Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI U HERCEG NOVOM: To ti je završeno

Objavljeno prije

6 godina

na

milo

Sa ogromnim stepenom izvjesnosti može se reći da nakon lokalnih izbora u Herceg Novom niko neće moći sam da formira vlast. To, naravno, nije spriječilo političke protivnike, da izostave ijednu grdnu riječ na račun budućih mogućih saveznika. U kampanji je bilo svega, od satanizma, preko homofobije do strateških razmještanja po novskim kafanama.

Putevi do građana krčili su se svim raspoloživim metodama: promocije, kucanje na vrata, obilasci mjesnih zajednica, pisma, poruke preko Vajbera. „Izbor nas spamuje preko Vajbera, svima non-stop šalju poruke. Ja ih samo blokiram”, objašnjava mlada Novljanka.

Izbori će biti 7. maja, građani će birati između 12 partija, koalicija i udruženja. Na listiću će biti: Bokeljski demokratski savez, Novska lista, DPS, Socijaldemokrate, Demos, Građanska lista za Herceg Novi Mišo Škobalj, Crnogorska, Demokrate, Demokratski front, SNP, Građanska grupa Izbor, Koalicija SDP-URA. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova 26. aprila u biračkom spisku bilo je 24.927 osoba. Stotinak manje nego prošlog oktobra.

Na parlamentarnim izborima prošle jeseni DPS je u Herceg Novom osvojio 5.918, Demokatski front 4.677, Demokrate 2.352, Ključ – Demos, SNP, URA – 2116, SDP 707, SD 334 glasa.

Većina medija i analitičara svih vrsta očekuje uspjeh Demokrata i propast Građanske grupe Izbor, koja je nakon lokalnih izbora 2014. odlučivala o tome ko će vladati Heceg Novim i presudila da to bude DPS.

U novske izbore DPS je upregao ozbiljne snage. Gospodaru sunca, meseca i DPS-a Milu Đukanoviću nije bilo teško da obiđe razna mjesta i građanima razjasni situaciju. U Bijeloj je zaključio da „nema napretka” dok ljudi sami ne shvate da od njih samih zavisi kako će izgledati njihov grad i njihov život. ,,U ovom trenutku eksperimentisati sa avanturistima kakvi su bili ljudi iz ‘Izbora’, je izgubljeno vrijeme. Šta je to što se danas nudi na izbornoj sceni Crne Gore? Najagresivniji su Demokrate koji nude apsolutnu prevaru, počev od njihovog slogana ‘Pobjede, a ne podjele’, previđajući da su oni upravo nastali iz podjele, odnosno oni su bili uzrok podjele. Njihov pravi slogan je i podjele i prevare”. O Demokratskom frontu je, kaže, skoro sve rečeno u kampanji uoči parlamentarnih izbora. ,,Nije bilo prljavije, podlije, beskrupuloznije izdaje u ukupnoj istoriji Crne Gore, od ove. Što je najgore, oni su se time ponosili.” SDP i Ranka Krivokapića standardno je optužio da ,,služe četničkim vojvodama”.

I dok se za bivšeg premijera može reći da je bio ,,standardan”, sadašnji je ,,briljirao”. Zna Duško Marković i da se začešlja i da zauzme pozu, ali kad krene da govori i dalje prosijava dugogodišnji rad u službi kojoj nije posao da priča nego da ćuti i muti. I ostalo.

Imali smo, dakle, fino podsjećanje na aferu Snimak koja lagano tone u zaborav. U ovom slučaju – jedna škola, masa glasova.

„Što se tiče škole u Igalu konačno smo u kapitalnom budžetu za 2017. godinu obezbijedili sredstva za izradu projekta. Kapitalnim budžetom za 2018. ćemo planirati sredstva za početak gradnje te škole i da je završimo 2018. Možete da kažete građanima Igala da je ta stvar, ako ova vlada ostane, a hoće, završena.To neće biti problem”, kazao je premijer na jednom od predizbornih skupova. Ali, ima „ali”: „Ali bih ja volio da o tome ne pregovaram sa nekom lokalnom upravom koja nije naša. Volio bih to da radimo zajedno sa vama i da zajedno slavimo taj uspjeh i da dovedemo do promjene stanja”, zaključio je Marković.

Niti ko pita, niti bi dobio odgovor na pitanje – zašto vlada i lokalna uprava o izgradnji škole treba da pregovaraju. Naravno da premijer nije naivan i da šalje poruku da škole i ne mora da bude. Uostalom, nema je već decenijama.

Igalo, najveća mjesna zajednica hercegnovske opštine, već decenijama čeka novu školu, djeca do četvrtog razreda idu na nastavu u istureno odjeljenje OŠ ,,Daša Pavičić”, smješteno na Dječjem odjeljenju instituta Igalo. Kad otfrknu pješače do matične škole na Toploj. Nova škola planirana je prije 20 godina, u međuvremenu je na mjestu gdje je ucrtana niklo nešto drugo. Preklani je Sekretarijat za prostorno planiranje i urbanizam i komunalne djelatnosti Herceg Novog tražio od Direkcije javnih radova da školu u Igalu svrsta u prioritete za 2016, rekli su im da se jave dogodine, ojačani Ministarstvom prosvjete.

Priča o toj školi važna je jer, kao na dlanu, pokazuje kako DPS dresira nepodobne opštine, uključujući i pripadajuću sitnu đecu.

To je klasika, za inovaciju se pobrinuo zasad, a najvjerovatnije i zauvijek, nepoznati počinilac. Demokratska Crna Gora podnijela je krivičnu prijavu protiv NN osobe koja je Novljanima poslala sijaset pisama u kojima blate Demokrate. Štivo je, i za naše prilike ogavno. Potpisuje ga „pravoslavna omladina koja, pored ostalog, upozorava da „u okviru Demokrata djeluje pederska satanistička sekta koja je odbacila pravoslavlje”, i poručuje građanima da pričuvaju mušku djecu i porodice od Demokrata. Pravoslavna omladina, koja postoji u Herceg Novom, odbacila je bilo kakvu vezu sa pismom.

Pink se, uobičajeno, sručio na čitavu opoziciju, Demokrate su se žalile: ,,Zbog toga što već u vazduhu osjećaju ubjedljiv poraz na izborima u Herceg Novom, a kako nada umire posljednja, vrh neodgovorne vlasti i Đukanović je izgleda lično angažovao Bebu Popovića da smišlja i, preko medijskih alatki iz regiona, plasira i širi monstruozne izmišljotine i brutalne neistine o najperspektivnijem političkom subjektu u Crnoj Gori. Sve može biti slučajnost, ali da je Beba tek tako u Gradskoj kafani u Herceg Novom sjeo za sto sa Slavkom Mandićem, urednikom jedne od emisija na televiziji koja je nadaleko poznata po svojoj objektivnosti, nezavisnosti i nepristrasnosti u odnosu na režim i ,,gospodara”, niko živi ne vjeruje”.

Informaciju o boravku Bebe Popovića u Novom objavile su Vijesti. Dnevne novine su uzvratile tvrdnjom da je u Herceg Novom, po nalogu predsjednika SDP- a Ranka Krivokapića, boravio ,,lično” Željko Ivanović, suvlasnik Vijesti. Pozivajuući se na ,,ljude koji su slučajno bili tu”, Dnevne novine razgulile da se, tokom dvosatnog sastanka u gradskom bifeu Beograd, Ivanović hvalio da ga je Krivokapić lično zamolio da ode u Herceg Novi i pokuša da spasi situaciju. ,,Glavna tema sastanka bila je kako nanijeti što veću štetu DPS-u, pričaju ljudi koji su sjedjeli za susjednim stolom. SDP petorka, u kojoj je glavnu riječ vodio Željko Ivanović, nije bila nimalo diskretna, već su prilično glasno dogovarali strategiju napada na DPS”, pišu.

Da u ovakvom jadu ne živimo već 27 godina, bilo bi smiješno.

Otrovne su strijele razmijenili Demokratski front i Demokrate. Ta tuča se ne vodi samo u Herceg Novom, najvidljivija je na društvenim mrežama. Tek će rezultati izbora u Herceg Novom pokazati kakav je trenutni rezultat, ali to, izvjesno, neće biti kraj borbe koja je daleko od sportske i političke. Više je gladijatorska. Imperator je gleda iz hladovine, uz zrna grožđa i čeka da pusti lavove.

Upućeni u prilike u Herceg Novom smatraju da na sigurna mjesta u budućem gradskom parlamentu mogu da računaju DPS, Front i Demokrate. Koalicija URA, SNP i Demos prošle jeseni imala je glasova skoro koliko Demokrate, ali sada SNP i Demos idu samostalno; nemoguće je znati kuda će tih dvije hiljade i nešto glasova sada da odu. U koaliciju sa pokretom URA,SDP unosi oko 700 glasova, šta donosi URA još je jedna nepoznanica. Od ostalih, samo Novskoj listi se daju nešto ozbiljnije šanse.

Naravno, treba računati na to koliko često u ovoj državi o tome ko će biti na vlasti presuđuje jedan glas. Zato nije pametno biti previše siguran u sopstvenu snagu. Nema toga ko u Herceg Novom uoči ovih izbora može da kaže – završeno ti je to. A da ne laže.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

1 sedmica

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo