Povežite se sa nama

MONITORING

REIZBOR RADMILE VOJVODIĆ: Režija uspjela, Univerzitet pokoren

Objavljeno prije

na

Tiho, bez pompe, nedavno je objavljena vijest da je Radmila Vojvodić reizabrana za rektorku Univerziteta Crne Gore (UCG). Bila je jedini kandidat i izabrana je jednoglasno. Ovoga puta sve je prošlo ne samo bez glasa protiv, nego i javne polemike, što je još i znalo da se desi kad je ova rediteljka i prijateljica režima tek preuzela rektorsku funkciju.

Produžetak mandata Vojvodićke se očigledno podrazumjevao. Kao da je riječ o kavom ministarstvu ili instituciji sa DPS rotirajućim kadrovima. Izbor je obavljen po novoj proceduri koja je donesena u oktobru 2014, pola godine nakon imenovanja Vojvodićke za rektorku. Promjene su urodile plodom – za razliku od 2014. kada je bilo četiri kandidata za rektora, ovoga puta petnaestočlani Upravni odbor, na čelu sa Duškom Bjelicom, brzo i jednoglasno podržao je jedinu pristiglu kandidaturu – Razvojni program UCG Radmile Vojvodić. Još prije tri godine je primijećeno da je dvojcem Vojvodić/Bjelica DPS uspostavio apsolutnu dominaciju nad državnim univerzitetom koji bi trebalo da stvara slobodne intelektualce.

Upravo je ćutanje akademske elite, sadašnje i buduće, profesora i studenata, na ovakav način izbora rektorke, zabrinjavajuće. Bez dijaloga, polemike, ikakve analize, protekao je izbor za ključnu obrazovnu ustanovu u zemlji.

Branka Bošnjak za Monitor kaže da je jedan od razloga i to što je ,,promijenjen i način izbora rektora, pa se više univerzitetske jedinice ne pitaju, već Senat u kojem uglavnom sjede puki poslušnici izlobirani od strane vlasti i koji slušaju sve. Nije bilo ni protivkandidata jer se zna da je Senat već izlobiran i da je sve izrežirano”.

I pored toga što se radi o očekivanom reizboru, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) smatraju da treba da zabrine činjenica da su se na UCG desili fingirani izbori: ,,Nema izbora tamo gdje je jedan kandidat za jednu poziciju. Mislim da se teško iko sjeća na UCG da smo ovakve izbore imali i u jednopartijskom sistemu. Istovremeno, ovo je jedan od rezultata same Vojvodićke u domenu ‘osnaživanja’ različitosti i demokratskog duha na UCG. Tamo očito više nema onih koji imaju hrabrosti ili vide smisao da se usprotive Vojvodić”, kaže za Monitor Mira Popović, saradnica na programima CGO.

Na početku mandata Vojvodićka je prvo promijenila logo UCG, pa je zajedno sa svojim timom uradila Analizu stanja na UCG. U njoj je vjerodostojno data sumorna slika stihijskog razvijanja 23 univerzitetske jedinice, hiperprodukcije studijskih programa bez jasnih planova, finansijska spirala višemilionskih dugovanja. Detektovana je i neusklađenost tržišta rada i upisne politike UCG i zaključeno da u odnosu na broj postojećih radnih mjesta visoko obrazovanje proizvede 3,5 puta više kadra.

,,CGO je uvijek podvlačio značaj početnih napora Radmile Vojvodić da se urede radni odnosi na UCG, kao i Analizu stanja koja je urađena u prvoj polovini njenog mandata i koja predstavlja zvanični dokument u kojem se ukazuje na brojne probleme koje je CGO godinama unazad pokušavao osvijetliti. To su vrlo pozitivni iskoraci, ali sa žaljenjem konstatujemo da njih nije pratila dalja praksa, kao i da smo bili svjedoci kako rektorka nema kapacitet da vodi dijalog sa neistomišljenicima i koliko je neotporna na argumentovanu kritiku. Takvi njeni pristupi ne mogu mijenjati ono što je u osnovi kvaliteta visokog obrazovanja a to je podsticanje kritičkog mišljenja i dijaloga”, kaže Mira Popović.

A dijaloga tokom sprovođenja reformi, bar na UCG, nema. U Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim 3+2+3 (bečelor + magistarske + doktorske studije). Protiv ove odluke protivila se većina fakulteta, kao i studenti. Džabe.

Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i izbor dekana.

Sve ovo nije pratio adekvatan odgovor profesora sa UCG, dok studenti imaju tradicionalnu neaktivnost što se tiče pitanja akademskih i društvenih sloboda. Rijetki su bili istupi poput onog profesorice Filozofskog fakulteta Tatjane Đurišić-Bečanović da je „totalitarni režim u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore”, ili upozorenja profesora Pravnog fakulteta Milana Popovića da je ,,na UCG uvedeno vanredno stanje”.

U najnovijem programu reforme, Vojvodić ističe da je ,,Finansijski kolaps zbog višemilionskog dugovanja prema zaposlenima i neisplaćenih poreza i doprinosa prema državi, uz upravljačku krizu zbog gubljenja kontrole u razvijanju građevinske djelatnosti na planu izgradnje stanova za zaposlene i manjih budžetskih izdvajanja – saniran”. Biće da je i to jedan od razloga za ćutanje i pored brojnih problema profesora i asistenata na UCG, onemogućavanja napredovanja, uvođenja SCI lista kao borbe protiv političkih neistomišljenika…

O dosadašnjim učincima Radmile Vojvodić kao rektorke iz CGO kažu: ,,Sistem se na pogrešan način centralizuje, guše se akademske slobode, nastavlja se sa lošim ranijim praksama u upravljanju, i više vremena se troši u internim ili eksternim obračunima sa onima koji rukovodstvu nisu po volji umjesto da se promišlja o sistemskom pristupu rješavanju problema u institucionalnim okvirima”.

Branka Bošnjak, članica Pokreta za promjene koji je na početku rektorkinog mandata zauzeo stav da je ona došla na čelo državnog univerziteta da bi ga urušila zarad interesa premijerovog Univerziteta Donja Gorica, kaže: ,,Rektorka je na toj poziciji da bi odradila zadatak koji je dobila od partije na vlasti – uvođenje dikatature na univerzitetu. Univerzitet je postao hermetički zatvoren, potpuno netransparentan, ne poštuju se sudske odluke, ignorišu se zahtjevi za pristup informacijama, a enormne pare se daju za kazne povodom izgubljenih sudskih sporova. Nikad lošija atmosfera nije bila nego sad. Protežiraju se oni koje je partijska pripadnost delegirala, a reference više nisu bitne”.

Nije mali broj onih koji su očekivali ovakvu režiju Vojvodićke na državnom Univerzitetu još kada je izabrana za rektorku, dodajući još jednu funkciju svom bogatom si-viju. Ova rediteljka bila je potpredsjednica DANU, predsjednica Udruženja dramskih umjetnika, dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti (u dva mandata), članica Upravnog odbora Univerziteta CG i Savjeta za visoko obrazovanje, suvlasnica i direktorka marketinške agencije MAPA (Montenegro advertising and production company). Važna funkcija je i ova: manjinska akcionarka i članica UO Prve banke u vrijeme kada je banka braće Đukanović zamalo urušila crnogorski finansijski sistem, jedna od osnivača Instituta za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića.

Vojvodićka je inače sestra Anke Vojvodić – nekadašnje gradonačelnice Bara i prve crnogorske ambasadorke u Beogradu, a supruga Branislava Mićunovića – nekadašnjeg direktora CNP-a, ministra kulture, sada ambasadora u Srbiji. Njena MAPA blisko je sarađivala sa DPS-om, radeći im kampanje, kao i za Prvu banku i brojne državne institucije. Sve to je još kad je prvi put izabrana govorilo da je dolazak ove rediteljke na čelo Univerziteta u stvari bila – režija režima. U korist privatnog unverziteta čiji je jedan od suvlasnika Đukanović.

Na tadašnje kritike i sumnje u stvarnu prirodu njenog dolaska na Univerzitet, Radmila Vojvodić je odgovorila preko stranica Pobjede. ,,Dio tih javnih komentara i bombastičnih naslova, koji su pratili i moju kandidaturu i moj izbor suštinski prepoznajem i kao muški šovinizam ili, zapravo, skriveni i frustrirani mačizam. Recidivi palanačkog duha živi su i na svima nama je da se protiv njih borimo, svako u svom domenu. Ja to radim i kroz pedagošku praksu i kroz pozorište za koje pišem i u kojem aktuelno rediteljski djelujem…”. Sad više nema šta da komentariše.

Radmila Vojvodić će na čelu UCG ostati do 2020. godine. Najvila je zahuktavanje reformskih procesa koje je otpočela u prvom mandatu. Očekivanja nisu velika. ,,Mi bismo jako voljeli da se iznenadimo i da vidimo drugačiji pristup rektorke u ovom mandatu, odnosno rad na stvarnim a ne na kozmetičkim poboljšanjima kvaliteta visokog obrazovanja, kao i da će odlučno pristupiti rješavanju problema koji postoje na univerzitetu a koje u prethodnom nije adresirala, već ih je gurnula pod tepih pravdajući sve neophodnošću reforme”, kaže Popović.

Branka Bošnjak vjeruje da će rektorka nastaviti s dosadašnjom praksom: ,,Očekujem samo neku improvizaciju i šminkeraj, jer imamo rediteljku bez naučne titule na čelu Univerziteta, koja Univerzitet doživljava kao pozorište. Uz to, premnogo je marioneta koje pristaju da igraju u njenom pozorištu”.

Aktivno partnerstvo, plemenita pripadnost Univerzitetu kao javnom dobru, snaženje i emancipacija akademske zajednice iznutra, očuvanja slobode i autonomije Univerziteta… neke su od fraza koje je Vojvodić predočila u svojoj najnovijoj kandidaturi za rektorku.

O stanju na UCG i u državi, slikovitije od ocjene reformi i najave novih, govori fotografija sa dočeka Nove 2016. u hotelu Splendid. Tada je rektorka uslikana u društvu kontroverznih biznismena Duška Šarića i Branislava Mićunovića. Tek da se pokaže akademska i društvena zbilja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo