Povežite se sa nama

MONITORING

DUBROVNIK, 27 GODINA POTOM: To nije statistika, to su ljudi

Objavljeno prije

na

Da se ne zaboravi! Pod tim sloganom Dubrovnik je i ove godine, 1. oktobra obilježio početak „rata za mir” na krajnjem jugu Hrvatske. Koji je, da se ne zaboravi, na dubrovačkom području potrajao do jeseni 1995. godine, ostavljajući iza sebe brojne poginule, ranjene, logoraše, mnoštvo prognanika i izbjeglica iz Grada, Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke, Dubrovačkog primorja, ogromne materijalne štete…

Kao i svakog 1. oktobra u proteklih 27 godina od glasovite agresivne „Operacije Dubrovnik” koju su u jesen ‘91. povele jedinice ondašnje JNA ojačane samoproglašenim i nepozvanim „oslobodiocima” iz Srbije, Crne Gore i Istočne Hercegovine polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na mjestima najtežih stradanja osvježena su sjećanja na najstrašnije dane u novijoj dubrovačkoj povijesti.

Vraćajući se u te dane aktualni predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća Marko Potrebica je na svom FB profilu je podsjetio na „tragične brojke barbarskog napada na dubrovačko područje ističući, uz ostalo, da je u razdoblju od jeseni ‘91 do jeseni ‘95 na krajnjem jugu Hrvatske poginulo 428 hrvatskih branitelja, da je poginulo 116 civila i da je među njima bilo 15-ero djece.

Podsjetio je i na 434 zatočenika s dubrovačkog područja koji su dio „rata za mir” proveli u logorima u Morinju i Bileći; da su oštećenja zabilježena na više od 300 crkvenih objekata, te da su Dubrovčani u vrijeme najžešće agresije (jesen ‘91 – ljeto ‘92) u potpunom vojnom okruženju i blokadi proveli punih 187 dana; da su 138 dana bili bez vode i struje, a skoro isto toliko vremena proveli pod zvukom sirena u skloništima.

Ovo nisu samo prazni statistički podaci, ovo su ljudske sudbine, napominje Potrebica. Ovo su razorene obitelji, izgubljeni ljudski životi. Svi mi koji smo tada bili u Gradu na neki način dio smo ove crne statistike, zaključuje predsjednik dubrovačkog lokalnog parlamenta. I poručuje: „I danas kada dio agresora na naš Grad i Domovinu negira nedjelja koja su počinili, kada djecu uče nekoj svojoj verziji povijesti, kada podižu spomenike propalim ideologijama, važno je uvijek iznova ponavljati razmjere velikosrpskog ludila koje se srušilo na naš Grad. Ne radi vraćanja u prošlost, ne radio osvete i sijanja mržnje- nego radi budućnosti i građenja budućih odnosa na istini i poštivanju žrtve”, ustvrdio je Marko Potrebica.

Tako o „ratu za mir” razmišljaju i javno poručuju aktualni dubrovački čelnici. A što o tim ratnim danima i godinama poraća razmišljaju mlađe generacije na iznimno zanimljiv način opisala je mlada Dubrovkinja Lea Pavlović, rođena 1991. godine. U posebnom prilogu objavljenom na Portalu dubrovniknet.hrLea, među ostalim, zapisuje:

Tog 1. 10. prije 27 godina imala sam nepuna tri mjeseca. Tog 1. 10. kad je počeo rat. Neki moji vršnjaci imaju živa sjećanja iz tog razdoblja, na svu sreću ja ih nemam. Jedino čega se sjećam su vojne čokolade i one zadnje sirene za uzbunu i da mi je trebalo poprilično dugo da prestanem plakati. Ali ipak sam ga proživjela kroz priče i sjećanja svoje obitelji, susjeda i silne materijale koje sam pronašla na internetu.

Sjećam sekako su odmah nakon rata Gradom kolale VHS kazete sa snimkama bombardiranja i razaranja. Možda sam imala nekih sedam, osam godina. Cijela bi se obitelj okupila u dnevnom boravku i te bi se kazete gledale. Sjećam se kako me bilo užasno strah i kako bi stavljala ruke na uši i zatvarala oči. Svaki put bi nakon pet minuta pobjegla. Godinama nisam mogla pogledati niti jedan ratni isječak. Uhvatio bi me preveliki strah i tjeskoba. Ali sam slušala, iako rijetko,kako je bilo za vrijeme rata. I o onim ružnim i onim lijepim trenucima tog perioda. I onda je došla prva godina fakulteta u Zagrebu.

Približavao se 6. 12., a nostalgija za Gradom je nakon par mjeseci bila na vrhuncu. I onda sam se nekako našla na internetu i prvi put počela pregledavati snimke. Prvi put me nije bilo strah. Osjećala sam ogromnu tjeskobu i tugu, ali ne i strah. Preko tih snimaka, osjećala sam se bliže Gradu koji mi je neizmjerno falio. I počela sam drugačije razmišljati o ratu.

Dotad sam ga osjećala kao nešto daleko, kao nešto strano, kao nešto što se mene ne tiče, a sve zbog toga jer ga se ne sjećam. Slažući kockice koje su mi nedostajale , počela sam ga osjećati kao nešto svoje, kao nešto što je obilježilo prve godine mog života.

Zbog njega sam veći dio prve godine života provela u izbjeglištvu, zbog njega nisam mjesecima vidjela ćaću. Do te mjere da sam, kako su mi ispričali, vrištala kad bi me nakon pola godine uzeo u ruke. Ni jedno dijete, ni jedan otac to ne bi smio doživjeti. Možda zbog toga i danas loše reagiram kad zbog nekog razloga moram na dugi period biti odvojena od osoba koje volim. Zbog njega nemam iz te prve godine života „normalne” slike već one iz izbjeglištva. Iako se ne sjećam ničega, zbog njega sam godinama imala noćne more. Nisam imala, kao sve ostale djevojčice lutku kao najdražu igračku, već drvenu pušku.

Od tog mog prvog gledanja snimki prošlo je već nekoliko godina. I moja se percepcija kako sam otkrivala nove informacije i kako su u moj život došle neke nove osobe ponovno promijenila. Da su neke od tih granata malo preciznije pogodile svoje mete, moj bi život bio potpuno drugačiji, jer nekih ljudi u mom životu ne bi bilo.

… Da me nije nostalgija za Gradom natjerala da se upoznam s ratom u Gradu, ne bi mogla brojnim strancima koji su me tijekom sezonskih poslova, vrlo oprezno, kao da paze da me ne uvrijede, pitali da im objasnim što se ovdje događalo.

A opet, nakon svega što sam naučila, mislim da zapravo, ne znam ništa. I drago mi je da nemam vlastita sjećanja. Jer da se sjećam zapaljenog i razrušenog Grada nikad ga više ne bih mogla pogledati istim očima. Ostao bi mi trajno urezan u sjećanje onako ranjen, onako šporak, onako okružen i ostavljen od svijeta i bačen na koljena. Ovako ga gledam onakvog kakav je uvijek i bio i kakav je trebao ostati i kakav je opet danas. Veličanstven, velik i jak”, zapisala je, uz ostalo, mlada Dubrovkinja Lea Pavlović.

Svetionici

U povodu obilježavanja početka „rata za mir” na dubrovačkom području, čemu su hrvatski mediji i ove godine dali veliku pažnju, svakako valja izdvojiti i priloge koje je uz te dane objavio riječki Novi list (NL). Riječki dnevnik podsjetio je na krajnje sumnjivu pogibiju nekadašnjeg komandanta VPS-a Boka kapetana bojnog brojnog broda Krsta Đurovića čiji je helikopter pod i dalje „nepoznatim okolnostima” srušen 5. oktobra. nedaleko Popovića u Konavlima.

S tim u vezi NL podsjeća na izjave ratnog gradonačelnika Dubrovnika i haškog svjedoka Petra Poljanića koji je pred Tribunalom istaknuo kako mu je Đurović kazao da dok je on zapovjednik VPS-a Boka „nijedna granata neće pasti na Dubrovnik”.

NL je također podsjetio i na samoubojstvo crnogorskog admirala Vladimira Barovića na Visu koji je uoči agresije na Dubrovnik odbio izdati zapovijed ondašnjoj floti JRM-a za bombardiranje gradova i naselja u Dalmaciji, što su mu naredili njegovi nadređeni.

Barović je smatrao da je takva suluda naredba u suprotnosti s postulatima crnogorskog poimanja časti. Pri tom je riječki dnevnik podsjetio i na riječi crnogorskog književnika Momira Markovića koji je 1996. godine, među ostalim zapisao kako je „jedini metak u ovom ratu koji je ispaljen, a na koji Crna Gora može biti ponosna, onaj admirala Vladimira Barovića”.

Luko BRAILO

Komentari

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAJAVLJENO NOVO POVEĆANJE AKCIZA NA DUVAN I DUVANSKE PROIZVODE: Švercovane cigarete čekaju nove namete u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. O ima upozorenja da se akcize  ne smiju  povećavati dok država ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta

 

Kada je Vlada Crne Gore 2018. godine povećala akcize na cigarete i druge duvanske proizvode samo u prva četiri mjeseca došlo je do pada legalne prodaje za 25 odsto, dok je eksplodiralo sivo tržište, odnosno roba iz šverca. Iako je država pojačala kontrole i proširila ovlašćenja određenim institucijama, i dalje svaki pušač ima švercera cigareta u svom kraju grada.

Povećanje akciza na duvan i duvanske proizvode biće jedna od mjera poreske politike koja će se primjenjivati od 1. jula. Pored toga, dodatno će se, prema nacrtu Budžeta Crne Gore za 2021. godinu, oporezovati gazirana pića sa dodatkom šećera ili drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju. Uvešće  se akcize i na proizvode od šećera, kakaoa i sladoleda, povećaće se akciza na alkohol i alkoholna pića i markiranje mineralnih ulja (nafte) i njihovih derivata.

Ministar Milojko Spajić očekuje da će od povećanja akciza na duvan i duvanske proizvod prihodovati oko 16,8 miliona eura. Međutim, opozicione i dio partija koje čine vlast upozoravaju da država može mnogo više da izgubi novim povećanjem akciza na cigarete.

„Ovakva odluka Vlade samo će povećati prihode švercerima cigareta koji decenijama kontrolišu šverc cigareta na domaćem tržištu, tako i kada je u pitanju tranzit“, smatra predsjednik mladih Pokreta za promjene Boban Stanišić.

Pošto je potrošnja cigareta u Crnoj Gori konstanta i kreće se između 1.500 i 1.600 tona godišnje, ili oko 2,6 kilograma po stanovniku“,  kaže Stanišić, akcize se ne smiju povećavati dok se ne reguliše šverc cigareta, odnosno dok država Crna Gora ne krene u ozbiljnu borbu sa švercom cigareta. On je istakao da je 2018. godine tržištu trebalo skoro godinu dana da se oporavi i da se prodaja vrati u legalne tokove i to tek nakon smanjenja uvećanih akciza.

Uprava policije i nadležna tužilaštva već su počela sa suzbijanjem cigareta bez akciznih markica na tržištu. Od kada je u medijima, krajem marta, objavljen nacrt Budžeta, istražni organi i organi gonjenja imali su više zapljena nelegalnih cigareta.

Već u prvim danima aprila u Podgorici je pretreseno više lokacija i lišeno slobode  nekoliko osoba u čijim objektima su zaplijenjene cigareta bez akciznih markica. Procjenjuje se da je švercom zaplijenjene količine cigareta pričinjena šteta  po budžet od oko 230 hiljada eura.

Akcija policije i Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, kodnog imena Krajina usmjerena je ka više osoba i grupacija koji čine krivična djela krijumčarenja. Kako su saopštili iz policije, višemjesečnom kriminalističkom obradom Odsjek za suzbijanje privrednog kriminala je u saradnji sa Osnovnim državnim tužilaštvom iz Podgorice prikupio dokaze da su osumnjičeni od 2019. do momenta realizacije predmeta obavili nabavku i distribuciju cigareta bez akcizne markice radi dalje prodaje na ilegalnom tržištu u Crnoj Gori. Ističu da su sprovedenim aktivnostima utvrdili da je na sivo tržište plasirana roba – ,,cigarete u vrijednosti od oko 170.000 eura, dok izvršenim pretresima na više lokacija koje koriste osumnjičeni pronađena i oduzeta roba pripremljena za dalju distribuciju u iznosu od oko 60.000 eura”.

Nekoliko dana kasnije podgorička policija kontrolišući jedan automobil pronašla je 2.000 paklica cigareta bez akciznih markica u vrijednosti od 4.400 eura. Protiv osobe  koja je upravljala vozilom podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljena trgovina.

Crna Gora zvanično je prepoznata kao ruta za šverc cigareta ka Evropskoj uniji još otkad su današnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i nekadašnji predsjednik Momir Bulatović  1998. godine o švercu cigareta raspravljali u predsjedničkoj debati na državnoj televiziji. I više od dvadeset godina kasnije međunarodna zajednica zamjera Crnoj Gori na švercu cigareta – posljednji put u Izvještaju o napretku Evropske komisije (za 2019).

U tom dokumentu se navodi da u dijelu borbe protiv krijumčarenja duvanskih proizvoda u 2019. godini nije bilo presuda za organizovani šverc cigareta. Navode, međutim, da su pokrenuti krivični postupci u tri slučaja velikih razmjera, uključujući jedan slučaj sa 22 osumnjičena.

U izvještaju se navodi da zapljene cigareta bez akciznih markica redovno obavljaju carinski službenici, lokalna i državna policija. Tokom 2019. godine zaplijenjeno je ukupno 1,7 miliona pakli cigareta, vrijednosti oko 3,9 miliona eura. „Međutim, i pored povećanih napora bezbjednosnih službi u ovoj oblasti, i poboljšane saradnje crnogorskih carinskih službi sa međunarodnim partnerima, broj pokrenutih postupaka i dalje je nedovoljan, uzevši u obzir procjenu razmjera šverca cigareta od, prema i preko Crne Gore“, navodi se u izvještaju EK.

Tokom posljednje dvije godine uhapšeno je više službenika Uprave za carine, zapošljenih u Luci Bar. U jednoj akciji Specijalnog državnog tužilaštva prije dvije godine, zbog sumnji u korupciju,  uhapšeno je i procesuirano 17 carinskih službenika u Luci Bar.

Prema izvještaju Evropske kancelarije za suzbijanje prevara (OLAF) šverc cigareta iz luke Bar za tri godine je Evropskoj uniji nanio štetu od oko 70 miliona eura. Istražni organi iz OLAF-a posebno su u izvještaju tretirali šverc iz Crne Gore, koji decenijama izaziva ozbiljne probleme.

U izvještaju OLAF-a piše da je od početka 2015. godine uhvaćeno osam brodova na koje su cigarete natovarene u luci Bar. Ta plovila zaustavljena su u Grčkoj i Španiji. Od ovih osam brodova šest je putovalo za Libiju, a po jedan za Kipar i Liban. Na tim brodovima zaplijenjeno je oko 350 miliona cigareta vrijednih 70 miliona eura.

Uprkos potencijalnim problemima i prethodnim iskustvom, iz Vlade je saopšteno da se akcizna politika za duvan povećava zbog usklađivanja sa evropskim direktivama. Boban Stanišić, međutim, kaže da određene stavke budžeta imaju dosta sličnosti sa fisklanom politikom bivšeg režima – jer su i oni pod plaštom usklađivanja sa evropskim standardima podizali akcize na cigarete i predlagali oporezivanje penzija. Dok su se stvarni motivi, tvrdi, krili na drugom mjestu.

 

Savjet će ispitati postoji li državni šverc cigareta

Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou tražiće od svih državnih organa i institucija, informacije o svemu što se tiče dviju fabrika cigareta – Tara iz Mojkovca i Novi duvanski kombinat iz Podgorice. Oba preduzeća ranije su optuživana za šverc cigareta, ali ozbiljna istraga nikada nije sprovedena.

To je za medije kazala Vanja Ćalović – Marković, koja rukovodi stručnim tijelom Savjeta. „Tražili smo informacije o poslovanju slobodnih zona Luke Bar i Duvanskog kombinata, prvenstveno imajući u vidu da se sa tih lokacija dešava šverc cigareta. Kad budemo dobili dokumentaciju, analiziraćemo je i na osnovu nje ćemo, gdje bude osnova, podnijeti prijave nadležnim tužilaštvima“, saopštila je Ćalović – Marković.

 

Crna Gora središte šverca cigareta na Balkanu

Međunarodna organizacija ,,Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala” – mreža više od 300 nezavisnih svjetskih i regionalnih eksperata koji se bave ljudskim pravima, demokratijom, upravom i temom razvoja tvrde da je šverc cigareta glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu, a njegovo središte je Crna Gora. U svom izvještaju su naveli da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta, odnosno da inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz tog lučkog grada.

,,Crnogorske cigarete se švercuju širom regiona. Cigarete se takođe nelegalno proizvode u Bosni i Hercegovini, Srbiji i na Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje. Odnedavno, Kosovo je postalo novi regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz poroznu granicu ka Crnoj Gori”.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo