Povežite se sa nama

MONITORING

NAŠA ANKETA: Svjetionik evropske Crne Gore

Objavljeno prije

na

Šta je nedjeljnik Monitor značio za Crnu Goru u proteklih dvadeset osam godina

Staša Zajović, osnivačica i koordinatorka mreže Žene u crnom, Beograd
Misija slobodarstva i ljudskosti

– Monitor će ostati zapamćen u prvom redu po svom dosljednom i odvažnom suprotstavljanju ratnohuškačkoj politici i agresivnim ratovima koje su – i uz aktivno učešće Crne Gore – početkom devedesetih godina sprovodili Miloševićev režim i zločinačka JNA. I nakon uspostavljanja primirja i normalizacije Monitor je nastavio sa traženjem odgovornosti za ratove i ratne zločine, čime je na sebe navukao bijes svih onih kojima ne odgovara suočavanje s mračnim stranama nedavne prošlosti, postavši predmet demonizacije.

Monitor je takođe odigrao veoma važnu ulogu u uspostavljanju pretpostavki za suštinsku demokratizaciju Crne Gore, stalno gradeći duh kritičkog građanstva, vodeći se principom Rose Luxemburg „Sloboda je sloboda za one koji misle drugačije”. Time je dat izuzetno vrijedan doprinos oslobađanju Crne Gore od autoritarnosti i patrijarhalnog mentaliteta, te otvaranju prostora feminističkoj teoriji i praksi. Monitor je otvorio i prostor alterglobalističkim alternativama današnjem neoliberalnom poretku, ne upadajući pri tom u zamke dogmatizma. I, konačno, moram pomenuti beskompromisno zalaganje za vrijednosti antifašizma, koje posebno dobijaju na važnosti ako uzmemo u obzir da živimo u vremenima dominacije istorijskog revizionizma.

Uz najtoplije čestitke povodom 28. godišnjice, izražavam nadu da će Monitor i u budućnosti nastaviti svoju dragocjenu misiju buđenja i očuvanja kritičke svijesti, slobodarstva i ljudskosti.

Esad Bajtal, sociolog iz Sarajeva
U duhu profesionalne etike

– Samo ime Monitor – opominjač, savjetnik, onaj koji poučava, dovoljno govori o njegovoj društvenoj (CG) ulozi, značaju i značenju.

Kao društveni fenomen, javni glas i glas javnosti, Monitor je svih tih godina činio upravo ono na šta ga ime i profesionalna etika obavezuju. Jer, ništa nije tako savršeno da nije bilo podložno proučavanju, kritici i savjetovanju. A prije svega društvo, kao konglomerat nagomilanih slabosti pojedinaca i grupa. U tom smislu, svaka je kritika, kao racionalno-opominjući, trezveni pogled na društvene manjkavosti, spasonosno ozdravljujuća. I – dobro došla.

Ukratko, uz sve unutarnje, čisto egzistencijalne probleme, s kojima se borio da bi opstao, Monitor je, zahvaljujući kritičkoj otvorenosti, istrajnosti i hrabrosti svojih urednika, novinara i saradnika, nalazio snage i načina da odgovori svojoj društvenoj, ljudskoj i moralnoj obavezi. Utoliko više što se radilo o veoma burnim, kontradiktornim, prevrtljivim i (ne)ljudski prljavim vremenima.

Nada Bukilić, novinarka
Medijska vertikala

– Još otkad se na kioscima pojavio prvi broj Monitora, pratio ga je ,,zao glas” da je naš ,,prozor u svijet”. Sa čim se ja, naravno, nijesam slagala. Za mene je Monitor bio prozor kroz koji je Svijet ,,uskakao” ka nama. Zato što:

Imala sam dovoljno godina, ma kako mlade bile, da budem umorna od inferiornosti koja je pažnljivo njegovana u Crnoj Gori; znate ono: centri su Zagreb, Beograd… (Čega to centri?)… Ma, što mi rekoste!

Osim inferiornosti, ubijala me je, sa namjerom odabrana, uloga periferije, palanke… iako nikada niko u CG, ni stanovništvo posljednjeg sela đe ni Gospod ne svraća, nije o sebi mislio drugačije do kao o plemenitom rodu i krvi plavoj.

Zato, kada sam u ruke uzela nedjeljnik koji je svjedočio o tome da postojimo i ja i moja sestra i brat, i moj komšija i moj susjed, i ona crkva desno i ona džamija lijevo, onaj most i onaj spomenik, da nijesam spavala i sanjala već živjela u zemlji koja baštini plemenitost i bratstvo, ma kako besudna, svirepa, surova i posna bila, vjerovala sam i mogla se zaklet’ da postojim i da spadam u ljudski rod.

Monitor je sve ove godine, ne samo medijska, moralna vertikala, od koje i ja mogu u određenim periodima i različitim razlozima da se udaljavam ili joj se približavam, ali smjer nam ostaje isti. Ne moramo razmišljati isto, niti na iste teme, bože sačuvaj, ali je vrlo zgodno kada, čitajući tekstove Monitorovih novinara shvatite da nijeste sami i da glib svakodnevice nije dotakao ni đonove, a kamoli glave ljudi u čiju profesionalnost, pismenost, čestitost i integritet vjerujete.

I, konačno:

Što je to, pa taj ,,svijet”? Isto mjesto kao Crna Gora, samo nešto šire, prostranije… Dakle, ne dodijavajte mi, jednako je i vama kao meni – lijepo, tužno, svirepo, posno, usko, široko, plemenito i – besudno. Valjda zbog toga i postoje novine.

Duško Kovačević, bloger
Kritički i angažovan medij

– Dvadeset osam godina postojanja Monitora – gotovo trodecenijske tradicije jednog ozbiljnog političkog i kulturnog nedjeljnika. Vrsnik rekordne vladavine Mila Đukanovića i njegov oponent od prvih dana paralelnog stasavanja, dok još uvijek namjerava da izlazi, slavi jubileje, živi.

Prema tome, Đukanovićeva Crna Gora i nije neka diktatura. Šalim se, naravno. Jubilej traži opušteniji izraz, zar ne?

Dvadeset osam godina – to je već period dovoljan za historijsko konstituisanje jedinstvene ere, za njen osoben duh, za reminiscenciju na vrijeme koje držimo za nepovoljno; (oko)ratno, autokratsko, oktroisano i teško.

Sve te silne godine Monitor će biti kritički i angažovan medij, u isto vrijeme i neko ko će na osebujan način braniti čast, čak i takvih vremena, iako to zvuči paradoksalno.

I u najtamnijim trenucima noći jedne društvene konfuzije, postoje tačke otpora na koje će se nadovezati arhitektura nade, ali i na njih pozvati režim kada bude objašnjavao da njegovo doba i nije bilo toliko tragično.

U Crnoj Gori to su bili nezavisni mediji, prije svega usamljen i na brisanom prostoru – Monitor! Tek kasnije će se pojaviti Vijesti, Dan, Televizija Vijesti.

Iskrene čestitke!

Nastasja Radović, novinarka iz Beograda
Reprezentativna istorija novinarske hrabrosti

– Monitor je osnovan od strane građana ondašnje Socijalističke Republike Crne Gore koji su se zalagali za vrednosti liberalne demokratije. Bio je to potez kojim se Crna Gora priključila, ali i ušla u prve redove, borbe za demokratizaciju još postojeće SFRJ.

Do toga nije došlo…Kada su počeli ratovi, Monitor je postao jedan od retkih glasila na jugoslovenskom informativnom i političkom prostoru koji se bio već raspao de facto, koja su mogla svojoj uređivačkoj politici dodati tada rizičan i nepopularan epitet „antiratnih”. Tonije bio samo načelni pacifizam i nekakav humanizam „opšte prakse”, već oštra kritika politike koja je dovela jugoslovenske narode u dotad nezamisliva stradanja. Ta jasno adresirana poruka odgovornima, odlika je uređivačke politike Monitora do danas. Posebno je ono što je Monitor uradio na novinarskom istraživanju zločina počinjenih nad ljudima progonjenim i stradalim zbog svog imena ili prezimena.Onima čija bi stradanja i smrti ostala anonimna u ogromnom vrtlogu nasilja koji je zahvatio ex-yu građane.

Okrenut najviše crnogorskim temama, otvoreno je podržavao opciju nezavisne Crne Gore kao građanske države, u kritičnim momentima otpora prevlasti režima Slobodana Miloševića u zajedničkoj SRJ, ali se već posle maja 2006. okrenuo oštroj borbi sa domaćim problemima, posebno sa sivom zonom vlasti, zalažući se za meritokratičnost a ne klijentelizam, okupljajući ne samo domaću, već i regionalnu meritokratsku i avangardnu elitu. Monitorov značaj prevazilazi i crnogorske i regionalne okvire, i prošlost i sadašnjost, jer je on već deo najreprezentativnije istorije novinarske hrabrosti u najtežim i najsloženijim stanjima u kojima se ljudsko društvo može naći. Na ljudima je da to iskoriste za svoju budućnost.

Svetlana Broz, direktor NGO GARIWO, Sarajevo
Bastion istine

Više od četvrt veka Monitor predstavlja bastion istine i pravdoljubivosti u najmračnijem periodu istorije Crne Gore, što znači i ogledalo u kojem korumpirani vlastodršci ne žele da gledaju svoja nakazna lica i najradije bi ga razbili kada ga se i razbijenog ne bi plašili.

Bio je i ostao kompas svim čestitim građanima Crne Gore i regije da u sveopštem posrnuću ostanu na pravoj strani. Trebalo je to izdržati. Bravo „monitorovci”!!!

Novak Adžić, istoričar
Kičmeni stub nezavisne Crne Gore

– Iskreno čestitam jubilej 28 godina rada nezavisnog crnogorskog nedjeljnika Monitora. U svojoj dosadašnjoj djelatnosti Monitor je časno vršio ne samo ulogu objektivnog i profesionalnog novinarstva, već je snažno doprinio savremenoj kulturno-civilizacijskoj, državotvornoj, nacionalnoj, građanskoj i demokratskoj emancipaciji Crne Gore, boreći se odvažno, prkosno i ponosno da Crna Gora i njeno društvo postanu istinski slobodni, demokratski i da zažive u njoj principi slobodnog i građanskog društva i multietničke i viševjerske harmonije.

Monitor, njegovo uredništvo, novinari i saradnici su hrabro i dostojanstveno djelovali i djeluju i učinili su da Monitor postane, traje… Živi je kao svjetionik izvorne i prave, slobodne i evropske Crne Gore. Naročito tokom devedesetih godina, a i znatno kasnije, Monitor je bio proganjan od strane ondašnjeg režima i njegovih velikosrpskih agentura i saveznika, zbog svoje antiratne aktivnosti, te privrženosti Crnoj Gori i njenom pravu na postojanje, zbog svoje djelatnosti protiv ratnih zločina i zločinaca, odupirući se kriminalizaciji društva u Crnoj Gori i privatizaciji države od strane konvertitske vladajuće klase. Istorijsku uloga u obnovi nezavisne Crne Gore Monitoru niko ne samo da ne može negirati, već je ona bila toliko duhovno, identitetski, prosvjetiteljski značajna da predstavlja jedan od njenih kičmenih stubova.

Šerbo Rastoder, istoričar
Autentičan istorijski izvor o Drugoj Crnoj Gori

– Vjerovatno će neki istoričari novinarstva dati potpuniji odgovor na ovo pitanje. Ne treba biti kurtoazan pa već sada ne reći: Monitor je originalna i autentična pojava na medijskoj sceni Crne Gore.

To je autentičan istorijski izvor o ,,Drugoj Crnoj Gori”. Izraz ,,Druga Crna Gora” može biti izveden analogno izrazu ,,Druga Srbija”, gdje se misli na intelektualan i zaokružen krug (Beogradski krug) intelektualaca, koji su odbili da slave ,,rat i zločin” početkom devedesetih godina XX vijeka. Jedan od osnivača ,,Beogradskog kruga”, uz Miladina Životića i Nebojšu Popova, Radomir Konstatinović , kasnije je tvrdio da je ,,Beogradski krug osnovan u otporu nacionalizmu, koji je okupirao većinsku svest Srbije, ali kome se stavila na raspolaganje i većina srpske inteligencije” te je veoma važno razumjeti da je jednoga dana i u Crnoj Gori postojalo alternativno mišljenje vladajućem i da će ono protokom vremena dobijati na značaju , kao što su danas intelektualci ,,Druge Srbije “. Isto tako ,,Druga Crna Gora” koja možda nije imala intelektualni potencijal poput onog u Srbiji bi bila prosto ,,fusnota” da nije bilo Monitora.

Uostalom, zamislite da nije bilo Monitora da svjedoči da li bi se znalo za stavove: Pavla Mijovića, Jevrema Brkovića, Radoslava Rotkovića, Dragoja Živkovića, Vojislava P. Nikčevića, Dušana Gvozdenovića, Danila Radojevića, Ilije Vujoševića, Sretena Zekovića, Miodraga Vukmanovića, Momira M. Markovića, Boža Nikolića, Esada Kočana, Željka Ivanovića, Velizara Brajovića, Velibora Čovića, braće Cerović i mnogih drugih koje nijesam pomenuo? Dakle, bez Monitora slika crnogorskog društva bi bila jednobojno siva i kao takva nerealna i silom konstruisana. Zato je za mene Monitor mnogo više od nedjeljnih novina, jer je u prethodnih 28 godina svjedočio o mnogo čemu što bez njega ne bismo znali!?

Balša Brković, pisac i saradnik Monitora od 1991.
Kuća koja se ne ruši

– Monitor je kuća koja se ne ruši. Prošli su uragani i tajfuni , danas pokušavaju drugim načinima da sruše tu kuću. Ali, Monitor je kuća koja se ne ruši! Ozbiljnim nije lako u vrijeme parodije. Dan izlaska prvog broja Monitora trebalo bi imenovati Nacionalnim danom slobodnog novinarstva. U gotovo tri decenije Monitor uglavnom prevazilazi i prostor i doba koji su ga zapali.

Pripremio: Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo