Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR POLITIČKE PSIHOLOGIJE NA UNIVERZITETU CRNE GORE: U Crnoj Gori je izveden državni udar

Objavljeno prije

na

MONITOR: Gospodine Kovačeviću, kako biste ukratko prikazali profil crnogorske vlasti uokviren aktuelnim aferama ,,Snimak”, ,,Prisluškivanje novinara”, ,,Policijsko nasilje nad svjedocima da lažno svjedoče”, ,,Pošta”?

KOVAČEVIĆ: Sve navedene afere pokazuju da je u Crnoj Gori izveden državni udar i da ne postoje niti demokratske procedure niti demokratske institucije. Pučisti na čelu sa Milom Đukanovićem su suspendovali Ustav Crne Gore i vladaju partijskim dekretom. Vlada vanredno stanje i elementarna prava i slobode svih slobodnomislećih građana i građanki koji ne žele da budu robovi i zavisnici mafije su ozbiljno ugrožena. U isto vrijeme, pokazuje se beskrajno licemjerje nekada progresivne partije SDP-a koja na jednoj strani osporava ustavnost predsjedničkog kandidata DPS-a, a sa druge je ključni dio vlade koju vodi upravo taj DPS. Ta politička šizofrenija je naravno strogo kontrolisana i svakoga puta dobro naplaćena – ministarskim i amsadorskim mjestima, državnim privilegijama za privatan ukus, itd. Tako će biti i ovoga puta. Posebno je indikativno da kroz svu kritiku Vujanovića, istaknuti kadar SDP-a Dragiša Burzan obavlja funkciju njegovog savjetnika. Slična hipokrizija vlada i u vrhovima partija

manjinskih naroda. Podržavaju kandidata koji je bio jedan od čelnika

DPS-a u vrijeme nacionalističke anti-hrvatske, antibošnjačke i antialbanske histerije i čiji je lider najodgovorniji za ratni zločin deportacija. Izgleda da je u tim krugovima sve stvar novca, a da ni dostojanstven odnos ni pravda prema žrtvama ne postoje.

MONITOR: Kako na sve to treba da reaguje opozicija?
KOVAČEVIĆ: Sve ovo, po mom mišljenju, zahtijeva mnogo snažniji odgovor parlamentarne opozicije koji podrazumijeva napuštanje tzv. Skupštine i organizovanje protestnih šetnji u Podgorici sa osnovnim zahtjevom da pučistička vlada podnese ostavku. Treba samo nastaviti put prošlogodišnje žute revolucije. Opozicija mora da dokaže svojim glasačima da su im važniji principi od fotelja. Snimci sa sjednica čelnika DPS-a pokazuju iluzornost vjerovanja da se bilo što može promijeniti djelovanjem kroz institucije, jer su one u suštinskom smislu najobičniji protočni bojler DPS-ovog članstva.

MONITOR: Vi ste se i ranije zalagali za bojkot izbora u Crnoj Gori, ali ta ideja nije dobila podršku opozicije. Zašto?
KOVAČEVIĆ: Bojkot izbora je ozbiljna i rizična stvar i zbog toga mora biti dobro osmišljen. Kampanja za bojkot mora biti jednako snažna kao i kampanja za izbore. Bojkot ne znači indiferentnost i apatiju, kako ga određeni partijski krugovi iz zlonamjernosti ili neznanja predstavljaju,već je izraz hrabrosti, prkosa i jedan od najupečatljivijih iskaza ljudskog dostojanstva. U sadašnjoj opozicionoj konfiguraciji nema kritične mase za osmišljavanje bojkota i ne vjerujem da će je biti ni u narednom periodu. To naravno ne znači da se već nisu pojavile političke grupacije koje snažno zastupaju tu opciju i siguran sam da će one jačati, naravno ako ne dođe do političke promjene na predsjedničkim izborima.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li će predsjednički izbori biti fer i slobodni, šta savjetujete opoziciji?
KOVAČEVIĆ: Kao što sam rekao, prvi pravi politički korak opozicije kao reakcija na aferu ,,Snimak” i tešku zloupotrebu državnih resursa u režimske svrhe mora biti napuštanje tzv. Skupštine, protesti i traženje ostavke Vlade. Ukoliko te akcije ne urode plodom, potrebno je razmotriti i bojkot predsjedničkih izbora od strane nezavisnog kandidata Miodraga Lekića. U ovom trenutku izgleda izvjesno da će na izborima biti samo dva kandidata, pa bi neučešće Lekića jasno pokazalo međunarodnoj zajednici da u Crnoj Gori živimo u nereformisanom, izuzetno malignom jednopartijskom sistemu. Po mom mišljenju, ostavka pučističke vlade Mila Đukanovića i formiranje tehničke vlade jedini je način da se obezbijede fer i demokratski uslovi za predsjedničke izbore.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo da na predsjedničkim izborima pobijedi kandidat opozicije, a šta pobjeda kandidata DPS-a?
KOVAČEVIĆ: Pobjeda nezavisnog kandidata Miodraga Lekića značila bi da ima nade da će ova država postati demokratska i prosperitetna, da će svako dobiti po zaslugama, radnici posao, bolesni ljekove, djeca vrtiće, studenti kvalitetne fakultete, spoljna politika promovisanje mira i nenasilja, fašisti lustraciju, a kriminalci zatvor. Pobjeda neustavnog kandidata i potpredsjednika pučista Filipa Vujanovića značila bi kolaps ekonomije, nasilje, nestabilnost, masovne emigracije, sveopštu degradaciju.

MONITOR: Da li su ove najnovije afere osvijestile birače da konačno glasačkim listićima počiste vlast čija je personifikacija Milo Đukanović?
KOVAČEVIĆ: Nažalost, reakcija ukupne javnosti je čvrsto vezana za reakcije političkih stranaka. Mislim da je i osoba koja je dostavila snimke redakciji Dana začuđena dosadašnjim potezima crnogorske parlamentarne opozicije. Razmislite. Neko je stavio glavu u torbu da ovi snimci dođu do javnosti, a opozicija i dalje sjedi u odborima i plenumima sa pučistima i mafijašima. Ako se u većini opozicionih stranaka pretvaraju da je svakog čuda za tri dana dosta, građani neće imati jasno strukturiran način da artikulišu svoje nezadovoljstvo i frustraciju što može izazvati nekontrolisane incidentne situacije. A na idućim izborima će biti široko otvoren teren za nove opozicione političke partije i grupacije koje će znati svrsishodnije da iskoriste ono što se zbiva oko njih.

MONITOR: Afera ,,Snimak” je potvrdila i da je za dobijanje radnog mjesta važnija knjižica DPS-a nego stručne reference. Je li to ubijanje ne samo sadašnjosti nego i budućnosti Crne Gore?
KOVAČEVIĆ: Naravno. Ovakva Crna Gora nema budućnosti. Na nama je da se pogledamo u ogledalo i da se odredimo. Hoćemo li i dalje da trpimo ili ćemo da se organizujemo i djelujemo? Ja sam za djelovanje. Imamo prošlogodišnju žutu revoluciju kao orijentir. Socio-ekonomska situacija je sada još gora. Nema razloga da ponovo ne zauzmemo ulice Podgorice svakodnevnim masovnim šetnjama.

MONITOR: Kakav je Vaš komentar na učestale hvalospjeve evropskih zvaničnika o Crnoj Gori kao lideru u regionu?
KOVAČEVIĆ: Jedan dio ogromnog novca koji je DPS stekao rasprodajom javnih resursa i zločinačkim privatizacijama bjelosvjetskim protuvama i predstavnicima autoritarnih režima se koristi za izdržavanje lobističko-birokratskog aparata u Briselu, Vašingtonu, Londonu i Berlinu. Zna se takođe da je crnogorska vlada potrošila stotine hiljada eura na lobističke firme i reklamiranja u inostranstvu koje stvaraju lažnu sliku o realnoj situaciji u Crnoj Gori. Nedavna međunarodna turneja Igora Lukšića, o kojoj se u javnosti nije mnogo čulo, imala je samo jedan cilj – predstavljanje moguće pobjede nezavisnog predsjedničkog kandidata u najgorem mogućem svjetlu. Tako da imamo svakodnevno kanalisanje lažnih informacija prema međunarodnim centrima moći i svjetskim medijima. Opozicija do sada nije uspjela da izgradi snažan front prema međunarodnom faktoru. Imamo čak i opozicionare koji se takoreći takmiče sa Đukanovićem u vazalskom odnosu prema militarističkoj NATO imperiji.

MONITOR: I na kraju – ima li kraja ovoj privatnoj državi u kojoj oni koji imaju kičmu i razmišljaju svojom glavom mogu vrlo lako ostati i bez glave?
KOVAČEVIĆ: Naravno da će Đukanovićev feud jednoga dana prestati da postoji i da će se država demokratizovati. Mnogi svakodnevno daju svoj doprinos tom cilju, mada im režimska mafija ugrožava čak i najosnovnije uslove kvalitetnog života. Mojoj ženi je na primjer nedavno odbijen zahtjev za crnogorsko državljanstvo, iako ispunjava sve zakonske uslove. Borba za demokratizaciju neće stati dok ne dostigne svoj cilj. Mislim da sumrak idola DPS-a nije tako daleko.

Priča o EU – najjeftinija retorika

MONITOR: Da li je zaista aktuelnoj vlasti, kako to često tvrdi, najpreči cilj Crne Gore ulazak u Evropsku uniju?
KOVAČEVIĆ: Milo Đukanović nije iskren kada govori o ulasku Crne Gore u Evropsku uniju. DPS-u Evropska unija može samo da oduzme stečene monopole i privilegije, tako da je sva priča o evropskim integracijama najjeftinija kampanjska retorika. Bez demokratske smjene vlasti, Crna Gora će ostati ostrvo bjelosvjetskog krupnog kapitala i mafije. Ono na čemu se mora raditi u Crnoj Gori je jačanje svijesti o svakodnevnom ugnjetavanju, eksploataciji i pogaženim pravima običnih građana. Za početak, trebalo bi svakoj crnogorskoj porodici pokloniti kopiju Marksovog i Engelsovog Manifesta komunističke partije. Čini mi se da se ponovo mora krenuti od te nulte tačke političke i ekonomske revolucije.

 

Kriminalci su zagospodarili gradovima

MONITOR: Kako kao profesor političke psihologije objašnjavate sve učestalije slučajeve raznih vrsta nasilja u Crnoj Gori – ubistva, bacanje eksplozivnih naprava na automobile i kuće, policijsku torturu…
KOVAČEVIĆ: Nasilje jača i sve će ga biti više i više, jer su državne institucije koje bi trebalo da rade na prevenciji i sankcionisanju nasilja dio istog tog nasilnog lanca. Nedavno tragično ubistvo braće Gojačanin u Baru je jasan znak da su kriminalci zagospodarili crnogorskim gradovima. To je zbog toga što su već godinama djelovi policije, pravosudnog sistema i ANB-a i sami dio kriminalnog miljea. Ove službe se više bave progonom političkih neistomišljenika Mila Đukanovića nego progonom i iskorjenjivanjem kriminalaca. Za mnoge iz vrha DPS-a kriminalci su ,,korektni momci”, a iz zatvora ih redovno, pred svake izbore, oslobađa pomilovanjima Filip Vujanović.

Travestija zdravog razuma

MONITOR: Kako gledate na prijetnje Mila Đukanovića da nelojalne i nemoralne u državnoj administraciji treba počistiti?
KOVAČEVIĆ: Kao na vrhunac perverzije i travestiju zdravog razuma. Najnemoralniji i najnelojalniji pravu i pravdi uzima sebi za pravo da kritikuje druge. Naravno, to je znak da se profilišu pukotine u DPS-u i da Đukanović mora javno da prijeti kako bi zaustavio dalje afere. Ko zna što će biti sljedeće? Tiranin koji gubi moć izuzetno je opasan. Sjetimo se samo kako je djelovao Milošević pred izbore, koji su označili kraj njegove političke karijere. U svakom slučaju, opozicija mora hrabro i nedvosmisleno tražiti ostavku Đukanovićeve pučističke vlade.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo