S Plenkovićem HDZ-ova većina ostaje centristička, a Domovinski pokret –u slučaju parlamentarnih izbora, ne može računati na prelazak izbornog praga
MONITOR: Vlada Andreja Plenkovića je prošla još jedno saborsko glasanje o povjerenju. Koliko su podjela u Domovinskom pokretu i slabljenje krajnje desnice doprinijeli učvršćivanju saradnje HDZ i Domovinskog pokreta Ivana Penave, poslije prelaska u opoziciju DOMINO Maria Radića? Pomjera li to hrvatski desni centar još udesno?
ĐENERO: U konsolidiranim demokracijama proceduru glasanja o povjerenju vladi opozicija pokreće samo onda kad je vjerojatno da je moguće izglasati nepovjerenje. Kad je parlamentarna većina-ako i minimalna, čvrsta, a kad opozicijski front prema vladi nije čvrst, ona je besmislena. Praksu ustrajanja na pokretanju procedure izglasavanja nepovjerena vladi u hrvatsku je političku arenu uveo Zoran Milanović, kao šef SDP-a u parlamentarnom mandatu 2007-11, a ljudi koje je on selektirao kao političku elitu u SDP-u (nekoć važnoj stranci demokratske ljevice), ponavljaju njegove političke početničke greške i danas. A istovremeno s procedurom glasanja o nepovjerenju vladi, vodio se i dijalog o izboru sudaca Ustavnog suda, koje se bira dvotrećinskom većinom- pa je nužan politički konsenzus. Paradoksalno je da se istog dana trebalo glasati o nepovjerenju Vladi i o ustavnim sucima- koji su izabrani de facto dogovorom vladajuće većine i SDP-a.
U današnjoj parlamentarnoj većini marginalno sudjeluje populistički Domovinski pokret, njegovi ministri formalno upravljaju s tri ministarstva. Ali, pogotovo nakon raskola u DP-u, njihov utjecaj na vladine politike je marginalan. Nažalost, oni su potisnuli dosadašnjeg partnera u Plenkovićevim administracijama-SDSS Milorada Pupovca. Ali korektni parlamentarni odnosi HDZ-a i SDSS-a nisu prekinuti i pitanje je kako će dugo trajati to „izbivanje“ (najveće stranke srpske manjinske zajednice) iz vladajuće koalicije. Pupovac nastavlja voditi odmjerenu i racionalnu politiku i zaustavlja prodor koncepta „srpskog sveta“. Ton vladajućoj koaliciji i dalje dominanto daje Andrej Plenković-koji je prije svega zagovornik koncepta „više Europe“, a to ne ugoržava niti kvazisuverenizam DP-ovaca-niti pritisak ostalih populističkih stranaka. Pa niti kvazisuverenistička matrica koju nastoji nametnuti predsjednik Milanović.
S Plenkovićem, HDZ-ova većina ostaje centristička, a DP-koji kao niti DOMINO (u slučaju ponovljenih parlamentarnih izbora), ne može računati na prelazak izbornog praga. Nema manevarskog prostora insistirati na nekim „svojim politikama“.
MONITOR: Bivši ministar zdravlja, Vili Beroš, osumnjičen je za trgovinu uticajem i primanje mita.. Beroš nije prvi Plenkovićev ministar koji je bio uhapšen…Da li bi se USKOK angažovao da nije bilo sumnji iz EPPO, ofisa evropske tužiteljke Laure Koveši?
ĐENERO: Činjenica da se pokazalo da je ministar Beroš povezan s rizikom korupcije i da postoje indicije da je funkcionirao u zločinačkoj organizaciji koju su formirali akteri što ih se u hrvatskoj javnosti povezuje s mafijom, ozbiljan je udarac premijeru Plenkoviću. Ministri kojih se do sada morao odreći zbog korupcije, nisu bili stvarno njegov odabir. Oni su naslijeđeni iz ranijih razdoblja stranačkih politika ili zato što su se u križaljci našli zbog nekih političkih igara. Beroš je, međutim, bio njegov odabir, u Vladu je ušao u osjetljivo vrijeme prije početka hrvatskog predsjedanja EU, bio je dio tima koji je dobro upravljao COVID krizom, unutar EU je sudjelovao u inicijativama izgradnje zdravstvene zajednice. Međutim, tokom cijelog njegovog mandata javljale su se nepotrebne, marginalne afere vezane uz netransparentne javne nabave. Međutim, afera koja je izbila njegovim uhićenjem, kad se ustanovilo da je svojevrsna zločinačka organizacija-čiji je dio izgleda bio ministar, namiještala tendere za ultra skupe sofisticirane medicinske uređaje, a da je u svemu tome sudjelovala mafija, to je izazvalo šok. Čini se da su prvi istragu pokrenuli iz Ureda europske javne tužiteljice, jer su u nekoj drugoj istrazi otrkrili poveznice momaka s mafijaškim backgroundom s trgovanjem medicinskim uređajima. O svojoj istrazi oni nisu obavijestili kolege u hrvatskom tužiteljstvu, a ovi su pokrenuli svoju istragu. Detalje o pozadini ćemo vjerojatno tek doznati. Moguće je da je USKOK, sam došao do informacija koje je krenuo slijediti, a možda se uključio da bi „oteo“ istragu Uredu europske tužiteljice. Budući da je EPPO relativno nova institucija, da uvijek postoji konkurencija među institucijama-a nadležnosti još nisu jasno podijeljene, došlo je do sukoba (koji ima i personalnu pozadinu). I u USKOK-u i u EPPO rade ljudi koji su do jučer radili zajedno, koji pripadaju različitim grupacijama unutar tužilaštva i imaju različite političke afinitete. Otud malo kolorita u ovoj aferi. Vjerojatno nije najbolje da o nadležnosti arbitrira Glavni državni odvjetnik, ali takvo je trenutno rješenje. Pitanje je, samo, kako brzo će se doći do sudskog epiloga. To je uvijek bio problem u hrvatskom krivičnom sustavu.
MONITOR: Hrvatska je blizu dvije godine dio europodručja i Šengen zone EU. Koliko su vidljivi benefiti od ove još tješnje integracije Hrvatske, prije svega za građanke i građane Hrvatske i koliko hrvatske institucije pokazuju sposobnost da nove mogućnosti iskoriste na najbolji način?
ĐENERO: Pristupanje Schengegnskom sustavu silno je važno za Hrvatsku. Živim u Primorju, koje je ovisno o turizmu, a ukidanje graničnih kontrola bitno je ubrzalo protočnost. Daleko je više gostiju iz obližnijh zemalja, posebice Austrije, Slovenije, pa i Mađarske ili Slovačke, koji dolaze na više kratkih boravaka u Hrvatsku, više je prelazaka iz Italije samo na jedan dan.
Ako, pak, razgovarate s europskim diplomatima u Zagrebu, većina će vam reći da je Ministarstvo unutarnjih poslova, posebice njegova uprava za granice, jedan od najefikasnijih dijelova hrvatske javne uprave.
MONITOR: Hrvatska je u ovoj „superizbornoj godini“ pred predsjedničkim izborima. Može li neki od potencijalnih 13 kandidata ugroziti glavno predizborno rivalstvo predsjednika Zorana Milanovića i kandidata vladajuće koalicije Dragana Primorca?
ĐENERO: Nažalost, vrlo je vjerojatno da će populistički, neliberalni sadašnji predsjednik Zoran Milanović, akter bez političkog utjecaja u euroatlantksom krugu, a vrlo naklonjen narativima (da ne kažem brbljarijama) totalitarnog režima Vladimira Putina, s lakoćom osvojiti novi mandat. Glavni predizborni argument Milanovića je da je on „jedina brana tome da HDZ i premijer Plenković ne ovladaju svim izvorima moći u društvu“. A iako je u prošlolom mandatu samo stvarao blokade, ali ničim nije stvarno „ograničio moć“ premijera i vladajuće stranke, njegova izborna podnuda se čini ispraznom. Međutim, na političkom tržištu dobro kotira.
MONITOR: Premijer Plenković je nedavno razgovarao sa izabranim predsjednikom SAD, Donaldom Trampom. U šturom saopštenju, rečeno je da su dvojica zvaničnika „raspravili i o nastavku podrške Ukrajini“. S obzirom na protivljenje predsjednika Milanovića učešću hrvatske vojske u bilo kom obliku angažovanja šta bi to moglo da znači?
ĐENERO: Unatoč Milanovićevoj opstrukciji, zbog koje Hrvatska vojska ne može sudjelovati u obučavanju ukrajinske vojske (koje se odvija u Njemačkoj), čak niti u de facto humanitarnim pitanjima, poput znanja o vojnom sanitetu ili razminiranju-u čemu Hrvatska ima više iskustava od europskih članica NATO, jasno je da je ona bila čvrsto na strani Ukrajine. Nažalost, vjerojatno je da će pitanje potpore Ukrajini u narednom razdoblju biti više europsko nego euro-atlantsko pitanje. Kad je, pak, riječ o euroatlantizmu, onda ja važno to što je novim budžetom hrvatska vlada osigurala da će naredne godine ispuniti kriterij o izdvajanju 2 posto BDP-a za obranu.
Hrvatska prepoznala aktere u crnogorskoj vlasti koji nastoje blokirati pristupanje Crne Gore EU
MONITOR:. Hrvatska do sada nije podržala nastavak napredovanja Srbije ka EU, a prije nekoliko mjeseci je oštro reagovala na Rezoluciju o genocidu koju je izglasala Skupština Crne Gore. Pošto je novi predsjednik Evropskog savjeta, Antonio Košta, saopštio da je proširenje EU njena najveća geopolitička investicija, kako ocjenjujete zadržavanje oštrine sa kojom se Hrvatska odnosi prema nekim zemljama Zapadnog Balkana?
ĐENERO: Ne vidim nikakvu oštrinu, dapače. Hrvatska politika je, na primjer-kad je riječ o Crnoj Gori, jasno prepoznala postojanje aktera u crnogorskoj vladajućoj većini koji nastoje blokirati pristupanje Crne Gore Europskoj uniji. Zato je vrlo precizno šefove triju protueuropskih, velikosrpskih i proruskih stranaka proglasila nepoželjnima u Hrvatskoj, a pritom nije blokirala dodjelu IBAR-a Crnoj Gori.
Kad je riječ o rezervama Hrvatske prema otvaranju 3. klastera u pregovorima Srbije s EU, Hrvatska nije sama, nego jednako misle i sedam drugih članica EU, a i neke druge članice su svjesne da neusklađenost sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom poltikom nije dobra poputbina za pregovore. A da je slanje nekih signala koji se mogu tumačiti kao pozitivni (u uvjetima flagrantnog kršenja načela vladavine prava, ugrožavanja slobode medija, gušenja slobode javnog okupljanja-i to nakon parlamentarnih ali i lokalnih izbora koje nije bilo moguće opisati kao slobodne i poštene), moguća velika pogreška. Posebice u uvjetima kad politička elita u Srbiji nema stvarnu ambiciju europeizacije svoje zemlje.
Kad bi EU imala samo jednu „Ahilovu petu“, sve bi bilo lako
MONITOR: Pad vlada Njemačke i Francuske, po nekima je znak krize EU i njenog neuspjeha da reaguje na izazove posljednjih godina-migracije, koronu, rat u Ukrajini, ekonomsku konkurentnost Kine, promjene liderstva u SAD… Šta je danas „Ahilova peta“ koja može uticati na dalje slabljenje globalnog uticaja EU i njenih 27 članica?
ĐENERO: Kad bi EU imala samo jednu slabu točki, „Ahilovu petu“, sve bi bilo jednostavno i lako. Činjenica je da je Europa pretrpjela veliku štetu od agresije Putinovog režima na Ukrajinu, i da plaća ozbiljnu cijenu za to. Činjenica je da ekonomska ali i demografska kriza-s jedne strane i migracije s druge strane, dovode do stvaranja neurotske situacije u kojoj veliki slojevi društva stahuju od deklasifikacije, pa u takvoj situaciji jačaju populistički pokreti s primitivnom retorikom i „jednostavnim“ „hrabrim“ i prijekim rješenjima. Činjenica je da je hibridno djelovanje i patogeni utjecaj totalitarnog režima Vladimira Putina dodatni vjetar u leđa njegovim klijentima iz protudemokratskih populističkih pokreta. Činjenica je da sve to slabi Europsku uniju i zamagljuje njene zajedničke vrijednosti. Činjenica je i to da promjenom administracije u Americi prijeti i dodatno slabljenje atlantizma. Sve su to ozbiljni problemi pred EU. I da na sve to treba naći racionalan odgovor, koji će očuvati Uniju.
Nastasja RADOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice