Šta je nedjeljnik Monitor značio za Crnu Goru u proteklih dvadeset osam godina
Staša Zajović, osnivačica i koordinatorka mreže Žene u crnom, Beograd
Misija slobodarstva i ljudskosti
– Monitor će ostati zapamćen u prvom redu po svom dosljednom i odvažnom suprotstavljanju ratnohuškačkoj politici i agresivnim ratovima koje su – i uz aktivno učešće Crne Gore – početkom devedesetih godina sprovodili Miloševićev režim i zločinačka JNA. I nakon uspostavljanja primirja i normalizacije Monitor je nastavio sa traženjem odgovornosti za ratove i ratne zločine, čime je na sebe navukao bijes svih onih kojima ne odgovara suočavanje s mračnim stranama nedavne prošlosti, postavši predmet demonizacije.
Monitor je takođe odigrao veoma važnu ulogu u uspostavljanju pretpostavki za suštinsku demokratizaciju Crne Gore, stalno gradeći duh kritičkog građanstva, vodeći se principom Rose Luxemburg „Sloboda je sloboda za one koji misle drugačije”. Time je dat izuzetno vrijedan doprinos oslobađanju Crne Gore od autoritarnosti i patrijarhalnog mentaliteta, te otvaranju prostora feminističkoj teoriji i praksi. Monitor je otvorio i prostor alterglobalističkim alternativama današnjem neoliberalnom poretku, ne upadajući pri tom u zamke dogmatizma. I, konačno, moram pomenuti beskompromisno zalaganje za vrijednosti antifašizma, koje posebno dobijaju na važnosti ako uzmemo u obzir da živimo u vremenima dominacije istorijskog revizionizma.
Uz najtoplije čestitke povodom 28. godišnjice, izražavam nadu da će Monitor i u budućnosti nastaviti svoju dragocjenu misiju buđenja i očuvanja kritičke svijesti, slobodarstva i ljudskosti.
Esad Bajtal, sociolog iz Sarajeva
U duhu profesionalne etike
– Samo ime Monitor – opominjač, savjetnik, onaj koji poučava, dovoljno govori o njegovoj društvenoj (CG) ulozi, značaju i značenju.
Kao društveni fenomen, javni glas i glas javnosti, Monitor je svih tih godina činio upravo ono na šta ga ime i profesionalna etika obavezuju. Jer, ništa nije tako savršeno da nije bilo podložno proučavanju, kritici i savjetovanju. A prije svega društvo, kao konglomerat nagomilanih slabosti pojedinaca i grupa. U tom smislu, svaka je kritika, kao racionalno-opominjući, trezveni pogled na društvene manjkavosti, spasonosno ozdravljujuća. I – dobro došla.
Ukratko, uz sve unutarnje, čisto egzistencijalne probleme, s kojima se borio da bi opstao, Monitor je, zahvaljujući kritičkoj otvorenosti, istrajnosti i hrabrosti svojih urednika, novinara i saradnika, nalazio snage i načina da odgovori svojoj društvenoj, ljudskoj i moralnoj obavezi. Utoliko više što se radilo o veoma burnim, kontradiktornim, prevrtljivim i (ne)ljudski prljavim vremenima.
Nada Bukilić, novinarka
Medijska vertikala
– Još otkad se na kioscima pojavio prvi broj Monitora, pratio ga je ,,zao glas” da je naš ,,prozor u svijet”. Sa čim se ja, naravno, nijesam slagala. Za mene je Monitor bio prozor kroz koji je Svijet ,,uskakao” ka nama. Zato što:
Imala sam dovoljno godina, ma kako mlade bile, da budem umorna od inferiornosti koja je pažnljivo njegovana u Crnoj Gori; znate ono: centri su Zagreb, Beograd… (Čega to centri?)… Ma, što mi rekoste!
Osim inferiornosti, ubijala me je, sa namjerom odabrana, uloga periferije, palanke… iako nikada niko u CG, ni stanovništvo posljednjeg sela đe ni Gospod ne svraća, nije o sebi mislio drugačije do kao o plemenitom rodu i krvi plavoj.
Zato, kada sam u ruke uzela nedjeljnik koji je svjedočio o tome da postojimo i ja i moja sestra i brat, i moj komšija i moj susjed, i ona crkva desno i ona džamija lijevo, onaj most i onaj spomenik, da nijesam spavala i sanjala već živjela u zemlji koja baštini plemenitost i bratstvo, ma kako besudna, svirepa, surova i posna bila, vjerovala sam i mogla se zaklet’ da postojim i da spadam u ljudski rod.
Monitor je sve ove godine, ne samo medijska, moralna vertikala, od koje i ja mogu u određenim periodima i različitim razlozima da se udaljavam ili joj se približavam, ali smjer nam ostaje isti. Ne moramo razmišljati isto, niti na iste teme, bože sačuvaj, ali je vrlo zgodno kada, čitajući tekstove Monitorovih novinara shvatite da nijeste sami i da glib svakodnevice nije dotakao ni đonove, a kamoli glave ljudi u čiju profesionalnost, pismenost, čestitost i integritet vjerujete.
I, konačno:
Što je to, pa taj ,,svijet”? Isto mjesto kao Crna Gora, samo nešto šire, prostranije… Dakle, ne dodijavajte mi, jednako je i vama kao meni – lijepo, tužno, svirepo, posno, usko, široko, plemenito i – besudno. Valjda zbog toga i postoje novine.
Duško Kovačević, bloger
Kritički i angažovan medij
– Dvadeset osam godina postojanja Monitora – gotovo trodecenijske tradicije jednog ozbiljnog političkog i kulturnog nedjeljnika. Vrsnik rekordne vladavine Mila Đukanovića i njegov oponent od prvih dana paralelnog stasavanja, dok još uvijek namjerava da izlazi, slavi jubileje, živi.
Prema tome, Đukanovićeva Crna Gora i nije neka diktatura. Šalim se, naravno. Jubilej traži opušteniji izraz, zar ne?
Dvadeset osam godina – to je već period dovoljan za historijsko konstituisanje jedinstvene ere, za njen osoben duh, za reminiscenciju na vrijeme koje držimo za nepovoljno; (oko)ratno, autokratsko, oktroisano i teško.
Sve te silne godine Monitor će biti kritički i angažovan medij, u isto vrijeme i neko ko će na osebujan način braniti čast, čak i takvih vremena, iako to zvuči paradoksalno.
I u najtamnijim trenucima noći jedne društvene konfuzije, postoje tačke otpora na koje će se nadovezati arhitektura nade, ali i na njih pozvati režim kada bude objašnjavao da njegovo doba i nije bilo toliko tragično.
U Crnoj Gori to su bili nezavisni mediji, prije svega usamljen i na brisanom prostoru – Monitor! Tek kasnije će se pojaviti Vijesti, Dan, Televizija Vijesti.
Iskrene čestitke!
Nastasja Radović, novinarka iz Beograda
Reprezentativna istorija novinarske hrabrosti
– Monitor je osnovan od strane građana ondašnje Socijalističke Republike Crne Gore koji su se zalagali za vrednosti liberalne demokratije. Bio je to potez kojim se Crna Gora priključila, ali i ušla u prve redove, borbe za demokratizaciju još postojeće SFRJ.
Do toga nije došlo…Kada su počeli ratovi, Monitor je postao jedan od retkih glasila na jugoslovenskom informativnom i političkom prostoru koji se bio već raspao de facto, koja su mogla svojoj uređivačkoj politici dodati tada rizičan i nepopularan epitet „antiratnih”. Tonije bio samo načelni pacifizam i nekakav humanizam „opšte prakse”, već oštra kritika politike koja je dovela jugoslovenske narode u dotad nezamisliva stradanja. Ta jasno adresirana poruka odgovornima, odlika je uređivačke politike Monitora do danas. Posebno je ono što je Monitor uradio na novinarskom istraživanju zločina počinjenih nad ljudima progonjenim i stradalim zbog svog imena ili prezimena.Onima čija bi stradanja i smrti ostala anonimna u ogromnom vrtlogu nasilja koji je zahvatio ex-yu građane.
Okrenut najviše crnogorskim temama, otvoreno je podržavao opciju nezavisne Crne Gore kao građanske države, u kritičnim momentima otpora prevlasti režima Slobodana Miloševića u zajedničkoj SRJ, ali se već posle maja 2006. okrenuo oštroj borbi sa domaćim problemima, posebno sa sivom zonom vlasti, zalažući se za meritokratičnost a ne klijentelizam, okupljajući ne samo domaću, već i regionalnu meritokratsku i avangardnu elitu. Monitorov značaj prevazilazi i crnogorske i regionalne okvire, i prošlost i sadašnjost, jer je on već deo najreprezentativnije istorije novinarske hrabrosti u najtežim i najsloženijim stanjima u kojima se ljudsko društvo može naći. Na ljudima je da to iskoriste za svoju budućnost.
Svetlana Broz, direktor NGO GARIWO, Sarajevo
Bastion istine
Više od četvrt veka Monitor predstavlja bastion istine i pravdoljubivosti u najmračnijem periodu istorije Crne Gore, što znači i ogledalo u kojem korumpirani vlastodršci ne žele da gledaju svoja nakazna lica i najradije bi ga razbili kada ga se i razbijenog ne bi plašili.
Bio je i ostao kompas svim čestitim građanima Crne Gore i regije da u sveopštem posrnuću ostanu na pravoj strani. Trebalo je to izdržati. Bravo „monitorovci”!!!
Novak Adžić, istoričar
Kičmeni stub nezavisne Crne Gore
– Iskreno čestitam jubilej 28 godina rada nezavisnog crnogorskog nedjeljnika Monitora. U svojoj dosadašnjoj djelatnosti Monitor je časno vršio ne samo ulogu objektivnog i profesionalnog novinarstva, već je snažno doprinio savremenoj kulturno-civilizacijskoj, državotvornoj, nacionalnoj, građanskoj i demokratskoj emancipaciji Crne Gore, boreći se odvažno, prkosno i ponosno da Crna Gora i njeno društvo postanu istinski slobodni, demokratski i da zažive u njoj principi slobodnog i građanskog društva i multietničke i viševjerske harmonije.
Monitor, njegovo uredništvo, novinari i saradnici su hrabro i dostojanstveno djelovali i djeluju i učinili su da Monitor postane, traje… Živi je kao svjetionik izvorne i prave, slobodne i evropske Crne Gore. Naročito tokom devedesetih godina, a i znatno kasnije, Monitor je bio proganjan od strane ondašnjeg režima i njegovih velikosrpskih agentura i saveznika, zbog svoje antiratne aktivnosti, te privrženosti Crnoj Gori i njenom pravu na postojanje, zbog svoje djelatnosti protiv ratnih zločina i zločinaca, odupirući se kriminalizaciji društva u Crnoj Gori i privatizaciji države od strane konvertitske vladajuće klase. Istorijsku uloga u obnovi nezavisne Crne Gore Monitoru niko ne samo da ne može negirati, već je ona bila toliko duhovno, identitetski, prosvjetiteljski značajna da predstavlja jedan od njenih kičmenih stubova.
Šerbo Rastoder, istoričar
Autentičan istorijski izvor o Drugoj Crnoj Gori
– Vjerovatno će neki istoričari novinarstva dati potpuniji odgovor na ovo pitanje. Ne treba biti kurtoazan pa već sada ne reći: Monitor je originalna i autentična pojava na medijskoj sceni Crne Gore.
To je autentičan istorijski izvor o ,,Drugoj Crnoj Gori”. Izraz ,,Druga Crna Gora” može biti izveden analogno izrazu ,,Druga Srbija”, gdje se misli na intelektualan i zaokružen krug (Beogradski krug) intelektualaca, koji su odbili da slave ,,rat i zločin” početkom devedesetih godina XX vijeka. Jedan od osnivača ,,Beogradskog kruga”, uz Miladina Životića i Nebojšu Popova, Radomir Konstatinović , kasnije je tvrdio da je ,,Beogradski krug osnovan u otporu nacionalizmu, koji je okupirao većinsku svest Srbije, ali kome se stavila na raspolaganje i većina srpske inteligencije” te je veoma važno razumjeti da je jednoga dana i u Crnoj Gori postojalo alternativno mišljenje vladajućem i da će ono protokom vremena dobijati na značaju , kao što su danas intelektualci ,,Druge Srbije “. Isto tako ,,Druga Crna Gora” koja možda nije imala intelektualni potencijal poput onog u Srbiji bi bila prosto ,,fusnota” da nije bilo Monitora.
Uostalom, zamislite da nije bilo Monitora da svjedoči da li bi se znalo za stavove: Pavla Mijovića, Jevrema Brkovića, Radoslava Rotkovića, Dragoja Živkovića, Vojislava P. Nikčevića, Dušana Gvozdenovića, Danila Radojevića, Ilije Vujoševića, Sretena Zekovića, Miodraga Vukmanovića, Momira M. Markovića, Boža Nikolića, Esada Kočana, Željka Ivanovića, Velizara Brajovića, Velibora Čovića, braće Cerović i mnogih drugih koje nijesam pomenuo? Dakle, bez Monitora slika crnogorskog društva bi bila jednobojno siva i kao takva nerealna i silom konstruisana. Zato je za mene Monitor mnogo više od nedjeljnih novina, jer je u prethodnih 28 godina svjedočio o mnogo čemu što bez njega ne bismo znali!?
Balša Brković, pisac i saradnik Monitora od 1991.
Kuća koja se ne ruši
– Monitor je kuća koja se ne ruši. Prošli su uragani i tajfuni , danas pokušavaju drugim načinima da sruše tu kuću. Ali, Monitor je kuća koja se ne ruši! Ozbiljnim nije lako u vrijeme parodije. Dan izlaska prvog broja Monitora trebalo bi imenovati Nacionalnim danom slobodnog novinarstva. U gotovo tri decenije Monitor uglavnom prevazilazi i prostor i doba koji su ga zapali.
Pripremio: Veseljko KOPRIVICA