Povežite se sa nama

MONITORING

REIZBOR RADMILE VOJVODIĆ: Režija uspjela, Univerzitet pokoren

Objavljeno prije

na

Tiho, bez pompe, nedavno je objavljena vijest da je Radmila Vojvodić reizabrana za rektorku Univerziteta Crne Gore (UCG). Bila je jedini kandidat i izabrana je jednoglasno. Ovoga puta sve je prošlo ne samo bez glasa protiv, nego i javne polemike, što je još i znalo da se desi kad je ova rediteljka i prijateljica režima tek preuzela rektorsku funkciju.

Produžetak mandata Vojvodićke se očigledno podrazumjevao. Kao da je riječ o kavom ministarstvu ili instituciji sa DPS rotirajućim kadrovima. Izbor je obavljen po novoj proceduri koja je donesena u oktobru 2014, pola godine nakon imenovanja Vojvodićke za rektorku. Promjene su urodile plodom – za razliku od 2014. kada je bilo četiri kandidata za rektora, ovoga puta petnaestočlani Upravni odbor, na čelu sa Duškom Bjelicom, brzo i jednoglasno podržao je jedinu pristiglu kandidaturu – Razvojni program UCG Radmile Vojvodić. Još prije tri godine je primijećeno da je dvojcem Vojvodić/Bjelica DPS uspostavio apsolutnu dominaciju nad državnim univerzitetom koji bi trebalo da stvara slobodne intelektualce.

Upravo je ćutanje akademske elite, sadašnje i buduće, profesora i studenata, na ovakav način izbora rektorke, zabrinjavajuće. Bez dijaloga, polemike, ikakve analize, protekao je izbor za ključnu obrazovnu ustanovu u zemlji.

Branka Bošnjak za Monitor kaže da je jedan od razloga i to što je ,,promijenjen i način izbora rektora, pa se više univerzitetske jedinice ne pitaju, već Senat u kojem uglavnom sjede puki poslušnici izlobirani od strane vlasti i koji slušaju sve. Nije bilo ni protivkandidata jer se zna da je Senat već izlobiran i da je sve izrežirano”.

I pored toga što se radi o očekivanom reizboru, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) smatraju da treba da zabrine činjenica da su se na UCG desili fingirani izbori: ,,Nema izbora tamo gdje je jedan kandidat za jednu poziciju. Mislim da se teško iko sjeća na UCG da smo ovakve izbore imali i u jednopartijskom sistemu. Istovremeno, ovo je jedan od rezultata same Vojvodićke u domenu ‘osnaživanja’ različitosti i demokratskog duha na UCG. Tamo očito više nema onih koji imaju hrabrosti ili vide smisao da se usprotive Vojvodić”, kaže za Monitor Mira Popović, saradnica na programima CGO.

Na početku mandata Vojvodićka je prvo promijenila logo UCG, pa je zajedno sa svojim timom uradila Analizu stanja na UCG. U njoj je vjerodostojno data sumorna slika stihijskog razvijanja 23 univerzitetske jedinice, hiperprodukcije studijskih programa bez jasnih planova, finansijska spirala višemilionskih dugovanja. Detektovana je i neusklađenost tržišta rada i upisne politike UCG i zaključeno da u odnosu na broj postojećih radnih mjesta visoko obrazovanje proizvede 3,5 puta više kadra.

,,CGO je uvijek podvlačio značaj početnih napora Radmile Vojvodić da se urede radni odnosi na UCG, kao i Analizu stanja koja je urađena u prvoj polovini njenog mandata i koja predstavlja zvanični dokument u kojem se ukazuje na brojne probleme koje je CGO godinama unazad pokušavao osvijetliti. To su vrlo pozitivni iskoraci, ali sa žaljenjem konstatujemo da njih nije pratila dalja praksa, kao i da smo bili svjedoci kako rektorka nema kapacitet da vodi dijalog sa neistomišljenicima i koliko je neotporna na argumentovanu kritiku. Takvi njeni pristupi ne mogu mijenjati ono što je u osnovi kvaliteta visokog obrazovanja a to je podsticanje kritičkog mišljenja i dijaloga”, kaže Mira Popović.

A dijaloga tokom sprovođenja reformi, bar na UCG, nema. U Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim 3+2+3 (bečelor + magistarske + doktorske studije). Protiv ove odluke protivila se većina fakulteta, kao i studenti. Džabe.

Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i izbor dekana.

Sve ovo nije pratio adekvatan odgovor profesora sa UCG, dok studenti imaju tradicionalnu neaktivnost što se tiče pitanja akademskih i društvenih sloboda. Rijetki su bili istupi poput onog profesorice Filozofskog fakulteta Tatjane Đurišić-Bečanović da je „totalitarni režim u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore”, ili upozorenja profesora Pravnog fakulteta Milana Popovića da je ,,na UCG uvedeno vanredno stanje”.

U najnovijem programu reforme, Vojvodić ističe da je ,,Finansijski kolaps zbog višemilionskog dugovanja prema zaposlenima i neisplaćenih poreza i doprinosa prema državi, uz upravljačku krizu zbog gubljenja kontrole u razvijanju građevinske djelatnosti na planu izgradnje stanova za zaposlene i manjih budžetskih izdvajanja – saniran”. Biće da je i to jedan od razloga za ćutanje i pored brojnih problema profesora i asistenata na UCG, onemogućavanja napredovanja, uvođenja SCI lista kao borbe protiv političkih neistomišljenika…

O dosadašnjim učincima Radmile Vojvodić kao rektorke iz CGO kažu: ,,Sistem se na pogrešan način centralizuje, guše se akademske slobode, nastavlja se sa lošim ranijim praksama u upravljanju, i više vremena se troši u internim ili eksternim obračunima sa onima koji rukovodstvu nisu po volji umjesto da se promišlja o sistemskom pristupu rješavanju problema u institucionalnim okvirima”.

Branka Bošnjak, članica Pokreta za promjene koji je na početku rektorkinog mandata zauzeo stav da je ona došla na čelo državnog univerziteta da bi ga urušila zarad interesa premijerovog Univerziteta Donja Gorica, kaže: ,,Rektorka je na toj poziciji da bi odradila zadatak koji je dobila od partije na vlasti – uvođenje dikatature na univerzitetu. Univerzitet je postao hermetički zatvoren, potpuno netransparentan, ne poštuju se sudske odluke, ignorišu se zahtjevi za pristup informacijama, a enormne pare se daju za kazne povodom izgubljenih sudskih sporova. Nikad lošija atmosfera nije bila nego sad. Protežiraju se oni koje je partijska pripadnost delegirala, a reference više nisu bitne”.

Nije mali broj onih koji su očekivali ovakvu režiju Vojvodićke na državnom Univerzitetu još kada je izabrana za rektorku, dodajući još jednu funkciju svom bogatom si-viju. Ova rediteljka bila je potpredsjednica DANU, predsjednica Udruženja dramskih umjetnika, dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti (u dva mandata), članica Upravnog odbora Univerziteta CG i Savjeta za visoko obrazovanje, suvlasnica i direktorka marketinške agencije MAPA (Montenegro advertising and production company). Važna funkcija je i ova: manjinska akcionarka i članica UO Prve banke u vrijeme kada je banka braće Đukanović zamalo urušila crnogorski finansijski sistem, jedna od osnivača Instituta za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića.

Vojvodićka je inače sestra Anke Vojvodić – nekadašnje gradonačelnice Bara i prve crnogorske ambasadorke u Beogradu, a supruga Branislava Mićunovića – nekadašnjeg direktora CNP-a, ministra kulture, sada ambasadora u Srbiji. Njena MAPA blisko je sarađivala sa DPS-om, radeći im kampanje, kao i za Prvu banku i brojne državne institucije. Sve to je još kad je prvi put izabrana govorilo da je dolazak ove rediteljke na čelo Univerziteta u stvari bila – režija režima. U korist privatnog unverziteta čiji je jedan od suvlasnika Đukanović.

Na tadašnje kritike i sumnje u stvarnu prirodu njenog dolaska na Univerzitet, Radmila Vojvodić je odgovorila preko stranica Pobjede. ,,Dio tih javnih komentara i bombastičnih naslova, koji su pratili i moju kandidaturu i moj izbor suštinski prepoznajem i kao muški šovinizam ili, zapravo, skriveni i frustrirani mačizam. Recidivi palanačkog duha živi su i na svima nama je da se protiv njih borimo, svako u svom domenu. Ja to radim i kroz pedagošku praksu i kroz pozorište za koje pišem i u kojem aktuelno rediteljski djelujem…”. Sad više nema šta da komentariše.

Radmila Vojvodić će na čelu UCG ostati do 2020. godine. Najvila je zahuktavanje reformskih procesa koje je otpočela u prvom mandatu. Očekivanja nisu velika. ,,Mi bismo jako voljeli da se iznenadimo i da vidimo drugačiji pristup rektorke u ovom mandatu, odnosno rad na stvarnim a ne na kozmetičkim poboljšanjima kvaliteta visokog obrazovanja, kao i da će odlučno pristupiti rješavanju problema koji postoje na univerzitetu a koje u prethodnom nije adresirala, već ih je gurnula pod tepih pravdajući sve neophodnošću reforme”, kaže Popović.

Branka Bošnjak vjeruje da će rektorka nastaviti s dosadašnjom praksom: ,,Očekujem samo neku improvizaciju i šminkeraj, jer imamo rediteljku bez naučne titule na čelu Univerziteta, koja Univerzitet doživljava kao pozorište. Uz to, premnogo je marioneta koje pristaju da igraju u njenom pozorištu”.

Aktivno partnerstvo, plemenita pripadnost Univerzitetu kao javnom dobru, snaženje i emancipacija akademske zajednice iznutra, očuvanja slobode i autonomije Univerziteta… neke su od fraza koje je Vojvodić predočila u svojoj najnovijoj kandidaturi za rektorku.

O stanju na UCG i u državi, slikovitije od ocjene reformi i najave novih, govori fotografija sa dočeka Nove 2016. u hotelu Splendid. Tada je rektorka uslikana u društvu kontroverznih biznismena Duška Šarića i Branislava Mićunovića. Tek da se pokaže akademska i društvena zbilja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo