Povežite se sa nama

MONITORING

JAVNI SERVIS , NEZVISNOST I PATRIOTIZAM: Premijera za direktora RTCG

Objavljeno prije

na

rutovic

,,Progresiju komercijalizacije medijskih sadržaja prati regresija analitičkih, istraživačkih i edukativnih, što se umnogome odrazilo i na nivo stručne osposobljenosti i erudicije novinara, pa se nerijetko dešava da novinar ima ulogu pukog prezentera informacija, u kojoj je sve manje autorske prepoznatljivosti i inventivnosti”, besjedio je ovih dana ministar kulture i medija Aleksandar Bogdanović na konferenciji na kojoj je glavna tema bila nezavisnost javnih servisa uopšte. Ne našeg samo, jer na kraju, naš je najzad oslobođen. Od opozicije, civilnog sektora, građana i ostalih izdajnika i nepatriota.

Šta je Bogdanović tačno htio da kaže, manje je važno, spram činjenice da nije lako prisustvovati skupu na kom hoće da vas ubijede da je vladajuća partija, kojoj Bogdanović pripada, nosilac reformi koje će ne samo osloboditi sve novinare i dati im krila da postanu autorski prepoznatljivi i poraditi na njihovoj erudiciji, nego će RTCG učiniti BBC-jem. Nakon što su je pokorili.

U Vladi ubuduće neće bar morati da brinu o jednom – da li se u RTCG ustaje kad zasvira himna. Na nogama će sasvim izvjesno biti svi prisutni na kolegijumu redakcije Prvog programa, kojom od ovog mjeseca rukovodi Mila Vuković, donedavno na poziciji savjetnice ministra sporta Nikole Janovića. Vukovićeva je prije Vlade radila kao novinarka RTCG.

Mediji su objavili i nezvaničnu informaciju da je ona, odmah po dolasku na novo radno mjesto urednice Prvog programa državne televizije, na koje je stigla mimo konkursa, tokom kolegijuma navodno najavila da ,,neće tolerisati da novinari RTCG-a imaju kontakte sa opozicijom, pojedincima i organizacijama koje ruše temelje države”. Do danas niko tu informaciju nije demantovao. Ostalo je međutim nerazjašnjeno, da li je Vukovićeva svojim zaposlenim dala spisak pojedinaca „koji ruše temelje države”. Ili bar neke upute kako da ih prepoznaju.

NVO Media centar reagovao je zbog zapošljavanja Vukovićeve na tu poziciju, tvrdeći da je, zbog toga što za to uredničko mjesto nije raspisan konkurs, prekršen zakon.

,,Popunjavanje slobodnih radnih mjesta lica sa posebnim ovlašćenjima isključivo može biti obavljeno nakon sprovedenog javnog konkursa, što jasno propisuje najveći opšti akt u RTCG-u. Statut RTCG-a ne dozvoljava korišćenje drugih oblika zapošljavanja za najodgovornija mjesta u RTCG-u. Ovo znači da nije dozvoljeno preuzimanje zaposlenih na osnovu sporazuma poslodavaca, jer da je to moguće, onda bi i direktor Radija i direktor Televizije mogli da budu preuzeti iz Vlade Crne Gore”, reagovao je Goran Đurović, direktor Media centra, i bivši član Savjeta RTCG.

S obzirom na to da je konkurs za generalnog direktora/cu RTCG u toku, možda bi bilo najbolje poništiti ga, pa da se, kao što je iz Vlade uvezena urednica Prvog programa te medijske kuće, propiše i da je premijer po automatizmu – generalni direktor državne televizije. Da ne brinemo više o državi. I da Vukovićeva odahne.

Šalu na stranu, vlastima kao da nije dovoljno što su u potpunosti povratili kontrolu nad RTCG, iz Savjeta istjerali nepodobne, uklonili menadžment, sklonili sa uređivačkih pozicija cijeli tim koji je bio tu dok su televizijom rukovodili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, a iz Vlade uvezli kadrove da čuvaju da se ne desi da u program kroči opozicija, civilni sektor i ostali državni neprijatelji, nego su u toku nove izmjene zakona o javnim serivisma, kojima se cijeli pokušaj transformacije RTCG u javni servis i na papiru vraća na početak.

Kako je nedavno saopštio Željko Rutović iz Direktorata za medije u Ministarstvu kulture Vlada planira u medijske zakone da vrati rješenja koja je prethodno izbacila poput upravnog odbora RTCG koji se bavio finansijama i poslovanjem.

Takođe, sudeći po najavi Rutovića, planira se da se maksimalno pooštri proceduru ulaska u upravljačka tijela RTCG. Valjda da se ne mora posle Sreten Radonjić mučiti da iz Savjeta izbacuje one koje je civilni sektor uspio da tamo delegira, da pokušaju da urade nešto po pitanju transformacije RTCG u javni servis. Kako je Rutović, saopštio RTCG će po novom zakonu finansijski izvještaj podnositi Skupštini, dok će članove Savjeta predlagati Agencija za elektronske medije (AEM), a birati skupština.

Novim rješenjima, rekao je Rutović, članovi Savjeta moraće da imaju pet godina relevantnog iskustva, a osim ,,jake biografije” , i obaveznog intervjua u Skupštini, kriterijum za izbor predstavnika NVO sektora bio bi osim broja organizacija koje ga podržavaju i njihova relevantnost. Ko će i kako utvrđivati relevantnost, vidjećemo.

Prevod Rutovića na maternji nije uvijek lak, ali čini se da su sada stvari jasne: u stvari se onemogućava da nepodobni iz civilnog sektora ikad više privire u Savjet RTCG. Možda bi ipak bilo najjednostavnije da se članovi Savjeta biraju na Glavnom odboru Demokratske partije socijalista.

Media centar reagovao je i zbog zakonskih rješenja koja se planiraju najnovijim izmjenama zakona o RTCG. Đurović je ocijenio da su promjene koje se pripremaju u tom smjeru korak unazad. Vlada, opet, tvrdi da smo i dalje na evropskom putu.

Zbog toga se valjda, u Vladi pripremaju budući novinarski kadrovi. Ministarstvo kulture saopštilo je prethodne sedmice da su organizovali obuku za novinare na temu slobode izražavanja. Predavači su Aneta Spaić sa Fakulteta političkih nauka i Ranko Vujović, iz Medijskog savjeta za samoregulaciju. Spaićeva se svojevremeno zalagala da se u medijske zakone uvrsti norma kojom se brani čast pravosuđa od slobodne riječi. Vujović je već odavno na zadatku regulacije onih medija koje vlast ne kontroliše.

Sloboda riječi – zagarantovana.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

MONITORING

AFERA ATLAS GODINU KASNIJE: Ko je prao pare a ko pere ruke

Objavljeno prije

na

Objavio:

U sve krimi priče o Atlas grupi i njenom vlasniku umiješana su i lica sa visokim pozicijama u jednoj, dvije a, možda, i sve tri grane vlasti u Crnoj Gori. Zato nadležni tim sumnjama pristupaju sa posebnom pažnjom: udalje se od njih koliko god je potrebno

 

Neki jubileji, jednostavno, nijesu za slavlje.

Negdje u ovo doba prošle godine Centralna banka (CBCG) i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) privodili su kraju pripreme za ulazak (neki bi to radije nazvali upad) u IMB i Atlas banku koje su, pokazaće se, bile srce ovdašnje poslovne imperije biznismena Duška Kneževića.

Rezultat tih operacija poznat nam je samo djelimično. Znamo da su – nakon što je CBCG obznanila nelikvidnost Kneževićevih banaka i uvela prinudnu upravu, a Specijalno državno tužilaštvo skupa sa Upravom policije „realizovalo predmet Beta“ i pripremilo krivičnu prijavu protiv 174 osobe i preduzeća zbog sumnji da su preko ovih banaka „počinili krivično djelo pranje novca u iznosu većem od pola milijarde eura“ – obje banke otišle u stečaj, pa je CBCG započela postupak njihove likvidacije. Vlasnik Atlas grupe pobjegao je u London, odakle se  nekadašnjim partnerima sveti objavljujući dokumenta (i nedokumentovane glasine) o zajedničkim poslovima. Više od sto miliona eura sa računa klijenata tih banaka nije vraćeno vlasnicima. Možda nikad neće biti. Iz Fonda za zaštitu depozita malim deponentima (depoziti manji do 50 hiljada eura) isplaćeno je oko 100 miliona. Shodno Zakonu o zaštiti depozita bez prava na naknadu novca ostala je država, lokalne samouprave, javna i komunalna preduzeća…).  Atlas grupa je pokrenula sudski spor protiv Crne Gore u kome, kažu, zahtijevaju naknadu štete od pola milijarde eura.

Guverner Radoje Žugić je, u minulih 12 mjeseci, prešao put od optimiste bez razloga do pesimiste bez objašnjenja, da bi se danas pretvarao kako sa operacijom Atlas nema dodirnih tačaka.

Prvo je, lani,  sredinom novembra,  u razgovoru za Monitor(tekst  Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati) , tvrdio kako „banke imaju realne šanse za oporavak“ zahvaljujući blagovremenim mjerama CBCG. Nekoliko nedjelja kasnije Žugić je u parlamentu izjavio kako „više ne može da garantuje da u Atlas banku neće biti uveden stečaj“. Kada se to desilo (5. aprila) guverner tvrdi kako finansijski sistem „nikad nije bio jači“, te da shodno zaključku „ne postoji nijedan razlog zbog koga bi on podnio ostavku“.

U nekoj paralelnoj stvarnosti guverner Žugić bi javnosti bio dužan objašnjenje zbog čega je, kao guverner CBCG pa ministar finansija i ponovo guverner, godinama ignorisao zvanična upozorenja o stanju u Kneževićevim bankama (nalazi revizije i kontrole CBCG). Iako su prva upozorenja stigla još 2011. godine, on i njegovi saradnici iz prinudne oprave  tvrde da su tek po preuzimanju kontrole nad Atlas bankom „našli nekoliko skrivenih mana“. Finansijska analitičarka Mila Kasalica još tada tvrdi kako su službenici CBCG sa višegodišnjim zakašnjenjem „u brojkama pronašli ono što je u revizorskim izvještajima identifikovano još od 2014, a u izvještajima Kontrole banaka CBCG u 2015. godini“.

Da je započeta debata na temu (ne)činjenja CBCG i njene odgovornosti za propast IMB i Atlas banke i gubitke koje su pretrpjeli njihovi klijenti i povjerioci – a nije – guverner bi imao obavezu da odgovori i na neka pitanja „lične prirode“. Recimo, da li se nepostupanje monetarnih vlasti prema Atlas banci s početka ove decenije samo slučajno podudara s periodom kada je pripremao i branio doktorat na visokoškolskoj ustanovi (Beogradska bankarska akademija) koju je osnovao Duško Knežević. Tamo su mu mentor i predsjednik komisije bili Zoran Grubišić i Hasan Hanić, članovi a kasnije i predsjednici Upravnog odbora Atlas banke. Treći član komisije bio je Nikola Fabris, viceguverner CBCG jedno vrijeme zadužen i za kontrolu banaka. Trefilo se.

Nije na odmet pomenuti kako je Velibor Marković, nekadašnji viceguverner CBCG pod čijom komandom je 2015. urađen izvještaj koji pokazuje ogromne, a možda već tada i nepopravljive, dubioze u Kneževićevim bankama pritvoren pod sumnjom da je član kriminalne organizacije odbjeglog tajkuna.

I tužilačka priča o pranju para krenula je iz najviših visina (550 miliona eura), da bi se potom SDT Milivoje Katnić i njegovi saradnici iz Specijalnog tužilaštva i Specijalnog policijskog tima korigovali. Tako smo stigli do brojke od 63 miliona eura. Toliko su, navodno, banke i njihovi klijenti od države utajili na ime poreza (PDV).  I toliko je novca SDT blokiralo na računima sada već propalih banaka.

Prije nekoliko dana iz kabineta v.d. Vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića stigla je obavijest da se  ta istraga privodi kraju. Uspije li da kompletira optužnicu za pranje novca i dokaže je na sudu, Tužilaštvo bi iznenadilo mnoge koji su takav ishod godinama očekivali u nekim neuporedivo jednostavnijim slučajevima (Šarić, Kalić…). Uzalud.

Istovremeno sa obavještenjem o skorom kraju istrage o pranju novca koje je, navodno, počelo početkom 2011. i trajalo sve do pred kraj prošle godine, VDT je poslanika Aleksandra Damjanovića obavijestilo kako je odbacilo njegovu krivičnu prijavu podnijetu zbog nezakonitog umanjenja depozita Atlas banke za vrijeme prinudne uprave. U pitanju je više od 20 miliona koji su, izgleda, potrošeni tako što su novcem sa računa pojednih klijenata, uz njihovu saglasnost, zatvarani tuđi krediti. Privilegovani su – mogućnost ovih transakcija nije bila opštepoznata stvar – na taj način iz banke izvukli novac koji bi im ostao zarobljen do okončanja stečajnog postupka.

Damjanović je uvjeren da Zakon zabranjuje ovaj vid „kompenzacije“.  Tužilaštvo, očito, ne dijeli to mišljenje. Obrazloženje njihove odluke još nijesmo čuli.

SDT nije okončalo ni istragu protiv Slavoljuba Stijepovića, nekadašnjeg gradonačelnika i ministra a sada generalnog sekretara predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.

Javno, ona se vodi od kada smo, krajem prošle godine, ugledali Kneževićev kućni video na kome on Stijepoviću predaje goleme koverte sa novcem namijenjenim za predizborne troškove DPS-a. Nezvanično, istraga je počela godinu ranije, u oktobru 2017, kada je po nalogu SDT-a privedeno nekoliko Kneževićevih saradnika iz Atlas grupe, pod sumnjom da su učestvovali u nezakonitom finansiranju DF. Ta iIstraga je, makar javno,  zamrla kada je jedan od privedenih objasnio da je novac nosio – Stijepoviću. Misleći da je njegov. Potom se javio Knežević. „Ako nekoga morate da privodite zbog tog, ja vam stojim na raspolaganju čim se vratim iz Beograda“, poručio je insistirajući da je novac njegov i da tu nema ništa nezakonito.

Predomislio se. I oko  „raspolaganja“ (pred sudom u Londonu započet je postupak po ovdašnjem zahtjevu za izručenje D. Kneževića) i oko zakonitosti posla. Sada Knežević kaže da je to bio dio reketa koji je morao da plaća DPS-u,  kao i mnogi crnogorski biznismeni.

Njegove tvrdnje negirao je Đukanović. On je u ime DPS objasnio da nema govore o prinudi, već poslovni ljudi njegovu partiju pomažu na osnovu principa koji je definisao kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”.  Tužilaštvo u njegovoj priči nije pronašlo ni trag udaljene sumnje o, recimo, nedozvoljenoj trgovini uticajem!?

Ništa im nije bilo neobično ni u dokumentima koje je objavio Knežević, a koji su pokazali da je VIP klijentima Atlas banke, među kojima je bio i Đukanović, on – ali tuđim novcem – izmirivao dugove po kreditnim karticama.

Za Tužilaštvo nije sporan aranžman između Kneževićevog vozača i predsjednika Skupštine Ivana Brajovića, iako odbjegli tajkun tvrdi da je dao novac i poslao svog službenika da od predsjednika SD kupi plac, kako bi tim novcem Brajović izmirio dugove Atlas banci. Mnogo je zanimljivije istraživati Nebojšu Medojevića i deset hiljada eura koje je, navodno, Kneževićev vozač odnio vozaču predsjednika Pokreta za promjene (i Knežević i Medojević negiraju tu transakciju).

Knežević je, manje ili više, dokumentovao svoje privatne aranžmane: sa Milom Đukanovićem koje je predsjednik i nekadašnji premijer godinama tajio od ovdašnje javnosti (žirant za prvi milion, plaćeni izleti u Dubai i Monte Karlo); Branimirom Gvozdenovićem (izleti, nevraćeni krediti, hvatanje veze u SDP-u za ulazak u vladu); Dušankom Jeknić (provizija za prodaju akcija koje je A2A kupila od naših privatizacionih fondova); Budimirom Šegrtom (plaćanje specijalizacije u Londonu), ali Tužilaštvo za to ne haje.

Njih ne interesuju ni priče o nezakonitom aranžmanu kojim su milioni u vlasništvu Aerodroma Crne Gore stavljeni na raspolaganje Atlas banci, o načinu na koji je Knežević u Crnu Goru unio osam miliona eura u kešu (ko je i pošto to omogućio nagađaju pojedini opozicioni portali), o tome kako je od lažnih vlasnika, u bescjenje, kupio preduzeće sa višemilionskim nekretninama, kako je uz pomoć direktora Atlas banke (danas je to Katnićev svjedok saradnik) banku opljačkao za 15 miliona (garancije u slučaju Kaspija…).

Koliko god različite, sve te krimi priče imaju i nešto zajedničko. Njihovi akteri nijesu samo u Londonu i Spužu (Istražni zatvor), već i na visokopozicioniranim mjestima u jednoj, dvije a možda, čak, i sve tri grane vlasti u Crnoj Gori. Zato nadležni tim sumnjama pristupaju sa posebnom pažnjom: udalje se koliko god je potrebno, da ne bi vidjeli ništa nezakonito.  I da ih ne pokvase dok peru ruke od davnih poslova sa nekadašnjim drugom.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEMA KRAJA SUĐENJU OPTUŽENIMA ZA UBISTVO SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Zločin u nastavcima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni sud se ni poslije pet mjeseci nije odredio o odluci Ustavnog suda da je tokom suđenja optuženima za ubistvo policijskog funkcionera 2005. godine, Bigoviću i Boreti povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I da im treba suditi ponovo. Potrajaće

 

Ni skoro peti mjeseci nakon što je Ustavni sud Crne Gore ukinuo presudu u slučaju ubistva visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića, sudije Vrhovnog suda nijesu donijelče odluku  o tome  kakav će stav zauzeti i ko će, po  11. put, raspravljati o sudbini optuženih u ovom slučaju.

Podsjetimo: Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Čila Šćekić i Ljubo Vujadinović osuđeni su na po 30 godina robije zbog likvidacije Slavoljuba Šćekića.

Prema sada već ukinutoj presudi, optuženi Šćekić i  Vujadinović su ubili policijskog inspektora 30. avgusta 2005, a na taj zločin podstrekli su Boreta i Bigović.To su, navodi se u presudi, učinili jer im je Šćekić bio na tragu rukovodeći istragom o pokušaju iznude i seriji bombaških napada na tadašnje gradlište hotela Splendid. Za bombaške napade osuđen je Alan Kožar, koji je kaznu izdržao.

Ljetos je  Ustavni sud ukinuo pravosnažnu presudu i vratio je na odlučivanje Vrhovnom sudu. Dodatni zadatak dao im je Saša Boreta koji je na sjednici Vrhovnog suda 24. oktobra tražio izuzeće svih članova sudskog vijeća formiranog za razmatranje ukinute odluke Ustavnog suda.

Boreta smatra da neće imati pravično suđenje ako se tim predmetom i ubuduće budu bavile sudije Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Branimir Femić, Svetlana Vujanović i Vesna Vučković.

On je u ahtjevu naveo da su iste sudije Vrhovnog suda, prije četiri godine, potvrdile osuđujuću odluku „pod pritiskom predsjednice tog suda Vesne Medenice”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PROFESORICE JASMINKE MILOŠEVIĆ: O liječenju, gladi, filozofima i izvršiteljima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Generalni pokrovitelj Međunarodne filozofske olimpijade, najveće srednjoškolske manifestacije u Crnoj Gori ikad,  zbog koje profesorica u podgoričkoj Gimnaziji Jasminka Milošević danas jede ,,svaki drugi, treći dan”, a ministar sliježe ramenima, bilo je Ministarstvo prosvjete. Njihova finansijska pomoć ovoj manifestaciji bila je 300 eura. Olimpijada je koštala preko 40 hiljada eura

 

Društvo u kome se uglavnom ćuti, posebno kada je u pitanju siromaštvo, ošamarila je protekle nedjelje Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji. Objavila je na Fejsbuku da zbog raznih nedaća jede svaki drugi ili treći dan, jer od plate primi samo 47 eura, pošto joj izvršitelji skidaju novac zbog dugovanja. Istakla je i da to ne objavljuje da bi je neko saželjevao, već samo iznosi stanje stvari.

Objava je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama i u javnosti, a o profesorkinom slučaju raspravljalo se ove nedjelje i na skupštinskom Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport.

Profesorica Milošević skoro dvije decenije putuje iz Bara i predaje filozofiju gimnazijalcima u Podgorici. Njen učenik je 2014. godine osvojio bronzanu medalju na 22. Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi u glavnom gradu Litvanije Viljnusu. Krajem te godine tadašnji ministar prosvjete Slavoljub Stijepović je uručio 11 prigodnih nagrada osnovcima i srednjoškolcima koji su osvojili nagrade na međunarodnim takmičenjima. Među 13 mentora nagrađenih učenika, kojima je ministar uručio priznanje, bila je i profesorica Milošević.

Ona je generalna sekretarka Udruženja profesora filozofije, koje već godinama u Baru ljeti organizuje Crnogorski filozofski kafe na kome se raspravlja o temama: Neoliberalizam – za i protiv, Film i filozofija, Književnost i filozofija, Filozofija za djecu, Rok muzika i tolerancija

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. NOVEMBRA

ILI ONLINE NA
https://www.novinarnica.net/

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo