Povežite se sa nama

MONITORING

IZMJENE ZAKONA O EKSPROPRIJACIJI: Leks specijalis za atraktivne lokacije

Objavljeno prije

na

sveti nikola

Izmjenom niza zakonskih rješenja Vlada Duška Markovića zaokružuje projekat potpunog obespravljenja građana Crne Gore i lokalnih samouprava sa ciljem nesmetanog gazdovanja vrijednim prostorom, nepokretnostima koje su ostale izvan njene kontrole.

Nakon formiranja Javnog preduzeća Morsko dobro kojim je primorskim gradovima oduzeta obala, ekonomski najvrednije područje, na red je došlo i šire kopno na kojem je lokalnim upravama ukinuto pravo urbanističkog planiranja, donošenja lokalnih planskih dokumenata i izdavanja dokumentacije za gradnju objekata.

Završni udarac u totalnoj centralizaciji i kontroli prostora stigao je u vidu predloga izmjena Zakona o eksproprijaciji, koji je Skupštini podnijela grupa od pet poslanika DPS-a, Predrag Sekulić, Marta Šćepanović, Nikola Rakočević i Jovanka Laličić. Suština izmjena postojećeg Zakona o eksproprijaciji sastoji se u tome da se postupak oduzimanja privatne imovine skrati i dovede do savršenstva tako, da vlasniku nepokretnosti, zemljišta, voćnjaka, zgrada, kuća ili lokala, ukoliko je nezadovoljan visinom naknade koju mu oduzimač imovine dodjeljuje, ostaje pravo da obija pragove sudova, dok je njegova imovina otišla u nepovrat.

Poslanici potpisuju predlog po kojem – država može po hitnom postupku oduzeti privatnu imovinu i ući u njen posjed uz isplatu naknade u iznosu koji Vladina komisija procijeni pravičnim. Ako vlasnik nije zadovoljan visinom naknade može se žaliti sudu, ali žalba ne odlaže izvršenje rješenja o eksproprijaciji.

I ne samo to, ,,korisnik eksproprijacije može podnijeti zahtjev za stupanje u posjed na nepokretnost koja je predmet eksproprijacije prije pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, ali ne i prije izvršnosti rješenja o eksproprijaciji, ako je to neophodno zbog hitnosti realizacije postupka eksproprijacije ili sprečavanja nastupanja znatne štete. Zahtjev se podnosi nadležnom organu uprave koji je dužan da odluči bez odlaganja… I da naloži vlasniku nepokretnosti da preda nepokretnost koja je predmet eksproprijacije korisniku… Žalba na odluku ne odlaže izvršenje odluke” predlažu poslanici u ovom naredbodavnom tekstu sačinjenom u duhu odluka nekadašnjih prijekih sudova.

Predlogom se takođe traži da se doda stav da je postupak eksproprijacije hitan, te da se rok za odlučivanje Vlade po zahtjevu za eksproprijaciju skrati sa 60 na 30 dana. Traži se i dodavanje člana da je ,,vlasnik nepokretnosti dužan da dozvoli vršenje pripremnih radnji”, za realizaciju određenog projekta.

Što znači da dozvoli investitoru ulazak na svoju privatnu imovinu i prije okončanja postupka eksproprijacije.

Koliko je samo nadmene moći sažeto u ovom predlogu riječima – stupanje u posjed, hitnost, bez odlaganja, predaja nepokretnosti… Kao da je ratno stanje. Može se samo pretpostaviti kako će primjena ovih stavova teći u praksi. Ko se namjerači na nečije imanje, stvar je gotova bez ikakvih izgleda vlasnika da oduzimanje imovine spriječi.

Izmjene važećeg Zakona o eksproprijaciji nije zatražilo Ministarstvo finansija, čime je izbjegnuta obaveza izlaganja predloga na javnu raspravu i uvid zainteresovanih građana, lokalnih uprava i nevladinih organizacija. Time je spriječeno ponavljanje događaja iz 2015. godine, kada je Vlada pokušala da ista ova rješenja progura u Skupštini. Pokušaj je propao jer su građani i NVO, uglavnom iz primorske regije organizovali proteste ispred zgrade parlamenta.

Pokušaj sređivanja Zakona o eksproprijaciji po mjerilima zainteresovanih investitora, u to vrijeme uglavnom onih koji su planirali izgradnju turističkih kompleksa na primorju, dobio je negativne ocjene Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, koji je ocijenio da su predložene izmjene suprotne Ustavu. Predstavnici Delegacije EU u Podgorici tada su upozorili Vladu na obaveze poštovanja međunarodnih konvencija o ljudskim pravima.

Sadašnji, ponovljeni postupak izmjena, prati potpuna netransparentnost.

Šta im se priprema u budućnosti građani su mogli saznati jedino ako su pratili skupštinsku raspravu. Preko koje su obaviješteni da je iz postupka eksproprijacije imovine izuzeta uloga suda u određivanju visine pravične naknade.

,,Suština izmjena je u tome da je rješenje o eksproprijaciji kojim se oduzima imovina i određuje visina pravične naknade – pravosnažno”, naglasila je poslanica Šćepanović

Građanima je za utjehu “obezbijeđena” sudska zaštita pred redovnim sudovima pred kojim tužbom mogu da traže nadonkadu štete, ali ne i povrat svoje imovine.

Niz je ciničnih primjedbi predlagača kako se izmjenama jača pravna sigurnost građana kojima se otima imovina. Poput podatka da umjesto dosadašnja tri člana komisije koja određuje visinu naknade, to će raditi pet članova, koje imenuje Ministarstvo finansija, organ Vlade koji sprovodi eksproprijaciju. Isti organ jednim aktom oduzima imovinu i određuje cijenu pravične naknade.

Novina je i da građanin kome se oduzima imovina može aktivno da sudjeluje u procesu oduzimanja…

Kako se nezvanično saznaje, najnovije izmjene iznuđene su zbog hitnosti oduzimanja zemljišta na trasi budućeg autoputa uz istovremeno otvaranje mogućnosti za eksproprijaciju atraktivnih zemljišnih parcela na primorju za potrebe investitora koje preferira Vlada.

Predlagači odlučno negiraju tvrdnje da se eksproprijacija može vršiti za potrebe izgradnje hotela i turističkih rizorta.

Hoteli, turistički kompleksi, vile i naselja, nisu više objekti od javnog interesa. Novim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata ukinut je član kojim su nabrojani objekti od javnog interesa među kojima su taj status imali hoteli i mnogi drugi turistički objekti.

Malo ko vjeruje agilnim poslanicima DPS-a da se inovirani Zakon o eksproprijaciji neće koristiti za oduzimanje velikih zemljišnih kompleksa koji su decenijama unazad u svim Vladinim strateškim dokumentima označeni kao prioritetne zone za razvoj turizma. Riječ je naravno o Buljarici, Valdanosu, Velikoj plaži, Jazu i drugim manjiim lokacijama na kojima je dio zemljišta u privatnom vlasništvu.

Na prostoru Buljarice oko 90 odsto zemljišta u vlasništvu je mještana, zato su u dijelu javnosti predložene izmjene zakona dobile adekvatan naziv – Leks specijalis za Buljaricu.

Kada se uvežu norme dva zakona, Zakona o eksproprijaciji i novog Zakona o turizmu, lako je ustanoviti na koji način ta zemlja može biti oduzeta i kako će hoteli ponovo biti objekti od javnog interesa.

Novi Zakon o turizmu u članu 117. definiše pojam – Prioritetni turistički lokalitet.

,,Turistički lokalitet koji zbog svojih izuzetnih prirodnih, kulturnih, istorijskih, ambijentalnih, prostornih, geografskih i drugih vrijednosti ima strateški značaj za razvoj turizma određenog područja Vlada utvrđuje kao prirotetni turistički lokalitet, na predlog Ministarstva”.

Eto javnog interesa koji utvrđuje Vlada, koja je prva na spisku korisnika eksproprijacije.

Zakon propisuje da se eksproprijacija može vršiti za potrebe države, opštine, državnih fondova i privrednih društava u većinskom vlasništvu države koja, u skladu sa zakonom, obavljaju djelatnosti od javnog interesa.

Tu je i famozni član 4a Zakona o eksproprijaciji na koji se uporno pozivaju predlagači, koji u prvoj rečenici navodi sledeće:

,,Nepokretnosti iz čl. 2 ovog zakona mogu se eskproprisati radi izgradnje objekata ili izvođenja radova od javnog interesa,…”, sa zapetom između ostalih, bez znaka interpunkcije za nabrajanje svih navedenih objekata. Na ovu okolnost ukazali su pojedini turistički i pravni eksperti.

Planom obalnog područja (PPPNOB) status prioritetne zone za razvoj turizma dobilo je ostrvo Sv.Nikola pored Budve i Ada Bojana. I ove lokalitete može zadesiti eksproprijacija ako se to nekome dopadne.

U obrazloženju predloga navedeno je kako su razlozi za izmjenu Zakona o eksproprijaciji sadržani i u potrebi da se otklone biznis barijere uočene u dosadašnjoj primjeni.

Privatno vlasništvo nad vrijednim lokacijama na primorju najveće su do sada uočene biznis barijere za privilegovane investitore sa of šor destinacija, nespremne da kupe zemljište od vlasnika po važećim tržišnim cijenama i nesmetano grade u skladu sa urbanističkim planovima.

Predložena zakonska rješenja na izuzetno rigorozan i nehuman način tretiraju vlasnike nepokretnosti, kojima se oduzima osnovno pravo na sudsku zaštitu i nadoknadu po tržišnoj vrijednosti.

Ukoliko je njegova imovina targetirana, dok se vlasnik okrene oko sebe, ona je već izgubljena.

U korist moćnijeg i jačeg.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

REVOLUCIONARNE BIZNIS IDEJE ŽARKA RADULOVIĆA: Muke robovlasničke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Turistički guru Žarko Radulović,  isprave optužuje radnike što neće da rade 16 sati dnevno za startnu platu od 299 eura.  I još idu u Njemačku

 

Neće ljudi u Crnoj Gori da rade pa to ti je, samo kritikuju, piju kafe, izvoljevaju, a posla ima samo treba zasući rukave, često čujete od onih koji su se dobro snašli. I dok to većina misli, i samo privatno govori, recept za ostvarenje crnogorskog sna konačno je javno saopštio turistički guru Žarko Radulović, suvlasnik hotelske grupe Montenegro stars.

,,Priča je sljedeća. U Splendidu imam 15 čistača javnih površina. Startna plata im je 299 eura. Sa prekovremenim i noćnim satima plata im je od 400 do 450 eura. Imaju tri obroka u hotelu i plaćen stan. Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan. Rekao sam im, ako budete tako radili, plata će vam biti od 850 do 1.200 eura, zavisno od smjene. I to samo da tako rade tokom tri sljedeća mjeseca. Znate li koliko je njih prihvatilo da rade za ovu platu i pod ovim uslovima? Nijedan!”, objašnjava Radulović.

Stariji će se sjetiti da smo se slatko smijali skeču Nadrealista u kome uprava optužuje rudare što ne rade tri smjene uzastopno. Godine su prošle pune tranzicije pa tragikomediju hoće da pretvore u realnost. Da utvrdimo -makar tokom ljeta, na plus 40, da rade 16 sati dnevno! Uz naravno jedan dan slobodan, hvala, i plata će sa početne od 299 porasti možda i na 1.200 eura. Hrana, smještaj, sve, a imaš skoro osam sati i da spavaš. A i samo tri mjeseca. I neće! Baš niko.

Uvod u ovaj lament nad crnogorskim turizmom počinje time da gospodina Radulović, kao i pred svaku sezonu, kuka da radne snage u turizmu nedostaje, ali su radnici u Crnoj Gori spremni da se žale kako su im plate male, a neće da rade prekovremeno kako bi zaradili i više od hiljadu eura.

Ova ideja je izazvala lavine komentara na portalima i društvenim mrežama. ,,Recite, gospodine Raduloviću, kome da se javim i evo me odma dolazim iz Cetinja da radim jer se ne mogu zaposliti godinama. Radiću i prekovremeno. Jedino nisam član DPS-a pa nisam siguran da li je to problem”, konkuriše jedan od komentatora.

Drugome nije jasna računica: ,,Startna plata 299, pa onda sa prekovremenim i noćnim 400, a na kraju kaže plata će vam biti do 1200 eura. Kako? Za koliko radnih sati? Pa ne mogu da radim 45 sati dnevno? Što je ovo? Koja je ovo računica ?”.

Treći se uzda u institucije: ,,Gospodin javno izjavljuje ‘Predlagao sam im, da makar tokom ljeta rade dvije smjene, uz naravno jedan dan sedmično slobodan’. Đe su državne institucije da reaguju?
Zna se koliko je zakonom dozvoljeno trajanje prekovremenog rada.
Ovo je sramota!”.

Očigledno nije. Radulović upozorava da je pred ovu sezonu radne snage manje nego prošle godine, a da će iduće godine to biti još veći problem. I Hrvatska se sureće sa sličnim problemom, pa sve više radnika iz okruženja poslove, tokom sezone, nalazi po Dalmaciji. Razlog – prosječna plata u Hrvatskoj premašila je 800 eura, kod nas je 500.

Neki od komentatora na Radulovićev predlog prenijeli su iskustva iz susjedne zemlje: ,,Prošle sezone sam bio u Hrvatskoj, smještaj perfektan, tri obroka, svaki minut posle 22 uveče, svaka nedelja, dvokratno, praznik plaćeno duplo. Radio sam najviše osam sati dnevno uz zagarantovan jedan dan nedeljno slobodan. Osnovna plata 700 eura, plus bakšiš. Znači otprilike oko 1.200 mjesečno”;  ,,Meni je brat otišao ove godine za Dubrovnik da radi u ugostiteljstvu. Ovdje je za stresan posao koji je radio dobijao 300 eura, dok u Dubrovniku za isti rad dobija početnu platu 700 eura, jedan dan nedeljno slobodno, i plaćeni svi porezi i doprinosi. Plus se prema njemu ponašaju krajnje korektno i pošteno. Da se razumijemo, ima i tri obroka i smještaj koji je više nego korektan”.

Međutim, Radulović se ne upoređuje sa Hrvatskom, on se takmiči samo sa najboljima. Prema njegovim riječima u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji plata za ove poslove, koje on nudi, iznosi od 800 do 1.200 eura. Ni u Americi nije, po Raduloviću, ništa bolje: ,,Ako naš radnik ode u SAD da radi kao konobar, sedmična plata u boljem restoranu ili kafeu je oko 350 dolara, a soba studio je oko 1.500 do 1.800 dolara mjesečno, i to udaljena dva sata vožnje do posla. Oni tamo žive od bakšiša”.

A tek u Njemačkoj, to je mučenje: ,,A njima tamo treba da bi preživjeli do 1.500 eura jer poslodavac ne plaća stan. Tamo svi rade dva posla da bi preživjeli. Naš čovjek tamo može i radi dva posla, a ovdje to neće. Ja nemam objašnjenja za ovo. Još jedna uporedba – 500 eura kod nas vrijedi kao 1.500 u Njemačkoj”, ističe Radulović.

Statistika kaže da u Njemačkoj sobarice u hotelima godišnje zarade 19.000 eura, dok čistačice u ugostiteljstvu imaju hiljadu eura više – mjesečno preko 1.600 eura.  Što je po Radulovićevoj računici kao naših 500 i nešto. Znači naš čovjek, kad bi pristao da radi 16 sati, zaradio bi za tri mjeseca 3.600 eura. Kako ne bi imao gdje da ih tokom ljeta potroši, jer samo radi, a ima i hranu i spavanje sve što je potrebno za preživljavanje, te pare bi mu ostale. Ostale mjesece ne teba ni da radi, samo da odmara i tempira formu za sljedeću sezonu u Splendidu, jer ima da troši blizu 500 eura mjesečno, što je kao 1.500 u Njemačkoj.

Radulovićev koncept bi mogao da bude spasonosan ne samo za Crnu Goru već i za region. Samo mu treba omogućiti otvaranje što više hotela i da on snagom svoje argumentacije zaustavi talas ekonomske migracije koji ne jenjava već godinama.

Naravno ima i oprečnih stavova. ,,Već 11 godina živim i radim u Njemačkoj. Vozim viljuškar u jednoj firmi (posao za koji nije potrebna škola), znate crnogorske diplome su ođe nepriznate, pa iz tog razloga nijesam mogao konkurisat za ono za šta sam se školovao u CG. Vidite, gospodine Raduloviću, iznijeli ste par neistina o njemačkim zaradama i njemačkim cijenama. Da Vam iz ličnog iskustva prenesem da ja zarađujem 2760  eura bruto ili 1806 eura neto na poresku klasu 4. Imam dvoje djece i zbog toga su manji odbici. Radno vrijeme, gospodine Raduloviću, mi počinje u 6 izjutra i završava se u 14:15h. Dvije pauze, jedna pola sata, druga 15 minuta. Svaki prekovremeni sat je plaćen 15 posto,  ako je normalna smjena ili 25% ako je od 20:00 časova. Radi se od ponedeljka do petka, subota je na dobrovoljnoj bazi i plaćena je 100 eura neto. Cijena prehrambenih proizvoda je ođe makar 30 posto jeftinija nego u CG, dizel je juče koštao 1.24 eura. Šamponi, prašak za veš i slično duplo jeftinije nego u CG. Na djecu dobijam 400 eura dodatka, od kojih plaćam vrtić 190 eura za mlađeg i produženi boravak 130 eura za starijeg…”, piše jedan od gastarbajtera vidno iznerviran Radulovićevom optimističkom strategijom.

I na koncu što da se radi kad naš čovjek jednostavno neće da radi i doprinosi malo sebi i domovini, a više novobogatašima sa genijalnim idejama i smislom za biznis. ,,Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova vizni režim omekšaju kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije, Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu Pakistan i Indiju. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”, zaključio je Radulović.

Ovaj predlog Radulović uporno ponavlja. Za sada nema ko da ga čuje, a haos traje. A dok institucije ćute, radnika u turizmu i građevinarstvu je sve manje. Većina je otišla u Njemačku. Dnevnica im je ovdje tri a tamo 12 eura. Za sada još niko od njih nije shvatio da je naš euro tri puta vrijedniji od tamošnjeg. Imaju kad.

Nezahvalno je prognozirati u kom će se pravcu ovaj strateški plan razvoja turizma dalje razvijati. Ne zaboravimo, Radulović je predsjednik  Crnogorskog turističkog udruženja, uglednik vladajućih Socijaldemokrata, čovjek sa brojnim priznanjima u turizmu, tokom sezone, i mimo nje, medijski najviše eksponiran kada su turistički uspjesi u pitanju…  Umjesto zaključka prenosimo nedavnu raspravu iz jednog podgoričkog lokala: ,,Je li moguće da ovo priča. Da li ti ljudi uopšte imaju veze sa realnošću”, glasno komentariše jedan mladić. Drugi ironično tvrdi da tu ima istine, dok treći prekida nešto što liči na početak uobičajene rasprave, riječima: ,,Ne, oni se samo sprdaju sa nama”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA CAREVIĆA, PREDSJEDNIKA BUDVE: Volan, koze, gradonačelnička fotelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čime je sve ispisana biografija predsjednika opštine Budva i  šta se pod njegovom upravom dešava u metropoli cnogorskog turizma

 

“Gospodine predsjedniče, više bi me poštovale Vaše koze nego Vi!” Kada je ovako nedavno reagovala jedna odbornica budvanskog parlamenta tokom polemike sa predsjednikom Opštne Budva Markom Carevićem, umjetničko ime Bato, mnogi su se prisjetili da u njegovoj  predpolitičkoj biografiji počasno mjesto ima i odrednica vlasnik farme koza u rodnoj Krimovici.

“Za sad ih imam oko 115, sor­ta al­pin­ka i bal­ka­nika, a oče­ku­je­mo iz Srem­ske Mi­tro­vi­ce još 100 al­pin­ki”, pohvalio se Carević početkom 2016. godine u razgovoru za Dan.

Carević vjerovatno tada nije ni sanjao da će jednog dana zasjesti u fotelju gradonačelnika turističke metropole Crne Gore. Trenutno, kako je nedavno kazao, ima pet farmi sa hiljadu grla stoke.

I još nešto iz 2016. Otkrio je i ovo: “Pro­šle go­di­ne nam je sva­ka gla­vi­ca cr­nog lu­ka bu­kval­no bi­la od po ki­lo­gram”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo