Povežite se sa nama

MONITORING

ZELENAŠENJE SPOJILO VLADAJUĆE I KRIMINALNE KRUGOVE: Kriminalci bez straha, žrtve bez nade

Objavljeno prije

na

Izgleda da je izvjesno: tužiocu Višeg tužilaštva u Podgorici Gruju Radonjiću sudiće se zbog zelenašenja. Radonjić je optužen da je podgoričkom preduzetniku Danilu Pejoviću, „iskoristivši njegove teške prilike i nuždu”, u aprilu 2014. pozajmio 30 hiljada eura uz mjesečnu kamatu od 3,33 odsto (hiljadu eura mjesečno), I na taj način zaradio nešto manje od 45 hiljada eura (glavnica duga ostala je ista).

Nakon višemjesečnih provjera i kalkulacija, kotorsko Osnovno tužilaštvo nedavno je prelomilo i podiglo optužnicu, a Osnovi sud u Podgorici je potvrdio. Potrebno je još samo pronaći sudsko vijeće spremno da se prihvati ovog posla.

Već je dvoje sudija Osnovnog suda u Podgorici, kojima je ovaj predmet dodijeljen tzv. principom slučajne dodjele predmeta, tražilo izuzeće zbog prijateljskog odnosa sa optuženim. To bi, pretpostavlja se, mogli uraditi manje – više sve sudije tog suda, pošto je Radonjić godinama radio u podgoričkom Osnovnom tužilaštvu. Zato je, u konačnom, od Vrhovnog suda zatraženo da ovaj predmet premjesti („delegira”) u neki drugi sud u Crnoj Gori.

Paralelno, pravosudnim kuloarima kruže spekulacije da je crnogorskim prevosuđem zavladao strah od mogućnosti da Grujo Radonjić, braneći sebe, otvori pandorinu kutiju, u najmanju ruku, neobičnih finansijsko-savjetodavnih odnosa između pojedinih sudija, tužilaca, advokata i notara sa jedne strane i – manje-više kontroverznih, ali uticajnih i moćnih – ljudi iz biznisa i politike koji su višak svog novca, često bez elementarnih dokaza o njegovom legalnom porijeklu, plasirali u biznis sa nekretninama i ilegalne finansijske operacije na sivom tržištu. U narodu poznate kao zelenašenje (kamatarenje).

Zato se, navodno, i na odluku o podizanju optužnice protiv Radonjića čekalo skoro godinu dana iako je tužilaštvo, zahvaljujući prisluškivanju optuženog, od prvog dana istrage imalo dovoljno dokaza protiv njega. Kao i protiv još nekoliko osoba (Nikola Pajović, Aleksandar i Aleksandra Đurapčević), nedavno optuženih za zelenašenje na račun Danila Pejovića.

Sve su to, ponovimo, prije suđenja i presude – samo kuloarske glasine. Sem činjenice da je zelenašenje dugovječan i rasprostranjen biznis u Crnoj Gori.

O tome svjedoči još jedna skorašnja priča. Barska policija uhapsila je šest osoba za koje se sumnja da su zelenašile, saopšteno je početkom nedjelje iz Uprave policije. Policija je kao organizatora ove kriminalne grupe imenovala Šćepana Bujića, mladića koji je Crnu Goru podigao na noge u februaru 2013. kada je, kao 22-godišnjak, ubio braću Dejana i Ljubimira Gojčanina. Zbog čega je pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.

Policija je pretresom u Baru pronašla „veću količinu” novca, dok je u Bujićevoj ćeliji nađena evidencija dužnika i njihovih uplata/isplata. ,,Sumnja se da su osumnjičena njemu bliska lica, za njegov račun, na ovaj način davala novac na tzv. zelenašku kamatu dok je on organizovao i osobe koje su se bavile preuzimanjem dobiti – kamate…”, saopšteno je iz Uprave policije.

Medijima nije trebalo mnogo da doznaju kako se među uhapšenima nalaze Bujićevi tast, tašta, svastika i supruga (Trajko, Olivera, Milica Lutovac i Tamara Bujić). A da je riječ o uhodanom porodičnom biznisu znaju svi koji nijesu zaboravili da je Šćepanov otac Vasilije Bujić decenijama unazad, od ovdašnje policije, označavan kao navodni vođa jednog od šest barskih kriminalnih klanova, čija su specijalnost reket i zelenašenje.

I pored toga, najstariji član familije Bujić vrijeme je, uglavnom, provodio na slobodi. Ako se nije liječio od rana zadobijenih u nekom od brojnih vatrenih okršaja na barskim ulicama u kojima je učestvovao. O ekspeditivnosti policije i pravosuđa prema Vasiliju Bujiću svjedoči i to da je 2012. osuđen na godinu i tri mjeseca zatvora za ubistvo u pokušaju od prije sedamnaest godina (dobro ste pročitali -17). Precizno, iz 1995. godine. Treba li pominjati da najstariji član porodice dosuđenu kaznu nije izdržavao do kraja, pošto je u međuvremenu pomilovan (amnestiran)?

Da bi priča i u ovoj ravni imala prepoznatljiv kontinuitet – supruga i tazbina Šćepana Bujića je, nakon minimalnog zadržavanja u pritvoru, puštena da se brani sa slobode. Bez obzira na činjenicu da se većina procesa optuženima za zelenašenje završi tako što svjedoci i oštećeni tokom sudskog postupka, ako ne već u istrazi, promijene priču i „zaborave” sve što bi moglo teretiti optužene.

A ni to nije slučajno. Teško da ste primjetili – objavljeno je jednom, „u dnu novina”: policajac kome je dokazano da je zelenaša pod istragom obavještavao o tome ko i kada dolazi da da iskaz u njegovom predmetu, kažnjen je premještajem na drugo radno mjesto!?

Otud kao rezultat imamo više nego poraznu statistiku. Poslednje zvanične podatke o zelenašenju dobili smo od policije prije više od pet godina.

Tada je, u dokumentu Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori, iznijeta procjena da se zelenašenjem u državi bavi ,,oko 200 ljudi”. Preciznije podatke dobili smo naredne godine, kada je direktor UP Slavko Stojanović rekao da policija u svojoj evidenciji ima 234 zelenaša, od čega su njih 37 označeni kao pripadnici organizovanih kriminalnih grupa.

Računica nije obuhvatala utjerivače dugova koji za račun zajmodavaca obilaze neredovne platiše i prijetnjama, pesnicama, a nerijetko i oružjem podsjećaju na dospjele obaveze. Koje iz mjeseca u mjesec, po pravilu, bivaju sve veće (prema podacima Uprave policije najveća prijavljena zelenaška kamata registrovana je u Nikšiću, i iznosila je 40 odsto mjesečno. Na zajam od 1.000 eura dužnik je plaćao mjesečnu kamatu od 400 eura. Kad nije mogao da plaća prebijen je na ulici, pa je slučaj završio u policiji. Na pomen Nikšića, valja pomenuti kako se u medijskim arhivama ne može pronaći epilog slučaja iz 2015. kada je lokalni zelenaš od svoje žrtve – policajca, za zalog uzeo službeni pištolj.

Prema pet godina staroj Procjeni a to su, ponovimo, poslednji zvanični podaci na temu zelenašenja, ta ilegalna industrija u svakom trenutku okreće više od 30 miliona eura. A zelenaši i njihovi pomagači od svojih klijenata – milom ili silom – izvlače godišnji profit od približno 70 miliona eura!

Sve to izgleda mnogo manje dramatično kada se pogleda statistika tužilaštva. U Izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za prošlu godinu stoji da je zbog zelenašenja ‘17. prijavljeno 11 ljudi. Dok ih je godinu ranije bilo tri puta više (32 lica). Potom su državni tužioci odbacili polovinu (6) prijavljenih slučajeva. „Kod suda u radu bilo je optuženje protiv 12 lica”, navodi se u Izvještaju, „protiv tri lica donijeta je osuđujuća presuda, od čega protiv dva lica kazna zatvora, a protiv jednog lica rad u javnom interesu”.

Prema slovu zakona, predviđena zatvorska kazna za zelenašenje kreće se od jedne do osam godina zatvora. Uz dodatnu novčanu kaznu. Sudovi, ipak, i u rijetkim slučajevima kad osude kamataše dosuđuju uslovne, ili zatvorske kazne kraće od godinu dana. I nikome ne pada na pamet da pokrene postupak ispitivanja porijekla novca koji je plasiran pod zelenaškim kamatama.

Možda je s tim u vezi: od osamostaljenja Crne Gore imali smo barem jedno ubistvo u kome optuženi (arhitekta po struci) tvrdi da je ubio svog kamataša zbog bezizlazne situacije u kojoj se našao: pozajmio je sedam, vratio više od 100 hiljada eura a ubijeni mu je, tvrdi ubica, prijetio da će mu silovati ćerku i snimak objaviti, ukoliko ne proda vikendicu kako bi ,,izravnali račune”.

Ko će biti sljedeći unesrećeni?

I, da li makar nekoga grize savjest što su ovdašnji zelenaši, nakon ulica, lokala, sportskih borilišta i policijskih stanica svoj rad proširili na sudnice i zatvorske ćelije. Ili je i to cijena trnazicije bez kraja i pravila.

Zelenašenje kroz crnogorsku istoriju

Istoričari se slažu da procvat zelenaštva u Crnoj Gori počinje u vrijeme vladavine dinastije Petrović. Eru Petra II Petrovića Njegoša obilježili su i zelenaški poslovi njegovog brata Pera Tomova, predsjednika tadašnjeg crnogorskog Senata koji je, prema istorijskim zabilješkama, bio jedan od najsurovijih kamataša u podužoj istoriji ovog posla u Crnoj Gori. ,,Vladika Rade se uporno borio protiv tog velikog zla, jer su rokovi pozajmljivanja novca bili kratki, a kamate veoma visoke, što je korisnike kredita često lišavalo sve pokretne i nepokretne imovine, a ponekad i golog života”, piše Vasilije Milić u knjizi Novac i banke u Crnoj Gori. I konstatuje da je Njegoš ,,u tome imao malo uspjeha”.

O nastavku porodičnog biznisa u vrijeme knjaza Danila pisao je u Monitoru istoričar Dragutin Papović (Crnogorski karteli i tajkuni) ,,Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom se upravljalo po principu složne braće i odanih moćnika”, piše Papović, ,,na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovačke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrović (otac kralja Nikole)”.

Papović navodi kako su vojvoda Mirko i njegov sin Nikola, tadašnji knjaz, 1864. osnovali Založnicu crnogorsku, prvi novčani zavod u Crnoj Gori. ,,Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su knjaz Nikola i njegova tajkunska družina, koju su činile brojne ustaničke i dvorske vojvode”. Papović je u Monitoru detaljno opisao zasluge i imetak vojvoda Boža Petrovića, Petra Vukotića, Novice Cerovića, Maša Vrbice i Marka Miljanova. Ipak, piše on „ borbu za nezavisnu Crnu Goru najbolje je naplatio pivski vojvoda Lazar Sočica, koji je uspio da za dvije decenije stekne 15 mlinova i valjaonica, preko 1.000 grla sitne i krupne stoke i preko 1.500 rala zemlje. Sve to je stekao beskrupuloznim zelenašenjem uglavnom pivskih seljaka”.

Kao najmoćnijeg zelenaša s kraja XIX i početka XX vijeka istoričari navode nikšićkog popa Đoka Mijuškovića. Ogromno bogatstvo, kao i veze na dvoru, omogućili su mu da sina Lazara školuje u Parizu. Lazar Mijušković je 1905. godine postao predsjednik prve ustavne vlade.

Istoričari navode da je masovno iseljavanje ugnjetene i obespravljene sirotinje iz Crne Gore – prvo u Srbiju, a onda u Ameriku – bilo jedna od posljedica „zelenaške ekonomije”.

Sami zaključite šta se u međuvremenu promijenilo. I da li je išta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo