Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE NA UNIVERZITETU CRNE GORE: U Crnoj Gori je izveden državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Gospodine Kovačeviću, kako biste ukratko prikazali profil crnogorske vlasti uokviren aktuelnim aferama ,,Snimak”, ,,Prisluškivanje novinara”, ,,Policijsko nasilje nad svjedocima da lažno svjedoče”, ,,Pošta”?

KOVAČEVIĆ: Sve navedene afere pokazuju da je u Crnoj Gori izveden državni udar i da ne postoje niti demokratske procedure niti demokratske institucije. Pučisti na čelu sa Milom Đukanovićem su suspendovali Ustav Crne Gore i vladaju partijskim dekretom. Vlada vanredno stanje i elementarna prava i slobode svih slobodnomislećih građana i građanki koji ne žele da budu robovi i zavisnici mafije su ozbiljno ugrožena. U isto vrijeme, pokazuje se beskrajno licemjerje nekada progresivne partije SDP-a koja na jednoj strani osporava ustavnost predsjedničkog kandidata DPS-a, a sa druge je ključni dio vlade koju vodi upravo taj DPS. Ta politička šizofrenija je naravno strogo kontrolisana i svakoga puta dobro naplaćena – ministarskim i amsadorskim mjestima, državnim privilegijama za privatan ukus, itd. Tako će biti i ovoga puta. Posebno je indikativno da kroz svu kritiku Vujanovića, istaknuti kadar SDP-a Dragiša Burzan obavlja funkciju njegovog savjetnika. Slična hipokrizija vlada i u vrhovima partija

manjinskih naroda. Podržavaju kandidata koji je bio jedan od čelnika

DPS-a u vrijeme nacionalističke anti-hrvatske, antibošnjačke i antialbanske histerije i čiji je lider najodgovorniji za ratni zločin deportacija. Izgleda da je u tim krugovima sve stvar novca, a da ni dostojanstven odnos ni pravda prema žrtvama ne postoje.

MONITOR: Kako na sve to treba da reaguje opozicija?
KOVAČEVIĆ: Sve ovo, po mom mišljenju, zahtijeva mnogo snažniji odgovor parlamentarne opozicije koji podrazumijeva napuštanje tzv. Skupštine i organizovanje protestnih šetnji u Podgorici sa osnovnim zahtjevom da pučistička vlada podnese ostavku. Treba samo nastaviti put prošlogodišnje žute revolucije. Opozicija mora da dokaže svojim glasačima da su im važniji principi od fotelja. Snimci sa sjednica čelnika DPS-a pokazuju iluzornost vjerovanja da se bilo što može promijeniti djelovanjem kroz institucije, jer su one u suštinskom smislu najobičniji protočni bojler DPS-ovog članstva.

MONITOR: Vi ste se i ranije zalagali za bojkot izbora u Crnoj Gori, ali ta ideja nije dobila podršku opozicije. Zašto?
KOVAČEVIĆ: Bojkot izbora je ozbiljna i rizična stvar i zbog toga mora biti dobro osmišljen. Kampanja za bojkot mora biti jednako snažna kao i kampanja za izbore. Bojkot ne znači indiferentnost i apatiju, kako ga određeni partijski krugovi iz zlonamjernosti ili neznanja predstavljaju,već je izraz hrabrosti, prkosa i jedan od najupečatljivijih iskaza ljudskog dostojanstva. U sadašnjoj opozicionoj konfiguraciji nema kritične mase za osmišljavanje bojkota i ne vjerujem da će je biti ni u narednom periodu. To naravno ne znači da se već nisu pojavile političke grupacije koje snažno zastupaju tu opciju i siguran sam da će one jačati, naravno ako ne dođe do političke promjene na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li će predsjednički izbori biti fer i slobodni, šta savjetujete opoziciji?
KOVAČEVIĆ: Kao što sam rekao, prvi pravi politički korak opozicije kao reakcija na aferu ,,Snimak” i tešku zloupotrebu državnih resursa u režimske svrhe mora biti napuštanje tzv. Skupštine, protesti i traženje ostavke Vlade. Ukoliko te akcije ne urode plodom, potrebno je razmotriti i bojkot predsjedničkih izbora od strane nezavisnog kandidata Miodraga Lekića. U ovom trenutku izgleda izvjesno da će na izborima biti samo dva kandidata, pa bi neučešće Lekića jasno pokazalo međunarodnoj zajednici da u Crnoj Gori živimo u nereformisanom, izuzetno malignom jednopartijskom sistemu. Po mom mišljenju, ostavka pučističke vlade Mila Đukanovića i formiranje tehničke vlade jedini je način da se obezbijede fer i demokratski uslovi za predsjedničke izbore.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo da na predsjedničkim izborima pobijedi kandidat opozicije, a šta pobjeda kandidata DPS-a?
KOVAČEVIĆ: Pobjeda nezavisnog kandidata Miodraga Lekića značila bi da ima nade da će ova država postati demokratska i prosperitetna, da će svako dobiti po zaslugama, radnici posao, bolesni ljekove, djeca vrtiće, studenti kvalitetne fakultete, spoljna politika promovisanje mira i nenasilja, fašisti lustraciju, a kriminalci zatvor. Pobjeda neustavnog kandidata i potpredsjednika pučista Filipa Vujanovića značila bi kolaps ekonomije, nasilje, nestabilnost, masovne emigracije, sveopštu degradaciju.

MONITOR: Da li su ove najnovije afere osvijestile birače da konačno glasačkim listićima počiste vlast čija je personifikacija Milo Đukanović?
KOVAČEVIĆ: Nažalost, reakcija ukupne javnosti je čvrsto vezana za reakcije političkih stranaka. Mislim da je i osoba koja je dostavila snimke redakciji Dana začuđena dosadašnjim potezima crnogorske parlamentarne opozicije. Razmislite. Neko je stavio glavu u torbu da ovi snimci dođu do javnosti, a opozicija i dalje sjedi u odborima i plenumima sa pučistima i mafijašima. Ako se u većini opozicionih stranaka pretvaraju da je svakog čuda za tri dana dosta, građani neće imati jasno strukturiran način da artikulišu svoje nezadovoljstvo i frustraciju što može izazvati nekontrolisane incidentne situacije. A na idućim izborima će biti široko otvoren teren za nove opozicione političke partije i grupacije koje će znati svrsishodnije da iskoriste ono što se zbiva oko njih.

MONITOR: Afera ,,Snimak” je potvrdila i da je za dobijanje radnog mjesta važnija knjižica DPS-a nego stručne reference. Je li to ubijanje ne samo sadašnjosti nego i budućnosti Crne Gore?
KOVAČEVIĆ: Naravno. Ovakva Crna Gora nema budućnosti. Na nama je da se pogledamo u ogledalo i da se odredimo. Hoćemo li i dalje da trpimo ili ćemo da se organizujemo i djelujemo? Ja sam za djelovanje. Imamo prošlogodišnju žutu revoluciju kao orijentir. Socio-ekonomska situacija je sada još gora. Nema razloga da ponovo ne zauzmemo ulice Podgorice svakodnevnim masovnim šetnjama.

MONITOR: Kakav je Vaš komentar na učestale hvalospjeve evropskih zvaničnika o Crnoj Gori kao lideru u regionu?
KOVAČEVIĆ: Jedan dio ogromnog novca koji je DPS stekao rasprodajom javnih resursa i zločinačkim privatizacijama bjelosvjetskim protuvama i predstavnicima autoritarnih režima se koristi za izdržavanje lobističko-birokratskog aparata u Briselu, Vašingtonu, Londonu i Berlinu. Zna se takođe da je crnogorska vlada potrošila stotine hiljada eura na lobističke firme i reklamiranja u inostranstvu koje stvaraju lažnu sliku o realnoj situaciji u Crnoj Gori. Nedavna međunarodna turneja Igora Lukšića, o kojoj se u javnosti nije mnogo čulo, imala je samo jedan cilj – predstavljanje moguće pobjede nezavisnog predsjedničkog kandidata u najgorem mogućem svjetlu. Tako da imamo svakodnevno kanalisanje lažnih informacija prema međunarodnim centrima moći i svjetskim medijima. Opozicija do sada nije uspjela da izgradi snažan front prema međunarodnom faktoru. Imamo čak i opozicionare koji se takoreći takmiče sa Đukanovićem u vazalskom odnosu prema militarističkoj NATO imperiji.

MONITOR: I na kraju – ima li kraja ovoj privatnoj državi u kojoj oni koji imaju kičmu i razmišljaju svojom glavom mogu vrlo lako ostati i bez glave?
KOVAČEVIĆ: Naravno da će Đukanovićev feud jednoga dana prestati da postoji i da će se država demokratizovati. Mnogi svakodnevno daju svoj doprinos tom cilju, mada im režimska mafija ugrožava čak i najosnovnije uslove kvalitetnog života. Mojoj ženi je na primjer nedavno odbijen zahtjev za crnogorsko državljanstvo, iako ispunjava sve zakonske uslove. Borba za demokratizaciju neće stati dok ne dostigne svoj cilj. Mislim da sumrak idola DPS-a nije tako daleko.

Priča o EU – najjeftinija retorika

MONITOR: Da li je zaista aktuelnoj vlasti, kako to često tvrdi, najpreči cilj Crne Gore ulazak u Evropsku uniju?
KOVAČEVIĆ: Milo Đukanović nije iskren kada govori o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju. DPS-u Evropska unija može samo da oduzme stečene monopole i privilegije, tako da je sva priča o evropskim integracijama najjeftinija kampanjska retorika. Bez demokratske smjene vlasti, Crna Gora će ostati ostrvo bjelosvjetskog krupnog kapitala i mafije. Ono na čemu se mora raditi u Crnoj Gori je jačanje svijesti o svakodnevnom ugnjetavanju, eksploataciji i pogaženim pravima običnih građana. Za početak, trebalo bi svakoj crnogorskoj porodici pokloniti kopiju Marksovog i Engelsovog Manifesta komunističke partije. Čini mi se da se ponovo mora krenuti od te nulte tačke političke i ekonomske revolucije.

 

Kriminalci su zagospodarili gradovima

MONITOR: Kako kao profesor političke psihologije objašnjavate sve učestalije slučajeve raznih vrsta nasilja u Crnoj Gori – ubistva, bacanje eksplozivnih naprava na automobile i kuće, policijsku torturu…
KOVAČEVIĆ: Nasilje jača i sve će ga biti više i više, jer su državne institucije koje bi trebalo da rade na prevenciji i sankcionisanju nasilja dio istog tog nasilnog lanca. Nedavno tragično ubistvo braće Gojačanin u Baru je jasan znak da su kriminalci zagospodarili crnogorskim gradovima. To je zbog toga što su već godinama djelovi policije, pravosudnog sistema i ANB-a i sami dio kriminalnog miljea. Ove službe se više bave progonom političkih neistomišljenika Mila Đukanovića nego progonom i iskorjenjivanjem kriminalaca. Za mnoge iz vrha DPS-a kriminalci su ,,korektni momci”, a iz zatvora ih redovno, pred svake izbore, oslobađa pomilovanjima Filip Vujanović.

Travestija zdravog razuma

MONITOR: Kako gledate na prijetnje Mila Đukanovića da nelojalne i nemoralne u državnoj administraciji treba počistiti?
KOVAČEVIĆ: Kao na vrhunac perverzije i travestiju zdravog razuma. Najnemoralniji i najnelojalniji pravu i pravdi uzima sebi za pravo da kritikuje druge. Naravno, to je znak da se profilišu pukotine u DPS-u i da Đukanović mora javno da prijeti kako bi zaustavio dalje afere. Ko zna što će biti sljedeće? Tiranin koji gubi moć izuzetno je opasan. Sjetimo se samo kako je djelovao Milošević pred izbore, koji su označili kraj njegove političke karijere. U svakom slučaju, opozicija mora hrabro i nedvosmisleno tražiti ostavku Đukanovićeve pučističke vlade.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo