Povežite se sa nama

MONITORING

SAOBRAĆAJNA INFRASTRUKTURA, POLITIKA I NOVAC: Vožnja na račun budućnosti

Objavljeno prije

na

markovic

Nijesmo svjesni koliko nam je dobro. Dok nam oči ne otvore oni odozgo. Koji više vide i znaju (o imanju nekom drugom zgodom, mada je to pričana priča).

Riječi nedjelje stigle su iz Milana, gdje je predsjednik Milo Đukanović mamio italijanske investitore da dio svog novca prenesu i sa ove strane Jadrana. Niko u regionu nema kapaciteta da bi, barem srednjoročno, mogao ugroziti dominaciju Crne Gore u „dinamičnosti razvoja”, rekao je Đukanović objašnjavajući da taj optimizam gradi „na investicijama koje su počele ili tek počinju”.

Ta ga je priča vratila u Mrke gdje je prije tačno devet godina, 15. oktobra 2009. u društvu tadašnjih premijera Hrvatske i Srbije Jadranke Kosor i Mirka Cvetkovića, proslavio početak gradnje prve dionice prvog crnogorskog autoputa. Iako je na pravi početak radova trebalo čekati još šest godina Đukanovića optimizam nije napustio. Dok Crna Gora traži način da nadomjesti vrijeme i novac koji gubimo zbog nesposobnosti njegovih najbližih saradnika sa projekta autoput – Radoja Žugića i Ivana Brajovića, resornih ministara finansija i saobraćaja iz vremena ugovaranja „posla stoljeća” – Đukanović ide dalje: „Počinjemo i drugi autoput koji će biti dio Jadransko-jonskog koridora”.

Bez objašnjenja da li ćemo i drugi autoput graditi po modelu Đukanović-Brajović-Žugić: na kredit i bez osiguranja od rizika kursnih razlika, bez generalnog projekta, na dionici koja se skraćuje kako vrijeme odmiče, a na vidjelo izlaze poslovi koje naši pregovarači nijesu ugovorili – slučajno, namjerno ili iz neznanja. Petlja na Smokovcu, pristupne ceste na Mateševu, voda i struja duž autoputa, i ko zna još o čemu će nas naknadno obavijestiti. Godina ili dvije kašnjenja? Osamdeset, 120 ili 200 miliona dodatnih troškova?

Đukanović objašnjava kako je „konfiguracija terena” uslovila da gradimo, vjerovatno, najskuplji kilometar autoputa u Evropi. „Smogli smo snage da to radimo”, kaže. Zadovoljan. On i i svi oko njega.

Šta o tome zna Vlada Duška Markovića? Pretraga vladinog sajta (gov.me) na odziv „jadransko-jonski… (koridor, autoput, cesta)” vraća nas u oktobar 2015. godine kada je Đukanović, kao predsjednik vlade, besjedio na budvanskoj konferenciji Efikasnost pristupanja EU i unapređenje regionalne konkurentnosti: „Za Crnu Goru, a vjerujem i za region u cjelini, posebno su važni sljedeći projekti: dionica Jadransko-jonskog koridora od Debelog brijega do Sukobina; dionica autoputa Bar-Boljare od Mateševa do Andrijevice i obilaznica Podgorica; željeznička pruga Bar – Vrbnica. Izgradnja energetskog podmorskog kabla sa italijanskom kompanijom Terna…”. Od tada – ništa.

Malo toga se promijenilo od Budve do Milana, za nešto više od 1000 dana.

Zna li resorni ministar saobraćaja Osman Nurković da „počinjemo i drugi autoput”? Ili su ga ophrvale brige na nebu i pod zemljom. Ko će naredne tri decenije upravljati aerodromima u Podgorici i Tivtu, te kako, sa bliskim partijskim saradnicima, uzeti što veće učešće u podjeli profita Monteputa, ostvarenog naplatom putarine za prolaz kroz tunel Sozina.

Početkom septembra neko je iz Monteputa odao službenu tajnu, pa smo saznali kako je firma odobrila stambeni kredit od 80 hiljada eura direktoru Jonuzu Mujeviću. Njegova je obaveza da u narednih 20 godina vrati 20 odsto tog iznosa, uz mjesečnu ratu od nepunih 67 eura. Što čini nekih četiri posto direktorove neto plate (1.700 eura) bez bonusa.

Sve je urađeno po zakonu i internim pravilima preduzeća, rekao je Mujević pa se, umjesto da širi priču, pozvao na iskustva prethodnika koji je, pod istim uslovima, 2014. dobio kredit od 75 hiljada eura. Ako ne znate – riječ je o Mujevićevom kolegi iz BS i resornom ministru saobraćaja.

Osman Nurković je prošlog ljeta, kao ministar saobraćaja, od Monteputa dobio 2.800 eura (četiri prosječne plate u firmi) na ime bonusa za 2016. godinu, kada je bio direktor kompanije. Podjelu bonusa ukupne vrijednosti od 100 hiljada eura odobrio je Odbor direktora, navodno, uz blagoslov resornog ministra. Podrazumijeva se da su i članovi borda dobili svoj dio nagrade. Tako su u podjeli novca učestvovali i ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić, ministar kulture Aleksandar Bogdanović i nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Kalamperović.

„Zaslužio sam taj novac. Tunel Sozina je vrlo kompleksan objekat, što ni ja nisam znao prije ulaska u tu firmu”, rekao je ministar saobraćaja. Znanje nije bilo problem.

Aerodromi su slična priča. Najjači argument u prilog njihovog izdavanja u višedecenijski zakup koji se čuo tokom ljetošnje javne rasprave glasio je: treba ga uzeti iz ruku političke eite koja jedan od najvažnijih državnih resursa tretira kao partijski plijen i koristi, prvjenstveno, za zadovoljenje vlastitih političkih i finansijskih interesa.

Nurković i Marković su, sva je prilika, po tom pitanju već napravili plan, animirali savjetnike i zakupce, i sada je nepoznanica samo redosljed poteza nakon kojih će stranci odlučivati o budućnosti nenadoknadivo važnog dijela crnogorske saobraćajne infrastrukture. Brajovićev SD pokušava da im smrsi konce ali su naknadno odlučili da i ne dižu previše prašine, svjesni svoje (ne)moći koja je do punog izražaja došla nakon što je obznanjen način na koji je predsjednik te partije kao višestruku ministar (policije i saobraćaja) upravljao povjerenim resursima. O čemu svjedoče i afere Limenka, Ramada, petlja Smokovac… Od 300 eura, do 30 miliona. Sve za našu stvar.

Podrazumijeva se da SD (nekada dio SDP-a) nije bio sam u tim i mnogim drugim poslovima vijeka. Za svjedoka uzmimo nekadašnju Željeznicu Crne Gore, firmu koja se dičila godišnjim učinkom od četiri miliona putnika i 4,5 miliona tona prevezenog tereta, u međuvremenu podijeljenu na četiri akcionarska društva i dovedenu u situaciju da je dan bez inicidenta na ovdašnjim prugama postao – izuzetak.

Zaslužni – napreduju. Vlada je, krajem septembra, „dala saglasnost” da Rešad Nuhodžić bude novi v.d. direktora Direkcije javnih radova. On je dan D željezničkog saobraćaja u Crnoj Gori – nesreću na Bioču – dočekao kao izvršni direktor ŽCG. Iste večeri je podnio ostavku, da bi nadležni zaključili da niko iz tadašnje uprave ŽCG nije odgovoran zbog toga što je 47 putnika u smrt odvukao neispravan voz, sa nepotpunom posadom, dok je lokomotivom upravljao čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti.

Nuhodžić je prekomandovan na mjesto rukovodioca projekta rekonstrukcije i elektrifikacije pruge Nikšić –Podgorica. Posao je trajao tri puta duže od plana dok je cijena sa početnih 59 narasla na skoro 100 miliona O kvalitetu urađenog svjedočio je, prije pet godina, šef službe unutrašnje kontrole ŽPCG Aco Papić. U izvještaju, nakon koga je smijenjen, Papić notira 31 putni prelaz na pruzi Nikšić – Podgorica i konstatuje da su njih 13 neosigurani dok je još toliko divljih (nema ih u službenim evidencijama).

Nuhodžića je čekala nova dužnost. Zapravo dvije. Bio je vršilac dužnosti generanog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj pri Ministarstvu saobraćaja (ministar Ivan Brajović) i predsjednik borda direktora Željezničke infrastrukture. Jedni kažu – znanje. Drugi tvrde – sreća. Treći samo podsjećaju da je Rešad brat od strica Melvudina Nuhodžića, uticajnog člana Predsjedništva DPS-a, nekadašnjeg predsjednika Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG i aktuelnog ministra unutrašnjih poslova i javne uprave.

Uglavnom Željeznica je na svom putu ka dnu, pala u ruke i Zariji Franoviću, direkotru Komunalnog preduzeća iz Bara i poslaniku DPS-a koji je, svojevremeno, moćnike zadužio potpisujući amandmane na Zakon o bankama koji su potom poslužili kao osnov za operaciju Prva banka. Franović je vrijeme u Željeznici iskoristio da u firmi zaposli sina, snahu, svoju i ženinu braću, bratanića, svastiku, ćerku od druge svastike… Pa se povukao „iz ličnih razloga”. Nakon što je menadžment kompanije vrhu DPS-a zaprijetio da će objelodaniti anegdote i dokumenta o direktorovom nepotizmu, neznanju, farbanju tunela i kursu jezika u Londonu o trošku firme.

Franović se vratio u Bar. Preko Opštine je stigao do Luke.Tu je prošle godine „na signal iz Vlade” imenovan za izvršnog direktora. Ovih dana sprema mu se, tvrde verzirani, još jedna ostavka „iz ličnih razloga”. Ili smjena. Nakon što je bord ustanovio da je direktor falsifikovao izvještaj o poslovanju za prvih šest mjeseci ove godine. I umjesto gubitaka prikazao dobit od 600 hiljada eura.

Ministar Nurković se ne oglašava. Ali, kažu, drži stvari pod kontrolom. Ako ga nešto ne omete. Autoput na primjer.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IVAN BRAJOVIĆ  I TUŽILAŠTVO: I Ramada i moralna gromada

Objavljeno prije

na

Objavio:

U slučaju Ramada svi su lagali sem Ivana Brajovića, tvrdi tužilaštvo. Presuda Višeg suda u kojoj jasno piše da i on nije govorio istinu za njih ne važi

 

Nakon baš dugog izviđaja Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je prošle nedjelje prelomilo – u aferi Ramada svi su lagali sem lidera Socijaldemokrata i predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića.

Zbog produženog krivičnog djela davanja lažnog iskaza ODT je podnijelo optužni predlog protiv šest oktivljenih – funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića, kao i zaposlenih u Upravi za željeznicu Kimete Merulić, Jugoslava Becića, Milana Bankovića i direktora Uprave Miroslava Kukavičića i službenice Ministarstva saobraćaja Tanje Dašić.Oni su, kako je to zvanično saopšteno, dali lažni iskaz u septembru 2016. u Specijalnom državnom tužilaštvu, a potom ga ponovili u Višem sudu. Optužni predlog je baziran na činjenicama koje je utvrdio Viši sud u Podgorici u pravosnažnoj presudi kojom je za zloupotrebu državnih resursa osuđen Nebojša Obradović, funkcioner SD.

Za tužilaštvo nema značaja to što je sutkinja Višeg suda u Podgorici Ana Vuković obrazloženju presude kojom je osuđen Obradović navela da su ,,pri­stra­sno i sra­ču­na­to na po­ma­ga­nje okri­vlje­nom” svjedočili Brajović  i ostali, te da je ,, svjedok Ivan Brajović, kao njen predsjednik (SD-a), bili upoznati i sa organizacijom navedena dva skupa od 22. jula 2015. i 14. januara 2016. godine”.

Tužilaštvo to objašnjavaju ovako: ,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Mladena Bojanića protiv Ivana Brajovića, za krivično djelo davanje lažnog iskaza, jer je utvrđeno da prijavljeni pred sudom, u krivičnom postupku, nije lažno svjedočio kada je tvrdio da državni organ (Direkcija za željeznice Crne Gore) nije platio skup partije čiji je predsjednik, već je naveo da nema saznanja da je neki državni organ platio skup te partije”. To je ta pravna finesa – nije imao saznanja. ODT je o ovome odlučivalo više od godinu dana, a njen rukovodilac Ljiljana Klikovac je tri puta odbijala krivičnu prijavu da bi je VDT  tri puta vraćao i nalagao da Klikovac donese zakonsko rješenje.

,,Ne smatram da skupove moje partije treba da plaćaju državni organi. Ne pada mi na pamet da to oni plaćaju. Nemam saznanja ni da je bilo koji državni organ platio bilo koji skup koji je prethodio osnivanju SD-a”, izjavio je Brajović kao svjedok 2017. godine u Višem sudu. Istakao je u sudnici i da smatra da je slučaj iskonstruisan u cilju kompromitacije njegove partije. Državu, stvarno, nije pominjao.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIPREME ZA IZBORE: Sve na stolu, a ruke prazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku ni ne nazire se zakon, neki drugi propis, sporazum ili bilo šta što bi moglo spriječiti DPS da naredne izbore ‘odradi’ upravo onako kako je odradio sve prethodne

 

 

Godinu pred izbore u Crnoj Gori i dalje nema ozbiljnih razgovora o uslovima u kojima će se oni održati. Skupštinski odbor koji je time trebao da se bavi jednom je krenuo da nešto radi, pa je preformulisan. Novi Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva još pokušava da se sastavi. I dalje sa svih strana stižu razne ideje o tome šta bi trebao da radi, svega ima, osim konkretnih, nedaobog, sinhronizovanih zahtjeva opozicije.

“Damjanović je kupio kartu za avion kad je on poletio i više nije bilo mjesta. Avion je bio pun”, kazao je predsjednik Administrativnog odbora Ljuiđ Škrelja tokom rasprave o zahtjevu Posebnog kluba poslanika da Aleksandar Damjanović bude član Odbora za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Odbor će o tome glasati u ponedjeljak.

 

Ako, dakle i kad bude formiran, Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva radiće pod uslovom da svi iz opozicije učestvuju u njegovom radu. Demokrate izjavljuju da neće raditi bez kvoruma, a kvorum je ako su svi tu. S tim što se ne zna da li kad kažu “svi” računaju i Demokratski front koji, u ovom trenutku u radu Odbora ne želi da učestvuje. Hoće li se predomisliti ako Damjanović bude izabran – vidjećemo.

Koje predloge će Odbor razmatrati zasad se zna – okvirno. Implementiraće preporuke OEBS-a/ODIHR-a objavljene nakon prethodnih izbora, baviće se medijskim zakonima i javnim servisom, formiraće specijalno tijelo koje će nadgledati predizborni proces i izbore…

Jednog dana se priča da je mogućnost formiranja tehničke vlade još živa, drugog je uveliko sahranjena.

Demokrate su se juče-prekjuče pojavile sa informacijom da će Odboru predložiti tekst kojim su uređeni pravni mehanizmi “da se prvi naredni generalni izbori za skupštine svih jedinica lokalne samouprave održe u istom terminu”. Istakli su da oko toga sa Demokratama “nema pregovora”, ali se ne zna da li taj predlog podrazumijeva da lokalni izbori budu održani istovremeno sa parlametarnima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo zdravlja se ogradilo od ideje Vesne Miranović, pomoćnice ministra, da se studenti medicine uslove da šest godina ostanu u Crnoj Gori nakon završetka studija. Problem je što njihova predstava o stanju u zdravstvu liči na bajku a ne na našu stvarnost

 

Konačno se neko, iz institucija, odvažio da digne glas protiv odlaska ljekara. Pomoćnica ministra zdravlja i direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu dr Vesna Miranović saopštila je da Ministarstvo zdravlja pokušava da uspostavi model da se studenti medicine, nakon završenih studija, ugovorom obavežu da narednih šest godina rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

,,Izmijenićemo politike, ponudićemo komercijalne uslove za studiranje medicine kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori i studenti će morati da odluče, kada počnu sa studijama, kojim će putem da krenu”, kazala je Miranović i sugerisala ispravni put, pomenuvši ,,moralnu odgovornosti prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ”.

Ideja je lansirana na prošlonedjeljnoj 34. godišnjoj konferenciji Evropskog foruma medicinskih asocijacija (EFMA), koju je organizovala Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG).

Pomoćnica ministra zdravlja je nakon elaboracije, napustila konferenciju. Pojedini su odmah reagovali na ovu najavu, pa je ljekar Vladimir Dobričanin naglasio da je ta deja sporna sa mnogih apsektata, a prije svega aspekta ljudskih prava.

Zamisao pomoćnice ministra  je odmah izazvala veliku pažnju javnosti.  Ona je je dodatno objasnila da je Ministarstvo ovu ideju testiralo sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i ravoj (OECD), a da slijedi testiranje sa Ministarstvom prosvjete, sa Univerzitetom Crne Gore, sa Medicinskim fakultetom, sa strukovnim udruženjima, sa Ljekarskom komorom, sa sindikatima…

Prvi su se izjasnili sindikati. Različito. Predsjednik Sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata dr Vladimir Pavićević je izjavio da je mjera o kojoj je Miranović govorila neophodna za crnogorski zdravstveni sistem. Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić je  kazala da je ta ideja neprihvatljiva.

Dok se debata zahuktala, iz Ministarstva zdravlja su presjekli:  ,,Ideja da će se izmijeniti uslovi i kriterijumi za studente medicine u Crnoj Gori nije stav Ministarstva zdravlja ni Vlade Crne Gore”. Ispada da je dr Miranović govorila u svoje ime.

Na pitanja Monitora povodom ove teme, među kojima je bilo i ovo: Da li Ministarstvo ima podatke koliko je, u posljednjih pet godina, Crnu Goru napustilo medicinskog kadra, iz Ministarstva zdravlja su nam odgovorili saopštenjem. Bajkovitim. Počinje konstatacijom da su zdravstveni radnici stub sistema, pa ako želimo imati kvalitetno zdravstvo, moramo imati zadovoljnog zdravstvenog radnika.

U saopštenju se navodi da Ministarstvo ,,u kontinuitetu kreira ambijent”…  Pa se nabraja da su 322 zaposlena dobila stanove pod povoljnim uslovima, i najavljuju da se na tome neće stati; za energetsku efikasnost u 15 objekata uloženo je 9,5 miliona eura, a biće potrošeno još šest; za savremenu medicinsku opremu utrošeno je 11 miliona eura, tokom ove godine biće potrošeno još pet; ističe se i edukacija… Pa tvrdnja da je samo u protekle dvije godine zdravstveni sistem Crne Gore bogatiji za 234 ljekara specijaliste, dok je trenutno 430 ljekara na specijalizaciji. Situacija je u stvari toliko dobra da se saopštenje završava ovom rečenicom: ,,Da idemo u dobrom pravcu govori i činjenica da sve veći broj ljekara iz centara iz okruženja iskazuje želju da svoj radni angažman zasnuje u ustanovama u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Nakon saopštenja, čitalac samo može da se zapita o čemu govori pomoćnica ministra i stručna javnost, kad se ovoliko ulaže, unapređuje i kreira ambijent.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih godina iz javnog zdravstva otišlo je čak 150 doktora, dio u privatni sektor a dio u inostranstvo.

,,U Ministarstvu se moraju, napokon, odrediti da li doktori odlaze ili dolaze”, kaže za Monitor Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine: ,,Na osnovu podataka Sindikata doktora medicine, u posljednjih pet godina crnogorsko javno zdravstvo napustilo je 10 odsto ljekara. Među njima najviše su zastupljeni mladi, sa tek svršenim studijama, kao i stručnjaci srednje generacije koji su trebali dati snažan doprinos podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite i omogućiti transfer znanja ka mlađim generacijama”.

Doktor medicine u Crnoj Gori nakon završenog fakulteta (koji traje šest godina)  bez specijalizacije ima platu od 550 eura, specijalista (specijalizacija traje od četiri do šest godina) između 636 i 670 eura, a supspecijalista (tri do četiri godine) između 750 i 800 eura. Pa sad  uporedite te plate, profesionalaca čije akademsko školovanje može da traje i preko 15 godina, i plate, privilegije, službene automobile i stanove, političkih i državnih službenika.

Sva sreća da su iz Ministarstva zdravlja konačno shvatili da, kako su saopštili ,,bez zadovoljnog zdravstvenog radnika, nema kvalitetnog zdravstvenog sistema”. Pa su najavili: ,,Jedinstveni stav Ministarstva zdravlja i države Crne Gore da se nađe efikasan način i model da se poboljša standard zdravstvenih radnika, uključujući i mogućnost povećanja zarada”. Mogućnost, ne treba žuriti. Možda da se sačeka 1. decembar za kada je Njemačka najavila potpunu liberalizaciju uslova za prijem ljekara,  pa da ode još par desetina ljekara iz Crne Gore. I onda da se tokom sljedeće godine počne razmatrati povećanje plata ljekarima, ali samo kao krajnja mjera.

Ishitrena najava već je izazvala nedoumice kod dijela studenata medicine.

Ministar zdravlja dr Kenan Hrapović nije se oglašavao. Oglasio se bivši ministar, sadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici dr Miodrag Radunović. U intervjuu Dnevnim novinama, pozivajući se na iskustvo drugih zemalja, preporučio je da se ovaj problem riješi povećanjem zarada zaposlenih u zdravstvu.

Neki od komentara čitalaca-ljekara na ovo spasonosno  rješenje bili su: ,,A đe si bio Radunoviću? Pa ti si bio ministar, što ne uradi nešto za nas ljekare?”; ,,Idem poslije Nove godine. Ne pada mi na pamet da ostanem ovdje. I da vam kažem nije plata prvi uzrok zbog koga odlazim. Idem zbog svoje djece jer ne želim da žive u državi u kojoj nema pravde i zakona i gdje je nepotizam na svakom mjestu”.

Novac nije jedini razlog za odlazak. Primjer pomoćnice ministra zdravlja je šema neodgovornosti. Zvaničnici se pojavljuju na raznim konferencijama, uglavnom da ne kažu ništa i da odmah odu, zbog ,,ranije preuzetih obaveza”. Kada i izjave nešto nesuvislo, pa se i matično ministarstvo ogradi od njih, nema veze. Omaklo im se. Ionako je sve u redu, ljekari iz regiona hrle u CG. Traže se modeli da se opameti domaći kadar, a u studentima probudi patriotska svijest. Sve u svemu, biće to još gore.

 

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE:
Groteska koju svakodnevno živimo

 

,,Izjava gđe Miranović je neodrživa, ishitrena  i krajnje problematična ako se ima u vidu plan Crne Gore da pristupi EU koja je počiva na poštovanju ljudskih prava i sloboda, slobodnom prometu roba, usluga, kapitala, i slobodi kretanja građana zemalja članica.

Ljekari odlaze jer su egzistencijalno ugroženi, često ne mogu da finansiraju skupe edukacije, opterećeni stambenim kreditima po nepovoljnim uslovima, izloženi napadima na radnom mjestu, dobijajući svakodnevnu potvrdu od države koliko su joj bitni, i oni i zdravlje stanovništva.

Čudna je i krajnje neprimjerena strategija unapređenja sistema zdravstvene zaštite zasnovana na zadržavanju  budućih ljekara u Crnoj Gori prijetnjom našim najboljim učenicima, koji umjesto da se motivišu dobrim uslovima za usvajanje medicinskih znanja, koja su im na samom startu uskraćena odlaskom onih od kojih bi, u kliničkim uslovima, najviše naučili, oni se zastrašuju potencijalnim utuženjima jer možda neće biti spremni da rade za platu higijeničarke na Tivatskom aerodromu, ili radnika na naplatnoj rampi tunela Sozina.

Generalna direktorica se na toj udobnoj poziciji u potpunosti zbunila, doktori odlaze jer su loše plaćeni, i neće ih zaustaviti neustavani komad papira koji su jedva punoljetni potpisali na početku studija. Još jednom  javnost je svjedočila neozbiljnoj zamjeni teza od strane Ministarstva zdravlja koja, pored svih problema koji pogađaju region, nailazi na zasluženu pažnju kao fantastičan primjer groteske koju svakodnevno živimo”.

 

LJEKARSKA KOMORA: Nema preciznih podataka

 

Iz Ljekarske komore, na čijem je čelu dr Aleksandar Mugoša, kazali su nam da od dolaska novog rukovodstva vode i Imenike u kojima se unose svi podaci o pojedinačnim kategorijama doktora medicine.

Sekretarka Komore Vesna Bauković za Monitor kaže da su shodno propisima, svaki član Komore, kao i zdravstvene ustanove dužni da Komori prijave svaku promjenu podataka koji su uneseni.

U toku 2018. Ljekarskoj komori obratilo se sedam doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu (Certificate of Good Standing) i potvrde o članstvu i to: šest specijalista i jedan doktor medicine, za odlazak u inostranstvo – tri u Sloveniju, i po jedan u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, dok jedan ljekar nije naveo zemlju u koju odlazi.

U 2019. obratilo se 12 doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu i potvrde o članstvu, osam specijalista i četiri doktora medicine, za odlazak u inostranstvo – dva u Sloveniju, po jedan u Italiju, Švajcarsku, Njemačku, Hrvatsku i njih šest nije navelo zemlju u koju odlazi.

,,Imamo nezvanične informacije da se radi o većem broju doktora medicine koji napuštaju javne zdravstvene ustanove, a o čemu Komora nema tačnih podataka. Takođe, nemamo pouzdane podatke koliko je doktora medicine napuštilo javne zdravstvene ustanove i prešlo na rad u privatne zdravstvene ustanove. Ispunjavanjem obaveze koju članovi imaju, koju smo naveli, Komora bi i u ovom dijelu imala potpune podatke”, kazala je Bauković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo