Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U MORSKOM DOBRU ŠIROKE RUKE: Veče uz novinare

Objavljeno prije

na

U Javnom preduzeću Morsko dobro uveden je običaj da se na kraju kalendarske godine, uoči novogodišnjih praznika, za novinare štampanih i elektronskih medija iz svih primorskih gradova, te javnih servisa i privatnih medija na republičkom i lokalnom nivou, organizuje zabavno veče, uz večeru i muziku, u poznatom budvanskom restoranu Jadran. Običaj se primio i traje već četiri godine. Skupu prisustvuje i cjelokupna uprava ovog Vladinog preduzeća, koja u društvu predstavnika „sedme sile”, uz muziku i vino, dozvoli sebi i malo opuštanja na kraju naporne godine.

Direktor Morskog dobra Rajko Barović kao domaćin večeri pripremi i prigodne poklone za goste, male tehničke aparate, mobilne telefone, foto aparate, tablete, eksterne memorije… Ovaj, neuobičajen način ophođenja sa novinarima koju praktikuje menadžerski tim JP Morsko dobro, zavrijedio je našu pažnju.

Na pitanja proslijeđena mejlom, zašto se novinari daruju i na koji način su izvršene ove javne nabavke, dobili smo zanimljiv odgovor direktora Barovića. „Ovaj skup je istovremeno i pres konferencija, na njemu distribuiramo vodeće materijale vezane za poslovanje Javnog preduzeća, finansijske izvještaje, podatke o tenderima, informacije o mjerama kontrole i zaštiti morskog dobra….”

Međutim, „jedna od najvećih prednosti događaja jeste, što na jednom mjestu okupimo veliki broj predstavnika medija i predstavnika Javnog preduzeća i na taj način obezbijedimo najpreciznije informacije u najkraćem roku,” kazao je Barović

Tako reći iz prve ruke. Kao da je praznična atmosfera u restoranu Jadran, uz jelo i piće, zgodan okvir za novinarska propitivanja ekipe iz Morskog dobra. Teško je povjerovati da je neki predstavnik medija, onako preko čaše, pitao nešto o nenamjenskom trošenju novca, korupciji na primjer, gradnji u zoni morskog dobra, namještenim tenderima, reketiranju zakupaca i sličnim problemima.

Direktor Barović je javni funkcioner kome, prema Zakonu o sprečavanju sukoba interesa, nije dozvoljeno da prima poklone. Član 16 ovog Zakona precizira da se u evidenciju poklona ne upisuju oni čija je vrijednost ispod 30 eura. Dok se prigodnim poklonom manje vrijednosti smatra onaj čija je vrijednost do 50 eura. Svi drugi pokloni moraju se odbiti.

Po istoj logici, kako ne može poklone da prima, kao javni funkcioner ne bi mogao ni da ih daje. Darivajući novinare Barović se našao u sukobu interesa. Redovne specijalne večere i serija prigodnih poklona, stvaraju neku vrstu intimizacije i prijateljskog odnosa iz kojeg se očekuju afirmativni, ružičasti tekstovi o poslovanju preduzeća, čime je u konačnom ugrožen javni interes.

Novinari su u tom pogledu ograničeni Kodeksom novinara.

„Sloboda odlučivanja i nezavisnog procjenjivanja medija i njihovih uredništava biće ugrožena u slučajevim primanja poklona čija vrijednost premašuje uobičajeni simbolički nivo. Novinari stoga ne treba da prihvataju nikakva plaćanja, nadoknadu troškova, popuste, donacije, besplatna ljetovanja, poslovna putovanja, poklone ili bilo koje druge beneficije koje bi mogle da nanesu štetu njihovom profesionalnom kredibilitetu kao i reputaciji medija za koji rade”, navodi se u novinarskom kodeksu.

Gotovo svi pokloni koje je Barović uručivao novinarima prelazili su simbolične vijednosti.

Tako je ukupna vrijednost nabavke fotoaparata od ponuđača Tehnoplus iz Podgorice iznosila 2.820 eura, odnosno 88 eura po komadu. Tablet uređaji su plaćeni po 67 eura u ukupnom iznosu od 2.010 eura, i tako redom.

Za večere je izdvojeno 2.000 eura za četiri godine. Što znači da je Morsko dobro na „druženje” sa novinarima utrošilo oko 11.000 eura.

Pored poklončića novinarima se dijeljene i štampane brošure o poslovanju preduzeća, a zatim se očekuje da oni šire istinu o Javnom preduzeću i uspjesima njegovog direktora.

Zašto Barović misli da javnost Crne Gore zanima koliko je ugovora potpisao sa zakupcima plaža, koliko je podijelio privremenih lokacija, koliko je obnovio mandraća ili ponti. Ono što crnogorske građane interesuje jesu informacije o tome kako se gazduje ekonomski najvrednijim resursom Crne Gore. Prilikom podjele vlasti, Morsko dobro je pripalo Socijaldemokratskoj partiji, pa je Javno preduzeće postalo sabirni centar SDP kadrova.

Da li u štampanom letku ima informacija o tome ko su zakupci najatraktivnijih plaža na rivijeri, restorana i kafića u njihovom zaleđu. Da li među njima ima djece ministara i partijskih funkcionera. Da li se Morsko dobro, kao opšte narodno dobro, koristi za namirivanje partijskih interesa koalicije na vlasti i obezbjeđivanje glasova na izborima.

Kako se namještaju tenderi kada se neki tajkun ili političar namerači na određeno kupalište. I zašto se primorjem prolamaju okršaji, pucnjave iz sačekuša i slično, u opasnim obračunima zakupaca plaža.

Zašto plaže ne izgledaju onako kakvim su predstavljene u turističkim katalozima ili tehničkim crtežima koje pravi Morsko dobro. Na slici jedno, u stvarnosti nešto sasvim drugo. Morsko dobro nije u stanju da obezbijedi poštovanje odredbe da pola plaže pripada onima koji ne žele plažni mobilijar. Neuređeni kamenjari namijenjeni su narodu koji nema novca da plaća preskupe ležaljke i suncobrane, dok se zakupci sa svojim namještajem šire po pijesku kako sezona odmiče, u tako gustom rasporedu, da turisti jedni drugima gotovo upadaju u ležaljke.

Morsko dobro je dobro svih građana Crne Gore, ali samo na papiru. Nema više plaže na koju se može slobodno ući bez obaveze uzimanja plažnih kompleta. Nema pijeska za građane, zauzeli su ga privilegovani zakupci koji, bez kontrole, rade na kupalištima šta im je volja.

Brojna su pitanja na koja gospoda iz Morskog dobra treba da odgovore građanima.

Morsko dobro ostvaruje prihod iz zakupa javnog dobra. Za godinu dana prihoduje oko šest miliona eura. Polovina ostvarenog prihoda pripada primorskim opštinama, te Javnom preduzeću ostane oko tri miliona eura.

Prema planu korišćenja sredstava za 2015. godinu, koji treba da odobri Vlada, samo 1,3 miliona eura planirano je za tekuće i investiciono održavanje zone morskog dobra, što je osnovna djelatnosti preduzeća. Dok ostatak od 1,7 miliona ide na održavanje upravnog aparata sa oko 50-ak zaposlenih. Za njihove bruto zarade i druga primanja planirano je 950.000 eura. Ovo budvansko preduzeće potroši 250.000 eura samo na reklamu, propagandu, donacije i sponzorstva. Opušteno i široko, po onoj, ima se može se.

Među svakovrsnim troškovima izdvaja se onaj o primanjima članova Upravnog odbora.

Za njih se izdvaja 46.000 eura. Po tri hiljade eura primaju dva člana koja su zasposlena u Javnom preduzeću. Dok ostatak od 40.000 predstavlja trošak angažovanja pet članova sa strane. Prosta računica kaže da svaki član dobija 8.000 eura godišnje. No, prema njihovim imovinskim kartonima u Komisiji za sprečavanje sukoba interesa stoji da primaju najviše do 250 eura mjesečno ili 3.000 na godišnjem nivou.

Direktorica Nacionalne turističke organizacije Željka Radak- Kukavičić prijavila je da po osnovu članstva u UO Javnog preduzeća prima 235 eura, koliko i u Komisiji za kontrolu državne pomoći. Aleksandar Tičić savjetnik koji u Vladi obavlja dvije javne funkcije, i treću u Morskom dobru za nadoknadu od 250 eura mjesečno. Zoran Knežević iz Herceg Novog prima 235 eura, dok Andrija Lompar, bivši ministar saobraćaja, nije prijavio ova primanja. Takođe nema podataka o visini primanja predsjednika Upravnog odbora Xhaudeta Cakulija. Ili on sam dobija ostatak od 28.000 eura.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo