Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE NA UNIVERZITETU CRNE GORE: U Crnoj Gori je izveden državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Gospodine Kovačeviću, kako biste ukratko prikazali profil crnogorske vlasti uokviren aktuelnim aferama ,,Snimak”, ,,Prisluškivanje novinara”, ,,Policijsko nasilje nad svjedocima da lažno svjedoče”, ,,Pošta”?

KOVAČEVIĆ: Sve navedene afere pokazuju da je u Crnoj Gori izveden državni udar i da ne postoje niti demokratske procedure niti demokratske institucije. Pučisti na čelu sa Milom Đukanovićem su suspendovali Ustav Crne Gore i vladaju partijskim dekretom. Vlada vanredno stanje i elementarna prava i slobode svih slobodnomislećih građana i građanki koji ne žele da budu robovi i zavisnici mafije su ozbiljno ugrožena. U isto vrijeme, pokazuje se beskrajno licemjerje nekada progresivne partije SDP-a koja na jednoj strani osporava ustavnost predsjedničkog kandidata DPS-a, a sa druge je ključni dio vlade koju vodi upravo taj DPS. Ta politička šizofrenija je naravno strogo kontrolisana i svakoga puta dobro naplaćena – ministarskim i amsadorskim mjestima, državnim privilegijama za privatan ukus, itd. Tako će biti i ovoga puta. Posebno je indikativno da kroz svu kritiku Vujanovića, istaknuti kadar SDP-a Dragiša Burzan obavlja funkciju njegovog savjetnika. Slična hipokrizija vlada i u vrhovima partija

manjinskih naroda. Podržavaju kandidata koji je bio jedan od čelnika

DPS-a u vrijeme nacionalističke anti-hrvatske, antibošnjačke i antialbanske histerije i čiji je lider najodgovorniji za ratni zločin deportacija. Izgleda da je u tim krugovima sve stvar novca, a da ni dostojanstven odnos ni pravda prema žrtvama ne postoje.

MONITOR: Kako na sve to treba da reaguje opozicija?
KOVAČEVIĆ: Sve ovo, po mom mišljenju, zahtijeva mnogo snažniji odgovor parlamentarne opozicije koji podrazumijeva napuštanje tzv. Skupštine i organizovanje protestnih šetnji u Podgorici sa osnovnim zahtjevom da pučistička vlada podnese ostavku. Treba samo nastaviti put prošlogodišnje žute revolucije. Opozicija mora da dokaže svojim glasačima da su im važniji principi od fotelja. Snimci sa sjednica čelnika DPS-a pokazuju iluzornost vjerovanja da se bilo što može promijeniti djelovanjem kroz institucije, jer su one u suštinskom smislu najobičniji protočni bojler DPS-ovog članstva.

MONITOR: Vi ste se i ranije zalagali za bojkot izbora u Crnoj Gori, ali ta ideja nije dobila podršku opozicije. Zašto?
KOVAČEVIĆ: Bojkot izbora je ozbiljna i rizična stvar i zbog toga mora biti dobro osmišljen. Kampanja za bojkot mora biti jednako snažna kao i kampanja za izbore. Bojkot ne znači indiferentnost i apatiju, kako ga određeni partijski krugovi iz zlonamjernosti ili neznanja predstavljaju,već je izraz hrabrosti, prkosa i jedan od najupečatljivijih iskaza ljudskog dostojanstva. U sadašnjoj opozicionoj konfiguraciji nema kritične mase za osmišljavanje bojkota i ne vjerujem da će je biti ni u narednom periodu. To naravno ne znači da se već nisu pojavile političke grupacije koje snažno zastupaju tu opciju i siguran sam da će one jačati, naravno ako ne dođe do političke promjene na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li će predsjednički izbori biti fer i slobodni, šta savjetujete opoziciji?
KOVAČEVIĆ: Kao što sam rekao, prvi pravi politički korak opozicije kao reakcija na aferu ,,Snimak” i tešku zloupotrebu državnih resursa u režimske svrhe mora biti napuštanje tzv. Skupštine, protesti i traženje ostavke Vlade. Ukoliko te akcije ne urode plodom, potrebno je razmotriti i bojkot predsjedničkih izbora od strane nezavisnog kandidata Miodraga Lekića. U ovom trenutku izgleda izvjesno da će na izborima biti samo dva kandidata, pa bi neučešće Lekića jasno pokazalo međunarodnoj zajednici da u Crnoj Gori živimo u nereformisanom, izuzetno malignom jednopartijskom sistemu. Po mom mišljenju, ostavka pučističke vlade Mila Đukanovića i formiranje tehničke vlade jedini je način da se obezbijede fer i demokratski uslovi za predsjedničke izbore.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo da na predsjedničkim izborima pobijedi kandidat opozicije, a šta pobjeda kandidata DPS-a?
KOVAČEVIĆ: Pobjeda nezavisnog kandidata Miodraga Lekića značila bi da ima nade da će ova država postati demokratska i prosperitetna, da će svako dobiti po zaslugama, radnici posao, bolesni ljekove, djeca vrtiće, studenti kvalitetne fakultete, spoljna politika promovisanje mira i nenasilja, fašisti lustraciju, a kriminalci zatvor. Pobjeda neustavnog kandidata i potpredsjednika pučista Filipa Vujanovića značila bi kolaps ekonomije, nasilje, nestabilnost, masovne emigracije, sveopštu degradaciju.

MONITOR: Da li su ove najnovije afere osvijestile birače da konačno glasačkim listićima počiste vlast čija je personifikacija Milo Đukanović?
KOVAČEVIĆ: Nažalost, reakcija ukupne javnosti je čvrsto vezana za reakcije političkih stranaka. Mislim da je i osoba koja je dostavila snimke redakciji Dana začuđena dosadašnjim potezima crnogorske parlamentarne opozicije. Razmislite. Neko je stavio glavu u torbu da ovi snimci dođu do javnosti, a opozicija i dalje sjedi u odborima i plenumima sa pučistima i mafijašima. Ako se u većini opozicionih stranaka pretvaraju da je svakog čuda za tri dana dosta, građani neće imati jasno strukturiran način da artikulišu svoje nezadovoljstvo i frustraciju što može izazvati nekontrolisane incidentne situacije. A na idućim izborima će biti široko otvoren teren za nove opozicione političke partije i grupacije koje će znati svrsishodnije da iskoriste ono što se zbiva oko njih.

MONITOR: Afera ,,Snimak” je potvrdila i da je za dobijanje radnog mjesta važnija knjižica DPS-a nego stručne reference. Je li to ubijanje ne samo sadašnjosti nego i budućnosti Crne Gore?
KOVAČEVIĆ: Naravno. Ovakva Crna Gora nema budućnosti. Na nama je da se pogledamo u ogledalo i da se odredimo. Hoćemo li i dalje da trpimo ili ćemo da se organizujemo i djelujemo? Ja sam za djelovanje. Imamo prošlogodišnju žutu revoluciju kao orijentir. Socio-ekonomska situacija je sada još gora. Nema razloga da ponovo ne zauzmemo ulice Podgorice svakodnevnim masovnim šetnjama.

MONITOR: Kakav je Vaš komentar na učestale hvalospjeve evropskih zvaničnika o Crnoj Gori kao lideru u regionu?
KOVAČEVIĆ: Jedan dio ogromnog novca koji je DPS stekao rasprodajom javnih resursa i zločinačkim privatizacijama bjelosvjetskim protuvama i predstavnicima autoritarnih režima se koristi za izdržavanje lobističko-birokratskog aparata u Briselu, Vašingtonu, Londonu i Berlinu. Zna se takođe da je crnogorska vlada potrošila stotine hiljada eura na lobističke firme i reklamiranja u inostranstvu koje stvaraju lažnu sliku o realnoj situaciji u Crnoj Gori. Nedavna međunarodna turneja Igora Lukšića, o kojoj se u javnosti nije mnogo čulo, imala je samo jedan cilj – predstavljanje moguće pobjede nezavisnog predsjedničkog kandidata u najgorem mogućem svjetlu. Tako da imamo svakodnevno kanalisanje lažnih informacija prema međunarodnim centrima moći i svjetskim medijima. Opozicija do sada nije uspjela da izgradi snažan front prema međunarodnom faktoru. Imamo čak i opozicionare koji se takoreći takmiče sa Đukanovićem u vazalskom odnosu prema militarističkoj NATO imperiji.

MONITOR: I na kraju – ima li kraja ovoj privatnoj državi u kojoj oni koji imaju kičmu i razmišljaju svojom glavom mogu vrlo lako ostati i bez glave?
KOVAČEVIĆ: Naravno da će Đukanovićev feud jednoga dana prestati da postoji i da će se država demokratizovati. Mnogi svakodnevno daju svoj doprinos tom cilju, mada im režimska mafija ugrožava čak i najosnovnije uslove kvalitetnog života. Mojoj ženi je na primjer nedavno odbijen zahtjev za crnogorsko državljanstvo, iako ispunjava sve zakonske uslove. Borba za demokratizaciju neće stati dok ne dostigne svoj cilj. Mislim da sumrak idola DPS-a nije tako daleko.

Priča o EU – najjeftinija retorika

MONITOR: Da li je zaista aktuelnoj vlasti, kako to često tvrdi, najpreči cilj Crne Gore ulazak u Evropsku uniju?
KOVAČEVIĆ: Milo Đukanović nije iskren kada govori o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju. DPS-u Evropska unija može samo da oduzme stečene monopole i privilegije, tako da je sva priča o evropskim integracijama najjeftinija kampanjska retorika. Bez demokratske smjene vlasti, Crna Gora će ostati ostrvo bjelosvjetskog krupnog kapitala i mafije. Ono na čemu se mora raditi u Crnoj Gori je jačanje svijesti o svakodnevnom ugnjetavanju, eksploataciji i pogaženim pravima običnih građana. Za početak, trebalo bi svakoj crnogorskoj porodici pokloniti kopiju Marksovog i Engelsovog Manifesta komunističke partije. Čini mi se da se ponovo mora krenuti od te nulte tačke političke i ekonomske revolucije.

 

Kriminalci su zagospodarili gradovima

MONITOR: Kako kao profesor političke psihologije objašnjavate sve učestalije slučajeve raznih vrsta nasilja u Crnoj Gori – ubistva, bacanje eksplozivnih naprava na automobile i kuće, policijsku torturu…
KOVAČEVIĆ: Nasilje jača i sve će ga biti više i više, jer su državne institucije koje bi trebalo da rade na prevenciji i sankcionisanju nasilja dio istog tog nasilnog lanca. Nedavno tragično ubistvo braće Gojačanin u Baru je jasan znak da su kriminalci zagospodarili crnogorskim gradovima. To je zbog toga što su već godinama djelovi policije, pravosudnog sistema i ANB-a i sami dio kriminalnog miljea. Ove službe se više bave progonom političkih neistomišljenika Mila Đukanovića nego progonom i iskorjenjivanjem kriminalaca. Za mnoge iz vrha DPS-a kriminalci su ,,korektni momci”, a iz zatvora ih redovno, pred svake izbore, oslobađa pomilovanjima Filip Vujanović.

Travestija zdravog razuma

MONITOR: Kako gledate na prijetnje Mila Đukanovića da nelojalne i nemoralne u državnoj administraciji treba počistiti?
KOVAČEVIĆ: Kao na vrhunac perverzije i travestiju zdravog razuma. Najnemoralniji i najnelojalniji pravu i pravdi uzima sebi za pravo da kritikuje druge. Naravno, to je znak da se profilišu pukotine u DPS-u i da Đukanović mora javno da prijeti kako bi zaustavio dalje afere. Ko zna što će biti sljedeće? Tiranin koji gubi moć izuzetno je opasan. Sjetimo se samo kako je djelovao Milošević pred izbore, koji su označili kraj njegove političke karijere. U svakom slučaju, opozicija mora hrabro i nedvosmisleno tražiti ostavku Đukanovićeve pučističke vlade.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo