Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DIPLOMATIJA, PO NAŠKI: Ambasade kao skloništa

Objavljeno prije

na

miomir-mugosa-ambasador

Nema veze što se zakonitostima njegovih poslova bavi specijalno oformljena Komisija (kakva god); nema veze što ga malecki koalicioni partner deklarativno, u dugom trajanju, sumnjiči za brojne nezakonite radnje i afere; nema veze što je u javnosti poznat kao bahati nasilnik koji je sa sinom i tjelohraniteljom napao urednika i fotoreportera Vijesti; nema veze što čovjek nema nikakve veze sa međunarodnim odnosima i diplomatijom, hirurg je – nema ništa veze: bivši prvi čovjek glavnog crnogorskog grada, Miomir Mugoša u Ljubljanu, za crnogorskog ambasadora u Sloveniji.

Nema veze ni to što se, u neopjevanoj demonstraciji licemjerja, zbog glasanja poslanika sopstvene stranke za narečeno namještenje, naknadno, javnosti izvinio lider SDP-a Ranko Krivokapić.

Mugoša je samo posljednji u nizu depeesovih vojnika koji je zaklon našao u diplomatskim odajama. Idealno je za takve: podalje su od očiju javnosti, dobro plaćeni, u luksuznom ambijentu i sa brojnim privilegijama. Ostaju u partijskoj vrtešci, kada zatreba za delikatne poslove režima, na mig šefa, ponovo se mogu vratiti u epicentar dešavanja.

Sjetimo se samo Đukanovićevog kuma Gorana Sita Rakočevića, nekadašnjeg ministra kulture, koji se, kao savjetnik, obreo i u kabinetima Đukanovića, ali i ,,predsjednika” Filipa Vujanovića. Bio je i direktor TVCG u periodu kada su zabilježeni milionski gubici. Onda je naprasno, juna 2009. godine, otputovao u Hrvatsku, da ambasadoruje. Oni koji prate dešavanja na dvoru povezali su kockice: bio je to čin smirivanja strasti uzavrelih tokom kratkog ali žestokog sukoba između Rakočevića i Đukanovićevog brata Aca, vlasnika Prve banke.

Dok je Rakočević bio u upravi pomenute banke, sa njom je, 2007. godine, sklopio ugovor po kojem joj iznajmljuje dio svoje porodične kuće u centru Kolašinu, kao poslovni prostor, za 5.000 eura mjesečno. Potom je, 300 hiljada eura od zakupnine naplatio unaprijed, a novac deponovao na račun – konkurentske banke! To se baš nije svidjelo premijerovom bratu. Kasnije je menadžment Prve banke tužio svog bivšeg člana uprave.

Preraslo je to u lični sukob, koji je najbolje bio vidljiv, kako smo pisali, na svadbi Gorana i Jelene Nenezić, koncem 2008. Tokom slavlja, Aco je uzeo riječ i osuo po Milovom kumu, ali i ostalim kumovima, koji su, kako je pričao, zahvaljujući njegovom bratu stekli sve što imaju. Nakon svega, Rakočević, polovinom 2009. godine, odlazi na poziciju ambasadora u susjednu Hrvatsku.

U komšiluk je raspoređen još jedan bivši ministar kulture Branislav Mićunović. U Srbiju. Ostaće upamćeno, racimo, da je 2010. godine ovako obećao, najavljujući početak ostvarivanja projekta Cetinje grad kulture 2010-2013: ,,Naredne godine predviđena je sanacija i obnova nepokretnih spomenika kulture – mauzoleja Vladike Danila na Orlovom kršu, završetak rekonstrukcije zgrade bivšeg italijanskog poslanstva u kojoj je smještena Centralna biblioteka Đurđe Crnojević, sanacija glavnog depoa Centralne narodne biblioteke, rekonstrukcija Vladinog doma, Dvora Kralja Nikole, sanacija spomen kompleksa Mauzolej Petar Drugi Petrović Njegoš na Lovćenu. Planirana je i izrada projekta rekonstrukcije hotela Lokanda…” Ko je makar jednom prošetao Cetinjem, pet godina kasnije, zna rezultate obećanja: nula.

Da li su planeri u vrhu režima imali u vidu da je mnogo oba supružnika na visokim pozicijama, ili nešto drugo, ali: dva mjeseca nakon što je suprug otputovao za Beograd, u Užičku 1, supruga Radmila Vojvodić je postavljena za rektorku Univerziteta. Ona, na primjer, nije bila ovako odvojena od muža (Podgorica – Beograd), kada je radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni bio njen – suprug. Takođe, snimala je i spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik bio njen – suprug.

Na adresi Via Antonio Gramsci 9, u Rimu, već nekoliko godina je Vojin Vlahović, ambasador u Italiji. Nekadašnji Đukanovićev savjetnik za ekonomske odnose sa inostranstvom i privatizaciju, Vlahović je svojevremeno zauzimao i poziciju šefa premijerovog kabineta. Pamtimo ga, naročito, iz perioda kada je bio u Savjetu za privatizaciju, njegov sekretar, kada se to tijelo pominjalo u medijima u kontekstu raznoraznih privatizacionih afera.

Podsjećamo: bio je i u upravnim odborima HTP Boka AD Herceg Novi, predsjednik Upravnog odbora Montenegrobonusa Cetinje, direktor Turističke organizacije Crne Gore… Savjet za privatizaciju imenovao ga je i za člana Tenderske komisije u kojoj je sjedio zajedno sa Bojšom Šotrom iz Eurofonda kojeg kontroliše Vesko Barović, esdepeovcem Raškom Konjevićem, Vladimirom Vukmirovićem, bivšim predsjednikom Privredne komore Crne Gore…. Onda je 2011. poslat u ambasadu, na pauzu.

Rokada: ambasadorsko mjesto Vlahović je u Rimu naslijedio od nekadašnjeg ministra ekonomije Darka Uskokovića, a Uskoković od njega predsjedničko mjesto u UO vladinog Montenegrobonusa Cetinje. Uskoković će ostati upamćen kao član Tenderske komisije za privatizaciju KAP-a, privatizacije koja će pokoljenjima ostati kao primjer jedne od najvećih prevara u modernoj istoriji Crne Gore.

Počeo je kao šef kabineta premijera Vujanovića, koncem devedesetih. Tada je, komentarišući proteste dakićevaca i njihov plan da zbog neisplaćenih zarada izađu na ulice, rekao: ,,Razlog za pokušaj izlaska na ulice je neisplaćen regres… Ni mi u Vladi nismo dobili regrese, pa niko ne izlazi na ulice”. Potom je napredovao do ministra ekonomije. Bio je jedan od umiješanih, makar nečinjenjem, u aferu oko aranžmana o kupovini struje između EPCG i londonske EFT. Tokom privatizacije Telekoma bio je resorni ministar ali i član Odbora direktora Telekoma Crne Gore.

Govorio je: ,,Neko ima hrabrosti, a neko ne, da usvaja važne odluke o privatizaciji. Vlada ima hrabrosti i spremna je da snosi odgovornost”. Znamo kako je prodat Telekom: američki istražni organi utvrdili su da su prilikom prodaje Telekoma, sa preko sedam miliona eura, podmićena najmanje dva crnogorska funkcionera i advokatica, sestra tada najvišeg vladinog funkcionera (Ana Kolarević). Na kupoprodajnom ugovoru stoji i Uskokovićevo ime. On je, kasnije, kazao da je za cijelu aferu saznao iz novina. Onda je poslat u ambasadu u Rimu, na odmor.

Nakon nekoliko godina vraća se u Grnu Goru i, kako smo naveli, postaje predsjednik borda Montenegrobonusa, pa i savjetnik Filipa Vujanovića za međunarodne ekonomske odnose. Sredinom prošle godine članovi Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, većinom glasova, daju pozitivno mišljenje da Uskoković bude razmješten na novo ambasadorsko mjesto – u Ujedinjenim Arapskim Emiratima na rezidentnoj osnovi, sa sjedištem u Abu Dabiju. Sada je na adresi Villa 1, Building 69, Rabdan st 29, Al Mushrif, Abu Dhabi. Do daljnjega.

Tamo je Uskoković naslijedio Aleksandra Erakovića, koji je u diplomatiju pošao sa pozicije savjetnika za odnose sa javnošću premijera Mila Đukanovića, negdje u istom periodu kada je i pominjani Sito Rakočević otputovao u ambasadu u Zagreb. Sada će Eraković, prenose mediji – mimo diplomatske prakse da dipolomate nakon misije jedno vrijeme borave u matičnoj zemlji – biti postavljen za ambasadora Crne Gore u Madridu.

Portparol Nove srpske demokratije Jovan Vučurović, povodom Mugošinog najavljenog odlaska u ambasadu u Sloveniji, kazao je da pojam crnogorske diplomatije danas ne postoji što se, kako je rekao, vidi po načinu funkcionisanja Ministarstva vanjskih poslova i ko se i kako bira u diplomatska predstavništva Crne Gore.

,,Diplomatsko-konzularna predstavništva postala su pogodno mjesto za uhljebljenje raznih funkcionera stranaka vladajuće koalicije, pretežno isluženih kadrova DPS-a i SDP-a i onih sa liste čekanja za neku funkciju. Na taj način umjesto ozbiljnih diplomata imamo ljude koji su više turisti nego diplomate. U državama koje imaju ozbiljnu diplomatiju ambasadori su u ogromnom procentu karijerne diplomate, ljudi sa velikim iskustvom i ugledom, bez mrlje u karijeri, dok se u Crnoj Gori dešava da na ovako odgovorna mjesta odlaze osobe opterećene brojnim aferama.”

Ambasada: sklonište od zakona, zaklon od javnosti, red za čekanje državne sinekure.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo