Povežite se sa nama

MONITORING

DAN POSLIJE: CRNA GORA I NATO, EKONOMSKI ASPEKTI: Račun, molim

Objavljeno prije

na

dusko

Nedjelju dana pošto je veća polovina poslanika u parlamentu izglasala usvajanje Zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, dobro raspoloženje i euforija još drže zvaničnike i glasnogovornike „pobjedničke” strane. Što, ipak, ne znači da su njihovi oponenti pretjerano razočarani. Sve izgleda, zapravo, kao da je – po gotovom poslu – tek sada počela prava rasprava o manama i pogodnostima koje može donijeti ulazak u NATO.

Kako i dolikuje počecima debate, argumenti su dovoljno opširni i neprecizni kako bi se pokušalo osvojiti što više terena. Priču je na Cetinju započeo premijer Duško Marković, besjedeći da „članstvo (u NATO-u) predstavlja ogroman podsticaj za dalji razvoj države i uspostavljanje pune stabilnosti društva i sistema, uz bolje privlačenje stranih investicija”.

Isto je, samo svojim riječima, ponovio i Filip Vujanović. I on se u Podgorici, na skupu Evropska unija – Jugoistočna Evropa, osvrnuo na ekonomske aspekte najavljenog učlanjenja Crne Gore u NATO: „Članstvo u ovom velikom savezu Crnoj Gori daje mogućnost intezivnije ekonomske saradnje sa članicama i bolje uslove za investicije, za valorizaciju turističke ponude i vrijednosti kulture a time i značajnu šansu za ukupni ekonomski razvoj”, rekao je Vujanović.

Ni predsjednik parlamenta Ivan Brajović nije sjedio skrštenih ruku. Zapravo, on je još u januaru, tokom posjete Italiji, ocijenio kako članstvo u NATO-u „predstavlja preduslov daljeg ekonomskog razvoja”.

Interesantna je stvar da tako očigledne ekonomske benefite ne vide ljudi kojima bi poznavanje ekonomskih tokova i zakonitosti – ne samo po opisu posla već i po iskazanoj stručnosti – morala biti jača strana u odnosu na citirane crnogorske zvaničnike.

Tako je Vladimir Gligorov, ekspert bečkog Instituta za međunarodnu ekonomiju, na sljedeći način, još prije dvije godine, u Novom magazinu komentarisao najavu crnogorskog ulaska u NATO: „Njeno opredeljenje za članstvo u Atlantskom savezu, koje nije od juče, što nemalom broju komentatora nije izgleda poznato, nije određeno odnosom prema Rusiji, već rizikom od nestabilnosti na Balkanu. Olako ruski zvaničnici ističu da Crnoj Gori niko ne preti, što je dobro znati ako se time misli na samu Rusiju, ali crnogorska stabilnost zavisi od balkanske, a rizik od ponovne balkanizacije nije mali. Zato su za tu zemlju, uostalom kao i za druge balkanske zemlje, evropska i atlantska integracija poželjne. Jer povećavaju verovatnoću da se granice neće menjati, što svakako deluje stabilizujuće. I nije čin neprijateljstva ni prema kome”. Ni pomena o ekonomskim benefitima. Gligorov je precizan, članstvo u NATO „povećava vjerovatnoću da se granice neće mijenjati”. Nije li to, samo po sebi, dovoljno?

Na (najjeftiniju) nacionalnu kartu zaigrao je na Cetinju Andrija Mandić. „Nema danas u CG nijednog Srbina, osim onoga koji je podmićen, koji je za NATO integracije”, ustvrdio je predsjednik Nove srpske demokratije ne trudeći se da pojasni šta mu to daje za pravo da govori u ime skoro trećine stanovnika Crne Gore. Izborni rezultat svakako – ne.

Zato se njegov koalicioni kolega Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP), prihvatio računa. I obznanio kako će Crnu Goru članstvo u NATO koštati 70 miliona eura, odnosno dva posto bruto društvanog proizvoda. „Voljom režimskih moćnika, naši troškovi za NATO predstavljaće petu potrošačku jedinicu u budžetu Crne Gore, nametnutu građanima i njihovim tankim primanjima”, izračunao je Knežević navodeći da tu nijesu uračunati troškovi angažovanja naših vojnika u Avganistanu koji, po njegovim informacijama, čine dodatnih 11 miliona eura godišnje.

Iz Ministarstva odbrane Kneževićeve tvrdnje nazivaju obmanom. Pa javnosti nude računicu po kojoj su finansijska obaveza Crne Gore prema NATO-u „za potrebe članarine” oko 450 hiljada eura godišnje. Pa tvrde: to su jedina sredstva koja je Crna Gora u obavezi da izdvoji za potrebe NATO!

„Kako je ministar Predrag Bošković slikovito precizirao, to znači da će svakog građanina Crne Gore članstvo u NATO koštati 72 centa na godišnjem nivou”, navodi se u udvoričkom saopštenju tog Ministarstva. U kome su, ipak, „zaboravili” da kažu kako članarina nije jedini trošak članstva.

Minimalan ceh koji svaka članica NATO mora da se plati su članarina za funkcionisanje administracije NATO-a i plate svog vojnog i civilnog osoblja zaposlenog u njoj. Pokazalo se da su sve nove članice (primljene nakon 1999.) morale da snose i troškove modernizacije sistema veza i uvođenja procedura zapadne vojne alijanse. Dostupni podaci pokazuju da su praktično sve istočnoevropske zemlje, po pitanju troškova, otišle dalje od plaćene članarine.

Zemlje članice nijesu dužne da kupuju zapadno naoružanje i opremu, ali se od njih sve glasnije traži vojni budžet težak minimalno dva odsto BDP. Crna Gora, prema informacijama iz Ministarstva odbrane, planira da taj nivo troškova dostigne sredinom naredne decenije, dok su ovogopdišnji vojni troškovi projektovani na 45 miliona eura. I konačno: vlasti Slovenije i Hrvatske su se suočile sa ozbiljnim korupcionaškim aferama koje su bile nusproizvod odluke da se njihove armije modernizuju oružjem po NATO standardima.

Na drugoj strani nalazi se pitanje očekivanih ekonomskih benefita. Tako se može čuti da će, učlanjenjem u NATO Crna Gora „znatno povećati” investicije iz zemalja članica; da će privreda imati velike koristi od NATO tendera na kojima se godišnje obrne oko 700 milijardi dolara; da će ulazak u NATO poboljšati kreditni rejting i ovdašnjim preduzećima i građanima omogućiti zaduživanje po nižim kamatama.

,,U praksi je potvrđeno da je napredak jedne zemlje prema članstvu u NATO najbolji pokazatelj renomiranim svjetskim poslovnim krugovima i investitorima i da doprinosi unaprijeđenju poslovnog ambijenta i povećanju povjerenja investitora. Na ovaj način se stvaraju uslovi da strani investitori ulažu kapital i pomažu razvoju domaćih privrednih subjekata, što značajno doprinosi ekonomskom razvoju u cjelini”, ustvrdio je aktuelni guverner CBCG Radoje Žugić u februaru prošle godine, tada još u svojstvu ministra finansija.

,,Posmatrajući i analizirajući iskustva zemalja koje su u prethodnim godinama pristupile NATO savezu, može se izvući jasan zaključak da je u svim tim zemljama došlo do povećanja stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u periodu pridruživanja NATO alijansi i da su, u istom periodu, poboljšani njihovi ekonomski indikatori”, konstatovao je Žugić.

Nema, nažalost, dokaza za ove tvrdnje. U Hrvatskoj i Albaniji, nakon što su 2009. primljene u NATO, nije došlo do rasta već do smanjenja direktnih stranih investicija. Kao što je, godinama u nizu, u Hrvatskoj padao i BDP. Zato se zaduženost zemlje udvostručila od 2008. do 2015. Pošteno bi, ipak, bilo pretpostaviti da za to nije kriva Sjevernoatlantska alijansa već svjetska ekonomska kriza.

Obilježavajući petogodišnjicu članstva, hrvatski novinari su pronašli nekoliko firmi koje su na tenderima za potrebe NATO sklopile ozbiljne i vrijedne poslove. Poroblem je što u Crnoj Gori, „hvala vladi”, danas praktično pa nemamo preduzeća spremna da izađu i pobijede na tom tržištu. Ili ih imamo za prste jedne ruke. Konačno, Grčka je dobar i više nego dovoljan primjer da kreditni rejting neke države ne zavisi od njene odbrambene moći i članstva u vojnim savezima. Baš kao što i Erdoganova Turska pokazuje da ljudska prava i sobode u nekoj zemlji nijesu direktno proporcijalne njenim vojnim izdacima (Turska ima, nakon SAD, najbrojniju armiju u okviru NATO).

Žugić je, ignorišući ove podatke, tvrdio: ,,Posmatrajući i analizirajući iskustva zemalja koje su u prethodnim godinama pristupile NATO savezu, može se izvući jasan zaključak da je u svim tim zemljama došlo do povećanja stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) u periodu pridruživanja NATO alijansi i da su, u istom periodu, poboljšani njihovi ekonomski indikatori”.

Na sličan način članstvo u NATO propagira i Duško Knežević. „Sigurnost postaje sve veći faktor u izboru destinacija za odmor i ulaskom u NATO Crna Gora dodaje značajnu vrednost svom turističkom brendu. Nestabilnost u Turskoj i istočnom Mediteranu otvaraju velike mogućnosti za privlačenje turista koji dolaze iz Zapadne Evrope”, piše Knežević. Ali pažljivo: „nestabilnost u Turskoj”!? Pa zar ona nije izuzetno uticajan član ovog privilegovanog društva?

Neke stvari će se, sigurno promijeniti. „Od napada na Dubrovnik do NATO trebale su vam tri decenije, a od NATO do Spuža vam neće trebati ni tri godine”, spočitali su iz URA DPS-u u aktuelnom ratu saop[tenjima na temu kome (ne)odgovara članstvo u NATO. Kad razmislite: ne bi to bila ni tako mala korist.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo