Povežite se sa nama

MONITORING

REIZBOR RADMILE VOJVODIĆ: Režija uspjela, Univerzitet pokoren

Objavljeno prije

na

Tiho, bez pompe, nedavno je objavljena vijest da je Radmila Vojvodić reizabrana za rektorku Univerziteta Crne Gore (UCG). Bila je jedini kandidat i izabrana je jednoglasno. Ovoga puta sve je prošlo ne samo bez glasa protiv, nego i javne polemike, što je još i znalo da se desi kad je ova rediteljka i prijateljica režima tek preuzela rektorsku funkciju.

Produžetak mandata Vojvodićke se očigledno podrazumjevao. Kao da je riječ o kavom ministarstvu ili instituciji sa DPS rotirajućim kadrovima. Izbor je obavljen po novoj proceduri koja je donesena u oktobru 2014, pola godine nakon imenovanja Vojvodićke za rektorku. Promjene su urodile plodom – za razliku od 2014. kada je bilo četiri kandidata za rektora, ovoga puta petnaestočlani Upravni odbor, na čelu sa Duškom Bjelicom, brzo i jednoglasno podržao je jedinu pristiglu kandidaturu – Razvojni program UCG Radmile Vojvodić. Još prije tri godine je primijećeno da je dvojcem Vojvodić/Bjelica DPS uspostavio apsolutnu dominaciju nad državnim univerzitetom koji bi trebalo da stvara slobodne intelektualce.

Upravo je ćutanje akademske elite, sadašnje i buduće, profesora i studenata, na ovakav način izbora rektorke, zabrinjavajuće. Bez dijaloga, polemike, ikakve analize, protekao je izbor za ključnu obrazovnu ustanovu u zemlji.

Branka Bošnjak za Monitor kaže da je jedan od razloga i to što je ,,promijenjen i način izbora rektora, pa se više univerzitetske jedinice ne pitaju, već Senat u kojem uglavnom sjede puki poslušnici izlobirani od strane vlasti i koji slušaju sve. Nije bilo ni protivkandidata jer se zna da je Senat već izlobiran i da je sve izrežirano”.

I pored toga što se radi o očekivanom reizboru, iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) smatraju da treba da zabrine činjenica da su se na UCG desili fingirani izbori: ,,Nema izbora tamo gdje je jedan kandidat za jednu poziciju. Mislim da se teško iko sjeća na UCG da smo ovakve izbore imali i u jednopartijskom sistemu. Istovremeno, ovo je jedan od rezultata same Vojvodićke u domenu ‘osnaživanja’ različitosti i demokratskog duha na UCG. Tamo očito više nema onih koji imaju hrabrosti ili vide smisao da se usprotive Vojvodić”, kaže za Monitor Mira Popović, saradnica na programima CGO.

Na početku mandata Vojvodićka je prvo promijenila logo UCG, pa je zajedno sa svojim timom uradila Analizu stanja na UCG. U njoj je vjerodostojno data sumorna slika stihijskog razvijanja 23 univerzitetske jedinice, hiperprodukcije studijskih programa bez jasnih planova, finansijska spirala višemilionskih dugovanja. Detektovana je i neusklađenost tržišta rada i upisne politike UCG i zaključeno da u odnosu na broj postojećih radnih mjesta visoko obrazovanje proizvede 3,5 puta više kadra.

,,CGO je uvijek podvlačio značaj početnih napora Radmile Vojvodić da se urede radni odnosi na UCG, kao i Analizu stanja koja je urađena u prvoj polovini njenog mandata i koja predstavlja zvanični dokument u kojem se ukazuje na brojne probleme koje je CGO godinama unazad pokušavao osvijetliti. To su vrlo pozitivni iskoraci, ali sa žaljenjem konstatujemo da njih nije pratila dalja praksa, kao i da smo bili svjedoci kako rektorka nema kapacitet da vodi dijalog sa neistomišljenicima i koliko je neotporna na argumentovanu kritiku. Takvi njeni pristupi ne mogu mijenjati ono što je u osnovi kvaliteta visokog obrazovanja a to je podsticanje kritičkog mišljenja i dijaloga”, kaže Mira Popović.

A dijaloga tokom sprovođenja reformi, bar na UCG, nema. U Rektoratu je prelomljeno da se dosadašnji model studiranja zamijeni novim 3+2+3 (bečelor + magistarske + doktorske studije). Protiv ove odluke protivila se većina fakulteta, kao i studenti. Džabe.

Dok se još moglo raspravljati o modelima, čak 12 fakulteta UCG izjasnilo se za model 4+1, a za rektorkin samo šest. Pritisci su uradili svoje, pa je pri modelu 4+1 ostao jedino Prirodno-matematički fakultet (PMF). Nakon toga pojačan je pritisak na ovaj fakultet pa je čak osporen i izbor dekana.

Sve ovo nije pratio adekvatan odgovor profesora sa UCG, dok studenti imaju tradicionalnu neaktivnost što se tiče pitanja akademskih i društvenih sloboda. Rijetki su bili istupi poput onog profesorice Filozofskog fakulteta Tatjane Đurišić-Bečanović da je „totalitarni režim u potpunosti progutao Univerzitet Crne Gore”, ili upozorenja profesora Pravnog fakulteta Milana Popovića da je ,,na UCG uvedeno vanredno stanje”.

U najnovijem programu reforme, Vojvodić ističe da je ,,Finansijski kolaps zbog višemilionskog dugovanja prema zaposlenima i neisplaćenih poreza i doprinosa prema državi, uz upravljačku krizu zbog gubljenja kontrole u razvijanju građevinske djelatnosti na planu izgradnje stanova za zaposlene i manjih budžetskih izdvajanja – saniran”. Biće da je i to jedan od razloga za ćutanje i pored brojnih problema profesora i asistenata na UCG, onemogućavanja napredovanja, uvođenja SCI lista kao borbe protiv političkih neistomišljenika…

O dosadašnjim učincima Radmile Vojvodić kao rektorke iz CGO kažu: ,,Sistem se na pogrešan način centralizuje, guše se akademske slobode, nastavlja se sa lošim ranijim praksama u upravljanju, i više vremena se troši u internim ili eksternim obračunima sa onima koji rukovodstvu nisu po volji umjesto da se promišlja o sistemskom pristupu rješavanju problema u institucionalnim okvirima”.

Branka Bošnjak, članica Pokreta za promjene koji je na početku rektorkinog mandata zauzeo stav da je ona došla na čelo državnog univerziteta da bi ga urušila zarad interesa premijerovog Univerziteta Donja Gorica, kaže: ,,Rektorka je na toj poziciji da bi odradila zadatak koji je dobila od partije na vlasti – uvođenje dikatature na univerzitetu. Univerzitet je postao hermetički zatvoren, potpuno netransparentan, ne poštuju se sudske odluke, ignorišu se zahtjevi za pristup informacijama, a enormne pare se daju za kazne povodom izgubljenih sudskih sporova. Nikad lošija atmosfera nije bila nego sad. Protežiraju se oni koje je partijska pripadnost delegirala, a reference više nisu bitne”.

Nije mali broj onih koji su očekivali ovakvu režiju Vojvodićke na državnom Univerzitetu još kada je izabrana za rektorku, dodajući još jednu funkciju svom bogatom si-viju. Ova rediteljka bila je potpredsjednica DANU, predsjednica Udruženja dramskih umjetnika, dekanica Fakulteta dramskih umjetnosti (u dva mandata), članica Upravnog odbora Univerziteta CG i Savjeta za visoko obrazovanje, suvlasnica i direktorka marketinške agencije MAPA (Montenegro advertising and production company). Važna funkcija je i ova: manjinska akcionarka i članica UO Prve banke u vrijeme kada je banka braće Đukanović zamalo urušila crnogorski finansijski sistem, jedna od osnivača Instituta za javnu politiku Vladimira Bebe Popovića.

Vojvodićka je inače sestra Anke Vojvodić – nekadašnje gradonačelnice Bara i prve crnogorske ambasadorke u Beogradu, a supruga Branislava Mićunovića – nekadašnjeg direktora CNP-a, ministra kulture, sada ambasadora u Srbiji. Njena MAPA blisko je sarađivala sa DPS-om, radeći im kampanje, kao i za Prvu banku i brojne državne institucije. Sve to je još kad je prvi put izabrana govorilo da je dolazak ove rediteljke na čelo Univerziteta u stvari bila – režija režima. U korist privatnog unverziteta čiji je jedan od suvlasnika Đukanović.

Na tadašnje kritike i sumnje u stvarnu prirodu njenog dolaska na Univerzitet, Radmila Vojvodić je odgovorila preko stranica Pobjede. ,,Dio tih javnih komentara i bombastičnih naslova, koji su pratili i moju kandidaturu i moj izbor suštinski prepoznajem i kao muški šovinizam ili, zapravo, skriveni i frustrirani mačizam. Recidivi palanačkog duha živi su i na svima nama je da se protiv njih borimo, svako u svom domenu. Ja to radim i kroz pedagošku praksu i kroz pozorište za koje pišem i u kojem aktuelno rediteljski djelujem…”. Sad više nema šta da komentariše.

Radmila Vojvodić će na čelu UCG ostati do 2020. godine. Najvila je zahuktavanje reformskih procesa koje je otpočela u prvom mandatu. Očekivanja nisu velika. ,,Mi bismo jako voljeli da se iznenadimo i da vidimo drugačiji pristup rektorke u ovom mandatu, odnosno rad na stvarnim a ne na kozmetičkim poboljšanjima kvaliteta visokog obrazovanja, kao i da će odlučno pristupiti rješavanju problema koji postoje na univerzitetu a koje u prethodnom nije adresirala, već ih je gurnula pod tepih pravdajući sve neophodnošću reforme”, kaže Popović.

Branka Bošnjak vjeruje da će rektorka nastaviti s dosadašnjom praksom: ,,Očekujem samo neku improvizaciju i šminkeraj, jer imamo rediteljku bez naučne titule na čelu Univerziteta, koja Univerzitet doživljava kao pozorište. Uz to, premnogo je marioneta koje pristaju da igraju u njenom pozorištu”.

Aktivno partnerstvo, plemenita pripadnost Univerzitetu kao javnom dobru, snaženje i emancipacija akademske zajednice iznutra, očuvanja slobode i autonomije Univerziteta… neke su od fraza koje je Vojvodić predočila u svojoj najnovijoj kandidaturi za rektorku.

O stanju na UCG i u državi, slikovitije od ocjene reformi i najave novih, govori fotografija sa dočeka Nove 2016. u hotelu Splendid. Tada je rektorka uslikana u društvu kontroverznih biznismena Duška Šarića i Branislava Mićunovića. Tek da se pokaže akademska i društvena zbilja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo