Godinu otkako je u Gornjem Zaostru podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišić,  ne samo da crnogorska policija i dalje, eto, ne uspjeva da ga pronađe, nego je Đurišićev glavni ovdašnji živi jatak, Metodije, nakon što je bez posljedica otvoreno skrivao bronzanog Pavla, i ove godine na istom mjestu održao parastos četničkom pokretu i  Đurišiću. Nikom ništa

Nije nerealna slika: na avgustovskim tropskim temperaturama, dok Vučić po ko zna koji put juriša na Crnu Goru, mitropolit budimljansko nikšićki Metodije sjedi u hladu još nepronađenog dvometarskog bronzanog Pavla Đurišića. Ko pod kruškom. I sanja kako zvanični Beograd konačno ostvaruje naum i dodatno obespravljuje konkurenta mu, mitropolita crnogorsko primorskog Joanikija.

Mitropolitska mimoilaženja nijesu zbog Đurišića, heroja nepobjedivog karaktera, kako ono reče mitropolit Joanikije. Već zbog ljubljenja Aleksandra. Nakon što su ga iz beogradske centrale stjerali u ćošak, mitropolit Joanikije je ove sedmice ukazao na „nepozvano miješanje“ srpskog predsjednika. Bolje ikad nego nikad, reklo bi se. .

Godinu otkako je u Gornjem Zaostru podignut spomenik ratnom zločincu Pavlu Đurišić, blagosiljan od strane SPC,  ne samo da crnogorska policija i dalje, eto, ne uspjeva da ga pronađe, nego je Đurišićev glavni ovdašnji jatak, Metodije, nakon što je bez posljedica otvoreno skrivao bronzanog Pavla,  i ove godine na istom mjestu održao parastos četničkom pokretu i  Đurišiću. Nikom ništa. Institucionalni tajac.

Metodije je u ovogodišnjem govoru  uporedio Narodnooslobodilački pokret u Drugom svjetskom ratu sa Osmanskom vojskom i poistovijetio  Đurišića i četnički pokret sa “junacima poput crnogorskih oslobodilaca sa Vučjeg dola i Fundine”.

“Oni su istovjetni, zapamtite, sa onim junacima koje smo skoro proslavljali na Vučjem dolu, na Fundini i na svim ostalim bojištima”, edikovao je Metodije.

Vučićev mitropolit favorit je gledajući političku publiku ove rede spao na Vladislava Dajkovića, rijetkog koji se pojavio u Zaostru. Skoro pa nestvarni Dajković je pri tom javno zaprijetio krivičnim prijavama svim medijima koji budu  nazivali Đurišića ratnim zločincem, jer za to, veli, nema dokaza. Eto nema. I, da – bujrum.

“Godinu kasnije, spomenik nije oduzet, nalogodavci nijesu identifikovani, a napadi na fotoreportere Vijesti i Pobjede,  nijesu dobili odgovarajući sudski epilog. Unutrašnja kontrola MUP-a nije ispitivala zašto policija nije reagovala tokom napada na fotoreportere. Crna Gora, koja pretenduje da bude naredna članica EU, ne može i ne smije biti država u kojoj se blagovremeno ne sprečava podizanje spomenika ratnom zločincu odgovornom za ubistva najmanje 8.000 muslimanskih civila, žena, djece i staraca, i u kojoj onda spomenik biva uspješno sakriven čak godinu dana od nadležnih institucija”, saopštili su iz HRA.

Ove sedmice oživljena je još jedna stara SPC priča. Nakon peticije, koju su najvišim državnim zvačnicima dostavili počasni predsjednik Demokratskog saveza  Mehmet Bardi i lider te partije Saubih Mehmeti, da se ukloni nasilno postavljena nelegalna limena crkva na Rumiji,  ustali su branitelji „srpskih svetinja“. Lider SNP i ministar Vladimir Joković saopštio je da crkva neće biti uklonjena i „ pozvao na smirivanje tenzija i odbacivanje ekstremizma”. Peticiju je nazvao “retrogradnom inciijativom”.

Rumija je stoljećima bila mjesto okupljanja svih vjera i naroda koji su tu živjeli u miru i slozi.  Instaliranjem crkve na Rumiji SPC je ne samo postala nelegalni graditelj, nego je za sebe nastojala da prigrabi kult Sv. Vladimira. Jokoviću su, eto, izgleda, tolerancija, zajedništvo i vladavina prava – retrogradni.

U odbranu crkve na Rumiji stale su  i Demokrate. Njihova funkcionerka Valentina Minić ocijenila je da iza peticije stoji ideologija rušenja i DPS: “ Ideologija onih koji su kroz istoriju rušili crkve i manastire, otimali svetinje, hapsili mitropolite i progonili monaštvo i sveštenstvo”. Moguće da je zaboravila da je za vrijeme DPS Mitropolija bila jedan od najvećih graditelja, pa i nelegalnih. No, dobro, šta je saopštenje Demokrata bez pominjanja DPS.

Kad se svedu računi jasno je: nije dovoljno okrenuti leđa Vučiću, i na jedvite jade ući u EU. Ako Crna Gora želi budućnost u skladu sa evropskim vrijednostima i antifašističkim nasleđem, ovdašnje institucije moraju sankcionisati svaki govor mržnje i nezakonitosti. Od koga god dolazile. Mantija ili skupocjeno odijelo, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Milan je stoti put održao homofobni govor u Skupštini, a stigao je i Porfirije da nam opet objasni da smo Srbi. Fragmenti iste priče. Negiranje drugosti i siledžijstvo glavna su odlika Milanovih, Porfirijevih, Vučićevih, Donaldovih i sličnih svjetova

Nakon što je Milan Knežević održao stoti homofobni govor u Skupštini, ministar policije nasrnuo fizički na njega dok su se čašćavali sa bitango i lažovu, stigao je i Porfirije. Da nam po ko zna koji put objasni da smo svi Srbi.

Nema tu ništa nelogično. Sve su to fragmenti iste priče. Negiranje drugosti i siledžijstvo glavna su odlika Milanovih, Porfirijevih, Vučićevih, Donaldovih i sličnih svjetova. Moguće da su lideru DNP u Vašingtonu, kako se pohvalio, stvarno ponudili da ostane jer „im takvi kadrovi trebaju“. Kakvo bi to pojačanje bilo. A tek za Donaldovo vraćanje „biološke istine u federalnu vladu“. Ih.

To što je Knežević u parlamentu, šaleći se na svoj uobičajeni jeftini način, po ko zna koji put širio govor mržnje prema LGBT populaciji, u ovoj zemlji je postalo uobičajeno i „normalno“. Prošlo je gotovo bez reakcije. Ne računajući mirovne aktivistkinje i organizacije koje se bave zaštitom prava te zajednice. Ministar policije Danilo Šaranović suzdržano je branio izmjene zakona od Milana Kneževića i ignorisao govor mržnje, sve dok ga ovaj nije optužio da se sunča na plaži sa brojnim obezbjeđenjem. Tu je ministru pukao film.

„Ovdje postaje sad potpuno normalno da se muškarci drže za ruke, da imaju kuma, da jedan baca, a drugi hvata bidermajer. Mi to sada ozakonjujemo kroz izmjene i dopune Zakona o državljanstvu, registru prebivališta i svemu ostalom”, kazao je Knežević, tvrdeći da Vlada, odnosno MUP, pripadnicima LGBT daje dodatna prava u postupku dobijanja crnogorskog državljanstva, koja ne daje Srbima.

Niđe veze. Zakon o istopolnim zajednicama Crna Gora je usvojila 2020. godine, a ni pet godina kasnije on nije dobio svoju podzakonsku podršku i usklađivanje sa ostalim zakonodavstvom, što se sada stidljivo radi. Dakle, prava toj zajednici i dalje poprilično manjka u odnosu na ostale. No, Milanu su od istine draži mrziteljski osmijesi njegovih glasača i napredovanje u srpskom svetu.

Problem je što nije samo do Milana. Skupština je ove sedmice ozakonila pravo na menstrualno odsustvo sa posla. Za žene koje imaju dijagnostifikovanu sekundardnu dismenoreju, a koje to pravo ostvaruju isključivo putem nalaza ljekara specijaliste. I dok su nas u regionalnim i međunarodnim portalima predstavljali kao svijetli primjer i prvu zemlju „na patrijahalnom Balkanu“ koja je usvojila takvu vrstu mogućnosti, komentari na domaćim portalima vrvili su od podsmijeha i mizogenih komentara. Plus masovna zabrinutost zbog mogućih „zloupotreba“. Nikog s druge strane ne brinu moguće „zloupotrebe“  kad nam administracija i škole budu gotovo prazne na krsne slave.

Radnu sedmicu u Montenegru zatvorio je Dodik. Nakon Porfirijevog pojašnjenja da smo svi jedno od  srpskih plemena, prikazao se i Milorad: „Republika Srpska je tu, zajedno sa Srbijom, zajedno sa našim narodom, gdje god se on nalazio. Mi smo jedan nacionalni duhovni prostor i ne može niko to oteti. Želimo da se integrišemo što je moguće više, želimo ista prava koja i drugi imaju, ništa više od svega toga“, kazao je. Ponavljajući mantru srpskog sveta o navodnoj sopstvenoj ugroženosti.  Baš kao što Milana Kneževića i njegove ugrožava LGBT zajednica. Ili patrijarhat pravo na menstrualno odsustvo.

Do nas je. Crna Gora mora smoći snage da bude neki drugi, bolji svijet. U protivnom, i ovi su dani pokazali – ostaćemo i bez budućnosti i bez prošlosti.

Milena PEROVIĆ

Crna Gora i ove sedmice liči na cirkus u kom su procedure i logika sporedna stvar. No, klauni nisu uvijek za smijanje. Kao ni Vučićev ili Donaldov svijet.  Sreća pa Briselu, zbog njihovih interesa, i ovakvi trebamo

Spajićev predlog za rekonstrukciju Vlade ekspresno je stigao na dnevni red Skupštine. Ali bez premijera, da ga obrazloži, kako traži procedura. Službeno je u Češkoj, obznanjeno je. A i da je tu, šta bi rekao o trećoj rekonstrukciji sopstvene vlade. Ma gdje premijer bio, očito je: na djelu je izmišljanje ministarskih mjesta da bi se zadovoljili partijski apetiti i partneri u vlasti.

Mandić mu odsustvo nije zamjerio. Predsjednik parlamenta i njegovi u Skupštini, srećni dobitnici ove rekonstrukcije, zdušno su objašnjavali ostalim poslanicima da procedure nijesu ni bitne. Pravila i bakrači. „Ajmo danas da završimo to, nemojmo zbog procedura da otkazujemo“, poručio je Mandić. Pozvao se i na praksu bivšeg režima, podsjećajući kako su se neki ministri DPS-a birali bez predlagača. Pa ono, realno, kad su sve ostale prakse DPS-a tu, što ne bi bila i ova. Mandićevi „argumenti“ prevagnuli su, a predlog opozicije da rekonstrukcija sačeka Spajića iz Češke nije prošao.

Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u parlamentu se još raspravlja o  Spajićevom predlogu za četiri nova mjesta u Vladi. Troje kandidata je iz Mandićevih političkih redova. Jelenu Borovinić Bojović Spajić je predložio za potpuno novo radno mjesto u Vladi – potpredsjednicu za zdravstvo i socijalno staranje. Šta će nam potpredsjednica kad imamo ministre tih resora, niko nije objašnjavao. A i što bi. Ministarstva su zbog njih, ne zbog nas. Novi ministar saobraćaja biće direktor podgoričkog javnog preduzeća „Putevi“ Radoš Zečević iz NSD, a Jovan Vučurović iz iste partije ministar bez portfelja. Prvo je, istina, najavljeno da bi Vučurović mogao biti ministar zadužen sa odnose sa parlamentom i inspekcijske poslove. Šteta što to rješenje nije ostalo na snazi. Možda bi nas kao čudo neviđeno uvrstili u neke svjetske univerzitetske kurikulume. Četvrti novi ministar biće Zoran Jojić iz SNP. Vodiće Ministarstvo sporta i mladih.

Dopunjena crnogorska vlada, ako bude izglasana, oboriće ne samo domaći, nego moguće i svjetski rekord po broju ministara i potrpedsjednika. U Skupštini se čak nije moglo precizno utvrditi koliko će članova brojiti Vlada poslije rekonstrukcije. Trideset tri, četiri, pet… lako se zabrojati.

Dok Mandićevi kadrovi popunjavaju Milanova mjesta u Vladi, lider DNP-a ima važnija posla. Javio se, ne iz Moskve, ne iz Beograda već iz – Vašingtona. Pohvalio se da se sastao sa Trampovom kongresmenkom Anom Paulinom Lunom i od tamo pozdravio otrpiznavanje Kosova u pljevaljskom parlamentu. Ana Paulina nije komentarisala Milanov boj za Kosovo, ali je u Vučićevom kuriru,  garantovano prepoznala odsjaj trampovskog lica. Političkog.

„Posebno mi je zadovoljstvo što ovu izjavu saopštavam na mjestu gde se iza mene nalazi trobojka, srpska zastava. To je još jedna simbolička poruka da ni u Vašingtonu, ni bilo gdje širom sveta, ideje za koje smo se zalagali ne mogu da umru, jer se sa njima susrećemo na svakom koraku, širom zemaljske kugle”, poručio je Knežević. Kako li se tek tamo daleko „osjećao kao Donald Tramp”.

Pljevaljski parlament se, izgleda, osjećao kao državni, pa je glasao o otpriznavanju Kosova, iako su mu u nadležnosti lokalne teme. Za Deklaraciju o nepriznavanju odluke o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova glasalo je 18 odbornika. Ne samo Milanovi kadrovi, i ne još uz njih samo Andrijini već i Bečićeve Demokrate. Jedini odbornik Demokrata koji nije podržao inicijativu je Milojica Tešović. Predstavnici PES-a i nezavisni odbornik Saša Ječmenica napustili su salu. Odbornici DPS-a nijesu prisustvovali sjednici.

Crna Gora sve češće liči na cirkus u kom su procedure i logika sporedna stvar. No, klauni nisu uvijek za smijanje. Kao ni Vučićev ili Donaldov svijet. Sreća pa  Briselu, zbog njihovih interesa, naravno, i ovakvi trebamo.

Milena PEROVIĆ