Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja

Poslanici vladajuće većine donijeli su odluku o osnivanju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u vezi sa švercom cigareta u Crnoj Gori.

“Cilj Anketnog odbora nije zamjena za pravosudne organe, već vršenje Ustavom utvrđene nadzorne funkcije Skupštine…“, saopštio je, u ime jednog od predlagača (Demokrate), poslanik Boris Bogdanović. „Odbor će istražiti veze između organizovanog kriminala i državnih struktura, analizirati ekonomsku štetu nastalu usljed gubitka poreskih prihoda i predložiti sistemske mehanizme za sprečavanje budućih zloupotreba. Takođe, kroz parlamentarnu kontrolu, biće identifikovane političke odgovornosti svih onih koji su svojim nečinjenjem ili aktivnim djelovanjem omogućili dugogodišnje funkcionisanje šverca cigareta.”

Prethodno je opoziciona URA parlamentu uputila gotovo identičnu inicijativu, predlažući osnivanje istoimenog anketnog odbora, sa istim brojem članova i rasporedom mjesta koja bi u njemu pripala poziciji, odnosno, opoziciji.

Rad Anketnog odbora podržaće i DPS (njima će, izgleda, pripasti i mjesto predsjednika odbora). “Kao što smo više puta kazali – nemamo problem da o ovoj i svim drugim temama iz prošlosti razgovaramo u Skupštini”, napisao je šef poslaničkog kluba DPS Andrija Nikolić na mreži X, ne propuštajući da naglasi kako je „jasno šta su stvarni politički motivi ove inicijative“.

Možemo pretpostaviti  na šta je mislio Nikolić pominjući stvarne političke motive. Počev od predstojećih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Činjenica je, međutim, da je šverc cigareta bio, a čini se, i ostao na vrhu popisa ilegalnih poslova koji u Crnoj Gori. Nijesu malobrojni oni koji tvrde da su se u švercu cigareta preko  naše zemlje  promijenili samo organizatori i, eventualno, tranzitni putevi i krajnja odredišta švercovane robe. Taj ilegalni posao  oblikuje ekonomske, društvene i političke tokove u zemlji.

„Pozivam sve poslanike aktuelne vlasti da pokažu da su zaiteresovani da rade ono što su obećali – da se bore protiv šverca cigareta. A ne da neki ljudi povezani sa njima preuzimaju taj šverc…”, rekla je Vanja Ćalović Marković u razgovoru za TV Vijesti, nakon što je MANS objelodanio dio švercerskih šema kojima je roba (cigarete) uskladištena u Slobodnoj zoni Luke Bar fiktivno izvožena. Tom se dokumentacijom samo pravdao nestanak cigareta koje su već završile na crnom tržištu. Od Crne Gore do Skandinavije i Velike Britanije.

“U toku 2020. i početkom 2021. godine, kompanija Playmaker – LLA 14 u vlasništvu Đorđija Pavićevića i carinici u Slobodnoj zoni Luke Bar, Ivana Kovačević i Veljko Đuričić, falsifikovali su dokumentaciju o izvozu preko 24 miliona šteka cigareta u Libiju”, objavio je MANS prošle nedjelje. “Zvanični podaci do kojih je došao MANS otkrivaju da te cigarete nikada nisu ukrcane na brodove, već su oni dolazili u Bar isključivo da bi utovarili prazne kontejnere i produžili u obližnje luke. Istraga tužilaštva u ovom predmetu je obuhvatila samo manji dio od ukupno 14 slučajeva fiktivnog izvoza cigareta koje otkriva MANS…”.

Slijede dodatni detalji posla: datumi, imena brodova, njihove dolazne i odlazne rute (ni jedan nije otišao u Libiju), sporna carinska dokumenta… “Kada je brod Bergfjord u decembru 2020. godine napustio Luku Bar, na papiru je nosio 45.100 paketa cigareta namijenjenih Libiji. Međutim, umjesto da stigne do afričke obale, skrenuo je ka Albaniji, i pristao u luku Šenđin, noseći na palubi samo jedan prazan kontejner. Taj brod nikada nije uplovio u teritorijalne vode Libije”, stoji u opisu jednog od problematičnih poslova koje je dokumentovao MANS. “U okviru prateće dokumentacije nalazi se i 14 zahtjeva Luci Bar da izvrši pretovar cigareta iz skladišta na brod Bergfjord. Međutim, svaki od tih zahtjeva je podnešen tek 3. decembra 2020, dan nakon što je brod već napustio Luku”.

Ti izvještaji nude još mnoštvo detalja koji ukazuju da je u pitanju bio posao fiktivnog izvoza cigareta namijenjenih švercu. Najveća zamjerka ponuđenom materijalu je to što je (ponovo) došao od  nevladine organizacije, a ne od institucija koje imaju zadatak da suzbiju i spriječe slične ilegalne aktivnosti.

Ćalović Marković objašnjava da su dio materijala iz MANS-ovih istraživačkih priča ustupili tužilaštvu, znajući da ih oni nemaju. “To smo im dali prije Nove godine. Nismo im dali samo podatke o brodovima, nego i neke druge podatke koje ćemo kasnije objaviti: ko su bili vlasnici brodova, kakvi su poslovi vlasnika tih brodova, sa kim su povezani i drugo”, kazala je ona.

Osim poslanika, nadležni ćute. Tradicionalno,  pošto su se prve medijske informacije o fiktivnom izvozu velikih količina cigareta iz Luke Bar u Libiju pojavile prije skoro deset godina (2015. i 2016. godine), ali tužilaštvo na njih nije reagovalo. To se, možda, moglo razumjeti u vrijeme vladavine DPS koju je javnost prepoznavala kao političkog pokrovitelja raznih “tranzitnih” poslova: nafta, cigarete, oružje, ljudi (migranti i seksualno roblje) i narkotici, sa kojima se započelo neposredno nakon uvođenja sankcija UN prema tadašnjoj SRJ.

Očekivalo se da će se te stvari promijeniti nakon promjene vlasti 2020. Vlada Zdravka Krivokapića usvojila je, 2. jula 2021. godine, odluku o zabrani skladištenja duvanskih proizvoda u okviru Slobodne zone Luka Bar. Danas, zahvaljujući MANS-u, vidimo da ova odluka vremenski korespondira sa pomenutim izvozom cigareta za Libiju. To bi moglo da pritvrdi tadašnje pretpostavke da je Vlada odluku o donijela uz podsticaj međunarodnih partnera, prije svega Britanaca.

Istovremeno, konstituenti novih vlasti krenuli su u međusobne optužbe za podršku švercu. U junu 2021. godine jedan od lidera tadašnjeg DF Nebojša Medojević optužio je tadašnjeg premijera kako nije spriječio da za 15 dana iz Luke izađu 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona. “Zarada je, uz saglasnost crnogorske Vlade, iznosila od 25 do 30 miliona eura”, naveo je Medojević. A zvaničnici izvršnih vlasti demantovali.

Uglavnom, iz Vladinog saopštenja o zabrani skladištenja cigareta u Slobodnoj zoni  saznali smo da je “konačno zadat snažan udarac organizovanim kriminalnim grupama koje su decenijama organizovale šverc preko Luke Bar”. Trebalo je da prođe samo osam dana pa da shvatimo kako priča o duvanskom švercu i njegovoj trajnoj obustavi nije tako jednostavna.

Naime, 10. jula prijavljena je navodna krađa, izvršena nekoliko mjeseci ranije, skoro 1.200 paketa (jedan paket = 50 šteka = 500 paklica) cigareta marke Marble. Njihova nabavna cijena bila je oko 100.000 eura, dok je njihova vrijednost na crnom tržištu, prema procjeni upućenih, mogla dostići i pet puta veću vrijednost. Još su nadležni istraživali taj slučaj, a prijavljena je nova krađa. Na istom mjestu. Do danas ne znamo ko je organizovao te  krađe, ni gdje su završile ukradene cigarete.

Naredne, 2022. godine, Vlada Dritana Abazovića vrši spektakularnu zaplijenu cigareta koje su preostale u Slobodnoj zoni. Do danas nije utvrđena vrijednost 145 hiljada paketa zaplijenjenih cigareta. Abazović je rekao da se radi o više desetina miliona eura i naglasio da će se tačna struktura i vrijednost cigareta znati kada se izvrši pregled i popis. Koji, treba li reći, do danas nijesu urađeni.

Vlada je lansirala ideju da će dio zaplijenjenih cigareta biti uništen (spaljen) dok će one legalnog porijekla država pokušati da preproda “a novac upumpa u budžet za zdravstvo, prosvjetu i druge svrhe”. Potom je krenulo spaljivanje zaplijenjenih cigareta u peći nikšićkog Javorka. Njih su, pred TV kamerama, plamenu predavali Abazović i njegov partijski kolega, vd direktora Uprave prihoda i carina Rade Milošević.

Nije prošlo mnogo a Milošević je uhapšen. Zbog učešća u švercu cigareta. Nakon što se jedan kamion natovaren cigaretama upućenim na spaljivanje izgubio na putu Pogorica – Nikšić. Pronađen je dan kasnije. Ponovo, izgleda, nakon dojave jedne strane partnerske službe.

Još nema  pravosudnog epiloga tog slučaja. Baš kao što na presudu čekaju i bivši direktori Uprave policije Veselin Veljović i Slavko Stojanović, takođe optuženi za pomaganje švercerima cigareta.

EU je u Izvještaju o napretku za 2023. kritikovala Crnu Gori zbog izostanka pravosnažnih presuda u slučajevima ilegalnih duvanskih poslova.  O kojima se govorilo  prije i kasnije.

“Preko Luke Bar se svake godine prokrijumčari više od dvije milijarde cigareta koje dospijevaju na evropska tržišta”, izjavila je prije tačno tri godine tadašnja ambasadorka Velike Britanije, Karen Medoks. Uz   procjenu da šverc cigareta košta ekonomije Zapadnog Balkana više od 300 miliona eura izgubljenih prihoda godišnje.

Sličnu računicu predočila je, prošle godine, Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF). Prema njihovim podacima, više od 20 posto ilegalnih cigareta koje su zaplijenjene tokom 2023. na granicama EU stiglo je iz Crne Gore. Više se švercovalo samo iz Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata, saopšteno je iz OLAF-a.

Konačno, prošle nedjelje je i ambasador EU Johan Satler podsjetio da 1.500 tona cigareta zaplijenjenih 2022, još čekaju na uništenje. I da EU očekuje da Crna Gora to učini.

Postoje i neki ohrabrujući podaci. “Crna Gora je 2023. prihodovala 100 miliona eura od akciza na duvan, u poređenju sa oko 45 miliona 2022. i ranije”, kažu zvanični podaci.

Šverc cigareta nije klinički mrtav, kako što je to Abazović obznanio sredinom 2022. Ko ne vjeruje neka prošeta do podgoričkog Gintaša, ili nekog sličnog mjesta u svakoj crnogorskoj opštini, gdje se rezani duvan i cigarete prodaju na crno. Ko ne šeta, neka prati vijesti. Upravo je stigla jedna iz Rožaja: grupa švercera sukobila se sa policijom poslije neuspjelog bjekstva i nakon što su zapalili kombi sa švercovanim cigaretama, pokušavajući da prikriju tragove ilegalnog posla.

Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja.

Zoran RADULOVIĆ

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine  Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.

Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.

Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo  stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu  uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.

Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje,  javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.

Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.

Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji  podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.

Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.

Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.

Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.

Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu,  istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri  djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.

Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.

Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti.  Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.

Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.

Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.

Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti.  Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok  sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.

U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.

Zoran RADULOVIĆ

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”

Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.

Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.

Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.

Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”

Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.

Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.

Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.

Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.

Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.

Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u  stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.

Isti aršini i literarne slobode nijesu  važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove  velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo  od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.

Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića  od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.

Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.

Predrag NIKOLIĆ