos, jer tome treba dodati još sredstva iz regionalnih EU fondova, država članica EU i SAD. Neke naše projekcije ukazuju da su direktna ulaganja iz svih ovih izvora najmanje oko 80 miliona eura, dok indirektna zasigurno prelaze 100 miliona.

MONITOR: Da li su ta sredstva zaista iskorišćena za borbu protiv korupcije i kriminala?
ULJAREVIĆ: Sredstva su formalno utrošena za te svrhe, ali je realno da se svi zapitamo gdje i kako je to urađeno, ako se ocjena EK nije suštinski promijenila godinama, a percepcije građana i građanki o rasprostranjenosti korupcije uvećale. Takođe, neke od ključnih antikorupcionih institucija se u javnosti vide kao vrlo koruptivne, a istovremeno je veliko povjerenje u NVO i medije kao borce protiv korupcije i organizovanog kriminala, koji suštinski nemaju zakonske pretpostavke da bi te probleme izvodili do kraja. Tako se dolazi do začaranog kruga u kojem se mnogo priča o korupciji i organizovanom kriminalu, a malo je mjerljivih rezultata u toj borbi, uz mnogo potrošenih sredstava poreskih obveznika u Crnoj Gori, EU, itd.

MONITOR: Koliko su ta sredstva zaista doprinijela borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ: Ova sredstva su svakako imala svoj značaj u razvoju određenih kapaciteta, posebno kada je sistem obuke u pitanju i shvatanje da nijesmo sami na svijetu, odnosno da je neophodno sarađivati na razvoju zajedničkog sistema bezbjednosti. Ipak, jasno je da crnogorske institucije nijesu bile u stanju da uložena sredstva pretvore u potrebne efekte. Tužilaštvo i policija, kao stubovi borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, nijesu ni izbliza iskoristili ove mogućnosti da bitnije unaprijede svoje kapacitete. Treba naglasiti da su i različite priče u pitanju. Tužilaštvo nije ni vuklo dovoljno sredstava iz ovih fondova, odnosno bilo je korisnik samo kroz projekte drugih. Suprotno tome, u Upravu policije se samo iz dva izvora slilo direktno 25 907 702,57 eura (to se značajno uvećava kad se dodaju preostala sredstva), što je zaista nevjerovatno u odnosu na učinke policije.

Zabrinjava i činjenica da umjesto da razvijaju i izgrađuju sistem bezbjednosti otvorenog društva, kakvo treba da bude Crna Gora u EU, neke anahrone strukture u tužilaštvu i policiji pokreću čisto politički motivisane postupke istraga, praćenja i prisluškivanja kritičara režima. Takve prakse su svakako daleko od evropskih i zahtijevaju pokretanje odgovornosti nadležnih u policiji i tužilaštvu, jer bez ozbiljne reforme ovih organa neće ni biti suštinskih pomaka.

MONITOR: Trenutno je u Crnoj Gori aktuelno nekoliko afera – ,,Snimak”, prisluškivanje novinara… Da li tužilaštvo ima kapaciteta da se pozabavi serijom tih afera?
ULJAREVIĆ: Prilično jasno se vidi nedostatak multidisciplinarnog pristupa u radu. Novo vrijeme traži nove ljude i principe rada. Tužilaštvo više ne može da bude predodređeno samo za pravnike. U policiji imamo ljude iz raznih struka, ali ljude koji su uglavnom svoj radni angažman provodili i provode u policiji. Primjera radi, da bi imali kvalitetnu i uspješnu istragu finansijskog poslovanja ili praćenja toka novca u tužilaštvu i policiji moramo imati timove finansijskih stručnjaka, sposobnih da istražuju ne samo postojeće mogućnosti kriminala vezane za pranje novca, namještanje poslova na javnim konkursima, finansijske prevare, već da prate i trendove u toj oblasti sarađujući sa relevantnim regionalnim i međunarodnim službama i ekspertima. Svakodnevno, i to kao opšte mjesto među ljudima finansijske struke, može se čuti da naša policija i tužilaštvo nemaju kapaciteta da vode finansijske istrage. Ovaj nedostatak u realnom životu stvara nepremostiv jaz između onoga što je neophodnost borbe protiv korupcije i kriminala i potrebnih rezultata te borbe.

Posljedica toga je jedna neučinkovita retorika, teško kvalifikovane javne prozivke sa jedne strane i nepristojna tromost i politička zarobljenost nadležnih institucija sa druge.

Upravo je potrošeni novac, a i novac koji će stizati i koji ćemo svi kao poreski obveznici odvajati za borbu protiv korupcije i kriminala, potrebno trošiti na izgradnju ovakvih i drugih neophodnih kapaciteta.

MONITOR: Da li je afera ,,Snimak” jedan od dokaza da izbori nijesu slobodni i demokratski i šta bi trebalo opozicija da uradi?
ULJAREVIĆ: Afera Snimak je dokazala osnovane sumnje i naša decenijska saznanja da crnogorski politički sistem, pa i izborni sistem, nije funkcionalan. Kupovina glasova je opšte mjesto crnogorskih izbora i mislim da se neće riješiti, niti da se može riješiti na bazi traženja rješenja u pozicioniranju parlamentarne opozicije u odnosu na aferu. Mi aferu živimo od devedesetih do danas, to je vjerovatno drugo ime naše tranzicije.

No, ova afera kao i brojne koje će se pojaviti u narednom periodu doprinosiće razvoju demokratskih procesa i urušavanju, pa i konačnoj dekonstrukciji političko-interesnih monopola. Proces evropskih integracija nezaustavljivo mijenja Crnu Goru, ohrabruje naše građane i građanke, čak i u strukturama DPS-a, da konkretnim činjenjem, u ovom slučaju insajderskim, otvore procese suočavanja sa istinom. Stoga treba nastaviti borbu na svim poljima. Najgore bi bilo povući ishitrene poteze u trenutku kada rezultati borbe za funkcionalnu demokratiju počnu da stižu.

MONITOR: Bojkot predsjedničkih izbora jedna je od varijanti reagovanja opozicije ukoliko tužilaštvo ne pokrene istragu povodom afere Snimak. Da li je to racionalan potez?
ULJAREVIĆ: Bojkot prije svega mora biti do kraja izveden i osmišljen ako želite da uspije. Opozicija prvi put ima konkretan dokaz koji govori o nedostatku potrebnog izbornog legitimiteta. To je jezik koji mogu da razumiju u međunarodnoj zajednici.

Sa druge strane, ova afera može da se iskoristi i na brojne druge načine kao što je pritisak da se otvori priča ne samo o kontroli izbornog procesa i potrebi međunarodnog angažovanja u praćenju regularnosti ukupnog procesa, već i o promjeni izbornog sistema koji bi onemogućio lidersko-autoritarne partijske strukture da ovako djeluju.

MONITOR: Pošto cure informacije i skoro dnevno imamo povjerljive dokumente u medijima, svjedoči li to da puca kontrola unutar DPS-a, da neko dotura informacije medijima i da možda postoje nekolike struje u vrhu DPS-a?
ULJAREVIĆ: U DPS-u su postojale i postoje brojne struje i frakcije, ali crnogorski društveno-politički sistem zatvoren u svoju čauru držao je taj skup najrazličitijih interesa u jedno. Kako su procesi otvaranja Crne Gore nezaustavljivi i kako se pojavljuju i realni i mogući novi uticaji, ljudi postaju građanski hrabriji, otvoreniji, spremniji na promjene. Interesi unutar DPS-a samim tim dobijaju novu dimenziju, otvaraju se šanse van same strukture i to za rezultat ima početak urušavanja monopola.

Podrška kontrolisanim medijima

MONITOR: Koji su glavni zaključci posljednjeg istraživanja CGO o oglašavanju državnih institucija u medijima?
ULJAREVIĆ: Istraživanje je pokazalo da su Skupština i Vlada bile štedljivije tokom 2012, kada je riječ o različitim oblicima novčanih transfera medijima. No, zabrinjavajuće je da za to ne postoje kriterijumi, poput povjerenje u medije, procjene čitanosti/gledanosti/slušanosti u odnosu na cjenovnik oglasnog prostora ili druge oblike davanja, kao ni transparentna procedura po kojima su ta sredstva raspodijeljena. Istraživanje je podvuklo i postojeću medijsku polarizaciju kroz činjenicu da su najviše sredstava dobili mediji koji imaju kontrolisanu kritiku prema Vladi – dnevnik Pobjeda, Portal Analitika i radio Antena M.

MONITOR: Može li se govoriti o tome i da se putem oglašavanja i usmjeravanja sredstava prema određenim medijima u stvari kontrolišu ti mediji?
ULJAREVIĆ: Činjenica je da je istraživanje CGO-a ukazalo da Vlada ima svoje favorite čiji rad i na ovaj način podržava, a to nije zanemarljivo u situaciji u kojoj se mnogi mediji suočavaju sa ekonomskom održivošću. Dodatno, radi se o manje-više istim medijima koji su bili na sličan način podržani i prošle godine a to ne može biti slučajnost, kao ni činjenica da ti mediji imaju blagonaklon stav prema vlastima, a istovremeno se otvaraju za razne glasove koji teže da kriminalizuju NVO sektor i dio nezavisnih medija, koji se prepoznaju kao kritičari režima.

CGO nema namjeru da etiketira medije na bilo koji način, jer u svakom od njih postoje profesionalni usponi i posrtaji, ali ove činjenice treba da budu ozbiljno uzete u razmatranje i vjerujem da su nadležni organi dužni da daju neka objašnjenja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji  teško da mogu biti okidač radikalnih promjena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Jovanjica je sigurno već uticala na promjene odnosa moći unutar SNS, u kartel partiji gdje se stalno dešavaju borbe za moć koje javnost samo nazire a nema prilike da transparentno isprati

 

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, kaže da još nije donijeta odluka vladajuće većine o raspisivanju izbora. Koalicioni partner vladajuće SNS, SPS i Ivica Dačić, smatraju da ne bi trebalo ići na one izbore koji bi bili vanredni. Dačić je bio skeptičan i u vezi ulaska SPS u najavljivani Pokret za državu. Da li je koalicija sa Naprednjacima postala rizična za „večiti“ SPS i lično Dačića?

ĐORĐEVIĆ: Koalicija sa naprednjacima sve vreme umanjuje podršku SPS, jer im SNS preotima biračko telo, i bilo je jasno da je na prošlim izborima SPS činjenicu da nije imao svog predsedničkog kandidata naplatio proruskom strategijom za parlamentarne izbore koja je razbesnela Vučića. Narodni pokret za državu je najavljen ubrzo nakon konstituisanja parlamenta sa namerom da u sebe usisa SPS kao i da sve one koji ostanu po strani proglasi levim ili desnim ekstremistima. Međutim, ta Vučićeva inicijativa je za sada doživela fijasko jer pokret nije napravljen i to verovatno baš zbog nećkanja SPS-a. Pitanje je da li je Vučić od ove ideje odustao jer ovog pokreta za izbore nema, pa bi ta činjenica možda i bila znak da ih neće uskoro ni biti. Međutim, on je fleksibilan i ima više spremnih strategija što mu pozicija onoga koji je privatizovao medijski prostor i javne resurse omogućava.

MONITOR: Zdravko Ponoš, predsjednik stranke Srbija centar, tvrdi da se Vučić boji izbora, ali socijalne mere koje je nedavno Vučić predstavio-oročene su na decembar kada je i posljednji mogući datum održavanja izbora ove godine. Šta Vučić „šteluje“ prije nego što će donijeti odluku?

ĐORĐEVIĆ: Vučić s vremena na vreme pokušava da osigura svoje biračko telo, kako one najsiromašnije čiji egzistencijalni strah namiruje jeftinijim parizerom, tako i srednju klasu zamrzavanjem kamata na stambene kredite u narednih 15 meseci. No, podsetila bih i da je doneta odluka o davanju 10 000 dinara majkama dece do 16 godina neposredno nakon dva masakra u školi Ribnikar i selima Malom Orašju i Duboni, kada su verovatno fokus grupe Vučiću pokazale da se majke ne osećaju bezbedno da pošalju svoju decu u školu, te je ovo pokušaj da se i njihov strah amortizuje novcem. Ovo je svakako priprema za izbore ali održavanje na vlasti je i jedina politika ove vlasti već više od decenije. No, kod Vučića se uvek radi i o držanju svojih partijskih aktivista poslušnim odnosno u pripravnosti kako se ne bi opustili i osećali sigurnim u svojim pozicijama.

MONITOR: U opoziciji se stalno govori o ujedinjavanju. Dolazi, međutim, do dinamike usitnjavanja-ukrupljavanja. Ostaju i pozivi za jednu kolonu opozicije, kao i oni da bi učesnici protesta Srbija protiv nasilja trebalo da formiraju čvrst proevropski blok. Da li je i mogućnost vraćanja cenzusa na pet procenata podstakla predloge za približavanje?

ĐORĐEVIĆ: Nije prijatna ta dinamika usitnjavanja-ukrupljavanja jer stvara nepoverenje kod građana koje se preliva čak i na nas u Zeleno-levom frontu koji u toj dinamici direktno ne učestvujemo, već strpljivo gradimo svoju političku organizaciju i stalno rastemo. Naš predlog iz dokumenta Put do pobede bio je formiranje izbornih platformi i predizbornih saveza zasnovanih na programsko-ideološkoj bliskosti i/ili potencijalnom sinergijskom efektu saradnje različitih organizacija opozicije. To je dovoljno širok princip da može da prihvati više kolona ukoliko se ne može postići smisleni dogovor ili sinergijski efekat po birače, jer je besmisleno ujedinjavanje koje odbija građane. Ako postoji podozrivost između političkih organizacija o tome da li uopšte jedna drugu doživljavaju kao opozicione, ne mogu biti na istoj listi. Usaglašavanje oko sporazuma o tome kako smeniti režim i držanjem reči o postignutim principima može biti dokaz koliko je ko spreman da radi ka postizanju tog cilja.

Vraćanja cenzusa na 5 posto  zahteva koaliranje, ali je impuls za ukrupnjavanjem ovoga puta više diktiran saradnjom proevropskih partija u parlamentu i pri organizaciji protesta Srbija protiv nasilja.

MONITOR: Nerealno je bilo očekivati da će vlast pristati na ispunjavanje uslova protesta protiv nasilja. Ipak protesti se nisu ugasili, a opozicija je počela sa opstrukcijom rada Skupštine Srbije što ju je dovelo u situaciju da ne može da raspravlja o prijedlogu Zakona o rebalansu budžeta. Onemogućavanje rada Anketnog odbora o okolnostima pod kojima su se desila dva masovna ubistva čini se da je opoziciji najviše naškodio. Djeluje da se nekako olako pristalo na to?

ĐORĐEVIĆ: Rad Anketnog odbora je ciljano onemogućen jer je predstavnicima režima bilo jasno da što se duže priča o masakrima i propustima sistema pre i posle tragičnih događaja, to rasplamsava proteste i slabi njihovu poziciju. Roditelji su brutalno zloupotrebljeni obmanama o tome kakvu bi štetu mogao da napravi Anketni odbor. Nije bilo prilike da se ikome objasni šta Anketni odbor ne može biti, no i pored toga bilo je apsolutno moguće angažovati stručnjake koji bi vodili računa da Anketni odbor ne zadire u pitanja kojima se bave tužilaštvo i sudstvo. Ne bih rekla da je opozicija olako pristala na to, ali je uhvaćena u zamci odnosno faktički je ucenjena da ne pokušava alternativno održavanje sednica Anketnog odbora bez kvoruma kako to ne bi izgledalo kao udar na roditelje. Takođe, takav Anketni odbor ne bi imao službenu podršku i ne bi mogao da izradi sadržajni izveštaj od pomoći za davanje preporuka kako da kao društvo odgovorimo na činjenicu da je sistem zakazao. Režim je sve nas sa predumišljajem sprečio da zajedničkim naporima popravimo taj sistem koji je zakazao.

MONITOR: Srbiju potresa afera „Jovanjica“ koja ovih dana stiže do kulminacije izjavom inspektora Slobodana Milenkovića da mu preti fizička likvidacija. Ovome je prethodila smena njega i inspektora Dušana Mitića sa visokih funkcija u MUP-u. Može li ova afera uticati na radikalne promjene odnosa moći u Srbiji?

ĐORĐEVIĆ: Afera Jovanjica postoji već gotovo četiri godine i sa svakim novim otkrićem raspetljavamo kriminalno-političku hobotnicu i razmere osionosti svih na vlasti koji su umešani u ovaj slučaj. Ona je sigurno već uticala na promene odnosa moći unutar SNS, u kartel partiji gde se stalno dešavaju borbe za moć koje javnost samo nazire, a nema prilike da transparentno isprati dok joj se mažu oči nekim drugim skretanjima sa aktuelnih afera. Afera već ima toliko da su zasigurno do sada morale imati efekte mobilizacije ljudi za promene ali, nažalost,  mnogi građani Srbije nemaju prilike da uopšte išta čuju o tim aferama i dok je tako, čini mi se da će one same po sebi teško biti okidač radikalnih promena. Ono što građani znaju je kako žive i pre će se pobuniti zbog pitanja šta ova vlast radi da bi oni živeli bolje, odnosno da li možda baš zbog ove vlasti oni žive gore nego što bi mogli. Tu mislim na siromaštvo, nejednakost i egzistencijalnu brigu zbog inflacije koja je treća u Evropi, ali i osećaj nebezbednosti u školama i sveopšteg nasilja u javnom prostoru koji je ophrvao sve roditelje u zemlji.

MONITOR: Predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, kazao je da bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo primiti u EU do 2030-e. Sa time se  nije složila Evropska komisija. Po Vašim saznanjima, šta Evropski zeleni misle o tome?

ĐORĐEVIĆ: Postoji institucionalni rivalitet Evropskog saveta i Evropske komisije pa se čini da je ovo mišljenje Šarla Mišela jedna pokazna vežba kako to može da izgleda kada se ne komunicira institucionalnim kanalima u skladu sa dogovorenim strategijama, zbog čega su Evropski zeleni za sada ostali uzdržani. Očekujemo uskoro raspravu oko novog izveštaja o proširenju ,kao vidu jedne opšte strategije o proširenju kada će, verujem, Evropski zeleni biti vrlo jasni. Do sada su oni bili zagovornici proširenja i to kao širenja prostora demokratije i slobode – dakle, uz insistiranje na fundamentalnim standardima poštovanja ljudskih prava i vladavine prava za zemlje kandidate, a ne puko geopolitičko prestrojavanje po cenu negovanja autoritaraca na vlasti kakvog imamo mi u Srbiji.

 

Pobjeda u Beogradu bi bila izuzetno značajna

MONITOR: Najneizvjesnije je da li će biti vanrednih izbora za Beograd. Koliko bi pobjeda opozicije u Beogradu bila motor za dalje promjene i uticala na promjene u drugim gradovima i opštinama?

ĐORĐEVIĆ: Mi u Zeleno-levom frontu verujemo da pobeda dolazi odozdo. Zbog toga bi pobeda opozicije u Beogradu bila od izuzetnog značaja, i to ne zato što su Beograđani bitniji od ostatka zemlje, kako neki nepošteno komentarišu insistiranje na beogradskim izborima, već zato što je ta pobeda izvesna i zato što bi bila ohrabrenje za one čija je borba na lokalu van Beograda mnogo teža. To bi ohrabrenje izazvalo lavinu pobeda i u nizu drugih lokalnih samouprava, a nova gradska vlast u Beogradu bi im bila važan saveznik. Tačno je da se mnoge ključne stvari ne mogu rešiti na lokalu jer je Srbija izuzetno centralizovana, ali je to korak ka oslobađanju ljudi i decentralizaciji moći. Što više ljudi širom Srbije mora da bude deo te promene i učestvuje u lokalnoj vlasti da bi se dala potpora borbi na republičkom nivou.

 

Zapadni lideri ne znaju kako da spriječe preigravanje Vučića i Kurtija

MONITOR: Nastavlja se tzv. dijalog Kosova i Srbije. Kosovo je već pod nekim vidom sankcija EU, a uticajni krugovi u parlamentima Ujedinjenog kraljevstva i EU traže i pooštravanje odnosa prema Srbij. Da li su sujeta i strpljenje zapadnih lidera previše pogođeni kosovsko-srpskim političkim preigravanjem?

ĐORĐEVIĆ: Umesto da se rešavaju brojni životni problemi ljudi koji na Kosovu žive, stvaraju se novi problemi poput izbora održanih u četiri opštine na severu Kosova i sada pregovaranja oko toga kako da do novih izbora dođe ,odnosno da se Srbi vrate u institucije. U međuvremenu, Srbi se iseljavaju sve više, a i inače retkim povratnicima na Kosovu se spaljuju kuće dok se Kurti hvali kosovskom demokratijom. Bojim se da zapadni lideri ni sami ne znaju šta kredibilno mogu da ponude kao štap i šargarepu kako bi sprečili to preigravanje, kako Vučića tako sada možda još i više Kurtija, u situaciji u kojoj pitanje Kosova nije jedino pa ni najvažnije za njih. Sporovi o tome koji akter treba da bude sankcionisan, presecaju i same spoljnopolitičke odbore ovih zemalja i govore o jednom previranju oko toga kako zadržati Srbiju u svojoj geopolitičkoj orbiti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Podjela plijena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije  iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna periodu vladavine DPS-a

 

MONITOR: Kako ocjenjujete pregovore oko nove Vlade?

MILOVAC: Pregovori su očekivano komplikovani, imajući u vidu heterogenost političkih partija koje nakon izbora žele da budu dio nove izvršne vlasti. Posebno je uočljivo da se više ni ne pokušava kreirati privid zalaganja za javni interes i realne potrebe građana, te da ključne tačke sporenja među partijama predstavljaju funkcije u budućoj vladi i takozvano kadriranje ,,po dubini”.

Posljednje tri godine su umnogome pokazale kakva je demokratska kondicija nekadašnjih opozicionih partija. Gotovo sve su bile neuspješne u odbacivanju modela ponašanja koji je proteklih decenija bio imanentan DPS-u i njegovim satelitima. To se sada najjasnije uočava tokom pregovora za sastav buduće vlade, gdje je partijski interes daleko ispred javnog interesa da konačno dobijemo kvalitetnu izvršnu vlast koja će moći da ponovo pokrene ključne reforme i odmrzne proces evropskih integracija.

Smatram da pred mandatarom Milojkom Spajićem stoji veoma komplikovan zadatak i da će konačno rješenje morati da predstavlja kompromis između onoga što su bili početni principi za formiranje vlade i potrebe da je konačno dobijemo i krenemo dalje. Da li će to dalje značiti napredak ili dalje nazadovanje, zavisiće od političke snage i mudrosti budućeg premijera da tako raznoliku skupinu drži pod nekom vrstom kontrole.

Sasvim je izvjesno da će novu vladu, osim PES-a, činiti partije čiji kadrovi su u protekle tri godine već imali prilike da pokažu ,,po dubini i širini”, da politički zapošljavaju i koriste privilegiju obavljanja javne funkcije za ostvarivanje ličnih i partijskih interesa. U razmjeni argumenata između PES a i koalicije Za Budućnost Crne Gore, saznali smo i da je mandatar bivšem DF-u nudio ,,do 40 odsto pozicija po dubini”, pokazajući do koje mjere se priča o takozvanoj meritokratiji u pregovorima može svesti na isprazno predizborno obećanje.

To, nažalost, pokazuje da stvarna reforma crnogorskog društva neće zaista početi dok, osim promjena na vlasti, ne budemo imali i promjene u svijesti onih koji pretenduju da budu nosioci tih reformi. Za sada ne vidim političku partiju koja ima tu količinu intergiteta i vizije.

MONITOR:  Koja je glavna karakteristika post DPS perioda?

MILOVAC: U mnogim oblastima prethodne tri godine predstavljaju vrijeme koje su građani izgubili čekajući da Crna Gora odlučnije krene naprijed i otrese se bremena koji opterećuju tri decenije DPS vladavine. Iako je bilo očekivati da proces tranzicije Crne Gore od zarobljene države ka društvu slobodnih građana bude mukotrpan i spor, smatram da su u posljednje tri godine propuštene mnoge šanse da ovu zemlju odlučnije pokrenemo naprijed.

Ono što jeste definitivno karakteristika takozvanog postdps perioda jeste podjela ,,plijena” koji je nakon tri decenije uzet iz ruku DPS-a. Iako je nesporno da je promjena došla na izborima i da su građani sada daleko slobodniji da se bore za svoja prava nego što je to bilo ranije, stvarni pobjednici nisu oni, već partije koje ovaj tranzicioni period koriste kako bi ,,nadoknadile propušteno” dok su bile u opozionim klupama.

Nažalost, gotovo sve političke partije su dolazak na vlast prepoznale kao šansu da dalje unaprijede i ojačaju svoju partijski bazu, a ne kao privilegiju da nakon tri decenije DPS terora, Crnu Goru oslobode i ubrzaju proces ključnih reformi.

Takav način uskointeresnog razmišljanja crnogorskih partija je vidljiv na svakom koraku i nivou vlasti, bilo da govorimo o parlamentu, izvršnoj vlasti ili takozvanoj ,,dubini”gdje je partijska knjižica ponovo garant dobijanja posla ili neke privilegije.

Posljednje tri godine smo vidjeli da su partije nove pozicije iskopirale način vladanja DPS-a, od političkog zapošljavanja i pokušaja uticaja na rad sudske vlasti, pa sve do odnosa prema kritičarima vlasti. Nastavak takvog ponašanja Crnu Goru neminovno vodi u novu fazu apatije koja je bila i više nego imanentna u periodu vladavine DPS-a.

MONITOR: MANS je i dalje na udaru kritike od strane vlasti. Vidite li neke pozitivne promjene?

MILOVAC: Nažalost, imali smo prilike da iz prve ruke vidimo koliko je tačna izreka ,,daj mu vlast, pa ćeš vidjeti kakav je čovjek”, i to na primjeru premijera Dritana Abazovića koji je MANS pokušao da predstavi kao navodne zaštitnike organizovanog kriminala i izrazio sumnje u naše motive da se bavimo praćenjem rada njegove vlade.

Ta vrsta ,,paranoje” je karakteristična za dugogodišnje diktatore i autokrate, ali je gospodin Abazović nekako skratio taj put i za svega godinu dana uspio da dozvoli sebi da, u nedostatku odgovora na argumentovanu kritiku, poseže za takvim kontrukcijama i podmetanjima.

Ovo je posebno problematično jer dolazi od vlasti koja je pretendovala da bude sve ono što DPS nije bio u posljednje tri decenije, a pretvorila se u njegovu imitaciju .

Pozitivna stvar je što, sa druge strane, građani mnogo slobodnije u javnost iznose svoje stavove o kvalitetu rada vlade i drugih organa vlasti, uz mnogo manje bojazni nego što je to bio slučaj u prethodnom periodu.

MILOVAC:  Koje su glavne kritike na rad odlazeće Vlade i kakav je vaš sud o radu Vlade u segmentu borbe protiv kriminala i korupcije?

MILOVAC: Ključna kritika jeste nedostatak održivih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovang kriminala, te korišćenje tog procesa za samopromociju i političku valorizaciju. Nakon tri decenije vladavine DPS-a  tokom koje je izgrađen kult lidera i vrhovnog vođe u liku Mila Đukanovića,  sada imamo situaciju, bojim se, da još neki političari pretenduju na takav status, koristeći upravo borbu protiv korupcije kao sredstvo za to.

Jedan od najvidljivijih primjera za to jeste premijer Dritan Abazović, koji uporno pokušava sebe da nametne kao nekakvu ,,ruke pravde”, a svoju partiju kao nezamjenljiv faktor u konačnom obračunu sa mafijom i organizovanim kriminalom. Nažalost, rezultati vlade u toj oblasti su glasniji od svih PR pokušaja premijera Abazovića i njegove partije da nas ubijede da je mafija pobijeđena.

Glavna zamjerka na račun rada vlade je to što je on u mnogim segmentima manje transparentan nego što je bio rad bilo koje od vlada DPS-a iz prethodnog perioda. Mnogi standardi koje smo čak i pod režimom Mila Đukanovića uspjeli da uspostavimo, sada su obesmišljeni (i namjerno i iz neznanja), a kompletan proces otvaranja vlade ka građanima vraćen na početak.

Sve je to praćeno neukusnim PR pokušajima premijera Abazovića i njegovih ministara da kroz takozvane prenose sjednica Vlade Crne Gore pokušaju da zamaskiraju činjenicu da i tri godine nakon pada DPS-a, i dalje imamo praksu da se od građana krije kako se troši novac iz državnog budžeta.

Samo u posljednih godinu dana, Crna Gora je prošla kroz lokalne izbore, dva kruga predsjedničkih i, konačno, vanredne parlamentarne izbore i svi oni su iznova potvrdili da je modus operandi za zloupotrebe državnih fondova ostao isti, samo su promijenjeni akteri takvih zloupotreba.

Vlade Zdravka Krivokapića i Abazovića nisu uradile gotovo ništa kako bi se postavili temelji na kojima bi se mogla graditi održiva borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, jer samo kao takva nam može obezbijediti bolje rezultate u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Za tako nešto su nam potrebna zakonska rješenja, lišena korisnih nejasnoća i prostora za zloupotrebe, ali aktuelnoj vlasti to do sada nije bio prioritet.

Zakoni koji su ključni za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala još uvijek nisu reformisani, kao ni zakonski okvir koji bi kvalitetnije uspostavio kontrolu nad izvršnom i zakonodavnom vlasti. Tako još uvijek nemamo zakon o vladi i skupštini, DPS verzija Zakona o slobodnom pristupu informacijama je i dalje na snazi, nemamo kvalitetna rješanja za oduzimanje nelegalne imovine i nezakonito bogaćenje javnih funkcionera, loš Zakon o sprječavanju korupcije je i dalje izgovor za još gore rezultate u toj oblasti, i slično.

Sve dok ne budemo imali reformu u pomenutim oblastima, teško možemo govoriti o napretku u vladavini prava i oslobađanju crnogorskih institucija.

MONITOR: Što očekujete od nove Vlade?

MILOVAC: Iskreno, nakon svega što smo imali prilike da vidimo u posljednje tri godine, očekivanja su prilično skromna jer očigledno je da će njen sastav biti kompromis mogućeg, a ne najboljeg što Crna Gora trenutno može da ponudi i što je potrebno da bi se pokrenuli sa mrtve tačke.

Naši zahtjevi ka novoj vladi će se u prvom redu odnositi na kreiranje zakonskog okvira koji bi trebao da omogući efikasniju borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala,  otvorenost rada vlade, naročito kada su pitanju javne finansije i posvećenost nastavku procesa evropskih integracija.

To je minimum koji je potrebno realizovati ukoliko zaista želimo da postavimo snažne osnove za dalji razvoj vladavine prava. Osnove koje  neće zavisiti od volje bilo koje partije ili političke volje njenog lidera.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo