Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CETINJSKE KULE U OBLACIMA: Prijestonica pod ručnom

Objavljeno prije

na

aleksandar-bogdanovic-13844

Kad bi se moglo živjeti od DPS-ovih obećanja onda bi zadovoljstvo stanovnika crnogorske prestonice odavno nadmašilo lovćenske visine. Pošto je to nemoguće čak i u ovoj državi čudesa, Cetinjani, koji uprkos svemu nisu izgubili smisao za svoj specifični humor, svoju zlehudu sudbinu opisuju ovom dosjetkom. Pitao stranac Cetinjanina: ,,Prijatelju, gdje ti živiš?” Ovaj će: ,,Prijatelju, ja uopšte ne živim”.

Kad bi ovih dana u Cetinje banuo kralj Nikola iznenadio bi se kako su njegovi potomci uspjeli da sačuvaju grad iz njegovog vremena. Do prije dvije-tri decenije možda ga ne bi ni prepoznao, ali DPS vlast je uspjela da sve satre što je zatekla. Cetinje, kako kažu, drži pod ručnom.

Ugašeni su Obod, autobusko preduzeće Tara, automobilsko Bojana… Grad u kojem je prije 133 godine prikazan film, otvoren prvi bioskop i snimljen prvi film, danas nema kino. Prva bolnica u staroj Crnoj Gori danas je potpuno oronula. Autobuska stanica je ruglo, pa je Cetinjani zovu autobuska štala… Nekadašnji Titov trg prozvali su šećer u kockama, jer je nakon predizbornog šminkanja ubrzo postao ruina…

Dok je DPS razgrađivao prestonicu, nije škrtario u obećanjima: novo izdanje Trga umjetnika, popločavanje Dvorskog trga, modernizovanje elektromreže, rekonstrukcija vodovoda i kanalizacije, izgradnja autobuske stanice, žičare, fabrike čokolade…

,,Kada sam stupio na aktuelnu funkciju, obećao sam da će rješavanje pitanja autobuske stanice biti među prioritetima našeg rada”, izjavio je prije dvije godine gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović.

Uskoro je zaista počela njena rekonstrukcija, ali od veće i modernije stanice ostala je samo bajka za naivne birače.

Novu modernu stanicu trebalo je da izgradi vlasnik Duško Glendža za dva i po miliona eura. Propala stvar. Rekonstrukcija i adaptacija trebalo je da budu završeni u prvoj polovini prošle godi-ne. Nisu.

Čak se svojevremeno iščuđavao šef odborničke grupe Socijalde-mokratske partije u Skupštini opštine Cetinje Mirko Stanić što četiri godine sluša kako se njegovi sugrađani i turisti pitaju ,,kakva je to prestonica jedne države koja ne može da obezbijedi deset meta-ra kvadratnih i dva radnika kako bi se mogla dobiti informacija o vremenu polaska/prolaska autobusa ili kupiti karta za njega”.

Odbornik Građanskog fronta Boban Batrićević uvjeren je da će iz-gradnja autobuske stanice na Cetinju ući u istoriju kao najduže gra-đena zgrada.

,,Kao da je u pitanju izgradnja Burdž Kalife, najviše građevine na svijetu (od 800 metara visine) autobuska stanica za našu lokalnu vlast predstavlja svojevrsnu Vavilonsku kulu. Više od deceniju i po je od kad je grade, a nikako da je završe”, kazao je Batrićević prošle godine.

Jedna od DPS-ovih kula u oblacima na Cetinju je i fabrika čokolade. Ugovor o gradnji potpisan je uoči lokalnih izbora u novembru 2013. Mnogi Cetinjani su i tada tvrdili da je riječ o novoj prodaji magle. Tada je Rastislav Karanđejev, izvršni direktor ukrajinske kompanije Montelor, koja je trebalo da podigne tu fabriku, najavio početak proizvodnje za oko četiri mjeseca.

Početkom ove godine gradonačelnik Bogdanović je objavio da umjesto fabrike čokolade iz Ukrajine stiže druga investicija. Još je tajna koja.

Bogdanović i dalje obećava zlatna brda i doline. Sasvim je izvjesno da će tokom ove godine početi radovi na najmanje tri nova privredna kompleksa, pohvalio se početkom januara. Najavio je hotel na Njegušima, turistički kompleks Porto Skadar Lake i raspisivanje tendera za žičaru Kotor – Cetinje.

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović prije osam godina hvalio se da je on inicirao gradnju žičare. I predočio njene blagodeti: ,,Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna”.

Vujanović još nije imao privilegiju da se provoza ,,svojom” žičarom.

A šta će Cetinje sve imati na kraju ove godine?

,,Kroz program Beautiful Cetinje rekonstruisaćemo bivše rusko poslanstvo u kojem će biti i sjedište Ministarstva vanjskih poslova. Siguran sam da ćemo krajem 2015. godine imati i nove objekte u okviru Univerzitetskog kompleksa fakulteta umjetnosti, kao i na prostoru biznis zona. Imaćemo rekonstruisan Studentski trg, radićemo na fudbalskom stadionu Sveti Petar Cetinjski, početi adaptaciju prostora u kom će biti izmještena ikona Bogorodice Filermose, instalirana solarna javna rasvjeta na gradskom području”, nedavno je naređao gradonačelnik.

Zorica Martinović,odbornica Pozitivne Crne Gore u cetinjskom parlamentu, nedavno je izjavila Monitoru da Bogdanović vodi politiku baziranu na obećanjima koja često ulaze u domen naučne fantastike.

Filip Vujanović je još prije sedam godina zalegao i iza još jednog cetinjskog projekta. Objedinjavanje tri svetinje hrišćanstva – Ruke Svetog Jovana Krstitelja, Čestice Časnog Krsta i Ikone Bogorodice Filermose.

,,Objediniti tri velike svetinje hrišćanstva koje je sudbina podarila Crnoj Gori, koje su u milenijumskom trajanju bile zajedno i koje jedino Crna Gora u posljednje tri decenije odvojila, zaista je ne samo religijska nego ukupno civilizacijska potreba”, znalački je objasnio Vujanović.

Vujanović ni to nije oposlio.

Uzgred, Cetinjani kažu da je Predsjednikova rezidencija jedina firma koja uspješno radi u gradu pod Lovćenom.

Da nije reklamne table na zgradi bivšeg Oboda malo bi se ko sjetio da je prije tri godine pompezno najavljen i multimedijalni kompleks Marina Abramović Community Centre Obod Cetinje (MACCOC). Država je tada obećala „odmrzavanje Cetinja” najavljujući da će na prostoru nekadašnjeg gornjeg Oboda, na 130 hiljada kvadrata, biti uspostavljeni kulturni, umjetnički, turistički i privredni sadržaji, sve u saradnji sa konceptualnom umjetnicom Marinom Abramović.

,,Želim da zajedno stvaramo platformu za novi Obod, ekonomski i kulturni centar, gdje ćemo svi uzeti aktivno učešće i postati novi no-sioci budućnosti”, kazala je tada poznata umjetnica performansa.

U hvaljenju MACCOC-a nije škrtario ni tadašnji premijer Igor Luk-šić.

Od tada je u biznis zoni MACCOC-a jedino otvoren distributivni centar kompanije Pinko Montenegro, zvaničnog distributera češkog brenda Pinko, koji proizvodI sladoled.

Pa ko kaže da je na Cetinju baš sve tako gorko.

Branislav Banja Kaluđerović
Za Mila i za Ranka

Branislav Banja Kaluđerović, bivši poznati cetinjski sportista i vlasnik danas ugašene izdavačke kuće Grafos, ovako za Monitor komentariše aktuelnu situaciju u tom gradu:
– Predlog da se Cetinje tretira kao svaka druga prijestonica u svijetu lokalni parlament više od petnaest godina ne može da usvoji i to zaslugom Cetinjana. Kad god predlog stigne na dnevni red neko od predlagača ne dođe na sjednicu. Od postavljanja temeljca oktobra 2014. ni do danas nije formiran odbor za gradnju prvog crnogorskog hrama. Sastajali smo se više puta, ali nikad nije bilo kvoruma. Opstruiraju ga ljudi bliski Ranku Krivokapiću. Što se tiče političke scene u Cetinju je situacija ista kao prije 25 godina. Dok su bili zajedno Milo i Momir kad ste pitali Cetinjanina za koga je glasao – za Mila ili Momira, on bi odgovorio – jesam. Sad je ista priča – i za Mila i za Ranka!

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo