Povežite se sa nama

MONITORING

DAN POSLIJE: CRNA GORA I NATO, EKONOMSKI ASPEKTI: Račun, molim

Objavljeno prije

6 godina

na

dusko

Nedjelju dana pošto je veća polovina poslanika u parlamentu izglasala usvajanje Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, dobro raspoloženje i euforija još drže zvaničnike i glasnogovornike „pobjedničke” strane. Što, ipak, ne znači da su njihovi oponenti pretjerano razočarani. Sve izgleda, zapravo, kao da je – po gotovom poslu – tek sada počela prava rasprava o manama i pogodnostima koje može donijeti ulazak u NATO.

Kako i dolikuje počecima debate, argumenti su dovoljno opširni i neprecizni kako bi se pokušalo osvojiti što više terena. Priču je na Cetinju započeo premijer Duško Marković, besjedeći da „članstvo (u NATO-u) predstavlja ogroman podsticaj za dalji razvoj države i uspostavljanje pune stabilnosti društva i sistema, uz bolje privlačenje stranih investicija”.

Isto je, samo svojim riječima, ponovio i Filip Vujanović. I on se u Podgorici, na skupu Evropska unija – Jugoistočna Evropa, osvrnuo na ekonomske aspekte najavljenog učlanjenja Crne Gore u NATO: „Članstvo u ovom velikom savezu Crnoj Gori daje mogućnost intezivnije ekonomske saradnje sa članicama i bolje uslove za investicije, za valorizaciju turističke ponude i vrijednosti kulture a time i značajnu šansu za ukupni ekonomski razvoj”, rekao je Vujanović.

Ni predsjednik parlamenta Ivan Brajović nije sjedio skrštenih ruku. Zapravo, on je još u januaru, tokom posjete Italiji, ocijenio kako članstvo u NATO-u „predstavlja preduslov daljeg ekonomskog razvoja”.

Interesantna je stvar da tako očigledne ekonomske benefite ne vide ljudi kojima bi poznavanje ekonomskih tokova i zakonitosti – ne samo po opisu posla već i po iskazanoj stručnosti – morala biti jača strana u odnosu na citirane crnogorske zvaničnike.

Tako je Vladimir Gligorov, ekspert bečkog Instituta za međunarodnu ekonomiju, na sljedeći način, još prije dvije godine, u Novom magazinu komentarisao najavu crnogorskog ulaska u NATO: „Njeno opredeljenje za članstvo u Atlantskom savezu, koje nije od juče, što nemalom broju komentatora nije izgleda poznato, nije određeno odnosom prema Rusiji, već rizikom od nestabilnosti na Balkanu. Olako ruski zvaničnici ističu da Crnoj Gori niko ne preti, što je dobro znati ako se time misli na samu Rusiju, ali crnogorska stabilnost zavisi od balkanske, a rizik od ponovne balkanizacije nije mali. Zato su za tu zemlju, uostalom kao i za druge balkanske zemlje, evropska i atlantska integracija poželjne. Jer povećavaju verovatnoću da se granice neće menjati, što svakako deluje stabilizujuće. I nije čin neprijateljstva ni prema kome”. Ni pomena o ekonomskim benefitima. Gligorov je precizan, članstvo u NATO „povećava vjerovatnoću da se granice neće mijenjati”. Nije li to, samo po sebi, dovoljno?

Na (najjeftiniju) nacionalnu kartu zaigrao je na Cetinju Andrija Mandić. „Nema danas u CG nijednog Srbina, osim onoga koji je podmićen, koji je za NATO integracije”, ustvrdio je predsjednik Nove srpske demokratije ne trudeći se da pojasni šta mu to daje za pravo da govori u ime skoro trećine stanovnika Crne Gore. Izborni rezultat svakako – ne.

Zato se njegov koalicioni kolega Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), prihvatio računa. I obznanio kako će Crnu Goru članstvo u NATO koštati 70 miliona eura, odnosno dva posto bruto društvanog proizvoda. „Voljom režimskih moćnika, naši troškovi za NATO predstavljaće petu potrošačku jedinicu u budžetu Crne Gore, nametnutu građanima i njihovim tankim primanjima”, izračunao je Knežević navodeći da tu nijesu uračunati troškovi angažovanja naših vojnika u Avganistanu koji, po njegovim informacijama, čine dodatnih 11 miliona eura godišnje.

Iz Ministarstva odbrane Kneževićeve tvrdnje nazivaju obmanom. Pa javnosti nude računicu po kojoj su finansijska obaveza Crne Gore prema NATO-u „za potrebe članarine” oko 450 hiljada eura godišnje. Pa tvrde: to su jedina sredstva koja je Crna Gora u obavezi da izdvoji za potrebe NATO!

„Kako je ministar Predrag Bošković slikovito precizirao, to znači da će svakog građanina Crne Gore članstvo u NATO koštati 72 centa na godišnjem nivou”, navodi se u udvoričkom saopštenju tog Ministarstva. U kome su, ipak, „zaboravili” da kažu kako članarina nije jedini trošak članstva.

Minimalan ceh koji svaka članica NATO mora da se plati su članarina za funkcionisanje administracije NATO-a i plate svog vojnog i civilnog osoblja zaposlenog u njoj. Pokazalo se da su sve nove članice (primljene nakon 1999.) morale da snose i troškove modernizacije sistema veza i uvođenja procedura zapadne vojne alijanse. Dostupni podaci pokazuju da su praktično sve istočnoevropske zemlje, po pitanju troškova, otišle dalje od plaćene članarine.

Zemlje članice nijesu dužne da kupuju zapadno naoružanje i opremu, ali se od njih sve glasnije traži vojni budžet težak minimalno dva odsto BDP. Crna Gora, prema informacijama iz Ministarstva odbrane, planira da taj nivo troškova dostigne sredinom naredne decenije, dok su ovogopdišnji vojni troškovi projektovani na 45 miliona eura. I konačno: vlasti Slovenije i Hrvatske su se suočile sa ozbiljnim korupcionaškim aferama koje su bile nusproizvod odluke da se njihove armije modernizuju oružjem po NATO standardima.

Na drugoj strani nalazi se pitanje očekivanih ekonomskih benefita. Tako se može čuti da će, učlanjenjem u NATO Crna Gora „znatno povećati” investicije iz zemalja članica; da će privreda imati velike koristi od NATO tendera na kojima se godišnje obrne oko 700 milijardi dolara; da će ulazak u NATO poboljšati kreditni rejting i ovdašnjim preduzećima i građanima omogućiti zaduživanje po nižim kamatama.

,,U praksi je potvrđeno da je napredak jedne zemlje prema članstvu u NATO najbolji pokazatelj renomiranim svjetskim poslovnim krugovima i investitorima i da doprinosi unaprijeđenju poslovnog ambijenta i povećanju povjerenja investitora. Na ovaj način se stvaraju uslovi da strani investitori ulažu kapital i pomažu razvoju domaćih privrednih subjekata, što značajno doprinosi ekonomskom razvoju u cjelini”, ustvrdio je aktuelni guverner CBCG Radoje Žugić u februaru prošle godine, tada još u svojstvu ministra finansija.

,,Posmatrajući i analizirajući iskustva zemalja koje su u prethodnim godinama pristupile NATO savezu, može se izvući jasan zaključak da je u svim tim zemljama došlo do povećanja stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u periodu pridruživanja NATO alijansi i da su, u istom periodu, poboljšani njihovi ekonomski indikatori”, konstatovao je Žugić.

Nema, nažalost, dokaza za ove tvrdnje. U Hrvatskoj i Albaniji, nakon što su 2009. primljene u NATO, nije došlo do rasta već do smanjenja direktnih stranih investicija. Kao što je, godinama u nizu, u Hrvatskoj padao i BDP. Zato se zaduženost zemlje udvostručila od 2008. do 2015. Pošteno bi, ipak, bilo pretpostaviti da za to nije kriva Sjevernoatlantska alijansa već svjetska ekonomska kriza.

Obilježavajući petogodišnjicu članstva, hrvatski novinari su pronašli nekoliko firmi koje su na tenderima za potrebe NATO sklopile ozbiljne i vrijedne poslove. Poroblem je što u Crnoj Gori, „hvala vladi”, danas praktično pa nemamo preduzeća spremna da izađu i pobijede na tom tržištu. Ili ih imamo za prste jedne ruke. Konačno, Grčka je dobar i više nego dovoljan primjer da kreditni rejting neke države ne zavisi od njene odbrambene moći i članstva u vojnim savezima. Baš kao što i Erdoganova Turska pokazuje da ljudska prava i sobode u nekoj zemlji nijesu direktno proporcijalne njenim vojnim izdacima (Turska ima, nakon SAD, najbrojniju armiju u okviru NATO).

Žugić je, ignorišući ove podatke, tvrdio: ,,Posmatrajući i analizirajući iskustva zemalja koje su u prethodnim godinama pristupile NATO savezu, može se izvući jasan zaključak da je u svim tim zemljama došlo do povećanja stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u periodu pridruživanja NATO alijansi i da su, u istom periodu, poboljšani njihovi ekonomski indikatori”.

Na sličan način članstvo u NATO propagira i Duško Knežević. „Sigurnost postaje sve veći faktor u izboru destinacija za odmor i ulaskom u NATO Crna Gora dodaje značajnu vrednost svom turističkom brendu. Nestabilnost u Turskoj i istočnom Mediteranu otvaraju velike mogućnosti za privlačenje turista koji dolaze iz Zapadne Evrope”, piše Knežević. Ali pažljivo: „nestabilnost u Turskoj”!? Pa zar ona nije izuzetno uticajan član ovog privilegovanog društva?

Neke stvari će se, sigurno promijeniti. „Od napada na Dubrovnik do NATO trebale su vam tri decenije, a od NATO do Spuža vam neće trebati ni tri godine”, spočitali su iz URA DPS-u u aktuelnom ratu saop[tenjima na temu kome (ne)odgovara članstvo u NATO. Kad razmislite: ne bi to bila ni tako mala korist.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Marta, 2023

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Marta, 2023

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Stari teret i novi strahovi 

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Marta, 2023

Objavio:

Pitali smo: Koliko su vazni izbori u nedelju i kako ih vidite?

 

ZARIJA PEJOVIĆ
Hoće to s padom DPS-a

„U nedjelju se završava najduži januar u istoriji“.  Jezgrovitom dosjetkom, moj prijatelj je pretkazao vjerovatan ishod drugog kruga predsjedničkih izbora. Promjena koja će se desiti u nedjelju, nije izraz kadrovskog razvoja unutar sistema, jer Đukanovićeva autokratija nije tolerisala formiranje snažnih političkih figura, kako unutar DPS-a tako i vani…

PAULA PETRIČEVIĆ
Valja obrađivati svoj vrt

Uprkos preovlađujućoj ,,ili-ili” atmosferi nisam ubijeđena u to da su ovi izbori ,,istorijski”, niti da je na sceni nekakava presudna gigantomahija, iako bih zbilja voljela da je tako. Ne slažem se sa tezom da izbor nikad nije bio lakši, meni lično nikada nije bilo teže nego na ovim izborima jer čak ni poražavajuća logika izbora ,,manjeg zla” ovaj put, makar za mene, nije bila primjenjiva. ,,Stisni zube, začepi nos i zaokruži” – to nije izbor na koji pristajem. Dovoljno sam se puta prevarila da bih se sada namjerno pravila neznavenom…

ĐURO RADOSAVOVIĆ, PISAC
Đukanovićev odlazak, prostor za nove ljude i pokrete

Ovi izbori su prekretnica, jer nije mala stvar živjeti pod režimom Mila Đukanovića još pet godina. Ukoliko se konačno skloni sa scene ,biće to prostor za nove ljude, nove pokrete i mogućnost da već jednom zaživi demokratija i smjenjivost političara…

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT
Poruke i retorika kao 1997.

Predsjednički izbori u nedjelju možda su najneizvjesniji još od predsjedničkih izbora 1997. godine, na kojima je takođe učestvovao jedan od kandidata na ovim izborima, aktuelni predsjednik g-din Đukanović. Nažalost, to nijesu jedine sličnosti sa izborima koji su se desili prije više od 25 godina jer su poruke i retorika kandidata gotovo identični kao i na tim izborima…

STEFAN ĐUKIĆ, ANALITIČAR
Rezultat određuje sudbine DPS-a i PES-a

Nalazimo se u prilično paradoksalnoj situaciji za crnogorsko društvo. Pred nama su izbori koji su sa društvene strane veoma važni, jer će determinisati politička kretanja u narednih par godina (možda i duže) a situacija je sasvim mirna. Kada uporedimo ovo sa izborima 2020. godine, kada smo posljednji put imali izbore u svim opštinama kao da je prošlo 30, a ne 3 godine. Ta opuštenija atmosfera je proizvod toga da promjene nisu strašne, da treba mijenjati i da se treba mijenjati…

 

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CEGAS
Kontinuitet ili ne

Ulazimo u još jedne izbore  u nizu onih koji su se odvili u nesređenom izbornom zakonodavstvu uz veliki proj neusklađenosti i pravnih praznina. Tu su: nesređen registar prebivališta i boraviśta, uz loša rješenja Zakona o prebivalištu i boravištu, kao i nemogućnost utvrđivanja nezakonite dodjele drugog državljanstva, pored crnogorskog, i stalne zavisnosti od podataka zemalja iz regiona. Osujećenost povrđivanja kandidata za predsjednika i politizaciju Državne izborne komisije, koja mora pretrpjeti izmjene i uspostavljanje profesionalizovanog tijela, čije odluke u kontinutetu neće  potpadati pod sumnju u pravnu ispravnost. Nesređen birački spisak, bez mogućnosti provjere matičnih registara iz kojih se izvodi, čini jedan od osnovnih razloga nepovjerenja u cjelokupan izborni proces…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo