Izgleda da je izvjesno: tužiocu Višeg tužilaštva u Podgorici Gruju Radonjiću sudiće se zbog zelenašenja. Radonjić je optužen da je podgoričkom preduzetniku Danilu Pejoviću, „iskoristivši njegove teške prilike i nuždu”, u aprilu 2014. pozajmio 30 hiljada eura uz mjesečnu kamatu od 3,33 odsto (hiljadu eura mjesečno), I na taj način zaradio nešto manje od 45 hiljada eura (glavnica duga ostala je ista).
Nakon višemjesečnih provjera i kalkulacija, kotorsko Osnovno tužilaštvo nedavno je prelomilo i podiglo optužnicu, a Osnovi sud u Podgorici je potvrdio. Potrebno je još samo pronaći sudsko vijeće spremno da se prihvati ovog posla.
Već je dvoje sudija Osnovnog suda u Podgorici, kojima je ovaj predmet dodijeljen tzv. principom slučajne dodjele predmeta, tražilo izuzeće zbog prijateljskog odnosa sa optuženim. To bi, pretpostavlja se, mogli uraditi manje – više sve sudije tog suda, pošto je Radonjić godinama radio u podgoričkom Osnovnom tužilaštvu. Zato je, u konačnom, od Vrhovnog suda zatraženo da ovaj predmet premjesti („delegira”) u neki drugi sud u Crnoj Gori.
Paralelno, pravosudnim kuloarima kruže spekulacije da je crnogorskim prevosuđem zavladao strah od mogućnosti da Grujo Radonjić, braneći sebe, otvori pandorinu kutiju, u najmanju ruku, neobičnih finansijsko-savjetodavnih odnosa između pojedinih sudija, tužilaca, advokata i notara sa jedne strane i – manje-više kontroverznih, ali uticajnih i moćnih – ljudi iz biznisa i politike koji su višak svog novca, često bez elementarnih dokaza o njegovom legalnom porijeklu, plasirali u biznis sa nekretninama i ilegalne finansijske operacije na sivom tržištu. U narodu poznate kao zelenašenje (kamatarenje).
Zato se, navodno, i na odluku o podizanju optužnice protiv Radonjića čekalo skoro godinu dana iako je tužilaštvo, zahvaljujući prisluškivanju optuženog, od prvog dana istrage imalo dovoljno dokaza protiv njega. Kao i protiv još nekoliko osoba (Nikola Pajović, Aleksandar i Aleksandra Đurapčević), nedavno optuženih za zelenašenje na račun Danila Pejovića.
Sve su to, ponovimo, prije suđenja i presude – samo kuloarske glasine. Sem činjenice da je zelenašenje dugovječan i rasprostranjen biznis u Crnoj Gori.
O tome svjedoči još jedna skorašnja priča. Barska policija uhapsila je šest osoba za koje se sumnja da su zelenašile, saopšteno je početkom nedjelje iz Uprave policije. Policija je kao organizatora ove kriminalne grupe imenovala Šćepana Bujića, mladića koji je Crnu Goru podigao na noge u februaru 2013. kada je, kao 22-godišnjak, ubio braću Dejana i Ljubimira Gojčanina. Zbog čega je pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.
Policija je pretresom u Baru pronašla „veću količinu” novca, dok je u Bujićevoj ćeliji nađena evidencija dužnika i njihovih uplata/isplata. ,,Sumnja se da su osumnjičena njemu bliska lica, za njegov račun, na ovaj način davala novac na tzv. zelenašku kamatu dok je on organizovao i osobe koje su se bavile preuzimanjem dobiti – kamate…”, saopšteno je iz Uprave policije.
Medijima nije trebalo mnogo da doznaju kako se među uhapšenima nalaze Bujićevi tast, tašta, svastika i supruga (Trajko, Olivera, Milica Lutovac i Tamara Bujić). A da je riječ o uhodanom porodičnom biznisu znaju svi koji nijesu zaboravili da je Šćepanov otac Vasilije Bujić decenijama unazad, od ovdašnje policije, označavan kao navodni vođa jednog od šest barskih kriminalnih klanova, čija su specijalnost reket i zelenašenje.
I pored toga, najstariji član familije Bujić vrijeme je, uglavnom, provodio na slobodi. Ako se nije liječio od rana zadobijenih u nekom od brojnih vatrenih okršaja na barskim ulicama u kojima je učestvovao. O ekspeditivnosti policije i pravosuđa prema Vasiliju Bujiću svjedoči i to da je 2012. osuđen na godinu i tri mjeseca zatvora za ubistvo u pokušaju od prije sedamnaest godina (dobro ste pročitali -17). Precizno, iz 1995. godine. Treba li pominjati da najstariji član porodice dosuđenu kaznu nije izdržavao do kraja, pošto je u međuvremenu pomilovan (amnestiran)?
Da bi priča i u ovoj ravni imala prepoznatljiv kontinuitet – supruga i tazbina Šćepana Bujića je, nakon minimalnog zadržavanja u pritvoru, puštena da se brani sa slobode. Bez obzira na činjenicu da se većina procesa optuženima za zelenašenje završi tako što svjedoci i oštećeni tokom sudskog postupka, ako ne već u istrazi, promijene priču i „zaborave” sve što bi moglo teretiti optužene.
A ni to nije slučajno. Teško da ste primjetili – objavljeno je jednom, „u dnu novina”: policajac kome je dokazano da je zelenaša pod istragom obavještavao o tome ko i kada dolazi da da iskaz u njegovom predmetu, kažnjen je premještajem na drugo radno mjesto!?
Otud kao rezultat imamo više nego poraznu statistiku. Poslednje zvanične podatke o zelenašenju dobili smo od policije prije više od pet godina.
Tada je, u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, iznijeta procjena da se zelenašenjem u državi bavi ,,oko 200 ljudi”. Preciznije podatke dobili smo naredne godine, kada je direktor UP Slavko Stojanović rekao da policija u svojoj evidenciji ima 234 zelenaša, od čega su njih 37 označeni kao pripadnici organizovanih kriminalnih grupa.
Računica nije obuhvatala utjerivače dugova koji za račun zajmodavaca obilaze neredovne platiše i prijetnjama, pesnicama, a nerijetko i oružjem podsjećaju na dospjele obaveze. Koje iz mjeseca u mjesec, po pravilu, bivaju sve veće (prema podacima Uprave policije najveća prijavljena zelenaška kamata registrovana je u Nikšiću, i iznosila je 40 odsto mjesečno. Na zajam od 1.000 eura dužnik je plaćao mjesečnu kamatu od 400 eura. Kad nije mogao da plaća prebijen je na ulici, pa je slučaj završio u policiji. Na pomen Nikšića, valja pomenuti kako se u medijskim arhivama ne može pronaći epilog slučaja iz 2015. kada je lokalni zelenaš od svoje žrtve – policajca, za zalog uzeo službeni pištolj.
Prema pet godina staroj Procjeni a to su, ponovimo, poslednji zvanični podaci na temu zelenašenja, ta ilegalna industrija u svakom trenutku okreće više od 30 miliona eura. A zelenaši i njihovi pomagači od svojih klijenata – milom ili silom – izvlače godišnji profit od približno 70 miliona eura!
Sve to izgleda mnogo manje dramatično kada se pogleda statistika tužilaštva. U Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za prošlu godinu stoji da je zbog zelenašenja ’17. prijavljeno 11 ljudi. Dok ih je godinu ranije bilo tri puta više (32 lica). Potom su državni tužioci odbacili polovinu (6) prijavljenih slučajeva. „Kod suda u radu bilo je optuženje protiv 12 lica”, navodi se u Izvještaju, „protiv tri lica donijeta je osuđujuća presuda, od čega protiv dva lica kazna zatvora, a protiv jednog lica rad u javnom interesu”.
Prema slovu zakona, predviđena zatvorska kazna za zelenašenje kreće se od jedne do osam godina zatvora. Uz dodatnu novčanu kaznu. Sudovi, ipak, i u rijetkim slučajevima kad osude kamataše dosuđuju uslovne, ili zatvorske kazne kraće od godinu dana. I nikome ne pada na pamet da pokrene postupak ispitivanja porijekla novca koji je plasiran pod zelenaškim kamatama.
Možda je s tim u vezi: od osamostaljenja Crne Gore imali smo barem jedno ubistvo u kome optuženi (arhitekta po struci) tvrdi da je ubio svog kamataša zbog bezizlazne situacije u kojoj se našao: pozajmio je sedam, vratio više od 100 hiljada eura a ubijeni mu je, tvrdi ubica, prijetio da će mu silovati ćerku i snimak objaviti, ukoliko ne proda vikendicu kako bi ,,izravnali račune”.
Ko će biti sljedeći unesrećeni?
I, da li makar nekoga grize savjest što su ovdašnji zelenaši, nakon ulica, lokala, sportskih borilišta i policijskih stanica svoj rad proširili na sudnice i zatvorske ćelije. Ili je i to cijena trnazicije bez kraja i pravila.
Zelenašenje kroz crnogorsku istoriju
Istoričari se slažu da procvat zelenaštva u Crnoj Gori počinje u vrijeme vladavine dinastije Petrović. Eru Petra II Petrovića Njegoša obilježili su i zelenaški poslovi njegovog brata Pera Tomova, predsjednika tadašnjeg crnogorskog Senata koji je, prema istorijskim zabilješkama, bio jedan od najsurovijih kamataša u podužoj istoriji ovog posla u Crnoj Gori. ,,Vladika Rade se uporno borio protiv tog velikog zla, jer su rokovi pozajmljivanja novca bili kratki, a kamate veoma visoke, što je korisnike kredita često lišavalo sve pokretne i nepokretne imovine, a ponekad i golog života”, piše Vasilije Milić u knjizi Novac i banke u Crnoj Gori. I konstatuje da je Njegoš ,,u tome imao malo uspjeha”.
O nastavku porodičnog biznisa u vrijeme knjaza Danila pisao je u Monitoru istoričar Dragutin Papović (Crnogorski karteli i tajkuni) ,,Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom se upravljalo po principu složne braće i odanih moćnika”, piše Papović, ,,na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovačke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrović (otac kralja Nikole)”.
Papović navodi kako su vojvoda Mirko i njegov sin Nikola, tadašnji knjaz, 1864. osnovali Založnicu crnogorsku, prvi novčani zavod u Crnoj Gori. ,,Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su knjaz Nikola i njegova tajkunska družina, koju su činile brojne ustaničke i dvorske vojvode”. Papović je u Monitoru detaljno opisao zasluge i imetak vojvoda Boža Petrovića, Petra Vukotića, Novice Cerovića, Maša Vrbice i Marka Miljanova. Ipak, piše on „ borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio pivski vojvoda Lazar Sočica, koji je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Sve to je stekao beskrupuloznim zelenašenjem uglavnom pivskih seljaka”.
Kao najmoćnijeg zelenaša s kraja XIX i početka XX vijeka istoričari navode nikšićkog popa Đoka Mijuškovića. Ogromno bogatstvo, kao i veze na dvoru, omogućili su mu da sina Lazara školuje u Parizu. Lazar Mijušković je 1905. godine postao predsjednik prve ustavne vlade.
Istoričari navode da je masovno iseljavanje ugnjetene i obespravljene sirotinje iz Crne Gore – prvo u Srbiju, a onda u Ameriku – bilo jedna od posljedica „zelenaške ekonomije”.
Sami zaključite šta se u međuvremenu promijenilo. I da li je išta.
Zoran RADULOVIĆ
IN ENGLISH1 sedmica
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice