Hrtkovci opasani kordonima policije pokazali su samo jedno:da je ratni zločinac Vojislav Šešelj i dalje igrajuća figura na političkoj sceni Srbije i to ne samo u parlamentu, gdje mu ni po čemu nije mjesto.Jer, ako državni aparat Srbije,uključujući i policijske postrojbe, ima potrebu braniti slobodu ulaska u ovo mjestašce, ili je tačnije kazati kontrolirati ulaz i izlaz iz Hrtkovaca, onda smo u pravu svi mi koji tvrdimo da se na ovim prostorima, decenijama poslije Miloševićevih krvavih pohoda koji su podijelili moćnu Jugoslaviju na sedam bantustana, nije bukvalno ništa promijenilo.
I dalje četničke vojvode visoko uzdignutih glava umjesto u zatvorima sjede u parlamentima i drže govore sa ni za jotu promijenjenom retorikom spremajući zavedeni, neobrazovani i religijom zaluđeni narod za prekrajanja granica i nova klanja.
Ništa drugačije nije ni u Hrvatskoj gdje se ustaške zastave, znamenja i pozdravi vijore i na komemoraciji u Jasenovcu…U Sarajevu se raduju dolasku i mitingu sultana Erdoana…
Pa gdje smo to stigli?
Izravno u devedesete godine prošlog stoljeća.
Katastrofalno nisku političku kulturu stanovnika ovih prostora dosoljavaju religijske vođe, kojima su usta puna mirotvorstva, kad izjavljuju za medije, a propovjedaonice nerijetko koriste da pošalju poruke u kojima samo jedan narod jedna vjera i,naravno, jedan vođa treba imati sveopću potporu.
Živimo ponovo devedesete godine samo što se sad nešto rjeđe pominje oružje, iako se i dalje mnogi politički akteri usuđuju i zveckati njime. Stravična slika punoljetstva dvadesetprvog stoljeća.
Hrtkovci i Šešelj, oslobađajuća presuda za Tompsona, bezbroj fašističkih ispada na političkim, kulturnim, vjerskim i inim pozornicama, sve to je dekor ovog nimalo obećavajućeg južnoslavenskog proljeća. Tješe nas kao i devedesetih da rata neće biti.
Osobno više nikome u politici ne vjerujem jer vrijeme laži kontinuirano traje više od tri desetljeća.
Sjećam se jednog beogradskog mitinga prije dvadeset sedam godina na kojem je razularena četničija urlala:Uhapsite Vlasija!
Tko će, i ima li u današnjoj Srbiji ikoga, da zahtijeva:Uhapsite Šešelja!
Nema.
Zato i živimo u devedesetim.
Opet!
Gradimir GOJER