DANAS, SJUTRA

Između bankrota i stida

Objavljeno prije

2 godine

23 Aprila, 2021

Objavio:

Zoran Radulović

I sudbina autoputa i dodjela stanova probranima, pričaju istu priču. O tome kako su bivše vlasti zemlju ostavile na rubu bankrota a društvo opterećeno njihovim moralnim posrnućem

Opet je Crna Gora u naslovima svjetske štampe. Sada kao potencijalno ﮼prva evropska žrtva kineske dužničke diplomatije”.

Brinu se u Evropi i Americi da bi Kina, po osnovu nevraćenih kredita, mogla postati vlasnik ili barem višedecenijski korisnik dijela naše teritorije. Luke Bar, na primjer. Baš kao što je od Grčke dobila luku Pirej, a od Šri Lanke luku Hambantota, na glavnom morskom putu između Azije i Evrope.

Mi kao da imamo preča posla od toga da glavoboljamo kako ćemo vraćati milijardu „kineskog“ duga. I još 3,3 milijarde koje su naše vlasti uzajmile u zemlji i inostranstvu. U toku je polemika da li su za dolazeće dužničke probleme krive bivše vlasti koje su novac pozajmljivale, ne vodeći puno računa o njegovom vraćanju, ili sadašnje – zbog poprilično paničnog obraćanja zapadnoevropskim saveznicima sa molbom da od nas preuzmu vraćanje prispjelog duga kineskoj Eskim banci. Ili nam olakšaju taj posao.

Na Zapadu su, čini se, zatečeni intenzitetom problema koji su nas zadesili. Mi nemamo pravo da se čudimo. Znali smo da će, i kada će stići nevolje.

Danas bi neki rado zaboravili redosljed poteza: prvo smo, u februaru 2014, sa kineskom CRBC potpisala Ugovor o projektovanju i izgradnji tzv. prioritetne dionice autoputa Smokovac – Uvač –Mateševo. Potom je Vlada sa kineskom Exim bankom potpisala ugovor o kreditu vrijednom malo manje od 944 miliona dolara. Tek onda je Skupštini upućen prijedlog Zakona o autoputu, kako bi se stekao pravni osnov za posao kojim se izvršna vlast bavila duže od godinu, kršeći propise.

Parlamentarna većina okupljena oko DPS podržala je posao iako su gotovo svi njegovi elementi bili nepoznanica. Neki su to ostali i do danas. Skupštinska većina nije se zabrinula ni kada smo saznali da u ugovoru sa Exim bankom piše da se Crna Gora ﮼odriče imuniteta po osnovu suverenosti za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom”.

Milo Đukanović je tada predočio: ﮼Pod uslovom da ne uberemo ni jedan jedini cent od drumarine, godišnje treba da otplatimo 40–50 miliona, koje danas trošimo za servisiranje putne infrastrukture”. Bio je u pravu ono oko drumarine. Od koje eto, do dospijeća prve rate kredita, nećemo prihodovati ni cent.

Da se zadržimo na onome što je u Monitoru zapisano u decembru 2014: ﮼Najavu gradnje crnogorskog autoputa treba posmatrati kroz prizmu svega što je pratilo prethodne ekonomske projekte DPS vlasti – od šverca duvana do privatizacije KAP-a i Elektroprivrede. Onda će i konačan ishod te avanture postati mnogo jasniji”.

Sve grane vlasti su, dakle, imale pametnijeg posla od toga da se bave gradnjom autoputa i posljedicama tog posla po državne finansije. Pažnju im je, uz ostalo, okupirala podjela, skoro pa besplatnih, stanova i kredita za poboljšanje uslova stanovanja. Iako je dio dokumentacije uništen, Stručni tim Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije došao je do podatka da je, što stanom što parom, Vlada pomogla makar 175 državnih funkcionera (svakog trećeg) u iznosu ne manjem od 25 miliona eura. Ili, pola godišnje rate kredita za autoput.

Detaljima tog posla bave se svi mediji. Zato da pomenemo samo reagovanje nekadašnjeg ministra odbrane i predsjednika vladine Komisije za stambena pitanja Predraga Boškovića. On je demantovao Vanju Ćalović Marković i njene saradnike. ﮼Neistina je da je za mandata tehničke Vlade dodijeljeno 119 stanova. Posljednja stambena komisija je održana 25. decembra 2019… Tako da stambena komisija ne samo u mandatu tehničke Vlade već u cijeloj 2020. nije donijela nijednu odluku o dodjeli stana/kredita”, naveo je Bošković.

Onda su na vidjelo izašla dokumenta koja demantuju bivšeg ministra: Vlada Duška Markovića je bez sjednice, sredinom septembra prošle godine, ovlastila tadašnjeg direktora Uprave za imovinu da potpiše ugovore o kupoprodaji stanova po povoljnim uslovima sa 119 državnih službenika i namještenika. Prethodno je te stanove iz vojno-stambenog fonda Ministarstvo odbrane podijelilo u zakup sa pravom otkupa zaposlenima u Ministarstvu i Vojsci CG. Da bi ih, uoči primopredaje vlasti, brzopotezno otuđilo. Valjda da ne padnu u ruke neprijatelju? Bivši ministar sad ćuti.

I sudbina autoputa i dodjela stanova probranima, pričaju istu priču. O tome kako su bivše vlasti zemlju ostavile na rubu bankrota a društvo opterećeno njihovim moralnim posrnućem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:1592

Sljedeće

Delirijum svih sredstava

Ne propusti

Gospodari haosa

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kinder jaje

Objavljeno prije

1 sedmica

27 Januara, 2023

Objavio:

Milena Perović

Neću da glasam sa DPS-om, izgovor je koji nova parlamentarna većina od avgusta nemilice koristi, pa i sada, da ne skrate mandat Skupštini, što vodi u izbore. Kao da zaboravljaju da su tu, ne zato što su izvučeni iz kinder jajeta, što bi reko premijer, nego što su ih građani birali da rade u njihovom interesu. Koji se nekada može poklopiti i sa partijskim interesom DPS-a

Predlog poslanice Branke Bošnjak da se od kvalifikovanih kandidata za sudije Ustavnog suda, nedostajućih četvoro bira izvlačenjem, odnosno lutrijom, kako bi se izbjegla politička trgovina i konačno odblokirao taj sud, te počela da razrješava institucionalna i politička kriza, premijer Dritan Abazović dočekao je kritikom. „Ne možemo sudije izvlačiti iz kinder jajeta“, sarkastično je odbacio predlog.

Odbacio je i svaku odgovornost za ocjene koje ovih dana dolaze sa međunarodnih adresa, poput one američkog visokog zvaničnika Gabrijela Eskobara da je „zemlja pred institucionalnim kolapsom“, ili one slovenačke ministarke vanjskih poslova Tanje Fajon da je Crna Gora „rak rana“ Evrope, te da više od sedam godina nema rezultata kada je u pitanju evrointegracijski proces. Ni drugi crnogorski zvaničnici ne osjećaju odgovornost za to stanje. Taman ko da smo ih sve izvukli iz kinder jajeta. Da nam služe za ukras, a ne javnom interesu.

Dodatno, nove ne možemo dobiti ni na lutriji. A možda bismo imali više sreće. Iako se sve partije, i opozicije i vlasti, izjašnjavaju da su vanredni parlamentarni izbori jedino rešenje za izlazak iz krize, ama baš niko ne pokreće inicijativu za skraćenje mandata Skupštini, što je put ka izborima. Opozicija traži od Vlade da pokrene tu inicijativu, što dovoljno govori o njihovoj želji za izborima, dok parlamentarna većina ima dva izgovora: Ustavni sud u blokadi. I naravno – DPS.

DF traži pokretanje incijative za skraćenje mandata Skupštini, ali neće da to uradi skupa sa DPS-om, objasnili su. Demokrate, takođe, kažu da će pokrenuti inicijativu pod uslovom da se o tome dogovori parlamentarna većina. URA i SNP kažu da je prioritet Ustavni sud. A i voljeli bi da tehnička vlada što duže traje. To, istina, ne kažu glasno.

Nego, da se vratimo ovom izgovoru – neću da glasam sa DPS-om, koji se od avgusta masovno koristi od strane nove parlamentarne većine. A zbog kog se nerijetko žrtvuje javni interes, onda kada ta većina ne želi da glasa sa Đukanovićevim DPS-om za ono što je za dobrobit građana. Poput recimo – skraćenja mandata i izbora.

Kao da zaboravljaju da su tu, ne zato što su izvučeni iz kinder jajeta, što bi rekao premijer, nego zbog toga što su ih građani birali da rade u njihovom interesu. Koji se nekada može poklopiti i sa uskim partijskim interesom Demokratske partije socijalista. Neodgovorno je zbog toga žrtvovati javni interes. U konkretnom slučaju i nepristojno.

Dok izgovaraju mantru – neću da glasam sa DPS-om, moguće da se nadaju da su građani zaboravili da su i prethodna i ova vlada srušene upravo glasovima – DPS-a. Javni interes valjda može da trpi, ali partijski ne.

Dodatno, iako ne mogu da glasaju sa DPS-om, ne smeta im, izgleda, da liče na DPS. Da partijski zapošljavaju, uzurpiraju pozicije, politički trguju umjesto da grade institucije, izgovaraju prazne eurougodne fraze, dok vode politiku balkanske krčme. To je ono što su građani od njih, kada su ih birali na izborima, tražili da ne rade. Da ne budu kao DPS.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kad prioritet prokišnjava

Objavljeno prije

2 sedmice

20 Januara, 2023

Objavio:

Milena Perović

Ustavni sud je prioritet nad prioritetima, čulo se bezbroj puta od vlasti i opozicije ovog mjeseca. Onda ti nikako nije jasno kako je prioritet blokiran, bez struje i – prokišnjava

Ustavni sud. Nema te političke partije, iz vlasti i opozicije, koja ga nije pomenula makar jednom ove godine. I svi su složni – on je prioritet nad prioritetima.

Predsjednik države Milo Đukanović: „Potrebno je hitno rješavanje krize, Ustavni sud je prvi obavezni korak ka tome“. Premijer Dritan Abazović: ,,Fokus naših partnera iz EU i Vlade, a i svih političkih aktera treba da bude isključivo izbor sudija Ustavnog sud”. Aleksa Bečić: ,,Izbor sudija Ustavnog suda ključni korak zakonodavne i izvršne vlasti, kako bi Crna Gora konačno ubrzala proces evropskih integracija”. Raško Konjević: ,,Proces izbora sudija Ustavnog suda pitanje koje urgentno treba riješiti”. I tako redom…

I onda ne bude nikako jasno kako to da je ,,prioritet nad prioritetima” od septembra u blokadi, otkako je u penziju otišao sudija Miodrag Iličković. Ili, kako to da je svaki konkurs za izbor sudija tog suda, kako bi se odblokirao, završio neuspješno, iako od strane poslanika nije bilo primjedbi na račun profesionalnih biografija kandidata. Ili kako to da, recimo, niko od onih koji ga smatraju prioritetom, nije primijetio saopštenje koje je ove sedmice javnosti uputio Ustavni sud, u kom se kaže da su – bez struje i grijanja. I da zgrada prokišnjava. „Od 10. januara ove godine, usljed kontakta vode i elektroinstalacija u zgradi je isključena struja (kako bi se prevenirao mogući kratak spoj i izbio požar), nema grijanja i rad Ustavnog suda je u potpunosti onemogućen”. Doduše, šta bi radili i da ima struje.

Jasno je da izjave tipa – „Ustavni sud je prioritet nad prioritetima“ dolaze nakon susreta sa izaslanicima iz Brisela, koji mjesecima upozoravaju da se Ustavni sud mora odblokirati, i riješiti politička i institucionalan kriza. A koji sada čak i prisustvuju sjednicama tijela uključenih u proces izbora sudija Ustavnog suda. Izgleda da ni oni ne vjeruju pretjerano u evrougodne izjave ovdašnjih političkih predvodnika, koji se tokom sastanaka sa evropskim zvaničnicima, toliko potpuno slažu sa evropskim zahtjevima, da ne znaš koji su naši a koji iz Brisela. Jasan je i njima uticaj kvinte na ovdašnju političku zbilju. A predizborno je doba. Treba se uklopiti u evropski kroj – proljeće 2023. Oni koji se ne uklapaju u šnit, guslaju stare identitetske teme. To uvijek pomaže.

Jasno je i da političke vođe neće odblokirati Ustavni sud zbog „zaustavljanja evropskog procesa“, kojim im je zaprijećeno ukoliko to ne ispune. Nije to ni prva prijetnja blokadom, a ne bi bio ni prvi neispunjeni zahtjev Brisela. Ukoliko to učine do 23. januara, kada je Brisel zaprijetio blokadom procesa i kada zasjeda Savjet za vanjsku politiku Savjeta Evropske unije, koji treba da zaključi da li Crna Gora zaista ide u pravcu koji se od nje očekuje, biće to radi njihovog političkog interesa. Ustavni sud mora potvrditi rezultate izbora. Nekima, doduše, i nije u interesu da „prioritet nad prioritetima“ to i učini.

Hoćemo li ukoliko se Ustavni sud odblokira dobiti nepristrasan i profesionalan sud, tema je od manje važnosti. Za sad se kandidati izjašnjavaju o nacionalnosti. Ima i obećanja od strane pojedinih kandidata da će se odreći partijske knjižice DPS-a ako budu izabrani. Ekstra.

Jasno je odavno da eurougodne izjave ne pomažu. Da je tako Crna Gora bi pod Đukanovićem odavno postala članica EU, a ne zemlja koja osim Turske najduže pregovara. Jasno je i da evropska podrška ovdašnjim političarima, opet na primjeru Đukanovića, ovu zemlju nije pretvorila u evropsku.

Ključ je u izboru onih klasa koje o Evropi neće govoriti tek kad moraju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kalendar s greškom

Objavljeno prije

3 sedmice

13 Januara, 2023

Objavio:

Milena Perović

Kao da kod nas nešto nije u redu sa kalendarom. Ovoga januara smo se probudili u devedesetim koje traju. Izbori će, a šta je politički profitabilnije od raspirivanja nacionalnih pomama

Trebalo je da dođe nova 2023. godina. Ali kao da kod nas nešto nije u redu sa kalendarom. I to ne samo zbog dileme koju je na Badnje veče unio mitropolit CPC-a Mihailo – da li da se Božić slavi 25. decembra ili 7. januara – otvarajući prostor pravoslavnim vjernicima Crne Gore da se još jednom podijele. Ovoga januara čini se da smo se probudili opet u devedesetim.

Otvoriš oči, kad ono ministri manjinske Vlade Dritana Abazovića, formirane da nas, rekli su, odvede u Evropu, Marko Kovač i Aleksandar Damjanović u Banja Luci kod Miroslava Dodika, na proslavi antiustavnog Dana Republike Srpske. Na kojoj, ko da malo što obilježavajući taj dan krši Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i diskriminiše pripadnike konstitutivnih naroda u BiH, Dodik dodjeli i orden Vladimiru Putinu. Dobro, da, ministar Damjanović tvrdi da je to spin, da orden nije dodijeljen, ali ga je Putin, kaže Dodik, prihvatio.

Kod kuće, umjesto ozbiljnog razgovora o tome šta dvojica ministara Vlade sa evropskom agendom rade na takvoj proslavi, premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se bavi tehnikalijama. Pošto im, kako je objasnio, Vlada nije formalno aminovala put, ne računa se da su bili. Plus, imaju, kaže, pravo na političko mišljenje. Odlično. Političko mišljenje ministara je po premijeru njihova privatna stvar. Mogu da budu i podržavaoci ratnih politika i zločina, samo dok na sjednici Vlade pričaju o miru. A tako se i Abazoviću politički najbolje isplati. Relaksirano, pokrije sve.

U pravu je ministar Damjanović kad, osvrći ću se na kritike svog zbog puta u Banja Luku, kaže da se radi o „ političkom pozicioniranju i dnevnopolitičkim temama, gdje se sve političke pozicije ispunjavaju na taj način”. Tačno, uključujući i njegovu i Kovačevu posjetu Banja Luci. Bliže se izbori. A vječne devedesete politički su još profitabilne. Nažalost.

Zbog toga je DPS odmah radosno skočio i sasuo paljbu po ministrima, sadašnjim i donedavnim funkcionerima SNP-a. Podsjedimo SNP je bio dio jedinstvenog DPS-a koji je devedestih tokom ratova i zločina u BiH kovao borbeno srpstvo i jedinstvo sa Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. Zahvaljujući ministrima, koji su se radi političkih poena vratili na fabrička podešavanja, prošlost Đukanovićevog DPS-a će se ovog januara dodatno potisnuti u zaborav. Đukanović će se još jednom zamaskirati plaštom evropejaca. Šta ćeš ljepše pred izbore.

Onda zatvoriš oči i nadaš se da će proći. Otvoriš opet, kad ono gradonačelnici nekoliko crnogorskih gradova iz redova Demokratskog fronta u Beogradu, u tamošnjoj skupštini, podnose raport čija je trobojka u kancelariji starija. Učiteljice, ja sam je prvi okačio. Bravo, pet, sjedi. Doduše, najbolju ocjenu zaslužio je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, koji je za govornicom srpskog parlamenta saopštio da ,,Srbi u Crnoj Gori imaju poseban sentiment prema Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori, i da su shvatili da današnja Crna Gora nije ta država, već da većinu elemenata koji su im bili značajni iz prošlosti ima Srbija”. Najradije bi ga čovjek ostavio u prošlosti, ali ne može. Tu je opet DPS, sa partnerima, braniteljima Crne Gore. Saopštenje na saopštenje. Poen na poen, zahvaljujući Demokratskom frontu.

Zanimljivo je da kalendar ni u ovom slučaju nije bio baš najjasniji. Snimak gradonačelnika DF-a u Beogradu koji smo gledali u januaru datira s početka decembra. Kako je stigao u javnost, ne zna se. Ali će da posluži.

Vrijeme je da građani uhvate korak s vremenom. Ili će ono pogaziti nas.

Milena PEROVIĆ