Povežite se sa nama

MONITORING

DEVASTACIJA RJEČNIH TOKOVA: Cijevna u cijevima

Objavljeno prije

na

cijevna

Nije prošlo ni 100 dana od potpisivanja Sporazuma o međusobnim odnosima Crne Gore i Albanije u oblasti prekograničnog upravljanja vodnim resursima, a taj dokument je već prekršen. Početkom jula u Skadru visoki funkcioneri dviju vlada obavezali su se da će, pored ostalog, zajednički djelovati na nesmetanom protoku prekograničnih vodotoka, uz kontinuiranu razmjenu svih potrebnih informacija.

„U pitanju su aktivnosti na očuvanju kvaliteta voda, zaštite od poplava, uređivanja i održavanja vodotoka, intenzivnije razmjene informacija i pronalaženja fondova za finansiranje ovih aktivnosti”, kazao je tada potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Milutin Simović.

No, sudeći po zvaničnim izjavama crnogorskih funkcionera, oni još nemaju nikakva saznanja od vlasti u Tirani da se krenulo u gradnju malih hidrocentrala (mHE) na Cijevni (alb. Cem), na sjeveru Albanije, gdje se nalazi nešto manje od polovine toka te prekrasne rijeke. To će, nema nikakve sumnje, imati razorne posljedice po biljni i životinjski svijet u Cijevni, ali i na obale te rijeke.

Kanjon Cijevne je prošle godine na crnogorskoj strani proglašen za spomenik prirode, jer je stanište rijetkih i ugroženih vrsta koje su pod domaćom i međunarodnom zaštitom.

Da se krenulo u gradnju hidroelektrana, u Vladi Crne Gore su saznali od domaćih nevladinih organizacija koje se bave ekologijom i iz medija!? Tek nakon toga su „od nadležnih organa Republike Albanije zvanično zatražene sve relevantne informacije i raspoloživa dokumentacija o procjeni uticaja na životnu sredinu i mogućnost učešća crnogorske javnosti u razmatranju dobijenih dokumenata”.

Dok se čeka na odgovore, u toku je gradnja četiri male hidroelektrane na Cijevni, i vode ove rijeke, u dužini od oko dva kilometra, biće ugurane u cijevi, tunele i kanale. Koncesiju su još tokom vladavine bivšeg premijera Salji Beriše dobila dva tajkuna (jedan iz Albanije, drugi sa Kosova), koji će graditi energetske objekte, a koji će proizvoditi nekoliko megavata struje.

Ovaj brutalan atak na prirodu dešava se nakon što je izgrađen moderan put koji spaja Skadar sa krajnjim sjeverom te zemlje (a drastično smanjuje razliku i između Podgorice i Plava, odnosno Gusinja), te kada je sve veći broj stranih gostiju počeo da otkriva ljepote ovih predjela.

U Albaniji je izgrađeno 117 mHE, koje proizvode više od 10 odsto električne energije u toj zemlji, 43 se grade, a za još 364 su izdate dozvole. Gradi se i u spomenicima prirode, nacionalnim parkovima, naseljenim područjima. Nijedna rijeka ili rječica praktično neće ostati nedirnuta, što često dovodi do konflikata sa domicilnim stanovništvom. U tim sukobima bilo je i žrtava. No, u 67 odsto slučajeva protesti se organizuju tek kada bageri počnu devastaciju vodotoka.

Od jula 2015. godine u ovoj susjednoj zemlji djeluje grupa Odbranimo rijeke, koju su formirale najpoznatije albanske ekološke organizacije. One su, ističući da se radi o nekontrolisanoj gradnji, koja je u suprotnosti sa održivim razvojem i potrebama zemlje, zatražile da se uvede trogodišnji moratorijum na gradnju malih hidroelektrana na cijeloj teritoriji te države.

Navodi se takođe da su evropske finansijske institucije, putem komercijalnih banaka, dale sredstva za gradnju trećine ovih objekata pod izgovorom da je riječ o obnovljivim izvorima energije.

,,Ne uništavajte najvrjednije rijeke u Evropi. Preusmjerite pare u druge oblike obnovljivih izvora energije prije nego što budu nepovratno uništene evropske divlje rijeke”, poručili su u peticiji sa 120.000 potpisa predstavnici kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope koja je u sjedištu u Londonu predata Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD).

Albanski analitičari kažu da vlada u Tirani vidi ekspanziju mHE kao kompenzaciju za manje investicije u građevinarstvo. Tim prije što je tržište za struju zagarantovano, kao i cijena, koja je znatno veća od tržišne. Troškovi se ogledaju samo u gradnji objekata i u njihovom održavanju. Koncesije se, po pravilu, izdaju na period od 30 godina.

,,Mi imamo mHE danas u našem regionu zato što je to jedan od najsigurnijih načina da se napravi novac. Naravno, ako imate prilično tvrd obraz pa vas baš briga što ćete razvaliti sve rijeke. Uzmete kredit i izgradite i onda poslije sedam do deset godina vratite taj kredit. Zatim, 20 godina kako padne kiša, vi imate novac”, kaže šef regionalne kancelarije Svjetskog fonda za prirodu (WWF Adria) u Zagrebu Deni Porej.

U Studiji za zaštitu Cijevne Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) navodi se da ta rijeka ulazi u sistem ,,zelenog pojasa Evrope”, dok je kanjon identifikovan kao Emerald stanište Bernske konvencije, područje nadomak Nacionalnog parka Skadarsko jezero, na čiju su se zaštitu prethodno navedenim sporazumom svečano obavezale obje vlade.

Albanski ministar energetike i industrije Damian Điknuri kaže da se u Albaniji grade samo dvije ,,visoke brane”. ,,Većina ostalih su male brane bez akumulacija koje zavise od sezonskog priliva vode. Takve hidroelektrane proizvode manje od 10 MW energije i stoga za njih nijesu potrebne procjene uticaja na životnu sredinu”, smatra on.

Izvršna direktorka Green Home Nataša Kovačević ističe da su i Crna Gora i Albanija potpisnice ESPOO Konvencije o prekograničnim uticajima na životnu sredinu. ,,U ovoj situaciji vrlo je jasno da je došlo do kršenja te konvencije, gdje Albanija nije javila koje zahvate će da uradi na tom prostoru, odnosno koje negativne uticaje će one da proizvedu. Oni nijesu uradili elaborat o procjeni uticaja, niti su imali periode za javnu raspravu. U tom periodu je zapravo trebalo da bude organizovana i prekogranična konsultacija u Crnoj Gori”, tvrdi Kovačević i dodaje da organizacije civilnog društva neće odustati od spašavanja Cijevne, te će pokušati da podignu žalbu i pred odgovarajućim međunarodnim tijelima.

,,Formira se i grupa u Albaniji iz pogođenog područja opštine Keljmend, koja će se uz nevladine organizacije iz Crne Gore, u narednom periodu sa različitih aspekata umreženo baviti pitanjima prekograničnog uticaja malih hidroelektrana. Idemo ka tome da se obustave svaki dalji radovi”, kaže Kovačević.

A izgradnja velikih hidrocentrala tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća na rijeci Drim, koja je glavna pritoka Bojane, razlog je što već decenijama traje erozija plaža na ulcinjskoj rivijeri. Sedimenti, odnosno nanosi, koji su stizali u zonu ušća Bojane pod dejstvom morskih struja taložili su se duž obale stvarajući prekrasnu plažu. No, ta je ravnoteža poremećena, pa je, na primjer, za 35 godina plaža na ostrvu Ada smanjena za čak 85 metara. Proces erozije zahvatio je i Veliku plažu.

Mustafa CANKA

Komentari

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo