Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE NA UNIVERZITETU CRNE GORE: U Crnoj Gori je izveden državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Gospodine Kovačeviću, kako biste ukratko prikazali profil crnogorske vlasti uokviren aktuelnim aferama ,,Snimak”, ,,Prisluškivanje novinara”, ,,Policijsko nasilje nad svjedocima da lažno svjedoče”, ,,Pošta”?

KOVAČEVIĆ: Sve navedene afere pokazuju da je u Crnoj Gori izveden državni udar i da ne postoje niti demokratske procedure niti demokratske institucije. Pučisti na čelu sa Milom Đukanovićem su suspendovali Ustav Crne Gore i vladaju partijskim dekretom. Vlada vanredno stanje i elementarna prava i slobode svih slobodnomislećih građana i građanki koji ne žele da budu robovi i zavisnici mafije su ozbiljno ugrožena. U isto vrijeme, pokazuje se beskrajno licemjerje nekada progresivne partije SDP-a koja na jednoj strani osporava ustavnost predsjedničkog kandidata DPS-a, a sa druge je ključni dio vlade koju vodi upravo taj DPS. Ta politička šizofrenija je naravno strogo kontrolisana i svakoga puta dobro naplaćena – ministarskim i amsadorskim mjestima, državnim privilegijama za privatan ukus, itd. Tako će biti i ovoga puta. Posebno je indikativno da kroz svu kritiku Vujanovića, istaknuti kadar SDP-a Dragiša Burzan obavlja funkciju njegovog savjetnika. Slična hipokrizija vlada i u vrhovima partija

manjinskih naroda. Podržavaju kandidata koji je bio jedan od čelnika

DPS-a u vrijeme nacionalističke anti-hrvatske, antibošnjačke i antialbanske histerije i čiji je lider najodgovorniji za ratni zločin deportacija. Izgleda da je u tim krugovima sve stvar novca, a da ni dostojanstven odnos ni pravda prema žrtvama ne postoje.

MONITOR: Kako na sve to treba da reaguje opozicija?
KOVAČEVIĆ: Sve ovo, po mom mišljenju, zahtijeva mnogo snažniji odgovor parlamentarne opozicije koji podrazumijeva napuštanje tzv. Skupštine i organizovanje protestnih šetnji u Podgorici sa osnovnim zahtjevom da pučistička vlada podnese ostavku. Treba samo nastaviti put prošlogodišnje žute revolucije. Opozicija mora da dokaže svojim glasačima da su im važniji principi od fotelja. Snimci sa sjednica čelnika DPS-a pokazuju iluzornost vjerovanja da se bilo što može promijeniti djelovanjem kroz institucije, jer su one u suštinskom smislu najobičniji protočni bojler DPS-ovog članstva.

MONITOR: Vi ste se i ranije zalagali za bojkot izbora u Crnoj Gori, ali ta ideja nije dobila podršku opozicije. Zašto?
KOVAČEVIĆ: Bojkot izbora je ozbiljna i rizična stvar i zbog toga mora biti dobro osmišljen. Kampanja za bojkot mora biti jednako snažna kao i kampanja za izbore. Bojkot ne znači indiferentnost i apatiju, kako ga određeni partijski krugovi iz zlonamjernosti ili neznanja predstavljaju,već je izraz hrabrosti, prkosa i jedan od najupečatljivijih iskaza ljudskog dostojanstva. U sadašnjoj opozicionoj konfiguraciji nema kritične mase za osmišljavanje bojkota i ne vjerujem da će je biti ni u narednom periodu. To naravno ne znači da se već nisu pojavile političke grupacije koje snažno zastupaju tu opciju i siguran sam da će one jačati, naravno ako ne dođe do političke promjene na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li će predsjednički izbori biti fer i slobodni, šta savjetujete opoziciji?
KOVAČEVIĆ: Kao što sam rekao, prvi pravi politički korak opozicije kao reakcija na aferu ,,Snimak” i tešku zloupotrebu državnih resursa u režimske svrhe mora biti napuštanje tzv. Skupštine, protesti i traženje ostavke Vlade. Ukoliko te akcije ne urode plodom, potrebno je razmotriti i bojkot predsjedničkih izbora od strane nezavisnog kandidata Miodraga Lekića. U ovom trenutku izgleda izvjesno da će na izborima biti samo dva kandidata, pa bi neučešće Lekića jasno pokazalo međunarodnoj zajednici da u Crnoj Gori živimo u nereformisanom, izuzetno malignom jednopartijskom sistemu. Po mom mišljenju, ostavka pučističke vlade Mila Đukanovića i formiranje tehničke vlade jedini je način da se obezbijede fer i demokratski uslovi za predsjedničke izbore.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo da na predsjedničkim izborima pobijedi kandidat opozicije, a šta pobjeda kandidata DPS-a?
KOVAČEVIĆ: Pobjeda nezavisnog kandidata Miodraga Lekića značila bi da ima nade da će ova država postati demokratska i prosperitetna, da će svako dobiti po zaslugama, radnici posao, bolesni ljekove, djeca vrtiće, studenti kvalitetne fakultete, spoljna politika promovisanje mira i nenasilja, fašisti lustraciju, a kriminalci zatvor. Pobjeda neustavnog kandidata i potpredsjednika pučista Filipa Vujanovića značila bi kolaps ekonomije, nasilje, nestabilnost, masovne emigracije, sveopštu degradaciju.

MONITOR: Da li su ove najnovije afere osvijestile birače da konačno glasačkim listićima počiste vlast čija je personifikacija Milo Đukanović?
KOVAČEVIĆ: Nažalost, reakcija ukupne javnosti je čvrsto vezana za reakcije političkih stranaka. Mislim da je i osoba koja je dostavila snimke redakciji Dana začuđena dosadašnjim potezima crnogorske parlamentarne opozicije. Razmislite. Neko je stavio glavu u torbu da ovi snimci dođu do javnosti, a opozicija i dalje sjedi u odborima i plenumima sa pučistima i mafijašima. Ako se u većini opozicionih stranaka pretvaraju da je svakog čuda za tri dana dosta, građani neće imati jasno strukturiran način da artikulišu svoje nezadovoljstvo i frustraciju što može izazvati nekontrolisane incidentne situacije. A na idućim izborima će biti široko otvoren teren za nove opozicione političke partije i grupacije koje će znati svrsishodnije da iskoriste ono što se zbiva oko njih.

MONITOR: Afera ,,Snimak” je potvrdila i da je za dobijanje radnog mjesta važnija knjižica DPS-a nego stručne reference. Je li to ubijanje ne samo sadašnjosti nego i budućnosti Crne Gore?
KOVAČEVIĆ: Naravno. Ovakva Crna Gora nema budućnosti. Na nama je da se pogledamo u ogledalo i da se odredimo. Hoćemo li i dalje da trpimo ili ćemo da se organizujemo i djelujemo? Ja sam za djelovanje. Imamo prošlogodišnju žutu revoluciju kao orijentir. Socio-ekonomska situacija je sada još gora. Nema razloga da ponovo ne zauzmemo ulice Podgorice svakodnevnim masovnim šetnjama.

MONITOR: Kakav je Vaš komentar na učestale hvalospjeve evropskih zvaničnika o Crnoj Gori kao lideru u regionu?
KOVAČEVIĆ: Jedan dio ogromnog novca koji je DPS stekao rasprodajom javnih resursa i zločinačkim privatizacijama bjelosvjetskim protuvama i predstavnicima autoritarnih režima se koristi za izdržavanje lobističko-birokratskog aparata u Briselu, Vašingtonu, Londonu i Berlinu. Zna se takođe da je crnogorska vlada potrošila stotine hiljada eura na lobističke firme i reklamiranja u inostranstvu koje stvaraju lažnu sliku o realnoj situaciji u Crnoj Gori. Nedavna međunarodna turneja Igora Lukšića, o kojoj se u javnosti nije mnogo čulo, imala je samo jedan cilj – predstavljanje moguće pobjede nezavisnog predsjedničkog kandidata u najgorem mogućem svjetlu. Tako da imamo svakodnevno kanalisanje lažnih informacija prema međunarodnim centrima moći i svjetskim medijima. Opozicija do sada nije uspjela da izgradi snažan front prema međunarodnom faktoru. Imamo čak i opozicionare koji se takoreći takmiče sa Đukanovićem u vazalskom odnosu prema militarističkoj NATO imperiji.

MONITOR: I na kraju – ima li kraja ovoj privatnoj državi u kojoj oni koji imaju kičmu i razmišljaju svojom glavom mogu vrlo lako ostati i bez glave?
KOVAČEVIĆ: Naravno da će Đukanovićev feud jednoga dana prestati da postoji i da će se država demokratizovati. Mnogi svakodnevno daju svoj doprinos tom cilju, mada im režimska mafija ugrožava čak i najosnovnije uslove kvalitetnog života. Mojoj ženi je na primjer nedavno odbijen zahtjev za crnogorsko državljanstvo, iako ispunjava sve zakonske uslove. Borba za demokratizaciju neće stati dok ne dostigne svoj cilj. Mislim da sumrak idola DPS-a nije tako daleko.

Priča o EU – najjeftinija retorika

MONITOR: Da li je zaista aktuelnoj vlasti, kako to često tvrdi, najpreči cilj Crne Gore ulazak u Evropsku uniju?
KOVAČEVIĆ: Milo Đukanović nije iskren kada govori o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju. DPS-u Evropska unija može samo da oduzme stečene monopole i privilegije, tako da je sva priča o evropskim integracijama najjeftinija kampanjska retorika. Bez demokratske smjene vlasti, Crna Gora će ostati ostrvo bjelosvjetskog krupnog kapitala i mafije. Ono na čemu se mora raditi u Crnoj Gori je jačanje svijesti o svakodnevnom ugnjetavanju, eksploataciji i pogaženim pravima običnih građana. Za početak, trebalo bi svakoj crnogorskoj porodici pokloniti kopiju Marksovog i Engelsovog Manifesta komunističke partije. Čini mi se da se ponovo mora krenuti od te nulte tačke političke i ekonomske revolucije.

 

Kriminalci su zagospodarili gradovima

MONITOR: Kako kao profesor političke psihologije objašnjavate sve učestalije slučajeve raznih vrsta nasilja u Crnoj Gori – ubistva, bacanje eksplozivnih naprava na automobile i kuće, policijsku torturu…
KOVAČEVIĆ: Nasilje jača i sve će ga biti više i više, jer su državne institucije koje bi trebalo da rade na prevenciji i sankcionisanju nasilja dio istog tog nasilnog lanca. Nedavno tragično ubistvo braće Gojačanin u Baru je jasan znak da su kriminalci zagospodarili crnogorskim gradovima. To je zbog toga što su već godinama djelovi policije, pravosudnog sistema i ANB-a i sami dio kriminalnog miljea. Ove službe se više bave progonom političkih neistomišljenika Mila Đukanovića nego progonom i iskorjenjivanjem kriminalaca. Za mnoge iz vrha DPS-a kriminalci su ,,korektni momci”, a iz zatvora ih redovno, pred svake izbore, oslobađa pomilovanjima Filip Vujanović.

Travestija zdravog razuma

MONITOR: Kako gledate na prijetnje Mila Đukanovića da nelojalne i nemoralne u državnoj administraciji treba počistiti?
KOVAČEVIĆ: Kao na vrhunac perverzije i travestiju zdravog razuma. Najnemoralniji i najnelojalniji pravu i pravdi uzima sebi za pravo da kritikuje druge. Naravno, to je znak da se profilišu pukotine u DPS-u i da Đukanović mora javno da prijeti kako bi zaustavio dalje afere. Ko zna što će biti sljedeće? Tiranin koji gubi moć izuzetno je opasan. Sjetimo se samo kako je djelovao Milošević pred izbore, koji su označili kraj njegove političke karijere. U svakom slučaju, opozicija mora hrabro i nedvosmisleno tražiti ostavku Đukanovićeve pučističke vlade.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo