Povežite se sa nama

MONITORING

ZELENAŠENJE SPOJILO VLADAJUĆE I KRIMINALNE KRUGOVE: Kriminalci bez straha, žrtve bez nade

Objavljeno prije

na

bujic

Izgleda da je izvjesno: tužiocu Višeg tužilaštva u Podgorici Gruju Radonjiću sudiće se zbog zelenašenja. Radonjić je optužen da je podgoričkom preduzetniku Danilu Pejoviću, „iskoristivši njegove teške prilike i nuždu”, u aprilu 2014. pozajmio 30 hiljada eura uz mjesečnu kamatu od 3,33 odsto (hiljadu eura mjesečno), I na taj način zaradio nešto manje od 45 hiljada eura (glavnica duga ostala je ista).

Nakon višemjesečnih provjera i kalkulacija, kotorsko Osnovno tužilaštvo nedavno je prelomilo i podiglo optužnicu, a Osnovi sud u Podgorici je potvrdio. Potrebno je još samo pronaći sudsko vijeće spremno da se prihvati ovog posla.

Već je dvoje sudija Osnovnog suda u Podgorici, kojima je ovaj predmet dodijeljen tzv. principom slučajne dodjele predmeta, tražilo izuzeće zbog prijateljskog odnosa sa optuženim. To bi, pretpostavlja se, mogli uraditi manje – više sve sudije tog suda, pošto je Radonjić godinama radio u podgoričkom Osnovnom tužilaštvu. Zato je, u konačnom, od Vrhovnog suda zatraženo da ovaj predmet premjesti („delegira”) u neki drugi sud u Crnoj Gori.

Paralelno, pravosudnim kuloarima kruže spekulacije da je crnogorskim prevosuđem zavladao strah od mogućnosti da Grujo Radonjić, braneći sebe, otvori pandorinu kutiju, u najmanju ruku, neobičnih finansijsko-savjetodavnih odnosa između pojedinih sudija, tužilaca, advokata i notara sa jedne strane i – manje-više kontroverznih, ali uticajnih i moćnih – ljudi iz biznisa i politike koji su višak svog novca, često bez elementarnih dokaza o njegovom legalnom porijeklu, plasirali u biznis sa nekretninama i ilegalne finansijske operacije na sivom tržištu. U narodu poznate kao zelenašenje (kamatarenje).

Zato se, navodno, i na odluku o podizanju optužnice protiv Radonjića čekalo skoro godinu dana iako je tužilaštvo, zahvaljujući prisluškivanju optuženog, od prvog dana istrage imalo dovoljno dokaza protiv njega. Kao i protiv još nekoliko osoba (Nikola Pajović, Aleksandar i Aleksandra Đurapčević), nedavno optuženih za zelenašenje na račun Danila Pejovića.

Sve su to, ponovimo, prije suđenja i presude – samo kuloarske glasine. Sem činjenice da je zelenašenje dugovječan i rasprostranjen biznis u Crnoj Gori.

O tome svjedoči još jedna skorašnja priča. Barska policija uhapsila je šest osoba za koje se sumnja da su zelenašile, saopšteno je početkom nedjelje iz Uprave policije. Policija je kao organizatora ove kriminalne grupe imenovala Šćepana Bujića, mladića koji je Crnu Goru podigao na noge u februaru 2013. kada je, kao 22-godišnjak, ubio braću Dejana i Ljubimira Gojčanina. Zbog čega je pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.

Policija je pretresom u Baru pronašla „veću količinu” novca, dok je u Bujićevoj ćeliji nađena evidencija dužnika i njihovih uplata/isplata. ,,Sumnja se da su osumnjičena njemu bliska lica, za njegov račun, na ovaj način davala novac na tzv. zelenašku kamatu dok je on organizovao i osobe koje su se bavile preuzimanjem dobiti – kamate…”, saopšteno je iz Uprave policije.

Medijima nije trebalo mnogo da doznaju kako se među uhapšenima nalaze Bujićevi tast, tašta, svastika i supruga (Trajko, Olivera, Milica Lutovac i Tamara Bujić). A da je riječ o uhodanom porodičnom biznisu znaju svi koji nijesu zaboravili da je Šćepanov otac Vasilije Bujić decenijama unazad, od ovdašnje policije, označavan kao navodni vođa jednog od šest barskih kriminalnih klanova, čija su specijalnost reket i zelenašenje.

I pored toga, najstariji član familije Bujić vrijeme je, uglavnom, provodio na slobodi. Ako se nije liječio od rana zadobijenih u nekom od brojnih vatrenih okršaja na barskim ulicama u kojima je učestvovao. O ekspeditivnosti policije i pravosuđa prema Vasiliju Bujiću svjedoči i to da je 2012. osuđen na godinu i tri mjeseca zatvora za ubistvo u pokušaju od prije sedamnaest godina (dobro ste pročitali -17). Precizno, iz 1995. godine. Treba li pominjati da najstariji član porodice dosuđenu kaznu nije izdržavao do kraja, pošto je u međuvremenu pomilovan (amnestiran)?

Da bi priča i u ovoj ravni imala prepoznatljiv kontinuitet – supruga i tazbina Šćepana Bujića je, nakon minimalnog zadržavanja u pritvoru, puštena da se brani sa slobode. Bez obzira na činjenicu da se većina procesa optuženima za zelenašenje završi tako što svjedoci i oštećeni tokom sudskog postupka, ako ne već u istrazi, promijene priču i „zaborave” sve što bi moglo teretiti optužene.

A ni to nije slučajno. Teško da ste primjetili – objavljeno je jednom, „u dnu novina”: policajac kome je dokazano da je zelenaša pod istragom obavještavao o tome ko i kada dolazi da da iskaz u njegovom predmetu, kažnjen je premještajem na drugo radno mjesto!?

Otud kao rezultat imamo više nego poraznu statistiku. Poslednje zvanične podatke o zelenašenju dobili smo od policije prije više od pet godina.

Tada je, u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, iznijeta procjena da se zelenašenjem u državi bavi ,,oko 200 ljudi”. Preciznije podatke dobili smo naredne godine, kada je direktor UP Slavko Stojanović rekao da policija u svojoj evidenciji ima 234 zelenaša, od čega su njih 37 označeni kao pripadnici organizovanih kriminalnih grupa.

Računica nije obuhvatala utjerivače dugova koji za račun zajmodavaca obilaze neredovne platiše i prijetnjama, pesnicama, a nerijetko i oružjem podsjećaju na dospjele obaveze. Koje iz mjeseca u mjesec, po pravilu, bivaju sve veće (prema podacima Uprave policije najveća prijavljena zelenaška kamata registrovana je u Nikšiću, i iznosila je 40 odsto mjesečno. Na zajam od 1.000 eura dužnik je plaćao mjesečnu kamatu od 400 eura. Kad nije mogao da plaća prebijen je na ulici, pa je slučaj završio u policiji. Na pomen Nikšića, valja pomenuti kako se u medijskim arhivama ne može pronaći epilog slučaja iz 2015. kada je lokalni zelenaš od svoje žrtve – policajca, za zalog uzeo službeni pištolj.

Prema pet godina staroj Procjeni a to su, ponovimo, poslednji zvanični podaci na temu zelenašenja, ta ilegalna industrija u svakom trenutku okreće više od 30 miliona eura. A zelenaši i njihovi pomagači od svojih klijenata – milom ili silom – izvlače godišnji profit od približno 70 miliona eura!

Sve to izgleda mnogo manje dramatično kada se pogleda statistika tužilaštva. U Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za prošlu godinu stoji da je zbog zelenašenja ‘17. prijavljeno 11 ljudi. Dok ih je godinu ranije bilo tri puta više (32 lica). Potom su državni tužioci odbacili polovinu (6) prijavljenih slučajeva. „Kod suda u radu bilo je optuženje protiv 12 lica”, navodi se u Izvještaju, „protiv tri lica donijeta je osuđujuća presuda, od čega protiv dva lica kazna zatvora, a protiv jednog lica rad u javnom interesu”.

Prema slovu zakona, predviđena zatvorska kazna za zelenašenje kreće se od jedne do osam godina zatvora. Uz dodatnu novčanu kaznu. Sudovi, ipak, i u rijetkim slučajevima kad osude kamataše dosuđuju uslovne, ili zatvorske kazne kraće od godinu dana. I nikome ne pada na pamet da pokrene postupak ispitivanja porijekla novca koji je plasiran pod zelenaškim kamatama.

Možda je s tim u vezi: od osamostaljenja Crne Gore imali smo barem jedno ubistvo u kome optuženi (arhitekta po struci) tvrdi da je ubio svog kamataša zbog bezizlazne situacije u kojoj se našao: pozajmio je sedam, vratio više od 100 hiljada eura a ubijeni mu je, tvrdi ubica, prijetio da će mu silovati ćerku i snimak objaviti, ukoliko ne proda vikendicu kako bi ,,izravnali račune”.

Ko će biti sljedeći unesrećeni?

I, da li makar nekoga grize savjest što su ovdašnji zelenaši, nakon ulica, lokala, sportskih borilišta i policijskih stanica svoj rad proširili na sudnice i zatvorske ćelije. Ili je i to cijena trnazicije bez kraja i pravila.

Zelenašenje kroz crnogorsku istoriju

Istoričari se slažu da procvat zelenaštva u Crnoj Gori počinje u vrijeme vladavine dinastije Petrović. Eru Petra II Petrovića Njegoša obilježili su i zelenaški poslovi njegovog brata Pera Tomova, predsjednika tadašnjeg crnogorskog Senata koji je, prema istorijskim zabilješkama, bio jedan od najsurovijih kamataša u podužoj istoriji ovog posla u Crnoj Gori. ,,Vladika Rade se uporno borio protiv tog velikog zla, jer su rokovi pozajmljivanja novca bili kratki, a kamate veoma visoke, što je korisnike kredita često lišavalo sve pokretne i nepokretne imovine, a ponekad i golog života”, piše Vasilije Milić u knjizi Novac i banke u Crnoj Gori. I konstatuje da je Njegoš ,,u tome imao malo uspjeha”.

O nastavku porodičnog biznisa u vrijeme knjaza Danila pisao je u Monitoru istoričar Dragutin Papović (Crnogorski karteli i tajkuni) ,,Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom se upravljalo po principu složne braće i odanih moćnika”, piše Papović, ,,na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovačke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrović (otac kralja Nikole)”.

Papović navodi kako su vojvoda Mirko i njegov sin Nikola, tadašnji knjaz, 1864. osnovali Založnicu crnogorsku, prvi novčani zavod u Crnoj Gori. ,,Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su knjaz Nikola i njegova tajkunska družina, koju su činile brojne ustaničke i dvorske vojvode”. Papović je u Monitoru detaljno opisao zasluge i imetak vojvoda Boža Petrovića, Petra Vukotića, Novice Cerovića, Maša Vrbice i Marka Miljanova. Ipak, piše on „ borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio pivski vojvoda Lazar Sočica, koji je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Sve to je stekao beskrupuloznim zelenašenjem uglavnom pivskih seljaka”.

Kao najmoćnijeg zelenaša s kraja XIX i početka XX vijeka istoričari navode nikšićkog popa Đoka Mijuškovića. Ogromno bogatstvo, kao i veze na dvoru, omogućili su mu da sina Lazara školuje u Parizu. Lazar Mijušković je 1905. godine postao predsjednik prve ustavne vlade.

Istoričari navode da je masovno iseljavanje ugnjetene i obespravljene sirotinje iz Crne Gore – prvo u Srbiju, a onda u Ameriku – bilo jedna od posljedica „zelenaške ekonomije”.

Sami zaključite šta se u međuvremenu promijenilo. I da li je išta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo