Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DIPLOMATIJA, PO NAŠKI: Ambasade kao skloništa

Objavljeno prije

na

Nema veze što se zakonitostima njegovih poslova bavi specijalno oformljena Komisija (kakva god); nema veze što ga malecki koalicioni partner deklarativno, u dugom trajanju, sumnjiči za brojne nezakonite radnje i afere; nema veze što je u javnosti poznat kao bahati nasilnik koji je sa sinom i tjelohraniteljom napao urednika i fotoreportera Vijesti; nema veze što čovjek nema nikakve veze sa međunarodnim odnosima i diplomatijom, hirurg je – nema ništa veze: bivši prvi čovjek glavnog crnogorskog grada, Miomir Mugoša u Ljubljanu, za crnogorskog ambasadora u Sloveniji.

Nema veze ni to što se, u neopjevanoj demonstraciji licemjerja, zbog glasanja poslanika sopstvene stranke za narečeno namještenje, naknadno, javnosti izvinio lider SDP-a Ranko Krivokapić.

Mugoša je samo posljednji u nizu depeesovih vojnika koji je zaklon našao u diplomatskim odajama. Idealno je za takve: podalje su od očiju javnosti, dobro plaćeni, u luksuznom ambijentu i sa brojnim privilegijama. Ostaju u partijskoj vrtešci, kada zatreba za delikatne poslove režima, na mig šefa, ponovo se mogu vratiti u epicentar dešavanja.

Sjetimo se samo Đukanovićevog kuma Gorana Sita Rakočevića, nekadašnjeg ministra kulture, koji se, kao savjetnik, obreo i u kabinetima Đukanovića, ali i ,,predsjednika” Filipa Vujanovića. Bio je i direktor TVCG u periodu kada su zabilježeni milionski gubici. Onda je naprasno, juna 2009. godine, otputovao u Hrvatsku, da ambasadoruje. Oni koji prate dešavanja na dvoru povezali su kockice: bio je to čin smirivanja strasti uzavrelih tokom kratkog ali žestokog sukoba između Rakočevića i Đukanovićevog brata Aca, vlasnika Prve banke.

Dok je Rakočević bio u upravi pomenute banke, sa njom je, 2007. godine, sklopio ugovor po kojem joj iznajmljuje dio svoje porodične kuće u centru Kolašinu, kao poslovni prostor, za 5.000 eura mjesečno. Potom je, 300 hiljada eura od zakupnine naplatio unaprijed, a novac deponovao na račun – konkurentske banke! To se baš nije svidjelo premijerovom bratu. Kasnije je menadžment Prve banke tužio svog bivšeg člana uprave.

Preraslo je to u lični sukob, koji je najbolje bio vidljiv, kako smo pisali, na svadbi Gorana i Jelene Nenezić, koncem 2008. Tokom slavlja, Aco je uzeo riječ i osuo po Milovom kumu, ali i ostalim kumovima, koji su, kako je pričao, zahvaljujući njegovom bratu stekli sve što imaju. Nakon svega, Rakočević, polovinom 2009. godine, odlazi na poziciju ambasadora u susjednu Hrvatsku.

U komšiluk je raspoređen još jedan bivši ministar kulture Branislav Mićunović. U Srbiju. Ostaće upamćeno, racimo, da je 2010. godine ovako obećao, najavljujući početak ostvarivanja projekta Cetinje grad kulture 2010-2013: ,,Naredne godine predviđena je sanacija i obnova nepokretnih spomenika kulture – mauzoleja Vladike Danila na Orlovom kršu, završetak rekonstrukcije zgrade bivšeg italijanskog poslanstva u kojoj je smještena Centralna biblioteka Đurđe Crnojević, sanacija glavnog depoa Centralne narodne biblioteke, rekonstrukcija Vladinog doma, Dvora Kralja Nikole, sanacija spomen kompleksa Mauzolej Petar Drugi Petrović Njegoš na Lovćenu. Planirana je i izrada projekta rekonstrukcije hotela Lokanda…” Ko je makar jednom prošetao Cetinjem, pet godina kasnije, zna rezultate obećanja: nula.

Da li su planeri u vrhu režima imali u vidu da je mnogo oba supružnika na visokim pozicijama, ili nešto drugo, ali: dva mjeseca nakon što je suprug otputovao za Beograd, u Užičku 1, supruga Radmila Vojvodić je postavljena za rektorku Univerziteta. Ona, na primjer, nije bila ovako odvojena od muža (Podgorica – Beograd), kada je radila spot za Crnogorsko narodno pozorište, kojem je nadređeni bio njen – suprug. Takođe, snimala je i spot za Kotor art festival čiji je počasni predsjednik bio njen – suprug.

Na adresi Via Antonio Gramsci 9, u Rimu, već nekoliko godina je Vojin Vlahović, ambasador u Italiji. Nekadašnji Đukanovićev savjetnik za ekonomske odnose sa inostranstvom i privatizaciju, Vlahović je svojevremeno zauzimao i poziciju šefa premijerovog kabineta. Pamtimo ga, naročito, iz perioda kada je bio u Savjetu za privatizaciju, njegov sekretar, kada se to tijelo pominjalo u medijima u kontekstu raznoraznih privatizacionih afera.

Podsjećamo: bio je i u upravnim odborima HTP Boka AD Herceg Novi, predsjednik Upravnog odbora Montenegrobonusa Cetinje, direktor Turističke organizacije Crne Gore… Savjet za privatizaciju imenovao ga je i za člana Tenderske komisije u kojoj je sjedio zajedno sa Bojšom Šotrom iz Eurofonda kojeg kontroliše Vesko Barović, esdepeovcem Raškom Konjevićem, Vladimirom Vukmirovićem, bivšim predsjednikom Privredne komore Crne Gore…. Onda je 2011. poslat u ambasadu, na pauzu.

Rokada: ambasadorsko mjesto Vlahović je u Rimu naslijedio od nekadašnjeg ministra ekonomije Darka Uskokovića, a Uskoković od njega predsjedničko mjesto u UO vladinog Montenegrobonusa Cetinje. Uskoković će ostati upamćen kao član Tenderske komisije za privatizaciju KAP-a, privatizacije koja će pokoljenjima ostati kao primjer jedne od najvećih prevara u modernoj istoriji Crne Gore.

Počeo je kao šef kabineta premijera Vujanovića, koncem devedesetih. Tada je, komentarišući proteste dakićevaca i njihov plan da zbog neisplaćenih zarada izađu na ulice, rekao: ,,Razlog za pokušaj izlaska na ulice je neisplaćen regres… Ni mi u Vladi nismo dobili regrese, pa niko ne izlazi na ulice”. Potom je napredovao do ministra ekonomije. Bio je jedan od umiješanih, makar nečinjenjem, u aferu oko aranžmana o kupovini struje između EPCG i londonske EFT. Tokom privatizacije Telekoma bio je resorni ministar ali i član Odbora direktora Telekoma Crne Gore.

Govorio je: ,,Neko ima hrabrosti, a neko ne, da usvaja važne odluke o privatizaciji. Vlada ima hrabrosti i spremna je da snosi odgovornost”. Znamo kako je prodat Telekom: američki istražni organi utvrdili su da su prilikom prodaje Telekoma, sa preko sedam miliona eura, podmićena najmanje dva crnogorska funkcionera i advokatica, sestra tada najvišeg vladinog funkcionera (Ana Kolarević). Na kupoprodajnom ugovoru stoji i Uskokovićevo ime. On je, kasnije, kazao da je za cijelu aferu saznao iz novina. Onda je poslat u ambasadu u Rimu, na odmor.

Nakon nekoliko godina vraća se u Grnu Goru i, kako smo naveli, postaje predsjednik borda Montenegrobonusa, pa i savjetnik Filipa Vujanovića za međunarodne ekonomske odnose. Sredinom prošle godine članovi Odbora za međunarodne odnose i iseljenike, većinom glasova, daju pozitivno mišljenje da Uskoković bude razmješten na novo ambasadorsko mjesto – u Ujedinjenim Arapskim Emiratima na rezidentnoj osnovi, sa sjedištem u Abu Dabiju. Sada je na adresi Villa 1, Building 69, Rabdan st 29, Al Mushrif, Abu Dhabi. Do daljnjega.

Tamo je Uskoković naslijedio Aleksandra Erakovića, koji je u diplomatiju pošao sa pozicije savjetnika za odnose sa javnošću premijera Mila Đukanovića, negdje u istom periodu kada je i pominjani Sito Rakočević otputovao u ambasadu u Zagreb. Sada će Eraković, prenose mediji – mimo diplomatske prakse da dipolomate nakon misije jedno vrijeme borave u matičnoj zemlji – biti postavljen za ambasadora Crne Gore u Madridu.

Portparol Nove srpske demokratije Jovan Vučurović, povodom Mugošinog najavljenog odlaska u ambasadu u Sloveniji, kazao je da pojam crnogorske diplomatije danas ne postoji što se, kako je rekao, vidi po načinu funkcionisanja Ministarstva vanjskih poslova i ko se i kako bira u diplomatska predstavništva Crne Gore.

,,Diplomatsko-konzularna predstavništva postala su pogodno mjesto za uhljebljenje raznih funkcionera stranaka vladajuće koalicije, pretežno isluženih kadrova DPS-a i SDP-a i onih sa liste čekanja za neku funkciju. Na taj način umjesto ozbiljnih diplomata imamo ljude koji su više turisti nego diplomate. U državama koje imaju ozbiljnu diplomatiju ambasadori su u ogromnom procentu karijerne diplomate, ljudi sa velikim iskustvom i ugledom, bez mrlje u karijeri, dok se u Crnoj Gori dešava da na ovako odgovorna mjesta odlaze osobe opterećene brojnim aferama.”

Ambasada: sklonište od zakona, zaklon od javnosti, red za čekanje državne sinekure.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo