Spajićeva Vlada neće moći da evidentirane finansijske izazove ignoriše svo vrijeme tokom naredne godine. Zato će biti ravno čudu ako deficit budžeta ostane u projektovanim okvirima, nešto ispod 300 miliona

Za raspravu o budžetu za narednu godinu, u plenumu Skupštine Crne Gore odvojeno je 180 minuta (tri sata). Brzinom od 21 milion eura u minutu, Vladin prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu usvojen je bez detaljnije rasprave i bilo kakvih intervencija.

Država će, prema objašnjenju ministra finansija Novice Vukovića, dogodine na raspolaganju imati 3,79 milijardi eura koje će prikupiti kao redovne prihode (porezi, akcize, carine…), depozite prenijete iz ove godine i planirana zaduženja. Skoro polovinu očekivanog novca donijeće porez na dodatu vrijednost (PDV).

Obratimo, ipak, malo više pažnje na stavke: prenijeti depoziti i planirana zaduženja.

Nakon što je Skupštini upućen prijedlog zakona o budžetu za narednu godinu, a prije glasanja o tom prijedlogu, Vlada je u državnu kasu, preko dva zaduženja, upumpala oko 500 miliona eura. Prvo je na domaćem tržištu realizovana emisija državnih obveznica vrijedna 50 miliona, a onda je sa međunarodnim bankama ugovoren i kreditni aranžman od oko 450 miliona eura.

Novac je, prema tvrdnjama iz Ministarstva finansija, uzajmljen radi “upravljanja likvidnošću, refinansiranja postojećih obaveza i stvaranja fiskalne rezerve za 2026. i 2027. godinu”. Po zvaničnom tumačenju, riječ je o “tehničkim operacijama” koje su bile u skladu sa ovlašćenjima iz budžeta za 2025. godinu i nijesu zahtijevale dodatnu odluku Skupštine.

Suma ovogodišnjih zaduženja dostigla je iznos od 1,5 milijarde, što znači da je za nekih 100 miliona eura prekoračena granica zaduženja utvrđena rebalansom budžeta za 2025.  Prema tom dokumentu, država je skorašnju pozajmicu od pola milijarde mogla koristiti za pokrivanje deficita i obezbjeđenje rezerve za narednu godinu. Samo što u budžetu usvojenom prethodnog vikenda tog novca nema, pošto je struktura prihoda i rashoda ostala ista kao i prije uzajmljenih 500 miliona.

Prema Vladinim zvaničnicima, pošto budžet ne prikazuje stanje gotovine već planirane novčane tokove, novo zaduženje ne mora biti direktno vidljivo u Zakonu o budžetu za 2026. Kroz dokumenta, ono će biti registrovano tek u izvještajima o izvršenju budžeta (kraj 2025. i početak naredne godine) i budućim izvještajima o javnom dugu. Tada će postati evidentno da je država zimus značajno povećala iznos ukupnog zaduženja. Istovremeno će se pokazati i da je najveći dio tog novca već potrošen na izmirenje budžetskih obaveza iz odlazeće godine.

Ministar finansija svjedoči da plan zaduženja za narednu godinu ostaje neizmijenjen u odnosu na novembarski Prijedlog. Obrazlažući Vladin prijedlog Odluke o zaduženju, Vuković je najavio uzimanje do 500 miliona eura kredita kojim će se pokrivati budžetski deficit i, dijelom, planirane kapitalne izdatke. Uz to, Odlukom je predviđena mogućnost dodatnog zaduženja od milijardu eura za stvaranje fiskalne rezerve i dodatne dvije milijarde za konkretne projekte.

“Ostavljanje mogućnosti da se zadužimo još jednu milijardu eura ne znači da ćemo se i zadužiti, već stvaramo pravni osnov da, ukoliko situacija na tržištu bude povoljna, stvorimo depozite za naredni period u cilju rasterećenja budžeta i pravovremenog obezbjeđivanja velikih iznosa za otplate koje dospijevaju”, kazao je Vuković.

Ako vam se čini da ste već ranije čuli fraze o stvaranju depozita i pravovremenom obezbjeđivanju novca za otplatu dospjelih kredita – u pravi ste. To je, u mandatu Vlade Milojka Spajića, postao redovan dio novembarsko-decembarskog budžetskog repertoara. I svaki put se pokaže da su glasnogovornici izvršne vlasti bili preveliki optimisti. Odnosno, da uzeti novac “otiče” i kroz redovnu (tekuću) budžetsku potrošnju.

Tako će, po svoj prilici, biti i naredne godine. Pošto je prilično izvjesno da će popis budžetskih troškova biti duži od planiranog.

Možda Vlada neće prihvatiti izmjenu odredbi Opšteg kolektivnog ugovora o povećanju koeficijenta sa 90 na 100 eura, koji su već dogovorili reprezentativni sindikati i poslodavci, a što bi državu moglo koštati 80 – 100 miliona.

Možda će nastaviti da ignoriše obaveze koje proizilaze iz ljetos usvojenog Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je predviđeno da se tokom 2026. godine isplate novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima preduzeća iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj. Nedavne procjene, na osnovu nekompletnih podataka, govorile su da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. U usvojenom budžetu za narednu godinu tog novca nema. Umjesto njega, stiglo je objašnjenje da je taj Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa Vladom, te da oni još ne znaju koliko novca treba da obezbijede i kome da ga daju.

Možda izvršna vlast ostane ravnodušna i prema obavezama koje prizilaze iz prošlonedjeljnih izmjena Zakona o radu. Njima je porodiljsko odsustvo produženo sa 12 na 18 (za drugo dijete), odnosno 24 mjeseca (za treće i svako naredno dijete). Ne postoji proračun o očekivanom iznosu novih rashoda ali on, svakako, ne može biti neprimjetan.

Ali, “možda” mora imati granicu. Ni Spajićeva Vlada neće moći da sve navedene finansijske izazove, a oni nijesu jedini, ignoriše svo vrijeme tokom naredne godine. Zato će biti ravno čudu ako deficit budžeta ostane u projektovanim okvirima, nešto ispod 300 miliona.

Iz NVO sektora već se čula ideja da se neki novac za uštedu i preusmjeravanje može pronaći među 24 miliona namijenjena radu parlamentarnih partija. (Vlada je, amandmanom na vlastiti Prijedlog budžeta, Skupštini preusmjerila još jedan million iz planirane budžetske rezerve). Drugi su, skupa sa  Milanom Kneževićem, problematizovali više od devet miliona eura namijenjenih za službena putovanja. A treći mogućnost za uštede vide tamo gdje su one najmanje poželjne: u kapitalnom budžetu.

Već i prve analize kapitalnog budžeta za 2025. i 2026. godinu pokazuje da značajan broj investicija u državnim planovima postoji samo formalno, bez stvarnog nauma države da krene u realizaciju obećanog. Riječ je o  zamrznutim projektima koji se iz godine u godinu ponavljaju sa simboličnim iznosima od hiljadu, pet ili deset hiljada eura. Pa se, bez tendera za izvođača, potpisanog ugovora ili radova na terenu, prenose u narednu godinu.

Karakteristični primjeri takvih investicija najvidljiviji su u obrazovanju. Projekti izgradnje osnovnih škola u City kvartu i  na Zabjelu u Podgorici, te na Karabuškom polju u Tuzima, kao i više vrtića (Berane, Stari aerodrom i Zabjelo u Podgorici) već tri-četiri godine postoje samo u tabelama najavljenih kapitalnih investicija.

U sektoru javne bezbjednosti, identičan tretman ima “projekat izgradnje i rekonstrukcije administrativnih objekata za potrebe MUP-a i Policije Crne Gore”. I on se godinama prenosi iz budžeta u budžet, sa opredijeljenim iznosom od 10.003 eura (realizacija 0,00). Slične primjere možemo naći i u pravosuđu, zdravstvu i kulturi.

U ovogodišnjem kapitalnom budžetu ostalo je finansiranje izgradnje tržnice u Mojkovcu, iako je u međuvremenu utvrđeno da su iz te opštine posao kandidovali uz lažnu tvrdnju da imaju gotov glavni projekat. Tako jačaju sumnje da kod odabira i realizacije kapitalnih projekata nije problem novac koliko njihova vidljivost, odnosno, procjena da li se rokovi izgradnje poklapaju sa trajanjem mandata onih koji o njima odlučuju i na tome žele politički profitirati.

Ponuđeni budžet je, ipak, naišao na razumijevanje i podršku skoro pa svih poslanika vladajuće većine. Valjda s više pažnje budu odlučivali kada pred njih stigne Vladin prijedlog rebalansa budžeta za 2026.  Ni do toga neće mnogo trebati.

Zoran RADULOVIĆ

Zločini i tragedije, uzaludno traženje odgovornosti, blokade parlamenta i političke trgovine, slavljenje četničke ideologije i hapšenja krupnih i sitnijih riba su za nama. Godina završava kolektorom

Tragedija na Cetinju obilježila je početak godine. Prvog dana  januara Aco Martinović ubio je 13 osoba, među kojima i dvoje djece, a zatim sebi oduzeo život. Martinović je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2,3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Mahom je pobio rođake, kumove i bliske prijatelje.

Tragedija je podsjetila na nezacijeljenu ranu Cetinja iz avgusta 2022. kada je Vuk Borilović hicima iz lovačke pušte ubio 10 i ranio šest osoba. Opomene i pouke nijesu izvučene.

Neformalna studentska grupa Kamo  śutra organizovala je nakon tragedije proteste na Cetinju i Podgorici. Tražili su, između ostalog, ostavke potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost Alekse Bečića i ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića. Nakon prvog protesta, 269 univerzitetskih profesora i umjetnika podržalo je proteste studenata i njihove zahtjeve za ostavkama.

Studentski protest se samougasio. Ostavke nijesu podnešene, a motivi ubistva i brojna druga pitanja koja su pratila ovaj zločin i do danas su bez odgovora. Istrajni su ostali jedino Cetinjani koji su tokom cijele godine protestovali i tražili odgovore.

Skupština Crne Gore je Novu godinu dočekala blokirana zbog svađe vlasti i opozicije. Rezultat – neusvojen budžet i privremeno finansiranje. U budvanskoj Skupštini demonstraciju nasilja, ružne rječi, psovke, pozivanje u pomoć policije, javnost je mogla da vidi 10. januara, na prvoj sjednici SO Budva nakon lokalnih izbora održanih u novembru. Sjednica je prekinuta.

U Podgorici  se tokom januara desilo više slučajeva vršnjačkog nasilja. Jedan koji je objavljen na društvenim mrežama pratila je pjesma ,,Evo ti nož izbodi ga, pucaj mu u noge da l’te za to majka rodila?”.

Krajem januara, podstaknuti primjerom građana Hrvatske i Slovenije, u Crnoj Gori, Srbiji, BiH, S. Makedoniji, organizovan je jednodnevni bojkot trgovina. Trgovinski lanci su pretrpjeli pad prometa od 30 odsto u danu bojkota. Jugoslovenski bojkot ipak nije uspio, a cijene nastavile da rastu.

Krajem januara počeli su pregovori Crne Gore i Hrvatske o spornim pitanjima.

Blokadu parlamenta, početkom februara riješio je predsjednik Skupštine Andrija Mandić.Izrekao je mjeru udaljavanja iz parlamenta opozicionim poslanicima na 15 dana, otvorivši put vlasti da usvoji budžet. Riješena je i drama oko izbora predsjednika budvanskog parlamenta i stekli uslovi za formiranje vlasti u prijestonici turizma.

Zauzeli smo prvo mjesto na listi najbirokratskijih zemalja na svijetu, pokazao je izvještaj World of Statistics. Pored glomazne Vlade „uspjehu“ je doprinijelo i to što svaki četvrti zaposleni prima platu iz državnog budžeta.

Nije bilo snijega, pa ni turista, a sezona je trajala tek nekoliko sedmica. Bilans – pozitivna nula.

Suđenje sedmorici za pljačku Pošte i ubistvo radnika obezbjeđenja Ljubiše Mrdaka u februaru se završilo tako što su optuženi pušteni iz spuškog zatvora. Javnosti je bila ogorčena zbog presude. Sud i tužilaštvo prebacivali su odgovornost jedni na druge, a Mrdakova supruga  izjavila da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put.  Na kraju godine vijest –  suđenje optuženima za pljačku Pošte i ubistvo  Mrdaka u ponovljenom postupku  je odloženo „jer su okrivljeni bili spriječeni da dođu na ročište zato što im je izrečena zabrana ulaska u Crnu Goru”.

Skupština je formirala Anketni odbor o crnim trojkama.  “Danas mi pišemo nove stranice njene istorije, koje će svjedočiti da je istina neuništiva”, poručio je Andrija Mandić. Odbacio je tvrdnje da se Anketni odbor formira da bi njegova politička opcija ubrala političke poene.

Stigla je presuda Osnovnog suda u Pljevljima po kojoj je država dužna gotovo 15 miliona eura Dušku Šariću zbog navodne materijalne štete njegovoj nekadašnjoj građevinskoj firmi Mat company, dok je on bio u pritvoru.

U martu je javnost čula za Mohameda Albara, arapskog investitora, koji je za zakup 18 kupališta, od čega pola u Ulcinju, ponudio 1,9 miliona na godišnjem nivou. Krajem marta, Vlada je usvojila osnove za saradnju UAE i Crne Gore u oblasti turizma i nekretnina. Premijer Milojko Spajić je otputovao u Abu Dabi i tamo potpisao sporazum sa UAE u kojem investitori dobijaju brojne privilegije, kao što je odsustvo tendera. Zauzvrat iz Vlade su najavljene investicije vrijedne oko 30 milijardi eura.

Arapskom investitoru za oko je pala Velika plaža, pa su najavljivane investicije od pet do 35 milijardi eura. Ulcinjani su se pobunili, a sa sjevera su zvali Alabara da investira kod njih. On je u međuvremenu odustao od investicije. Iskazao je interesovanje za druge lokacije, na sjeveru, Buljarici…

Viši sud je u martu potvrdio optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Optuženi su da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Krajem marta Specijalno policijasko odjeljenje lišilo je slobode vlasnika kompanije Tehnomax Veska Petranovića i članove njegove navodne kriminalne grupe, među kojima su i tri policajca.

Početkom aprila Apelacioni sud Crne Gore preinačio je presudu za ubistvo Zumrite Nerde kojom je Viši sud u Podgorici osudio njenog nevjenčanog supruga Dalibora Nikolića na 12 godina zatvora. Sud mu je za femicid izrekao kaznu od 40 godina zatvora.

U aprilu su održani lokalni izbori u Nikšiću i Herceg Novom. Nijesu doveli do bitnijih promjena u vlasti u ova dva grada.

Viši sud je u aprilu oslobodio biznismena Duška Kneževića i političara Slavoljuba Stijepovića u sporu poznatom kao afera Koverta. Sud je konstatovao da nije bilo dokaza za ono što smo svi vidjeli 2019, na snimku koji prikazuje kako Knežević daje Stijepoviću kovertu u kojoj je, kako mu objašnjava, 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS-a.

Osnovni sud u Podgorici proglasio je krivim biznismena Zorana Bećirovića, njegovos sina Luku i policajca Mladena Mijatovića zbog napada na novinarku Pobjede Anu Raičković. Bećirović je dobio godinu dana zatvora, njegov sin sedam mjeseci uslovne kazne, a  Mijatović deset mjeseci zatvora.

U aprilu je počela afera zataškavanje pucanja na dvojicu sugrađana iz službenog automobila Danila Mandića, bratanića i tjelohranitelja predsjednika Skupštine Andrija Mandića.

Vlada je krajem aprila dodijelila jednokratnu novčanu pomoć žrtvama deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima. Za 16 porodica civilnih žrtava opredijeljeno je po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u 2025. i 2026. godini.

Prvi maj smo dočekali sa prosječnom platom od 1.000 eura, premda trećina zaposlenih prima platu ispod 700 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal godine, za četvoročlanu porodicu, iznosila je 2.000 eura. Obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu još  nije ispunjeno. U maju je prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji premašila 2.000 eura.

Duško Golubović, policijski tajni operativac, uhapšen je 9. maja po nalogu SDT-a. Golubović je nakon što je otišao u penziju iz policijske službe kupio lamborđini od 300.000 eura. Govorio je da je zaradio na kripto valutama. Tužilaštvo ga tereti za pranje novca stečenog švercom cigareta. Istraga je proširena i na braću Stanaj, Sandera i Nua, vlasnike Rokšpeda.

Jedno od hapšenja koje je odjeknulo u javnosti je i hapšenje Aleksandra Mijajlovića, koji se povezuje sa kompanijom Bemax. On je hapšen i tokom 2024. zbog šverca cigareta ali je pušten da se brani sa slobode uz jemstvo. SDT ga nakon ponovnog hapšenja u novembru tereti da je od 2018. do 2024. godine,  kreirao uređivačku politiku “Standarda”, “Pobjede”, “CDM-a”, “Portala Analitika”, “Antene M”, “Mportala” i “Portala ETV”.

Uz mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, titulu mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori je dobio i episkop budimljansko-nikšićki Metodije.

Stopa inflacije u maju iznosila je 4,5 odsto i bila je najveća u proteklih 12 mjeseci.

U junu su zabilježena dva herojska podviga – Vojnik Edin Škrijelj spasio je čovjeka iz virova Cijevne, dok je radnica jednog marketa, Olivera Šišević, pomogla trudnici da na svijet dođe djevojčica.

Tokom ljeta uspostavljene su pomorske linije Bar-Bari, Budva-Dubrovnik, Kotor-Dubrovnik i Bar-Ankona.

Trinaestojulska nagrada je opet izazvala buru u javnosti nakon što je dodijeljena pjesniku Bećiru Vukoviću. Drugi laureat, slavni crnogorski gitarista Miloš Karadaglić, zahvalio se na nagradi i kazao da je ne može primiti u trenutnim okolnostima.

U julu je Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu nižeg Apelacionog suda kojom se sky komunikacija prihvata kao valjan dokaz.

Spacijalno vijeće Višeg suda u Podgorici na 20 godina je osudilo Slobodana Pekovića za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu za ratni zločin u kome postoji i zločin silovanja.

Ljeti je gorjelo na sve strane. I pored obećanja o kanaderu i boljoj opremi, sezonu smo opet dočekali nespremni. Iako je stigla pomoć iz inostranstva, vatra je opustošila ogromne šume. Odnijela je i jedan život – poginuo je vojnik Dejan Božović.

U jeku ljeta i požara iz pravosuđa je stigla vijest da je afera Telekom zastajrela.

Na sjeveru je bilo manje požara nego na jugu, ali je u avgustu u Gornjem Zaostru bilo vatreno. Ratnom zločincu i četničkom komanantu  Pavlu Đurišiću postavljen je spomenik. Tokom svečanosti, koju je predvodio mitropolit Metodije, fizički i psihički maltretirani su fotoreporteri Vijesti Boris Pejović i Pobjede Stevo Vasiljević. Nakon što je spomenik postavljen, pa sakriven, reagovale su institucije. Tražili su spomenik i u manastiru, ali ga još  nijesu našli.

Dva broda Crnogorske plovidbe prodata su pod sumnjivim okolnostima. Vlada i ministar pomorstva Filip Radulović dobro su se potrudili oko ove afere i gašenja Crnogorske plovidbe.

U septembru se zahuktala drama oko postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda koje je planirano da se gradi u Botunu. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović kazao je da mora početi da se gradi do kraja godine, a da će u suprotnom Glavni grad morati da plati odštetu od preko 100 miliona i maltene bankrotira. Da pregovaraju, nude i obećavaju mještanima Botuna nadležni su počeli kasno, kad su oni radikalizovali proteste i organizovali referendum na kome su kazali NE kolektoru. Nova godina se čeka u pat-poziciji. Medvjeđu uslugu Botunjanima napravio je Milan Knežević, lider DNP koji je priču oko kolektora i prečišćavanja otpadnih voda politički zamutio.

Sedam miliona eura manje od turizma nego u istom periodu 2024., zaradila je Crna Gora u prvih osam mjeseci 2025. Zabilježeno je i skoro 400 hiljada manje noćenja.

Predsjednik Jakov Milatović je mitropolitu Amfilohiju posthumno dodijelio najviši državni orden. Amfilohiju je u Kolašinu otkriven spomenik.

Krajem oktobra, nakon tuče mladića sa Zabjela i azilanata, provalila je mržnja prema turskim državljanima. Narodne patrole i navijači okupirali su ulice tražeći da ,,pravdu” uzmu u svoje ruke. Demolirani su i paljeni  objekti u vlasništvu Turaka po Podgorici i primorju. Premijer je uveo vize za Turke, a institucije su sporo smirivale strasti. Mržnja prema imigrantima je dugo pripremana od strane pojedinih političara, i preko lažnih informacija na društvenim mrežama. Bijes se stišao ali i dalje tinja.

Skupština  je na sjednici 25. novembra za sudiju Ustavnog suda izabrala Jovana Jovanovića. Druge dvije kandidatkinje za sutkinje, Mirjana Vučinić i Mirjana Radović, nisu dobile potrebnu podršku.

Izvještaj Evropske komisije donio je ohrabrenje za put Crne Gore ka EU. I na domaćem terenu i u Briselu ocijenili su ga kao ,,najpozitivniji izvještaj do sada”.

Na Međuvladinoj konferenciji sa EU 16. decembra Crna Gora je zatvorila pet poglavlja. Sada je to ukupno 12 od predviđenih 33. Iz Brisela su uz čestitke upozorili da ,,najtežio dio tek predstoji”.

U Pljevljima su u decembru zabilježena rekordna zagađenja. Opštinska vlast i građani za to krive Termoelektranu, koja je nakon rekonstrukcije trebala manje da zagađuje, a iz EPCG i državnog vrha ih tješe da će biti sve u redu.

Planovi i gradnja

Novi Prostorni plan Crne Gore do 2040. usvojen je u Skupštini krajem juna. Prostornim planom do 2040. predviđena je gradnja 623 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, pa ga je opozicija kritikovala kao predizborni program, a ne prostorni plan. Ekološki aktivisti su istakli da ovakav Plan otvara put ka betonizaciji zaštićenih područja.

Prostorni plan Glavnog grada usvojen je krajem avgusta, čime je otvoren put realizaciji predizbornog megalomanskog projekta novog grada – Velje brdo. Pored novih stambenih i poslovnih kvadrata, za Podgoricu je predviđeno i 20-ak lokacija za nove vjerske objekte, da površinom preko 40 hiljada kvadrata.

U avgustu je usvojen Zakon o nelegalnoj gradnji, koji treba da riješi višedecenijski problem. Toliko je dobro pripremljen da je zbog nedoumica u pripremi tržište nekretnina bilo blokirano par mjeseci. Nelegalni graditelji još čekaju da im institucije precizno objasne što im valja raditi.

Predrag NIKOLIĆ

Ukoliko predloženi model zaživi, Crna Gora rizikuje da dobije sistem u kojem se o sudbini policijskih službenika odlučuje u zatvorenim postupcima, bez saslušanja, obrazloženja i  efikasne pravne zaštite

Vlada je 16. decembra  usvojila Predlog izmjena i dopuna Zakona o unutrašnjim poslovima i uputila ga Skupštini na usvajanje. Na juriš. Bez održavanja sjednice i rasprave, samo  “na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova”. Sve u paketu sa još stotinjak zakona koje su, prema najavama premijera Milojka Spajića, naumili po prvi put usvojiti ili izmijeniti i dopuniti u prednovogodišnjem pohodu na parlament.

“Zakon o unutrašnjim poslovima koji je u skupštinsku proceduru poslala Vlada Crne Gore, nije ništa drugo do kopija prijedloga zakona koji je, pred kraj proljećnjeg zasijedanja, Skupština razmatrala na prijedlog poslanika Demokrata, Duška Stjepovića”, saopštio je funkcioner SD-a i poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević, obznanivši naum vlasti da zimus oposle ono što im ljetos nije pošlo za rukom.

Više detelja o sadržaju predloženih izmjena dobili smo iz nevladinog sektora i sindikata koji okuplja pripadnike Uprave policije.

Ponuđeni prijedlog nije usklađen sa pravom EU i međunarodnim konvencijama, nije prošao javnu raspravu, niti je u njegovom obrazloženju navedeno da je dobio saglasnost Evropske komisije, obznanili su iz Akcije za ljudska prava (HRA), uz zahtjev da se on povuče iz procedure. “Ovakva rješenja jasno pretvaraju policiju u instrument političke lojalnosti, ugrožavajući profesionalnost i depolitizaciju ove institucije i samim tim i povjerenje građana”.

Nadovezali su se iz Nezavisnog sindikata policije Crne Gore. “„Pet izabranih ljudi i onaj koji ih je izabrao imali bi moć da u svakom trenutku odlučuju o sudbinama policajaca. Svaki pokušaj drugačijeg mišljenja mogao bi dovesti do gubitka posla. Gdje su tu demokratija, sloboda i ljudska prava?“, zapitali su se. Uz konstataciju: „Na ovaj način vraćamo se 20 do 30 godina unazad, u period kada su policijski službenici radili po ugovorima koji su se produžavali na mjesec, dva ili tri. U takvim uslovima zaposleni su zavisni od tuđe dobre volje, podložni manipulacijama i nesigurni u izvršavanju zadataka, što direktno utiče na kvalitet njihovog rada.“

Ko bude imao strpljenja da pregleda Vladin prijedlog, shvatiće da su izrečene primjedbe još i blage u odnosu na ponuđeni sadržaj.

Prema  Prijedlogu, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Slično rješenje postoji i u sadašnjoj verziji Zakona, ali je zakonopisac sada odlučio da  procedure pojednostavi do banalnosti. Odnosno, do direktne  opasnosti po funkcionisanje ključne karike državnog sistema bezbjednosti – policije. Pošto bi ona, faktički, postala privatno vlasništvo ministra unutrašnjih poslova i njegovih političkih nalogodavaca.

Ključnu, zapravo jedinu, ulogu u tom procesu imala bi Komisija za provjeru bezbjednosnih smetnji. Nju imenuje ministar a ponuđeni prijedlog zakona ne propisuje bilo kakve kvalifikacije koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju.

Navodi se samo  (član 128) da Komisiju čini pet članova “od kojih su tri službenici Policije, jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”. Da bi postali članovi Komisije, uz naklonost ministra, kandidati moraju dobiti potvrdu o nepostojanju bezbjednosnih smetnji.

Dakle, i oni treba da prođu provjeru za koju je zadužena druga komisija. Nju takođe imenuje ministar unutrašnjih poslova, samo što ne znamo koliko članova broji i odakle oni dolaze. Jedino što nam o njima kaže predloženi zakon jeste  da njeni članovi “nijesu kandidati za članove Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji.”

A ko provjerava eventualne bezbjednosne smetnje članova ove posebne komisije? O tome predložene izmjene  ne govore ništa, pa je osnovano pretpostaviti da će u tom poslu glavnu riječ imati ministar. Sa ili bez pomoći potpredsjednika vlade zaduženog za odbranu i bezbjednost. Trenutno  to su ministar MUP-a Danilo Šaranović i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić. Obojica iz Demokrata Crne Gore.

Demokrate, zapravo, već neko vrijeme promovišu postupak “vetinga” među pripadnicima policije, ali im ta rabota ne ide onako kako su planirali. Pokazalo se da je mnogo lakše suspendovati službenike UP na osnovu komisijski utvrđenih bezbjednosnih smetnji, nego te optužbe dokazati. Makar i pred Disciplinskom komisijom unutar istog resora. Posebno kada “utvrđene bezbjednosne smetnje” ostaju tajna i za suspendovane policajce ali i za disciplinskog tužioca i članove Disciplinske komisije. Pa onda ovi drugi (tužioc i sudije u tom postupku) bježe sa zakazanih ročišta izgovarajući se bolešću ili službenim putem.

Još kada se desi, kao što se dešavalo, da Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) od koje je, prema sadašnjem Zakonu, obavezno pribaviti bezbjednosnu procjenu službenika/funkcionera koji se našao na skeneru sadašnje Komisije, zaključi da je dotični čist – problemi postanu još veći.

Da bi se sve to preduprijedilo, procedura skratila a postigao željeni ishod, zakonopisac je osmislio revolucionaran metod koji, nakon raspada Sovjetskog saveza, teško da je viđen bilo gdje u Evropi.

U najkraćem: policajac potpiše saglasnost da ministrova petočlana Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti. Šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše. Ne postoji odredba koja objašnjava da li se postupak tada obustavlja, da li se odbijanje saglasnosti smatra bezbjednosnom smetnjom ili  može li  biti osnov za prestanak radnog odnosa. Ni da li se postupak tada obustavlja, da li se odbijanje saglasnosti smatra bezbjednosnom smetnjom ili da li ono može biti osnov za prestanak radnog odnosa.

Možda su zaboravili. A možda je u pitanju odstupnica za provlačenje podobnih službenika sa mrljama u profesionalnom ili privatnom životu. Ova pravna praznina očigledno ostavlja širok prostor za diskreciono tumačenje i potencijalne zloupotrebe.

Komisija dotičnog kandidata, nakon pribavljanja njegove saglasnosti, provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, u određenim slučajevima, pribavljanjem mišljenja ANB.

Tu počinju ozbiljni proceduralni noviteti.

Prema važećem propisu, ukoliko ANB u roku od 60 dana ne odgovori na traženi upit o podobnosti službenika MUP-a ili UP, podrazumijeva se da je on prošao njihovu kontrolu. Ubuduće, Komisija bi imala pravo da svoju ocjenu donese bez mišljenja ANB-a. U međuvremenu, istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar da otkaz. Što ne mora da uradi, ako neće. Predlog zakona ne sadrži eksplicitnu formulaciju da policijski službenik koji ne prođe provjeru dobija otkaz bez disciplinskog postupka. Međutim, kombinacija normi proizvodi upravo takav efekat. Zakon jasno propisuje da se policijskom službeniku na osnovu odluke Komisije može dati otkaz, ali nigdje ne pominje da se prije toga mora sprovesti disciplinski postupak, niti da se nalaz Komisije mora provjeravati u kontradiktornom procesu. Unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da  policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen?

U Nezavisnom sindikatu policije kažu – da.  “Poznavanje naše istorije, mentaliteta i načina odlučivanja jasno pokazuje da ove izmjene mogu dovesti do ozbiljnih zloupotreba“, navode.

Slične ocjene stižu i iz HRA. “U praksi, ovakvo rješenje omogućava trajno isključenje pojedinaca iz UP na osnovu tajnih, neprovjerljivih i potencijalno politički motivisanih procjena”, ocjenjuju, dodatno upozoravajući da Vlada pokušava omogućiti retroaktivnu primjenu tog rješenja. Započeti disciplinski postupci, odugovlačeni mjesecima a neki i blizu dvije godine (kada nastupa njihova zastara), bili bi obustavljeni.  Na štetu osumnjičenih. Koji bi ostali bez mogućnosti da brane svoj profesionalni i lični integritet.

“Takvo pogoršanje pravnog položaja zaposlenih dodatno narušava pravnu sigurnost i pravičan postupak”, navodi HRA.

Vidjećemo da li su osnovane primjedbe o predloženim izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima ostavile neki utisak na predlagače. Ako jesu, njihov bi prijedlog mogao biti povučen iz procedure prije nego ovaj tekst stigne do čitalaca Monitora. I to bi bilo najbolje rješenje. U suprotnom, ostaje nada u intervencije sa EU adresa.

Što god se desi, ostaje potreba da se policijski sistem, i ne samo on, očisti od korupcije i kriminalnih uticaja. Međutim, ako predloženi model zaživi, Crna Gora rizikuje da dobije sistem u kojem se o sudbini policijskih službenika odlučuje u zatvorenim postupcima, bez saslušanja, obrazloženja i efikasne pravne zaštite. To nije samo pitanje prava policajaca ,već pravne i svake druge sigurnosti  građana.

Zoran RADULOVIĆ