Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U MORSKOM DOBRU ŠIROKE RUKE: Veče uz novinare

Objavljeno prije

na

U Javnom preduzeću Morsko dobro uveden je običaj da se na kraju kalendarske godine, uoči novogodišnjih praznika, za novinare štampanih i elektronskih medija iz svih primorskih gradova, te javnih servisa i privatnih medija na republičkom i lokalnom nivou, organizuje zabavno veče, uz večeru i muziku, u poznatom budvanskom restoranu Jadran. Običaj se primio i traje već četiri godine. Skupu prisustvuje i cjelokupna uprava ovog Vladinog preduzeća, koja u društvu predstavnika „sedme sile”, uz muziku i vino, dozvoli sebi i malo opuštanja na kraju naporne godine.

Direktor Morskog dobra Rajko Barović kao domaćin večeri pripremi i prigodne poklone za goste, male tehničke aparate, mobilne telefone, foto aparate, tablete, eksterne memorije… Ovaj, neuobičajen način ophođenja sa novinarima koju praktikuje menadžerski tim JP Morsko dobro, zavrijedio je našu pažnju.

Na pitanja proslijeđena mejlom, zašto se novinari daruju i na koji način su izvršene ove javne nabavke, dobili smo zanimljiv odgovor direktora Barovića. „Ovaj skup je istovremeno i pres konferencija, na njemu distribuiramo vodeće materijale vezane za poslovanje Javnog preduzeća, finansijske izvještaje, podatke o tenderima, informacije o mjerama kontrole i zaštiti morskog dobra….”

Međutim, „jedna od najvećih prednosti događaja jeste, što na jednom mjestu okupimo veliki broj predstavnika medija i predstavnika Javnog preduzeća i na taj način obezbijedimo najpreciznije informacije u najkraćem roku,” kazao je Barović

Tako reći iz prve ruke. Kao da je praznična atmosfera u restoranu Jadran, uz jelo i piće, zgodan okvir za novinarska propitivanja ekipe iz Morskog dobra. Teško je povjerovati da je neki predstavnik medija, onako preko čaše, pitao nešto o nenamjenskom trošenju novca, korupciji na primjer, gradnji u zoni morskog dobra, namještenim tenderima, reketiranju zakupaca i sličnim problemima.

Direktor Barović je javni funkcioner kome, prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nije dozvoljeno da prima poklone. Član 16 ovog Zakona precizira da se u evidenciju poklona ne upisuju oni čija je vrijednost ispod 30 eura. Dok se prigodnim poklonom manje vrijednosti smatra onaj čija je vrijednost do 50 eura. Svi drugi pokloni moraju se odbiti.

Po istoj logici, kako ne može poklone da prima, kao javni funkcioner ne bi mogao ni da ih daje. Darivajući novinare Barović se našao u sukobu interesa. Redovne specijalne večere i serija prigodnih poklona, stvaraju neku vrstu intimizacije i prijateljskog odnosa iz kojeg se očekuju afirmativni, ružičasti tekstovi o poslovanju preduzeća, čime je u konačnom ugrožen javni interes.

Novinari su u tom pogledu ograničeni Kodeksom novinara.

„Sloboda odlučivanja i nezavisnog procjenjivanja medija i njihovih uredništava biće ugrožena u slučajevim primanja poklona čija vrijednost premašuje uobičajeni simbolički nivo. Novinari stoga ne treba da prihvataju nikakva plaćanja, nadoknadu troškova, popuste, donacije, besplatna ljetovanja, poslovna putovanja, poklone ili bilo koje druge beneficije koje bi mogle da nanesu štetu njihovom profesionalnom kredibilitetu kao i reputaciji medija za koji rade”, navodi se u novinarskom kodeksu.

Gotovo svi pokloni koje je Barović uručivao novinarima prelazili su simbolične vijednosti.

Tako je ukupna vrijednost nabavke fotoaparata od ponuđača Tehnoplus iz Podgorice iznosila 2.820 eura, odnosno 88 eura po komadu. Tablet uređaji su plaćeni po 67 eura u ukupnom iznosu od 2.010 eura, i tako redom.

Za večere je izdvojeno 2.000 eura za četiri godine. Što znači da je Morsko dobro na „druženje” sa novinarima utrošilo oko 11.000 eura.

Pored poklončića novinarima se dijeljene i štampane brošure o poslovanju preduzeća, a zatim se očekuje da oni šire istinu o Javnom preduzeću i uspjesima njegovog direktora.

Zašto Barović misli da javnost Crne Gore zanima koliko je ugovora potpisao sa zakupcima plaža, koliko je podijelio privremenih lokacija, koliko je obnovio mandraća ili ponti. Ono što crnogorske građane interesuje jesu informacije o tome kako se gazduje ekonomski najvrednijim resursom Crne Gore. Prilikom podjele vlasti, Morsko dobro je pripalo Socijaldemokratskoj partiji, pa je Javno preduzeće postalo sabirni centar SDP kadrova.

Da li u štampanom letku ima informacija o tome ko su zakupci najatraktivnijih plaža na rivijeri, restorana i kafića u njihovom zaleđu. Da li među njima ima djece ministara i partijskih funkcionera. Da li se Morsko dobro, kao opšte narodno dobro, koristi za namirivanje partijskih interesa koalicije na vlasti i obezbjeđivanje glasova na izborima.

Kako se namještaju tenderi kada se neki tajkun ili političar namerači na određeno kupalište. I zašto se primorjem prolamaju okršaji, pucnjave iz sačekuša i slično, u opasnim obračunima zakupaca plaža.

Zašto plaže ne izgledaju onako kakvim su predstavljene u turističkim katalozima ili tehničkim crtežima koje pravi Morsko dobro. Na slici jedno, u stvarnosti nešto sasvim drugo. Morsko dobro nije u stanju da obezbijedi poštovanje odredbe da pola plaže pripada onima koji ne žele plažni mobilijar. Neuređeni kamenjari namijenjeni su narodu koji nema novca da plaća preskupe ležaljke i suncobrane, dok se zakupci sa svojim namještajem šire po pijesku kako sezona odmiče, u tako gustom rasporedu, da turisti jedni drugima gotovo upadaju u ležaljke.

Morsko dobro je dobro svih građana Crne Gore, ali samo na papiru. Nema više plaže na koju se može slobodno ući bez obaveze uzimanja plažnih kompleta. Nema pijeska za građane, zauzeli su ga privilegovani zakupci koji, bez kontrole, rade na kupalištima šta im je volja.

Brojna su pitanja na koja gospoda iz Morskog dobra treba da odgovore građanima.

Morsko dobro ostvaruje prihod iz zakupa javnog dobra. Za godinu dana prihoduje oko šest miliona eura. Polovina ostvarenog prihoda pripada primorskim opštinama, te Javnom preduzeću ostane oko tri miliona eura.

Prema planu korišćenja sredstava za 2015. godinu, koji treba da odobri Vlada, samo 1,3 miliona eura planirano je za tekuće i investiciono održavanje zone morskog dobra, što je osnovna djelatnosti preduzeća. Dok ostatak od 1,7 miliona ide na održavanje upravnog aparata sa oko 50-ak zaposlenih. Za njihove bruto zarade i druga primanja planirano je 950.000 eura. Ovo budvansko preduzeće potroši 250.000 eura samo na reklamu, propagandu, donacije i sponzorstva. Opušteno i široko, po onoj, ima se može se.

Među svakovrsnim troškovima izdvaja se onaj o primanjima članova Upravnog odbora.

Za njih se izdvaja 46.000 eura. Po tri hiljade eura primaju dva člana koja su zasposlena u Javnom preduzeću. Dok ostatak od 40.000 predstavlja trošak angažovanja pet članova sa strane. Prosta računica kaže da svaki član dobija 8.000 eura godišnje. No, prema njihovim imovinskim kartonima u Komisiji za sprečavanje sukoba interesa stoji da primaju najviše do 250 eura mjesečno ili 3.000 na godišnjem nivou.

Direktorica Nacionalne turističke organizacije Željka Radak- Kukavičić prijavila je da po osnovu članstva u UO Javnog preduzeća prima 235 eura, koliko i u Komisiji za kontrolu državne pomoći. Aleksandar Tičić savjetnik koji u Vladi obavlja dvije javne funkcije, i treću u Morskom dobru za nadoknadu od 250 eura mjesečno. Zoran Knežević iz Herceg Novog prima 235 eura, dok Andrija Lompar, bivši ministar saobraćaja, nije prijavio ova primanja. Takođe nema podataka o visini primanja predsjednika Upravnog odbora Xhaudeta Cakulija. Ili on sam dobija ostatak od 28.000 eura.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo