Povežite se sa nama

MONITORING

IZMJENE ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI: Leks specijalis za atraktivne lokacije

Objavljeno prije

na

Izmjenom niza zakonskih rješenja Vlada Duška Markovića zaokružuje projekat potpunog obespravljenja građana Crne Gore i lokalnih samouprava sa ciljem nesmetanog gazdovanja vrijednim prostorom, nepokretnostima koje su ostale izvan njene kontrole.

Nakon formiranja Javnog preduzeća Morsko dobro kojim je primorskim gradovima oduzeta obala, ekonomski najvrednije područje, na red je došlo i šire kopno na kojem je lokalnim upravama ukinuto pravo urbanističkog planiranja, donošenja lokalnih planskih dokumenata i izdavanja dokumentacije za gradnju objekata.

Završni udarac u totalnoj centralizaciji i kontroli prostora stigao je u vidu predloga izmjena Zakona o eksproprijaciji, koji je Skupštini podnijela grupa od pet poslanika DPS-a, Predrag Sekulić, Marta Šćepanović, Nikola Rakočević i Jovanka Laličić. Suština izmjena postojećeg Zakona o eksproprijaciji sastoji se u tome da se postupak oduzimanja privatne imovine skrati i dovede do savršenstva tako, da vlasniku nepokretnosti, zemljišta, voćnjaka, zgrada, kuća ili lokala, ukoliko je nezadovoljan visinom naknade koju mu oduzimač imovine dodjeljuje, ostaje pravo da obija pragove sudova, dok je njegova imovina otišla u nepovrat.

Poslanici potpisuju predlog po kojem – država može po hitnom postupku oduzeti privatnu imovinu i ući u njen posjed uz isplatu naknade u iznosu koji Vladina komisija procijeni pravičnim. Ako vlasnik nije zadovoljan visinom naknade može se žaliti sudu, ali žalba ne odlaže izvršenje rješenja o eksproprijaciji.

I ne samo to, ,,korisnik eksproprijacije može podnijeti zahtjev za stupanje u posjed na nepokretnost koja je predmet eksproprijacije prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, ali ne i prije izvršnosti rješenja o eksproprijaciji, ako je to neophodno zbog hitnosti realizacije postupka eksproprijacije ili sprečavanja nastupanja znatne štete. Zahtjev se podnosi nadležnom organu uprave koji je dužan da odluči bez odlaganja… I da naloži vlasniku nepokretnosti da preda nepokretnost koja je predmet eksproprijacije korisniku… Žalba na odluku ne odlaže izvršenje odluke” predlažu poslanici u ovom naredbodavnom tekstu sačinjenom u duhu odluka nekadašnjih prijekih sudova.

Predlogom se takođe traži da se doda stav da je postupak eksproprijacije hitan, te da se rok za odlučivanje Vlade po zahtjevu za eksproprijaciju skrati sa 60 na 30 dana. Traži se i dodavanje člana da je ,,vlasnik nepokretnosti dužan da dozvoli vršenje pripremnih radnji”, za realizaciju određenog projekta.

Što znači da dozvoli investitoru ulazak na svoju privatnu imovinu i prije okončanja postupka eksproprijacije.

Koliko je samo nadmene moći sažeto u ovom predlogu riječima – stupanje u posjed, hitnost, bez odlaganja, predaja nepokretnosti… Kao da je ratno stanje. Može se samo pretpostaviti kako će primjena ovih stavova teći u praksi. Ko se namjerači na nečije imanje, stvar je gotova bez ikakvih izgleda vlasnika da oduzimanje imovine spriječi.

Izmjene važećeg Zakona o eksproprijaciji nije zatražilo Ministarstvo finansija, čime je izbjegnuta obaveza izlaganja predloga na javnu raspravu i uvid zainteresovanih građana, lokalnih uprava i nevladinih organizacija. Time je spriječeno ponavljanje događaja iz 2015. godine, kada je Vlada pokušala da ista ova rješenja progura u Skupštini. Pokušaj je propao jer su građani i NVO, uglavnom iz primorske regije organizovali proteste ispred zgrade parlamenta.

Pokušaj sređivanja Zakona o eksproprijaciji po mjerilima zainteresovanih investitora, u to vrijeme uglavnom onih koji su planirali izgradnju turističkih kompleksa na primorju, dobio je negativne ocjene Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, koji je ocijenio da su predložene izmjene suprotne Ustavu. Predstavnici Delegacije EU u Podgorici tada su upozorili Vladu na obaveze poštovanja međunarodnih konvencija o ljudskim pravima.

Sadašnji, ponovljeni postupak izmjena, prati potpuna netransparentnost.

Šta im se priprema u budućnosti građani su mogli saznati jedino ako su pratili skupštinsku raspravu. Preko koje su obaviješteni da je iz postupka eksproprijacije imovine izuzeta uloga suda u određivanju visine pravične naknade.

,,Suština izmjena je u tome da je rješenje o eksproprijaciji kojim se oduzima imovina i određuje visina pravične naknade – pravosnažno”, naglasila je poslanica Šćepanović

Građanima je za utjehu “obezbijeđena” sudska zaštita pred redovnim sudovima pred kojim tužbom mogu da traže nadonkadu štete, ali ne i povrat svoje imovine.

Niz je ciničnih primjedbi predlagača kako se izmjenama jača pravna sigurnost građana kojima se otima imovina. Poput podatka da umjesto dosadašnja tri člana komisije koja određuje visinu naknade, to će raditi pet članova, koje imenuje Ministarstvo finansija, organ Vlade koji sprovodi eksproprijaciju. Isti organ jednim aktom oduzima imovinu i određuje cijenu pravične naknade.

Novina je i da građanin kome se oduzima imovina može aktivno da sudjeluje u procesu oduzimanja…

Kako se nezvanično saznaje, najnovije izmjene iznuđene su zbog hitnosti oduzimanja zemljišta na trasi budućeg autoputa uz istovremeno otvaranje mogućnosti za eksproprijaciju atraktivnih zemljišnih parcela na primorju za potrebe investitora koje preferira Vlada.

Predlagači odlučno negiraju tvrdnje da se eksproprijacija može vršiti za potrebe izgradnje hotela i turističkih rizorta.

Hoteli, turistički kompleksi, vile i naselja, nisu više objekti od javnog interesa. Novim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata ukinut je član kojim su nabrojani objekti od javnog interesa među kojima su taj status imali hoteli i mnogi drugi turistički objekti.

Malo ko vjeruje agilnim poslanicima DPS-a da se inovirani Zakon o eksproprijaciji neće koristiti za oduzimanje velikih zemljišnih kompleksa koji su decenijama unazad u svim Vladinim strateškim dokumentima označeni kao prioritetne zone za razvoj turizma. Riječ je naravno o Buljarici, Valdanosu, Velikoj plaži, Jazu i drugim manjiim lokacijama na kojima je dio zemljišta u privatnom vlasništvu.

Na prostoru Buljarice oko 90 odsto zemljišta u vlasništvu je mještana, zato su u dijelu javnosti predložene izmjene zakona dobile adekvatan naziv – Leks specijalis za Buljaricu.

Kada se uvežu norme dva zakona, Zakona o eksproprijaciji i novog Zakona o turizmu, lako je ustanoviti na koji način ta zemlja može biti oduzeta i kako će hoteli ponovo biti objekti od javnog interesa.

Novi Zakon o turizmu u članu 117. definiše pojam – Prioritetni turistički lokalitet.

,,Turistički lokalitet koji zbog svojih izuzetnih prirodnih, kulturnih, istorijskih, ambijentalnih, prostornih, geografskih i drugih vrijednosti ima strateški značaj za razvoj turizma određenog područja Vlada utvrđuje kao prirotetni turistički lokalitet, na predlog Ministarstva”.

Eto javnog interesa koji utvrđuje Vlada, koja je prva na spisku korisnika eksproprijacije.

Zakon propisuje da se eksproprijacija može vršiti za potrebe države, opštine, državnih fondova i privrednih društava u većinskom vlasništvu države koja, u skladu sa zakonom, obavljaju djelatnosti od javnog interesa.

Tu je i famozni član 4a Zakona o eksproprijaciji na koji se uporno pozivaju predlagači, koji u prvoj rečenici navodi sledeće:

,,Nepokretnosti iz čl. 2 ovog zakona mogu se eskproprisati radi izgradnje objekata ili izvođenja radova od javnog interesa,…”, sa zapetom između ostalih, bez znaka interpunkcije za nabrajanje svih navedenih objekata. Na ovu okolnost ukazali su pojedini turistički i pravni eksperti.

Planom obalnog područja (PPPNOB) status prioritetne zone za razvoj turizma dobilo je ostrvo Sv.Nikola pored Budve i Ada Bojana. I ove lokalitete može zadesiti eksproprijacija ako se to nekome dopadne.

U obrazloženju predloga navedeno je kako su razlozi za izmjenu Zakona o eksproprijaciji sadržani i u potrebi da se otklone biznis barijere uočene u dosadašnjoj primjeni.

Privatno vlasništvo nad vrijednim lokacijama na primorju najveće su do sada uočene biznis barijere za privilegovane investitore sa of šor destinacija, nespremne da kupe zemljište od vlasnika po važećim tržišnim cijenama i nesmetano grade u skladu sa urbanističkim planovima.

Predložena zakonska rješenja na izuzetno rigorozan i nehuman način tretiraju vlasnike nepokretnosti, kojima se oduzima osnovno pravo na sudsku zaštitu i nadoknadu po tržišnoj vrijednosti.

Ukoliko je njegova imovina targetirana, dok se vlasnik okrene oko sebe, ona je već izgubljena.

U korist moćnijeg i jačeg.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo