Povežite se sa nama

MONITORING

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA, POLITIKA I NOVAC: Vožnja na račun budućnosti

Objavljeno prije

na

Nijesmo svjesni koliko nam je dobro. Dok nam oči ne otvore oni odozgo. Koji više vide i znaju (o imanju nekom drugom zgodom, mada je to pričana priča).

Riječi nedjelje stigle su iz Milana, gdje je predsjednik Milo Đukanović mamio italijanske investitore da dio svog novca prenesu i sa ove strane Jadrana. Niko u regionu nema kapaciteta da bi, barem srednjoročno, mogao ugroziti dominaciju Crne Gore u „dinamičnosti razvoja”, rekao je Đukanović objašnjavajući da taj optimizam gradi „na investicijama koje su počele ili tek počinju”.

Ta ga je priča vratila u Mrke gdje je prije tačno devet godina, 15. oktobra 2009. u društvu tadašnjih premijera Hrvatske i Srbije Jadranke Kosor i Mirka Cvetkovića, proslavio početak gradnje prve dionice prvog crnogorskog autoputa. Iako je na pravi početak radova trebalo čekati još šest godina Đukanovića optimizam nije napustio. Dok Crna Gora traži način da nadomjesti vrijeme i novac koji gubimo zbog nesposobnosti njegovih najbližih saradnika sa projekta autoput – Radoja Žugića i Ivana Brajovića, resornih ministara finansija i saobraćaja iz vremena ugovaranja „posla stoljeća” – Đukanović ide dalje: „Počinjemo i drugi autoput koji će biti dio Jadransko-jonskog koridora”.

Bez objašnjenja da li ćemo i drugi autoput graditi po modelu Đukanović-Brajović-Žugić: na kredit i bez osiguranja od rizika kursnih razlika, bez generalnog projekta, na dionici koja se skraćuje kako vrijeme odmiče, a na vidjelo izlaze poslovi koje naši pregovarači nijesu ugovorili – slučajno, namjerno ili iz neznanja. Petlja na Smokovcu, pristupne ceste na Mateševu, voda i struja duž autoputa, i ko zna još o čemu će nas naknadno obavijestiti. Godina ili dvije kašnjenja? Osamdeset, 120 ili 200 miliona dodatnih troškova?

Đukanović objašnjava kako je „konfiguracija terena” uslovila da gradimo, vjerovatno, najskuplji kilometar autoputa u Evropi. „Smogli smo snage da to radimo”, kaže. Zadovoljan. On i i svi oko njega.

Šta o tome zna Vlada Duška Markovića? Pretraga vladinog sajta (gov.me) na odziv „jadransko-jonski… (koridor, autoput, cesta)” vraća nas u oktobar 2015. godine kada je Đukanović, kao predsjednik vlade, besjedio na budvanskoj konferenciji Efikasnost pristupanja EU i unapređenje regionalne konkurentnosti: „Za Crnu Goru, a vjerujem i za region u cjelini, posebno su važni sljedeći projekti: dionica Jadransko-jonskog koridora od Debelog brijega do Sukobina; dionica autoputa Bar-Boljare od Mateševa do Andrijevice i obilaznica Podgorica; željeznička pruga Bar – Vrbnica. Izgradnja energetskog podmorskog kabla sa italijanskom kompanijom Terna…”. Od tada – ništa.

Malo toga se promijenilo od Budve do Milana, za nešto više od 1000 dana.

Zna li resorni ministar saobraćaja Osman Nurković da „počinjemo i drugi autoput”? Ili su ga ophrvale brige na nebu i pod zemljom. Ko će naredne tri decenije upravljati aerodromima u Podgorici i Tivtu, te kako, sa bliskim partijskim saradnicima, uzeti što veće učešće u podjeli profita Monteputa, ostvarenog naplatom putarine za prolaz kroz tunel Sozina.

Početkom septembra neko je iz Monteputa odao službenu tajnu, pa smo saznali kako je firma odobrila stambeni kredit od 80 hiljada eura direktoru Jonuzu Mujeviću. Njegova je obaveza da u narednih 20 godina vrati 20 odsto tog iznosa, uz mjesečnu ratu od nepunih 67 eura. Što čini nekih četiri posto direktorove neto plate (1.700 eura) bez bonusa.

Sve je urađeno po zakonu i internim pravilima preduzeća, rekao je Mujević pa se, umjesto da širi priču, pozvao na iskustva prethodnika koji je, pod istim uslovima, 2014. dobio kredit od 75 hiljada eura. Ako ne znate – riječ je o Mujevićevom kolegi iz BS i resornom ministru saobraćaja.

Osman Nurković je prošlog ljeta, kao ministar saobraćaja, od Monteputa dobio 2.800 eura (četiri prosječne plate u firmi) na ime bonusa za 2016. godinu, kada je bio direktor kompanije. Podjelu bonusa ukupne vrijednosti od 100 hiljada eura odobrio je Odbor direktora, navodno, uz blagoslov resornog ministra. Podrazumijeva se da su i članovi borda dobili svoj dio nagrade. Tako su u podjeli novca učestvovali i ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, ministar kulture Aleksandar Bogdanović i nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović.

„Zaslužio sam taj novac. Tunel Sozina je vrlo kompleksan objekat, što ni ja nisam znao prije ulaska u tu firmu”, rekao je ministar saobraćaja. Znanje nije bilo problem.

Aerodromi su slična priča. Najjači argument u prilog njihovog izdavanja u višedecenijski zakup koji se čuo tokom ljetošnje javne rasprave glasio je: treba ga uzeti iz ruku političke eite koja jedan od najvažnijih državnih resursa tretira kao partijski plijen i koristi, prvjenstveno, za zadovoljenje vlastitih političkih i finansijskih interesa.

Nurković i Marković su, sva je prilika, po tom pitanju već napravili plan, animirali savjetnike i zakupce, i sada je nepoznanica samo redosljed poteza nakon kojih će stranci odlučivati o budućnosti nenadoknadivo važnog dijela crnogorske saobraćajne infrastrukture. Brajovićev SD pokušava da im smrsi konce ali su naknadno odlučili da i ne dižu previše prašine, svjesni svoje (ne)moći koja je do punog izražaja došla nakon što je obznanjen način na koji je predsjednik te partije kao višestruku ministar (policije i saobraćaja) upravljao povjerenim resursima. O čemu svjedoče i afere Limenka, Ramada, petlja Smokovac… Od 300 eura, do 30 miliona. Sve za našu stvar.

Podrazumijeva se da SD (nekada dio SDP-a) nije bio sam u tim i mnogim drugim poslovima vijeka. Za svjedoka uzmimo nekadašnju Željeznicu Crne Gore, firmu koja se dičila godišnjim učinkom od četiri miliona putnika i 4,5 miliona tona prevezenog tereta, u međuvremenu podijeljenu na četiri akcionarska društva i dovedenu u situaciju da je dan bez inicidenta na ovdašnjim prugama postao – izuzetak.

Zaslužni – napreduju. Vlada je, krajem septembra, „dala saglasnost” da Rešad Nuhodžić bude novi v.d. direktora Direkcije javnih radova. On je dan D željezničkog saobraćaja u Crnoj Gori – nesreću na Bioču – dočekao kao izvršni direktor ŽCG. Iste večeri je podnio ostavku, da bi nadležni zaključili da niko iz tadašnje uprave ŽCG nije odgovoran zbog toga što je 47 putnika u smrt odvukao neispravan voz, sa nepotpunom posadom, dok je lokomotivom upravljao čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti.

Nuhodžić je prekomandovan na mjesto rukovodioca projekta rekonstrukcije i elektrifikacije pruge Nikšić –Podgorica. Posao je trajao tri puta duže od plana dok je cijena sa početnih 59 narasla na skoro 100 miliona O kvalitetu urađenog svjedočio je, prije pet godina, šef službe unutrašnje kontrole ŽPCG Aco Papić. U izvještaju, nakon koga je smijenjen, Papić notira 31 putni prelaz na pruzi Nikšić – Podgorica i konstatuje da su njih 13 neosigurani dok je još toliko divljih (nema ih u službenim evidencijama).

Nuhodžića je čekala nova dužnost. Zapravo dvije. Bio je vršilac dužnosti generanog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj pri Ministarstvu saobraćaja (ministar Ivan Brajović) i predsjednik borda direktora Željezničke infrastrukture. Jedni kažu – znanje. Drugi tvrde – sreća. Treći samo podsjećaju da je Rešad brat od strica Melvudina Nuhodžića, uticajnog člana Predsjedništva DPS-a, nekadašnjeg predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG i aktuelnog ministra unutrašnjih poslova i javne uprave.

Uglavnom Željeznica je na svom putu ka dnu, pala u ruke i Zariji Franoviću, direkotru Komunalnog preduzeća iz Bara i poslaniku DPS-a koji je, svojevremeno, moćnike zadužio potpisujući amandmane na Zakon o bankama koji su potom poslužili kao osnov za operaciju Prva banka. Franović je vrijeme u Željeznici iskoristio da u firmi zaposli sina, snahu, svoju i ženinu braću, bratanića, svastiku, ćerku od druge svastike… Pa se povukao „iz ličnih razloga”. Nakon što je menadžment kompanije vrhu DPS-a zaprijetio da će objelodaniti anegdote i dokumenta o direktorovom nepotizmu, neznanju, farbanju tunela i kursu jezika u Londonu o trošku firme.

Franović se vratio u Bar. Preko Opštine je stigao do Luke.Tu je prošle godine „na signal iz Vlade” imenovan za izvršnog direktora. Ovih dana sprema mu se, tvrde verzirani, još jedna ostavka „iz ličnih razloga”. Ili smjena. Nakon što je bord ustanovio da je direktor falsifikovao izvještaj o poslovanju za prvih šest mjeseci ove godine. I umjesto gubitaka prikazao dobit od 600 hiljada eura.

Ministar Nurković se ne oglašava. Ali, kažu, drži stvari pod kontrolom. Ako ga nešto ne omete. Autoput na primjer.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo