Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIJA OREŠKOVIĆ, BIVŠA PREDSJEDNICA POVJERENSTVA ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA: Predsjednica je zanemarila svoju ustavnu obavezu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pojedini analitičari tvrde da je Hrvatska oteta država – da su je oteli oni koji manipulišu domoljublje, koji su cijelo društvo premrežili koruptivnim i klijentelističkim mrežama, a drugima oduzeli pravo na dostojanstven život… Je li to zaista tako?
OREŠKOVIĆ: Možda sada ove riječi sada koriste i drugi, pa tako i pojedini analitičari u svojim komentarima, no autor ovih tvrdnji sam ja, i iza njih stojim. Stanje u Hrvatskoj vidi se u lošem životnom standardu velikog broja naših građana, kao i u činjenici da je u posljednjih nekoliko godina došlo do dramatičnog pada demokratskih vrijednosti u društvu. Sasvim pouzdanih podataka nema, no u medijima se navodi da je u proteklih pet godina iz Hrvatske iselilo oko 350.000 ljudi. Istraživanja pokazuju da razlozi iseljavanja nisu isključivo egzistencijalni i ekonomski, naši građani bježe jer više ne mogu podnositi društvenu nepravdu koja buja. Ovih je dana pučka pravobraniteljica oštro prozvala aktualnu državnu vlast, ali i crkvu, zbog prešutnog toleriranja povijesnog revizionizma i učestalih pojava fašističkih i ustaških obilježja u javnom prostoru.

MONITOR: Kao predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa na početku mandata pokazali ste da u Hrvatskoj nema nedodirljivih političara. Pokretali ste postupke protiv gradonačelnika, ministara, poslanika… i oni su kažnjavani. Kako Vam je to uspjelo?
OREŠKOVIĆ: Jednostavnije je nego što se misli. Sve počinje od jasne vizije i ustrajne volje. Nema tu niti neke velike hrabrosti. Recept glasi – primiti se svoga posla i obavljati ga onako kako je to u zakonu zamišljeno. Ne podilaziti nikome, već profesionalno, odgovorno i dosljedno postupati jednako i nepristrano prema svima. Kad se to prepozna, i od samih dužnosnika i od drugih državnih institucija, a putem medija i u javnosti općenito, tijelo koje tako radi počinje živjeti svoj život, raste mu snaga, respektira se. Tako stvoren kapital povjerenja nosi to tijelo dalje, neovisno o tome tko mu je na čelu.

MONITOR: Pokrenuli ste postupak i protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović…
OREŠKOVIĆ: Preispitivalo se nekoliko situacija u kojima se opravdano sumnjalo da je došlo do povrede Zakona o sprječavanju sukoba interesa te do narušavanja vjerodostojnosti i integriteta u obnašanju dužnosti. U jednom predmetu je to i utvrđeno. No u nekoliko predmeta donesena je odluka o nepokretanju postupka, ne zbog toga što nije bilo razloga za preispitivanje je li predsjednica države svoje privatne interese stavila iznad javnih, već zbog toga što su druga državna tijela podatke i dokumentaciju na temelju kojih bi se moglo dokazivati proglasili klasificiranim, odnosno tajnim dokumentima te su potrebne podatke odbili dostaviti Povjerenstvu kao nadležnom državnom tijelu. To su bili prvi znakovi da će politički establišment na sve moguće načine krenuti u napade na institucije koje djeluju u sustavu borbe protiv korupcije, s ciljem njihova slabljenja.

MONITOR: Često kritikujete predsjednicu Hrvatske. Šta joj najviše zamjerate?
OREŠKOVIĆ: Predsjednik države nema velike ustavne ovlasti, ali ima najveći izravni izborni legitimet te svojim položajem bitno može utjecati na atmosferu u društvu. Kolinda Grabar Kitarović je zanemarila svoju ustavnu zadaću skrbi o uravnoteženom djelovanju državne vlasti te je čitav mandat protratila u populističkom promoviranju vlastitog lika i djela. Podilaženjem stavovima desnih i ekstremno desnih struja, doprinijela je rastu negativnih pojava i tendencija u društvu, a koje je detaljno opisala pučka pravobraniteljica u svom očitovanju.

MONITOR: Jednom ste izjavili da je Vlada napravila najveći udar na pravnu državu otkako je Hrvatska samostalna.
OREŠKOVIĆ: Kako drugačije opisati situaciju u kojoj su predsjednik Vlade, potpredsjednica i ministar financija okupili skupinu svojih prijatelja i poznanika, dali im mogućnost da osmisle zakon, i to izvan svih institucionalnih i propisanih načina rada, a potom neposporedno nakon stupanja takvog zakona na snagu, omogućili toj istoj interesnoj skupini da na provedbi tog zakona najviše zaradi. U približno godinu dana, skupina od nekolicine osoba, koju mi nazivamo grupa Borg, naplatila je putem svojih trgovačkih društava približno 100 miliona eura za restrukturiranje Agrokora, i to u sustavu pravila koja su sami osmišljavali. I nikome ništa. Državno odvjetništvo i Uskok, odbacili su kaznene prijave. Time je ortački kapitalizam i klijentelizam ovladao i državom i pravom.

MONITOR: Zašto ste kao kandidantkinja za predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa povukli kandidaturu na ponovljenom glasanju u Saboru?
OREŠKOVIĆ: Zato što je čast i princip iznad svake funkcije. Sabor je prilikom prvog glasovanja imao svoju priliku reći što misli o meni kao kandidatu, na temelju svega što je o mom radu i o mojim vrijednostima bilo javno poznato. Rezultati tog prvog glasovanja rekli su svoje. Ne treba mi izbor na funkciju koji bi u onim okolnostima eventualno bio iznuđen pritiskom javnog mijenja, kad je očito da političke strukture žele drugačiji profil osobe na čelu jednog preventivnog antikorupcijskog tijela.

MONITOR: Nedavno ste kazali da nije potrebno izgovoriti korupcija da bi se ona opisala, jer su dovoljna tri slova: HDZ.
OREŠKOVIĆ: Zaključak koji proizlazi iz općepoznatih činjenica, zdravog razuma i logike.

MONITOR: Ko i kako može pobijediti HDZ?
OREŠKOVIĆ: Onaj tko će se srcem i znanjem znati izboriti. HDZ nije nepobjediv.

MONITOR: Kada biste osnovali političku stranku, koga biste željeli da u njoj okupite?
OREŠKOVIĆ: Okupljanje je već započelo. Vrijeme je da se nova generacija političara nametne na sceni. Ljudi s imenom i prezimenom koje nešto jamči. Oni koji su se već izgradili u svojim profesijama i ne vide u politici prostor u kojem će na bilo koji način profitirati.

MONITOR: Korupcija, klijentelizam i kupovanje glasova dobro uspijevaju i u Crnoj Gori. Kako se protiv toga uspješno boriti?
OREŠKOVIĆ: Ne postoji srebrni metak koji će jednim ispaljivanjem riješiti se čitavog bala vampira. Potrebno je mobilizirati sve zdrave snage u društvu i ustrajati u naporima. I nije to bitka koja ikada može završiti. Mediji, civilno društvo, različite institucije, istaknuti pojedinci u njima. Ukoliko se između njih postigne kakva takva sinergija, prije ili kasnije uspjeh neće izostati.

MONITOR: Boje li se političari u Hrvatskoj Dalije Orešković?
OREŠKOVIĆ: Boje se promjena. Ako uspijem u svojim namjerama povezivanja mladih i prodornih intelektualaca, ali i drugih ljudi svih profila, kako onih koji su već barem donekle poznati u javnosti, tako i onih koji su se do sada suzdržavali od bilo kakvih političkih procesa, a čiji je bijes na postojeći politički establišment i na način na koji su nam urušili i državu i društvo, iz dana u dan sve veći, rekla bi da će političari itekako imati razloga za strah.

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, nacionalizam, fašizam, razne podjele… što malobrojni javno osuđuju. Čemu to vodi?
OREŠKOVIĆ: Trenutku u kojem ćemo se svi suočiti sa izborom. Svatko od nas ponaosob. Ili – ili. Ili ćemo se prepustiti novim sukobima i ratovima, izazvanim u glavama onih koji nam nemaju ponuditi ništa drugo. Ili ćemo im se svim silama suprotstaviti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo