Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE Uzalud potrošeni milioni

Objavljeno prije

na

MONITOR: CGO je upravo završio istraživanje „Koliko je uloženo u borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da li su rezultati u tom smjeru vidljivi”? Do kakvih ste saznanja došli?

ULJAREVIĆ: Naše pilot istraživanje teži da skrene pažnju na jedan aspekt priče o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala o kojem se ne priča, a koji se odnosi na značajna sredstva koja se ulažu za ove svrhe, a koja apsolutno ne odgovaraju vidljivim i mjerljivim rezultatima. Podsjetiću da je Evropska komisija (EK) u jednom od svojih prvih dokumenata koji se odnose na Crnu Goru, poznatom kao Studija izvodljivosti, još 2005. konstatovala ,,U Crnoj Gori, vladavina prava mora biti dalje ojačana. Veze između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema i dalje postoje.” U njenom izvještaju o napretku Crne Gore za 2012. se ocjenjuje da ,,Korupcija ostaje široko rasprostranjena i nastavlja da bude ozbiljan uzrok zabrinutosti, ometajući sprovođenje istraga organizovanog kriminala”. Ukratko, u proteklih sedam godina obaveza države da suzbije korupciju i organizovani kriminal ostala je na retoričkom nivou.

U međuvremenu, u proteklih pet godina, u institucije koje su direktno nadležne da se bave ovim pitanjem uloženo je samo iz nacionalnog IPA programa i Budžeta Crne Gore 36 582 698, 93 eura, što predstavlja najmanji mogući iznos, jer tome treba dodati još sredstva iz regionalnih EU fondova, država članica EU i SAD. Neke naše projekcije ukazuju da su direktna ulaganja iz svih ovih izvora najmanje oko 80 miliona eura, dok indirektna zasigurno prelaze 100 miliona.

MONITOR: Da li su ta sredstva zaista iskorišćena za borbu protiv korupcije i kriminala?
ULJAREVIĆ: Sredstva su formalno utrošena za te svrhe, ali je realno da se svi zapitamo gdje i kako je to urađeno, ako se ocjena EK nije suštinski promijenila godinama, a percepcije građana i građanki o rasprostranjenosti korupcije uvećale. Takođe, neke od ključnih antikorupcionih institucija se u javnosti vide kao vrlo koruptivne, a istovremeno je veliko povjerenje u NVO i medije kao borce protiv korupcije i organizovanog kriminala, koji suštinski nemaju zakonske pretpostavke da bi te probleme izvodili do kraja. Tako se dolazi do začaranog kruga u kojem se mnogo priča o korupciji i organizovanom kriminalu, a malo je mjerljivih rezultata u toj borbi, uz mnogo potrošenih sredstava poreskih obveznika u Crnoj Gori, EU, itd.

MONITOR: Koliko su ta sredstva zaista doprinijela borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ: Ova sredstva su svakako imala svoj značaj u razvoju određenih kapaciteta, posebno kada je sistem obuke u pitanju i shvatanje da nijesmo sami na svijetu, odnosno da je neophodno sarađivati na razvoju zajedničkog sistema bezbjednosti. Ipak, jasno je da crnogorske institucije nijesu bile u stanju da uložena sredstva pretvore u potrebne efekte. Tužilaštvo i policija, kao stubovi borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, nijesu ni izbliza iskoristili ove mogućnosti da bitnije unaprijede svoje kapacitete. Treba naglasiti da su i različite priče u pitanju. Tužilaštvo nije ni vuklo dovoljno sredstava iz ovih fondova, odnosno bilo je korisnik samo kroz projekte drugih. Suprotno tome, u Upravu policije se samo iz dva izvora slilo direktno 25 907 702,57 eura (to se značajno uvećava kad se dodaju preostala sredstva), što je zaista nevjerovatno u odnosu na učinke policije.

Zabrinjava i činjenica da umjesto da razvijaju i izgrađuju sistem bezbjednosti otvorenog društva, kakvo treba da bude Crna Gora u EU, neke anahrone strukture u tužilaštvu i policiji pokreću čisto politički motivisane postupke istraga, praćenja i prisluškivanja kritičara režima. Takve prakse su svakako daleko od evropskih i zahtijevaju pokretanje odgovornosti nadležnih u policiji i tužilaštvu, jer bez ozbiljne reforme ovih organa neće ni biti suštinskih pomaka.

MONITOR: Trenutno je u Crnoj Gori aktuelno nekoliko afera – ,,Snimak”, prisluškivanje novinara… Da li tužilaštvo ima kapaciteta da se pozabavi serijom tih afera?
ULJAREVIĆ: Prilično jasno se vidi nedostatak multidisciplinarnog pristupa u radu. Novo vrijeme traži nove ljude i principe rada. Tužilaštvo više ne može da bude predodređeno samo za pravnike. U policiji imamo ljude iz raznih struka, ali ljude koji su uglavnom svoj radni angažman provodili i provode u policiji. Primjera radi, da bi imali kvalitetnu i uspješnu istragu finansijskog poslovanja ili praćenja toka novca u tužilaštvu i policiji moramo imati timove finansijskih stručnjaka, sposobnih da istražuju ne samo postojeće mogućnosti kriminala vezane za pranje novca, namještanje poslova na javnim konkursima, finansijske prevare, već da prate i trendove u toj oblasti sarađujući sa relevantnim regionalnim i međunarodnim službama i ekspertima. Svakodnevno, i to kao opšte mjesto među ljudima finansijske struke, može se čuti da naša policija i tužilaštvo nemaju kapaciteta da vode finansijske istrage. Ovaj nedostatak u realnom životu stvara nepremostiv jaz između onoga što je neophodnost borbe protiv korupcije i kriminala i potrebnih rezultata te borbe.

Posljedica toga je jedna neučinkovita retorika, teško kvalifikovane javne prozivke sa jedne strane i nepristojna tromost i politička zarobljenost nadležnih institucija sa druge.

Upravo je potrošeni novac, a i novac koji će stizati i koji ćemo svi kao poreski obveznici odvajati za borbu protiv korupcije i kriminala, potrebno trošiti na izgradnju ovakvih i drugih neophodnih kapaciteta.

MONITOR: Da li je afera ,,Snimak” jedan od dokaza da izbori nijesu slobodni i demokratski i šta bi trebalo opozicija da uradi?
ULJAREVIĆ: Afera Snimak je dokazala osnovane sumnje i naša decenijska saznanja da crnogorski politički sistem, pa i izborni sistem, nije funkcionalan. Kupovina glasova je opšte mjesto crnogorskih izbora i mislim da se neće riješiti, niti da se može riješiti na bazi traženja rješenja u pozicioniranju parlamentarne opozicije u odnosu na aferu. Mi aferu živimo od devedesetih do danas, to je vjerovatno drugo ime naše tranzicije.

No, ova afera kao i brojne koje će se pojaviti u narednom periodu doprinosiće razvoju demokratskih procesa i urušavanju, pa i konačnoj dekonstrukciji političko-interesnih monopola. Proces evropskih integracija nezaustavljivo mijenja Crnu Goru, ohrabruje naše građane i građanke, čak i u strukturama DPS-a, da konkretnim činjenjem, u ovom slučaju insajderskim, otvore procese suočavanja sa istinom. Stoga treba nastaviti borbu na svim poljima. Najgore bi bilo povući ishitrene poteze u trenutku kada rezultati borbe za funkcionalnu demokratiju počnu da stižu.

MONITOR: Bojkot predsjedničkih izbora jedna je od varijanti reagovanja opozicije ukoliko tužilaštvo ne pokrene istragu povodom afere Snimak. Da li je to racionalan potez?
ULJAREVIĆ: Bojkot prije svega mora biti do kraja izveden i osmišljen ako želite da uspije. Opozicija prvi put ima konkretan dokaz koji govori o nedostatku potrebnog izbornog legitimiteta. To je jezik koji mogu da razumiju u međunarodnoj zajednici.

Sa druge strane, ova afera može da se iskoristi i na brojne druge načine kao što je pritisak da se otvori priča ne samo o kontroli izbornog procesa i potrebi međunarodnog angažovanja u praćenju regularnosti ukupnog procesa, već i o promjeni izbornog sistema koji bi onemogućio lidersko-autoritarne partijske strukture da ovako djeluju.

MONITOR: Pošto cure informacije i skoro dnevno imamo povjerljive dokumente u medijima, svjedoči li to da puca kontrola unutar DPS-a, da neko dotura informacije medijima i da možda postoje nekolike struje u vrhu DPS-a?
ULJAREVIĆ: U DPS-u su postojale i postoje brojne struje i frakcije, ali crnogorski društveno-politički sistem zatvoren u svoju čauru držao je taj skup najrazličitijih interesa u jedno. Kako su procesi otvaranja Crne Gore nezaustavljivi i kako se pojavljuju i realni i mogući novi uticaji, ljudi postaju građanski hrabriji, otvoreniji, spremniji na promjene. Interesi unutar DPS-a samim tim dobijaju novu dimenziju, otvaraju se šanse van same strukture i to za rezultat ima početak urušavanja monopola.

Podrška kontrolisanim medijima

MONITOR: Koji su glavni zaključci posljednjeg istraživanja CGO o oglašavanju državnih institucija u medijima?
ULJAREVIĆ: Istraživanje je pokazalo da su Skupština i Vlada bile štedljivije tokom 2012, kada je riječ o različitim oblicima novčanih transfera medijima. No, zabrinjavajuće je da za to ne postoje kriterijumi, poput povjerenje u medije, procjene čitanosti/gledanosti/slušanosti u odnosu na cjenovnik oglasnog prostora ili druge oblike davanja, kao ni transparentna procedura po kojima su ta sredstva raspodijeljena. Istraživanje je podvuklo i postojeću medijsku polarizaciju kroz činjenicu da su najviše sredstava dobili mediji koji imaju kontrolisanu kritiku prema Vladi – dnevnik Pobjeda, Portal Analitika i radio Antena M.

MONITOR: Može li se govoriti o tome i da se putem oglašavanja i usmjeravanja sredstava prema određenim medijima u stvari kontrolišu ti mediji?
ULJAREVIĆ: Činjenica je da je istraživanje CGO-a ukazalo da Vlada ima svoje favorite čiji rad i na ovaj način podržava, a to nije zanemarljivo u situaciji u kojoj se mnogi mediji suočavaju sa ekonomskom održivošću. Dodatno, radi se o manje-više istim medijima koji su bili na sličan način podržani i prošle godine a to ne može biti slučajnost, kao ni činjenica da ti mediji imaju blagonaklon stav prema vlastima, a istovremeno se otvaraju za razne glasove koji teže da kriminalizuju NVO sektor i dio nezavisnih medija, koji se prepoznaju kao kritičari režima.

CGO nema namjeru da etiketira medije na bilo koji način, jer u svakom od njih postoje profesionalni usponi i posrtaji, ali ove činjenice treba da budu ozbiljno uzete u razmatranje i vjerujem da su nadležni organi dužni da daju neka objašnjenja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo