Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CETINJSKE KULE U OBLACIMA: Prijestonica pod ručnom

Objavljeno prije

na

Kad bi se moglo živjeti od DPS-ovih obećanja onda bi zadovoljstvo stanovnika crnogorske prestonice odavno nadmašilo lovćenske visine. Pošto je to nemoguće čak i u ovoj državi čudesa, Cetinjani, koji uprkos svemu nisu izgubili smisao za svoj specifični humor, svoju zlehudu sudbinu opisuju ovom dosjetkom. Pitao stranac Cetinjanina: ,,Prijatelju, gdje ti živiš?” Ovaj će: ,,Prijatelju, ja uopšte ne živim”.

Kad bi ovih dana u Cetinje banuo kralj Nikola iznenadio bi se kako su njegovi potomci uspjeli da sačuvaju grad iz njegovog vremena. Do prije dvije-tri decenije možda ga ne bi ni prepoznao, ali DPS vlast je uspjela da sve satre što je zatekla. Cetinje, kako kažu, drži pod ručnom.

Ugašeni su Obod, autobusko preduzeće Tara, automobilsko Bojana… Grad u kojem je prije 133 godine prikazan film, otvoren prvi bioskop i snimljen prvi film, danas nema kino. Prva bolnica u staroj Crnoj Gori danas je potpuno oronula. Autobuska stanica je ruglo, pa je Cetinjani zovu autobuska štala… Nekadašnji Titov trg prozvali su šećer u kockama, jer je nakon predizbornog šminkanja ubrzo postao ruina…

Dok je DPS razgrađivao prestonicu, nije škrtario u obećanjima: novo izdanje Trga umjetnika, popločavanje Dvorskog trga, modernizovanje elektromreže, rekonstrukcija vodovoda i kanalizacije, izgradnja autobuske stanice, žičare, fabrike čokolade…

,,Kada sam stupio na aktuelnu funkciju, obećao sam da će rješavanje pitanja autobuske stanice biti među prioritetima našeg rada”, izjavio je prije dvije godine gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović.

Uskoro je zaista počela njena rekonstrukcija, ali od veće i modernije stanice ostala je samo bajka za naivne birače.

Novu modernu stanicu trebalo je da izgradi vlasnik Duško Glendža za dva i po miliona eura. Propala stvar. Rekonstrukcija i adaptacija trebalo je da budu završeni u prvoj polovini prošle godi-ne. Nisu.

Čak se svojevremeno iščuđavao šef odborničke grupe Socijalde-mokratske partije u Skupštini opštine Cetinje Mirko Stanić što četiri godine sluša kako se njegovi sugrađani i turisti pitaju ,,kakva je to prestonica jedne države koja ne može da obezbijedi deset meta-ra kvadratnih i dva radnika kako bi se mogla dobiti informacija o vremenu polaska/prolaska autobusa ili kupiti karta za njega”.

Odbornik Građanskog fronta Boban Batrićević uvjeren je da će iz-gradnja autobuske stanice na Cetinju ući u istoriju kao najduže gra-đena zgrada.

,,Kao da je u pitanju izgradnja Burdž Kalife, najviše građevine na svijetu (od 800 metara visine) autobuska stanica za našu lokalnu vlast predstavlja svojevrsnu Vavilonsku kulu. Više od deceniju i po je od kad je grade, a nikako da je završe”, kazao je Batrićević prošle godine.

Jedna od DPS-ovih kula u oblacima na Cetinju je i fabrika čokolade. Ugovor o gradnji potpisan je uoči lokalnih izbora u novembru 2013. Mnogi Cetinjani su i tada tvrdili da je riječ o novoj prodaji magle. Tada je Rastislav Karanđejev, izvršni direktor ukrajinske kompanije Montelor, koja je trebalo da podigne tu fabriku, najavio početak proizvodnje za oko četiri mjeseca.

Početkom ove godine gradonačelnik Bogdanović je objavio da umjesto fabrike čokolade iz Ukrajine stiže druga investicija. Još je tajna koja.

Bogdanović i dalje obećava zlatna brda i doline. Sasvim je izvjesno da će tokom ove godine početi radovi na najmanje tri nova privredna kompleksa, pohvalio se početkom januara. Najavio je hotel na Njegušima, turistički kompleks Porto Skadar Lake i raspisivanje tendera za žičaru Kotor – Cetinje.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović prije osam godina hvalio se da je on inicirao gradnju žičare. I predočio njene blagodeti: ,,Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna”.

Vujanović još nije imao privilegiju da se provoza ,,svojom” žičarom.

A šta će Cetinje sve imati na kraju ove godine?

,,Kroz program Beautiful Cetinje rekonstruisaćemo bivše rusko poslanstvo u kojem će biti i sjedište Ministarstva vanjskih poslova. Siguran sam da ćemo krajem 2015. godine imati i nove objekte u okviru Univerzitetskog kompleksa fakulteta umjetnosti, kao i na prostoru biznis zona. Imaćemo rekonstruisan Studentski trg, radićemo na fudbalskom stadionu Sveti Petar Cetinjski, početi adaptaciju prostora u kom će biti izmještena ikona Bogorodice Filermose, instalirana solarna javna rasvjeta na gradskom području”, nedavno je naređao gradonačelnik.

Zorica Martinović,odbornica Pozitivne Crne Gore u cetinjskom parlamentu, nedavno je izjavila Monitoru da Bogdanović vodi politiku baziranu na obećanjima koja često ulaze u domen naučne fantastike.

Filip Vujanović je još prije sedam godina zalegao i iza još jednog cetinjskog projekta. Objedinjavanje tri svetinje hrišćanstva – Ruke Svetog Jovana Krstitelja, Čestice Časnog Krsta i Ikone Bogorodice Filermose.

,,Objediniti tri velike svetinje hrišćanstva koje je sudbina podarila Crnoj Gori, koje su u milenijumskom trajanju bile zajedno i koje jedino Crna Gora u posljednje tri decenije odvojila, zaista je ne samo religijska nego ukupno civilizacijska potreba”, znalački je objasnio Vujanović.

Vujanović ni to nije oposlio.

Uzgred, Cetinjani kažu da je Predsjednikova rezidencija jedina firma koja uspješno radi u gradu pod Lovćenom.

Da nije reklamne table na zgradi bivšeg Oboda malo bi se ko sjetio da je prije tri godine pompezno najavljen i multimedijalni kompleks Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje (MACCOC). Država je tada obećala „odmrzavanje Cetinja” najavljujući da će na prostoru nekadašnjeg gornjeg Oboda, na 130 hiljada kvadrata, biti uspostavljeni kulturni, umjetnički, turistički i privredni sadržaji, sve u saradnji sa konceptualnom umjetnicom Marinom Abramović.

,,Želim da zajedno stvaramo platformu za novi Obod, ekonomski i kulturni centar, gdje ćemo svi uzeti aktivno učešće i postati novi no-sioci budućnosti”, kazala je tada poznata umjetnica performansa.

U hvaljenju MACCOC-a nije škrtario ni tadašnji premijer Igor Luk-šić.

Od tada je u biznis zoni MACCOC-a jedino otvoren distributivni centar kompanije Pinko Montenegro, zvaničnog distributera češkog brenda Pinko, koji proizvodI sladoled.

Pa ko kaže da je na Cetinju baš sve tako gorko.

Branislav Banja Kaluđerović
Za Mila i za Ranka

Branislav Banja Kaluđerović, bivši poznati cetinjski sportista i vlasnik danas ugašene izdavačke kuće Grafos, ovako za Monitor komentariše aktuelnu situaciju u tom gradu:
– Predlog da se Cetinje tretira kao svaka druga prijestonica u svijetu lokalni parlament više od petnaest godina ne može da usvoji i to zaslugom Cetinjana. Kad god predlog stigne na dnevni red neko od predlagača ne dođe na sjednicu. Od postavljanja temeljca oktobra 2014. ni do danas nije formiran odbor za gradnju prvog crnogorskog hrama. Sastajali smo se više puta, ali nikad nije bilo kvoruma. Opstruiraju ga ljudi bliski Ranku Krivokapiću. Što se tiče političke scene u Cetinju je situacija ista kao prije 25 godina. Dok su bili zajedno Milo i Momir kad ste pitali Cetinjanina za koga je glasao – za Mila ili Momira, on bi odgovorio – jesam. Sad je ista priča – i za Mila i za Ranka!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo