Povežite se sa nama

PERISKOP

Blajburg

Objavljeno prije

na

Prisustvo predsjednika Sabora Republike Hrvatske, kao i člana Predsjedništva BiH Dragana Ćovića i čelnice jednog od bh. parlamentarnih domova Borjane Krišto ovogodišnjoj blajburškoj komemoraciji govori o novim dokazima kako neoustaštvo aktivno živi i djeluje u najvišim vrhovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kako otvorena upozorenja Austrije da neće tolerirati na jednom grobištu povampirenja koljačke prošlosti, ovim političkim čimbenicima desnice jednostavno ne znače ništa…

Blajburg je opet bio u znaku pijeteta ne prema mrtvima, nego u znaku odavanja počasti zločinima zloglasne Nezavisne Države Hrvatske. Politički šljam iz dvije države sakupio se da oda počast zločincima Pavelićeve vojske i pridruženih joj formacija. Izjave Dragana Čovića bile su maksimalno izazivačke u odnosu prema svima koji ne misle kao on i nemu slični.

Prisustvo čelnika HDZ BiH i HNS-a na blajburškom povampirenju aveti ustaštva pokazuje zapravo golemi strah od neuspjeha na predstojećim izborima u BiH, pa im treba sakupiti sav nacionalističko – klerikalistički jad u glasačku mašinu da bi se spasilo što se spasiti da. Kod Hrvata u BiH sve više jača uvjerenje o potpuno krivom putu HDZ-a i HNS-a, o stranputicama koje hrvatskom narodu u BiH ne garantiraju izglednu budućnost sa ovakvim retrogradno mislećim vođstvom. Ni vrhovi katoličke crkve nisu više potpuno jedinstveni u potpori HDZ-u i njegovom parapolitičkom na djelu HNS-u.

Čović i vjerna mu Krišto po Blajburgu nastoje osigurati potporu hrvatskog nacionalističkog taloga umjesto da su tu potporu zavrijedili radeći za dobrobit građana u prethodne četiri godine mandata na visokim državnim pozicijama koje su obnašali.

I činjenica da se na Blajburgu našao i ultradesničar Zlatko Hasanbegović, povijesni pravdač postojanja i zločinstava NDH, sasvim dovoljno govori u kakvom društvu su bili Čović i Krišto. Sve to – kao i stvaranje nacionalistički snažne, poglavito retoričke atmosfere, pred izbore u Bosni i Hercegovini iodržavanje konstantne potpore ustaštvu u Hrvatskoj,

iji je Sabor pokrovitelj blajburške komemoracije- artikulira ozračje neoustaštva što na drugoj (u BiH i trećoj strani!) producira sukobe, latentne u ovom trenu, ali vrlo moguće…

Niti HDZ u Hrvatskoj a još manje sestrinska im stranka u BiH ne daju razloge za bilo kakvo optimistično gledanje u budu

nost. Retrogradnost njihovih politika nema nikakvu namjeru čuvanja hrvatskog naroda i njegovih interesa u Hrvatskoj i BiH, već stvara evidentno zatezanje konopca prema drugim i drugačijim.To je jačanje matrice nacionalizma, koji u sprezi sa klerikalizmom i BiH i Hrvatsku vodi među zemlje izrazito fašističkog usmjerenja. Čović i Krišto imaju pravo kao građani otići u Blajburg, ali kao visoki funkcioneri države BiH to ni u kom slučaju nisu smjeli učiniti.

Druga je stvar sa Gordanom Jandrokovićem, predsjednikom Hrvatskog sabora jer je, nažalost, hrvatski parlament pokrovitelj ovog blajburškog uskrsavanja fašizma.

Bilo kako bilo, ovogodišnja komemoracija u Blajburgu pokazala je pravo lice i neskrivene namjere nacionalista i desničara i iz Hrvatske i iz BiH.

Čović se nije pojavio na otkrivanju obnovljenog Partizanskog groblja u Mostaru, koje je udaljeno stotinjak metara od njegove vile,ali je zato otišao pokloniti se ustašama.

Svaki komentar je suvišan.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo