Povežite se sa nama

MONITORING

POSLIJE IZBORA U HERCEG NOVOM: Boka kontra DPS-a

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista osvojila je najviše glasova i izgubila vlast u Herceg Novom. Uslijedila su preračunavanja i bolni napori režima da te činjenice protumači kao uspjeh. Sabirale su se babe i žabe, zbrajali suverenisti, prisvajalo se s logikom i bez nje. Uzalud. Novi je postao treća opština na primorju, nakon Budve i Kotora, u kojoj ne vlada DPS. „Kako je krenulo, Milo će na more u Andrijevicu”, protumačeno je na jednoj od društvenih mreža.

Prema preliminarnim rezultatima, 7. maja na izborima u Herceg Novom lista ,,Herceg Novi sigurnim korakom za Crnu Goru – DPS Milo Đukanović” osvojila je 5.134 glasa ili 12 mandata. Za Demokratsku Crnu Goru glasalo je 3.967 ljudi što je ovoj partiji donijelo devet odborničkih mandata. ,,Demokratski front- Novi ili on” osvojio je 1.759 glasova ili četiri mandata. Novska lista je dobila 1.274 glasa, odnosno tri odbornička mjesta. SNP „Ustani i pobijedi samo za Nov”i sa 894 glasa imaće dva mandata. Grupa birača ,,Izbor, Novi da” osvojila je 813 glasova odnosno jedno odborničko mjesto koliko će imati i ,,Socijaldemokrate – Ivan Brajović – Dosljedno za Herceg Novi” sa 759 glasova, koalicija ,,SDP-URA –vazda” sa 673 i ,,Građanska lista za Herceg Novi – Mišo Škobalj” sa 603 glasa.

Suprotno očekivanjima, na novskim izborima bilo je malo rasutih glasova. Od 12 lista samo tri nijesu ušle u lokalni parlament koji ima 34 mjesta. Demos, Crnogorska i Bokeljski demokratski savez dobili su 191, 187 i 122 glasa. Skupa – tačno pet stotina.

I prije izbora se znalo da je koalicioni karacitet DPS-a u Herceg novom blizu nule to jest da sa sigurnošću mogu računati samo na SD Ivana Brajovića. Nema načina da stignu do većine od 18 odbornika, osim ako bi se neko baš krupno prodao, ali to niko ne očekuje. Nema računice, uprkos ogromnim naporima državnih račundžija, koja može da pokaže napredak DPS-a. Naprotiv. U odnosu na prethodne lokalne imaju oko devet stotina, u odnosu na parlamentarne izbore prošle jeseni oko 750 glasova manje. Zajedno sa SD-om su prošle jeseni su imali 6.252, sad su dobili 5.893 glasa. Optimista je, ipak, Petar Ivanović, koordinator kampanje DPS-a u Herceg Novom: „Moguće su različite kombinacije, moguće je i da se ne formira vlast u Herceg Novom”. Petar k'o Petar.

Unaprijed se znalo i da će opozicioni glasovi biti preraspoređeni, sad se zna i kako. Demokrate su daleko ispred ostalih opozicionara. Demokratski front je prepolovio broj mjesta u lokalnom parlamentu.

Lani je na parlamentarnim izborima u Herceg Novm DF imao 4.677, Demokrate skoro upola manje – 2.352 glasa. DF bilježi pad od oko 2900 glasova, Demokrate rast od preko 1.600.

,,Nakon Budve, i nakon Kotora i nakon šamara u Nikšiću, DPS je u Herceg Novom doživio ubjedljivi politički nokaut… Prvi put sada u Herceg Novom, 19 odbornika imaju partije koje nikada nijesu bile u koaliciji sa DPS-om, kazao je predsjednik Demokratra Aleksa Bečić.

Nositeljka liste DF u Novom Simonida Kordić u izbornoj noći je kazala kako je stvar u tome što je DF na parlamentarnim izborima imao podršku birača koji na lokalnim izborima glasaju za lokalne liste. Tačno je dijelom, ali malim.

Slaven Radunović je na Facebook-u čestitao ,,svim akterima pobjede, u Herceg Novom” i posebno izdvojio ,,sjajne rezultate Demokrata i Novske liste”. ,,Demokratski front je podbacio u odnosu na očekivanja, ali ako se za nekog u ovoj zemlji moraju naći riječi opravdanja, onda je to DF. Pravno-policijska, finansijska i medijska tortura nad DF-om je, nažalost, imala efekta. Međutim, to nije sve. Pokazale su se i neke slabosti u našem funkcionisanju. Ovo je bio loš rezultat, ali je došao u dobrom trenutku, jer nije uticao na ukupnu pobjedu opozicije. Znači, dobili smo upozorenje, na nama je da ga ozbiljno shvatimo”, ocijenio je Radunović.

U međuvremenu, nosilac liste Demokratske Crne Gore Stevan Katić pozvao je opoziciju na razgovore o formiranju nove vlasti u Herceg Novom.

,,Prvenstveno, moram istaći da Demokrate po pitanju formiranja lokalne vlasti u Herceg Novom nijesu posvećene pregovorima, već dogovorima sa našim budućim koalicionim partnerima, odnosno sa onim političkim subjektima sa kojima tvorimo vlast i u Budvi i Kotoru, a koji su izričito saopštili da neće sa Demokratskom partijom socijalista Crne Gore”, rekao je Katić u Izjavi za Monitor.

On je istakao da se treba posvetiti formiranju što šire koalicione vlasti kako bi Herceg Novi dobio najbolju kadrovsku ponudu i strukturu koju već odavno zaslužuje. ,,Demokrate su odmah nakon što je Opštinska izborna komisija Herceg Novog proglasila preliminarne rezultate izbora u toj opštini, otpočele neformalne razgovore sa Demokratskim frontom, Socijalističkom narodnom partijom Crne Gore, Novskom listom i koalicijom SDP-URA. Međutim, dogovor oko širenja koalicije za formiranje vlasti u Novom ne zavisi samo od nas, nego i od naših budućih koalicionih partnera, čije ćemo mišljenje i stav po ovom pitanju i mi veoma poštovati”, kaže Katić.

Demokrate, kako je objasnio nosilac liste, imaju samo tri, ali krucijalna zahtjeva: ,,Poštovanje demokratskih principa – formiranje vlasti saglasno broju ostvarenih glasova; poštovanje izbornog programa Demokrata, kao i izbornih programa naših koalicionih partnera i odabir poštenih, stručnih i principijelnih kadrova, odnosno onih ljudi koji će raditi jedino za građane i jedino u interesu grada”.

Novska lista je prihvatila poziv na razgovore i istakla da su njeni glavni principi depolitizacija, racionalizacija (otpuštanje i nova sistematizacija radnih mjesta) i zamrzavanje zapošljavanja do daljnjeg (osim određenih sezonskih poslova). ,,Ovih principa ćemo se držati po cijenu da ne budemo dio buduće vlasti, a posebno poručujemo da onaj ko ulazi u politiku da bi se samo okoristio neće biti sastavni dio ove koalicije”, piše u saopštenju Novske liste.

Nositeljka liste Fronta Simonida Kordić očekuje da se opozicija lako dogovoriti oko temeljnih principa. Naglasila je da je najbitnije da se formira vlast koja neće ponavljati greške prethodnika. I SNP je za dogovor.

Demokrate, Front, Novska lista i SNP imaju 18 odbornika – dovoljno za minimalnu većinu.

Na primjerima Budve i Kotora vidjeli smo da opozicioni žar za dogovorom zna da postane dugotrajno tinjanje sa mogućnošću da zgasne. Možda je jedino što su birači dosad u Crnoj Gori znali da kazne, to kad neko njihove glasove uruči DPS-u. To uliva optimizam da će, nimalo nježni jedni prema dugima tokom kampanje, opozicionari naći način da se dogovore.

Odmaknuto od zvaničnih izjava, po portalima i društvenim mrežama , među pristalicama vlasti vrlo je rašireno objašnjenje da u Herceg Novom gube jer su se tamo namnožili Srbi, devedesetih pristigli iz Bosne. To su oni ljudi koje je DPS primao u bratski zagrljaj, šakom i kapom im dijelio državljanstvo, dok je Bošnjake deportovao Karadžiću na istinu. Druga su vremena, štošta se promijenilo, ali način na koji su DPS-u najprije smetali jedni, a sad drugi pokazuje da fašista dlaku mijenja, ali ćud nikako.

Damjanović

Poslanik Socijalističke narodne partije Aleksandar Damjanović u narednih desetak dana objelodaniće odluku o formiranju sopstvene stranke, objavila je Pobjeda pozivajući se na pouzdane izvore. Damjanović koji je podnio ostavku na članstvo u GO SNP, već više od sedam mjeseci nakon parlamentarnih izbora samostalno nastupa u javnosti. Odvajanje njegove struje od SNP-a više puta je najavljivano. Nositeljka liste SNP-a u Herceg Novom Danijela Đurović, prema saznanjima Monitora, pripadnica je Damjanovićeve struje. Neuspjeh liste koju je predvodila može biti znak da je Damjanović sa odvajanjem od lidera SNP-a Srđana Milića predugo čekao. To bi posebno moglo biti važno za političke prilike u Beranama, gdje je od izbora u martu 2014. na čelu opštine, takođe Damjanoviću blizak Dragosčav Šćekić. Većina u beranskom lokalnom parlamentu je klimava i ne zna se hoće li izdržati do redovnih izbora.

Ostavka

Desilo se i to čudo, neko je nakon poraza na izborima podnio ostavku. Ako se ne računa Darko Pajović, a ne računa se. Nosilac liste Demos – Pravo na budućnost Marko Mirjanić, podnio je ostavku na sve funkcije u stranci, kao i na članstvo u Demosu, jer kako je kazao, osjeća moralnu odgovornost. ,,Član sam Demosa od osnivanja i Demos je bio moja druga kuća. Posebnu zahvalnost dugujem mojim prijateljima, koji su sve vrijeme bili uz Demos i učestvovali i pomagali u izbornoj kampanji. Očigledno da ne razumijem političku scenu u Crnoj Gori i politikom se više nikada neću baviti”, objasnio je Mirjanić.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo