Povežite se sa nama

MONITORING

MEDIJSKE BITKE SRBIJE I CRNE GORE: Od ajkula do patrijarha

Objavljeno prije

na

Kad bi se vjerovalo naslovima u novinama, između Srbije i Crne Gore samo što nije buknuo rat. Možda između fali još samo nekoliko vijesti iz ,,dobro obaviještenih izvora” o ,,gomilanju trupa u blizini srpsko – crnogorske granice”. Niko pouzdano ne zna niti šta je cilj, niti ko vuče konce medijskih sukoba među ,,dva oka u glavi”.

Već nekoliko godina, ljeta počinju tako što beogradski mediji upozoravaju građane na razne pošasti koje ih čekaju ako slučajno odluče da ljeto provedu u Crnoj Gori.

Lani je sezona počela vijestima o tome kako će građanima Srbije za ulazak u Crnu Goru trebati pasoš. ,,Pitanje načina ulaska naših građana u Crnu Goru izazvalo je interesovanje domaće javnosti nakon što se danas na pojedinim sajtovima pojavila informacija da će našim građanima od 1. jula za ulazak u Crnu Goru biti potreban pasoš. Navodno, ova odluka je deo Zakona o ulasku Crne Gore u NATO”, pronijelo se iz novine u novinu, sa sajta na sajt.

Najčešće je u ovakvim vijestima najvažniji naslov, riječ je o medijima koji računaju na čitaoce koji gledaju samo velika slova. Glasio je: ,,U Crnu Goru obavezno sa pasošem? Evo šta je istina”. Pokazalo se, eto, da istina nije – ništa.

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije, Uprava pogranične policiije Srbije i Upravi policije Crne Gore, izjasnili su se da se ništa nije promijenilo u režimu ulaska građana Srbije u Crnu Goru. Može se, i u članicu NATO saveza, sa ličnom kartom.

,,To je činjenica da je CG ipak turistička destinacija koja je u razvoju i kao takva smeta mnogima. Iz određenih regiona, po navici početkom sezone i tokom njenog odvijanja postoji negativna kampanja koja se najviše bazira na netačnim informacijama”, analizirao je za Skala radio Dragan Ivančević, predsjedenik Odbora za turizam i ugostiteljstvo u Privrednoj komori Crne Gore

Kad se prebrine granica, na red stižu analize isplativosti ljetovalja u Crnoj Gori. “Srbija Danas” već u junu je upozorila na ,,tri razloga zbog kojih Srbi kada im pomenete letovanje u Crnoj Gori kažu TAMO VIŠE NIKAD”.

Drastična skupoća, nedostatak pažnje prema gostima iz Srbije i loši putevi, razlozi su zbog kojih se preporučuje izbjegavanje ljetovanja u Crnoj Gori. Bar pola je, ako ćemo pravo, istina.

,,Deru nas Srbe”, upozorio je Srpski telegraf i objasnio da ,,Odmor u Crnoj Gori ovog leta košta kao tri odmora u Grčkoj! Crnogorci su iskoristili poplave na grčkom primorju da cene hrane i smeštaja podignu do nebesa”.

Za najkrupnije naslove ostaju – ajkule.

Srbija Danas, 18. jula 2018. ,,Horor u Crnoj Gori! Vest o kojoj mediji nisu smeli da pišu: Ajkula pojela čoveka, mladić prepolovljen”. Ko odmah ne padne u nesvijest od straha, u tekstu može da pročita: “Iako je juče ulovljena ajkula u Crnoj Gori, jedini poznati napad ajkule na čoveka u crnogorskom podmorju, koji se tragično završio, desio se 13.07.1955. godine”.

Ima još ajkula. ,,PANIKA U CRNOJ GORI U Bečićima turista ugledao AJKULU, policija krenula u potragu za predatorom”.

Uz informaciju da pripadnici Sektora granične policije provjeravaju prijavu turiste koji tvrdi da je u moru u Bečićima vidio ajkulu, objavljen je video snimak pod naslovom ,,Ajkula u plićaku”. Na snimku uredno piše da potiče sa Balearskih ostrva.

Dio teksta iz Vijesti, na koje se Bllic pozvao, u kom je dr Aleksandar Joksimović, ihtiolog iz Instituta za biologiju mora iz Kotora, kazao da se po svemu sudeći, radi o velikom primjerku ribe veliki bucanj, naravno, nije prenijet.

Iako turizam ne može biti ,,neozbiljna”, prave razmjene vatre traju oko ozbiljnijih pitanja. Sa srpske strane: Crnogorci su izmišljeni, njihov jezik takoše, oni podrivaju pravoslavlje, izdali su braću i tako dalje. Sa crnogorske: Srbi su nas okupirali, i opet će, mi živi nećemo u Evropu, ako treba da ,,čekamo” Srbiju” i tome slično.

Prosto: ništa su ajkule i skupoća spram – patrijarha.

Drugi čin drame oko patrijarha Srpske pavoslavne crkve Irineja započele su Dnevne novine. Početkom oktobra objavili su da se pravi spisak Srba kojima će biti zabranjen ulazak u Crnu Goru. Među njima se našao i patrijarh zbog izjave da je crkvi u Crnoj Gori crkvi gore nego pod Osmanlijama, a Srbima nego u NDH.

,,Sve učestaliji i sve bezobzirniji napadi na Crnu Goru koji su posebno intenzivirani posljednjih mjeseci, stvaraju utisak da se prema našoj državi iz Srbije vodi dvostruka politika jedna zvanična linija koju personifikuje predsjednik Aleksandar Vučić i druga, koja je mnogo glasnija, u kojoj prednjače pojedini srpski mediji, razni analitičari i istoričari, predstavnici crkvenih krugova, kao i jedan broj zvaničnika”, konstatuju Dnevne novine i dijagnostikuju: ,,Preko te druge linije u posljednje vrijeme vodi se prava hajka protiv naše države. Iako iz Crne Gore nema reagovanja, ili su krajnje uzdržana, ipak se to na određenim nivoima primjećuje i evidentira”.

Na spisku su, objavile su Dnevne novine, pozivajući se na neimenovane izvore, istoričari Aleksandar Raković i Čedomir Antić, urednici i novinari pojedinih tabloida, ali i neki poznati TV voditelji. “

Srpski tabloidi su, normalno skandalizovani. Kurir: SKANDAL! KOMŠIJE NAPRAVILE SPISAK NEPODOBNIH!

BRUKA DOVIJEKA! DOKLE IDE OVO BEZUMLJE I LUDILO!? Patrijarhu Irineju zabranjen ulazak u Crnu Goru!

Na sledeći skandal nije se drugo čekalo. ,,SKANDAL VEKA! Srpskom patrijarhu Irineju Crnogorci zabranili ulazak u zemlju”, objavili su beogradski mediji pozivajući se na podgoričku Pobjedu. ,,Patrijarhu srpskom Irineju neće biti dozvoljen prelazak crnogorske granice koji je planiran za sjutra”, kazao je crnogorskom listu Pobjeda visoki zvaničnik crnogorske policije, preneseno je na sve strane.

Kad su, konačno, informacije, umjesto od nezvaničnih, stigle iz zvaničnih izvora, bila je suprotna. ,,Patrijarhu Srpske pravoslavne crkve SPC Irineju neće biti zabranjen ulazak u Crnu Goru, jer ne postoje zakonske smetnje koje bi mu onemogućile boravak u našoj zemlji”, saopšteno je iz Uprave policije.

Uzvratni udarac bio je sopreman i tom prilikom: ,,SRPSKOM PATRIJARHU NAJAVLJUJU PAKLENI DOČEK Milo za Irineja spremio jaja i paradajz!”, razvuklo se po stranici časopisa Alo! ,,Patrijarh srpski Irinej trebalo bi sutra da se pojavi na podgoričkom aerodromu, a kako stvari stoje, i pored niza pretnji tamošnjeg režima, ovoga puta će mu biti omogućeno da obiđe vernike SPC.

Ipak, Milo Đukanović ne bi bio to što jeste da patrijarhu nije spremio iznenađenje! Naime, crnogorska bezbednosna služba organizuje huligane koji bi ispred Cetinjskog manastira trebalo da napadnu patrijarha”.

Biju naši, al’ biju, bogme i njihovi. Crna Gora je takva zemlja da su ,,naši” i ,,njihovi” relativna i fluidna kategorija.

Uzvratni udarac Dnevnih novina glasio je: ,,Patrijarh Jovan je Irinejeva viza za ulazak u Crnu Goru”. Irinej se, kažu, ,,provukao” zbog ,,čina uvažavanja države” prema visokom gostu. ,,Patrijarh srpski Irinej neće danas biti zadržan prilikom ulaska u Crnu Goru zbog poštovanja prema patrijarhu antiohijskom i cijelog Istoka Jovanu Desetom.”

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej u Crnu Goru je zapravo stigao kao neka vrsta gosta-domaćina. U posjeti SPC nekoliko dana je bio patrijarh antiohijski i cijelog Istoka Jovan X i onda su zajedno stigli u Crnu Goru. Dočekao ih je mitropolit Amfilohije, bili su u Cetinjskom manastiru, u manastiru Ostrog i u Sabornom hramu u Podgorici. Oktobarski sunčan dan, malo naroda, malo policije, ništa naročito.

Ništa posebno nije se desilo ni u izjavama, što sveštenika, što crnogorskih zvaničnika. Patrijarh Irinej je rekao da smo svi mi Srbi, ali NDH više nije pominjao, premijer Duško Marković je kobajagi očekivao izvinjenje koje nije dobio i najavio da će spisak nepoželjnih, ipak, biti napravljen, ali, nekako, više vezano za ,,bezbjednosno interesantne”

Iako je bilo raznih pokušaja analiziranja čemu ovakva poplava lažnih vijesti, poluvijesti, podmetanja i međusobnog ocrnjivanja treba da služi, pravi odgovor se ne nazire. Jednako su vjerovatne i nevjerovatne mogućnosti da Srbi, medijskim bitkama skreću pažnju sa Kosova, kao i one da srpske i crnogorske vlasti združeno djeluju da bi držale građane Crne Gore u vječitom mraku identitetskih pitanja.

Ne bojte se, dobro biti neće. Rekli bi Srbi. Ili Crnogorci.

Među vihorove

U medijskim bitkama koriste se sva sredstva, osobito analitičari. Tokom tih ofanziva, svako ima svoja posebna oružja. Dok mediji u Srbiji raspolažu širim spektrom istoričara, medijskih stručnjaka, politikologa, stručnjaka za bezbjednost i ostalo, paradržavni mediji u Crnoj Gori mogu se, zbog deficita domaćih, osloniti i na dio stručnjaka ,,pozajmljenih” upravo iz Srbije.

Da Rusija pokreće novi rat protiv Crne Gore koji će sprovoditi preko srpskih medija, pojedinaca, kriminalnih klanova, objasnio je stručnjak za bezbjednost Darko Trifunović, iz Beograda.

On kaže da je scenario koji spremaju Crnoj Gori mnogo gori od onoga što je planirano 2016. ,,Crnoj Gori tek predstoji hibridni rat, sukob. Manifestovaće se na najgori moguću način. Rusija pokreće tu vrstu rata protiv Crne Gore. Ovoga puta neće biti oružana varijanta, već mnogo gore. Pokušaće da posvađaju predsjednika Mila Đukanovića sa premijerom Duškom Markovićem, a i njih obijicu sa direktorom Uprave policije. Dakle, preko medija, priča, kriminalnih klanova… Idu da sruše državnu bezbjednost Crne Gore. Sve kreće iz kibernetičke zone”, rekao je Trifunović. Čudesa.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo