Kad bi se moglo živjeti od DPS-ovih obećanja onda bi zadovoljstvo stanovnika crnogorske prestonice odavno nadmašilo lovćenske visine. Pošto je to nemoguće čak i u ovoj državi čudesa, Cetinjani, koji uprkos svemu nisu izgubili smisao za svoj specifični humor, svoju zlehudu sudbinu opisuju ovom dosjetkom. Pitao stranac Cetinjanina: ,,Prijatelju, gdje ti živiš?” Ovaj će: ,,Prijatelju, ja uopšte ne živim”.

Kad bi ovih dana u Cetinje banuo kralj Nikola iznenadio bi se kako su njegovi potomci uspjeli da sačuvaju grad iz njegovog vremena. Do prije dvije-tri decenije možda ga ne bi ni prepoznao, ali DPS vlast je uspjela da sve satre što je zatekla. Cetinje, kako kažu, drži pod ručnom.

Ugašeni su Obod, autobusko preduzeće Tara, automobilsko Bojana… Grad u kojem je prije 133 godine prikazan film, otvoren prvi bioskop i snimljen prvi film, danas nema kino. Prva bolnica u staroj Crnoj Gori danas je potpuno oronula. Autobuska stanica je ruglo, pa je Cetinjani zovu autobuska štala… Nekadašnji Titov trg prozvali su šećer u kockama, jer je nakon predizbornog šminkanja ubrzo postao ruina…

Dok je DPS razgrađivao prestonicu, nije škrtario u obećanjima: novo izdanje Trga umjetnika, popločavanje Dvorskog trga, modernizovanje elektromreže, rekonstrukcija vodovoda i kanalizacije, izgradnja autobuske stanice, žičare, fabrike čokolade…

,,Kada sam stupio na aktuelnu funkciju, obećao sam da će rješavanje pitanja autobuske stanice biti među prioritetima našeg rada”, izjavio je prije dvije godine gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović.

Uskoro je zaista počela njena rekonstrukcija, ali od veće i modernije stanice ostala je samo bajka za naivne birače.

Novu modernu stanicu trebalo je da izgradi vlasnik Duško Glendža za dva i po miliona eura. Propala stvar. Rekonstrukcija i adaptacija trebalo je da budu završeni u prvoj polovini prošle godi-ne. Nisu.

Čak se svojevremeno iščuđavao šef odborničke grupe Socijalde-mokratske partije u Skupštini opštine Cetinje Mirko Stanić što četiri godine sluša kako se njegovi sugrađani i turisti pitaju ,,kakva je to prestonica jedne države koja ne može da obezbijedi deset meta-ra kvadratnih i dva radnika kako bi se mogla dobiti informacija o vremenu polaska/prolaska autobusa ili kupiti karta za njega”.

Odbornik Građanskog fronta Boban Batrićević uvjeren je da će iz-gradnja autobuske stanice na Cetinju ući u istoriju kao najduže gra-đena zgrada.

,,Kao da je u pitanju izgradnja Burdž Kalife, najviše građevine na svijetu (od 800 metara visine) autobuska stanica za našu lokalnu vlast predstavlja svojevrsnu Vavilonsku kulu. Više od deceniju i po je od kad je grade, a nikako da je završe”, kazao je Batrićević prošle godine.

Jedna od DPS-ovih kula u oblacima na Cetinju je i fabrika čokolade. Ugovor o gradnji potpisan je uoči lokalnih izbora u novembru 2013. Mnogi Cetinjani su i tada tvrdili da je riječ o novoj prodaji magle. Tada je Rastislav Karanđejev, izvršni direktor ukrajinske kompanije Montelor, koja je trebalo da podigne tu fabriku, najavio početak proizvodnje za oko četiri mjeseca.

Početkom ove godine gradonačelnik Bogdanović je objavio da umjesto fabrike čokolade iz Ukrajine stiže druga investicija. Još je tajna koja.

Bogdanović i dalje obećava zlatna brda i doline. Sasvim je izvjesno da će tokom ove godine početi radovi na najmanje tri nova privredna kompleksa, pohvalio se početkom januara. Najavio je hotel na Njegušima, turistički kompleks Porto Skadar Lake i raspisivanje tendera za žičaru Kotor – Cetinje.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović prije osam godina hvalio se da je on inicirao gradnju žičare. I predočio njene blagodeti: ,,Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna”.

Vujanović još nije imao privilegiju da se provoza ,,svojom” žičarom.

A šta će Cetinje sve imati na kraju ove godine?

,,Kroz program Beautiful Cetinje rekonstruisaćemo bivše rusko poslanstvo u kojem će biti i sjedište Ministarstva vanjskih poslova. Siguran sam da ćemo krajem 2015. godine imati i nove objekte u okviru Univerzitetskog kompleksa fakulteta umjetnosti, kao i na prostoru biznis zona. Imaćemo rekonstruisan Studentski trg, radićemo na fudbalskom stadionu Sveti Petar Cetinjski, početi adaptaciju prostora u kom će biti izmještena ikona Bogorodice Filermose, instalirana solarna javna rasvjeta na gradskom području”, nedavno je naređao gradonačelnik.

Zorica Martinović,odbornica Pozitivne Crne Gore u cetinjskom parlamentu, nedavno je izjavila Monitoru da Bogdanović vodi politiku baziranu na obećanjima koja često ulaze u domen naučne fantastike.

Filip Vujanović je još prije sedam godina zalegao i iza još jednog cetinjskog projekta. Objedinjavanje tri svetinje hrišćanstva – Ruke Svetog Jovana Krstitelja, Čestice Časnog Krsta i Ikone Bogorodice Filermose.

,,Objediniti tri velike svetinje hrišćanstva koje je sudbina podarila Crnoj Gori, koje su u milenijumskom trajanju bile zajedno i koje jedino Crna Gora u posljednje tri decenije odvojila, zaista je ne samo religijska nego ukupno civilizacijska potreba”, znalački je objasnio Vujanović.

Vujanović ni to nije oposlio.

Uzgred, Cetinjani kažu da je Predsjednikova rezidencija jedina firma koja uspješno radi u gradu pod Lovćenom.

Da nije reklamne table na zgradi bivšeg Oboda malo bi se ko sjetio da je prije tri godine pompezno najavljen i multimedijalni kompleks Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje (MACCOC). Država je tada obećala „odmrzavanje Cetinja” najavljujući da će na prostoru nekadašnjeg gornjeg Oboda, na 130 hiljada kvadrata, biti uspostavljeni kulturni, umjetnički, turistički i privredni sadržaji, sve u saradnji sa konceptualnom umjetnicom Marinom Abramović.

,,Želim da zajedno stvaramo platformu za novi Obod, ekonomski i kulturni centar, gdje ćemo svi uzeti aktivno učešće i postati novi no-sioci budućnosti”, kazala je tada poznata umjetnica performansa.

U hvaljenju MACCOC-a nije škrtario ni tadašnji premijer Igor Luk-šić.

Od tada je u biznis zoni MACCOC-a jedino otvoren distributivni centar kompanije Pinko Montenegro, zvaničnog distributera češkog brenda Pinko, koji proizvodI sladoled.

Pa ko kaže da je na Cetinju baš sve tako gorko.

Branislav Banja Kaluđerović
Za Mila i za Ranka

Branislav Banja Kaluđerović, bivši poznati cetinjski sportista i vlasnik danas ugašene izdavačke kuće Grafos, ovako za Monitor komentariše aktuelnu situaciju u tom gradu:
– Predlog da se Cetinje tretira kao svaka druga prijestonica u svijetu lokalni parlament više od petnaest godina ne može da usvoji i to zaslugom Cetinjana. Kad god predlog stigne na dnevni red neko od predlagača ne dođe na sjednicu. Od postavljanja temeljca oktobra 2014. ni do danas nije formiran odbor za gradnju prvog crnogorskog hrama. Sastajali smo se više puta, ali nikad nije bilo kvoruma. Opstruiraju ga ljudi bliski Ranku Krivokapiću. Što se tiče političke scene u Cetinju je situacija ista kao prije 25 godina. Dok su bili zajedno Milo i Momir kad ste pitali Cetinjanina za koga je glasao – za Mila ili Momira, on bi odgovorio – jesam. Sad je ista priča – i za Mila i za Ranka!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari