Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DISKRIMINACIJA U DRŽAVNIM SLUŽBAMA: Naprijed naši

Objavljeno prije

na

Crna Gora je po Ustavu građanska država, pjesmicu o međunacionalnom skladu koji ovdje vlada znamo napamet. U državi živi blizu pola Crnogoraca, u državnim službama ih ima – tri četvrtine. Tu nadmoć pripadnici najbrojnijeg ostvaruju na račun drugih naroda – Srba, Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Roma i Hrvata.

Po defiiciji, diskriminisati znači odvajati, praviti razliku, uspostavljati socijalni odnos u kojem se nacionalnim manjinama osporavaju ona prava i građanske slobode što ih uživaju pripadnici vladajućeg naroda.

Ustav Crne Gore zabranjuje diskriminaciju i jemči manjinskim narodima srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave. Zakon o manjinskim pravima i slobodama daje iste garancije. Mrtva slova.

Informaciju o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu, koju je Vlada razmatrala na posljednjoj sjednici, pripremilo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Prema podacima iz 141 organa, 74,76 odsto zaposlenih nacionalno su se izjasnili kao Crnogorci. U stanovništvu ih, prema popisu iz 2011. ima 44,98 odsto. Srba u državnoj službi ima 11,24, na popisu je 28,73 odsto ljudi kazalo da se nacionalno osjećaju kao Srbi. Albanaca u državnim službama ima 2,51 odsto, u stanovništvu Crne Gore 4,91. Bošnjaka među činovnicima ima 5,62, u Crnoj Gori 8,65, Muslimana 2,46 prema 3,31, Roma 0,02 od 1,01 odsto stanovnika Crne Gore i

Hrvata 0,76 procenata među onima koje platu primaju od države, a među stanovništvom 0,97.

Prethodne informacije o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih u državnim službama objavljene su 2011. U odnosu na to vrijeme, stvari su se ponegdje mrvicu popravile. Tada je Crnogoraca bilo 79,03, Srba 8,59, Bošnjaka 4,14, Muslimana 2,39, Roma 0,01. Za Albance i Hrvate gore je nego ranije: 2011. bilo ih je 2,80, odnosno 0,89 odsto.

Ljudi koji se ne izjašnjavaju kao Crnogorci, očigledno, najmanje šanse imaju da se zaposle u državnim organima i organima državne uprave. Na 6.808 upitnika, prikupljenih u 51 organu, uključujući i MUP i Upravu policije koji su poslali objedinjene podatake, u nacionalnom smislu, zaposleni su se izjasnili kao: Crnogorci 82,11 procenata, Srbi 7,30, Albanci 1,32, Bošnjaci 4,89, Muslimani 2,19, Romi 0,03, Hrvati 0,40.

Goran Danilović, funkcioner Demosa kaže za Monitor da deceniju i više, Srba u državnoj upravi ima nedopustivo malo u odnosu na broj ljudi koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi. ,,Svaku instituciju i organizaciju koja se bavi zaštitom ljudskih prava morao bi da alarmira ovaj podatak jer je riječ o očiglednom i drastičnom primjeru diskriminacije jedne, za Crnu Goru ogromne, nacionalne populacije”.

Prema Danilovićevim riječima za tu diskriminaciju Vlada snosi najveću odgovornost. ,,Pored toga što je istorijska, njihova odgovornost je i konkretna do te mjere da zaslužuje reagovanje tužilaštva”. Danilović naglašava da je pravo na rad ,bez obzira na nacionalnu pripadnost, ustavna kategorija. ,,Ovo predstavlja drastično kršenje Ustava. Bez obzira što svi teško živimo, očigledno je da državni organi nepotistički i korumpirano forsiraju pripadnost jednoj nacionalnoj zajednici ugrožavajući pri tom sve ostale, a posebno Srbe”.

Pravednost u zapošljavanju je daleko od Crne Gore, ocjenjuje u izjavi za Monitor i Dritan Abazović, poslanik i potpredsjednik Ujedinjene reformske akcije. On kaže da ,,Srbi imaju najviše prava da se ljute, jer ih ima kumulativno150 odsto manje nego što su zastupljeni u stanovništvu”.

,,Vlada Crne Gore nema aktivnu politiku prema manjinama. Situacija je poražavajuća”, kaže Abazović. Prema njegovom mišljenju, podaci o zastupljenosti manjinskih naroda među zaposlenima u državnoj upravi veliki su šamar nacionalnim strankama koje participiraju u vlasti, naročito albanskim. ,,Kada bi se u statistiku uključile i strukture obrazovanja, tek bi se tad vidjela stvarna struktura zaposlenih. U mnogim obrazovnim institucijama nema pripadnika manjina ili je njihov broj zanemarljiv.”

Uprava za kadrove tražila je podatke o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih iz 141 institucije. Od 17.233 činovnika kojima su traženi, upitnike je dostavilo njih 11.571 ili 67,14 odsto. Tu se kriju razne zanimljivosti. U Direkciji za razvoj malih i srednjih preduzeća, na primjer, radi 13 ljudi, upitnik je popunilo njih četvoro. Procenat Crnogoraca – sto.

U službi Predsjednika, koji, je li, zastupa sve građane Crne Gore, od onih koji su se izjasnili, radi preko 90 odsto Crnogoraca. U brojkama – njih četrnaest plus jedan Bošnjak. Pet ljudi se prićutalo. Od 53 zaposlena u Ministarstvu pravde nacionalno se izjasnilo njih 19. Crnogoraca 18, Bošnjak jedan. Srba – nula.

,,Postoji ozbiljan problem sa slobodom izjašnjavanja. Zaposleni kalkulišu sa svojim nacionalnim identitetom”, smatra Dritan Abazović.

Sto posto Crnogoraca zaposleno je u Komisji za sprječavanje sukoba interesa i Ministarstvu nauke. Niko nije rekao da je Srbin u Apelacionom sudu, tamo nema ni Albanaca. U Fondu rada nema ni Srba ni Albanaca, ni Bošnjaka. Ima 16,67 odsto Muslimana. U ministarstvu održivog razvoja i turizma procenti onih koji nijesu Crnogorci su zanemarljivi.

Osnovno državno tužilaštvo u Beranama je etnički čisto – od dvanaest zaposlenih svi su Crnogorci. U toj opštini živi 42,96 odsto Srba. U državnom tužilaštvu na Cetinju takođe su svi Crnogorci, kao i u područnim organima za prekršaje u Danilovgradu, Kolašinu, Kotoru, Mojkovcu i Pljevljima.

Površno gledano narodi Crne Gore znatno su ravnomjernije zastupljeni među činovnicima kada je riječ o lokalnim upravama. Tamo je Crnoogoraca 57,58,Srba 20,69, Albanaca 5,67, Bošnjaka 7,54, Muslimana 2,77, Hrvata 1,55 odsto. Naravno da nije riječ o demokratskom fenomenu na nižim nivoima vlasti, već o prostoj činjenici da su u nekoliko opština manjinski narodi većina.

U Andrijevici, gdje Srba ima 61,86 odsto, među zaposlenima u lokalnoj upravi je 62,86 odsto. Crnogoraca među lokalnim činovnicima ima oko četiri odsto manje nego među stanovništvom.U opštini Rožaje živi 83,91 odsto Bošnjaka, u lokalnoj upravi ih je 89,08. Crnogoraca ima više među zaposlenima u lokalnoj upravi nego među stanovništvom, Srba manje. U Ulcinju živi 70,66 odsto Albanaca, u loklanoj upravi ih je 88,73 odsto. Crnogoraca u toj opštini ima 12,44 odsto, u lokalnim organima ih radi 2,82 odsto.

,,U mjestima gdje dominiraju manjine, većinski narodi su diskriminisani, što govori o istoj matrici vladanja, koja se odomaćila u Crnoj Gori”, kaže Dritan Abazović.

Na pitanje koliko su ljudi diskriminisani po nacionalnoj osnovi, a koliko po političkoj pripadnosti, Danilović kaže kako vjeruje da pored nacionalne postoji i politička diskriminacija koja je skoro iste snage. ,,Procenat Crnogoraca u državnim organima je u stvari partijski dirigovan, jer je riječ o ljudima koji predstavljaju dominantno biračko tijelo DPS-a.”

Danilović smatra da je u Crnoj Gori diskriminacija nametnuta od partije na vlasti, te da ne postoji u komunikaciji između običnih ljudi.

,,Veoma je važno da intelektualna zajednica u Crnoj Gori osudi ovakvu praksu, da se svi politički predstavnici neizostavno izjasne oko ove činjenice te da, ako nam je stalo do građanskog društva, drugi, a ne Srbi, konstatuju diskriminaciju drugog po brojnosti naroda u Crnoj Gori. To bi, definitivno, značilo mnogo i pokazalo da je samo izvršna vlast diskriminatorska, a da ovo društvo može da funkcioniše kao tolerantno.”

,,Ovo što državni organi rade se zove ‘antidržavna politika’ .To je politika isključivanja svih koji su po bilo kojem osnovu nepodobni za vlast. Na taj način povećavaju nepravdu, stanovništvo guraju u nezadovoljstvo i iseljevanje”, kaže Dritan Abazović. On smatra da se ni u buduće ne možemo nadati drugačijoj statistici: ,,Vlast koja bivstvuje na nacionalnim i politčkim podjelama, koja zapošljava isključivo svoje članove ili trguje sa svojim političkim satelitima, nema ni volje ni znanja da ovakvu situaciju promjeni”.

U prilog Abazovićevom mišljenju ide podatak da je broj onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci drastično veći među mlađim nego među starijim činovnicima. U državnoj administraciji Srba starih između 55 i 64 godine ima oko 15, među onima od 25 do 34 godine – blizu šest procenata. Kod ostalih naroda sličan trend se ne vidi.

,,U ovoj državi nijesu diskriminisani Srbi, nego oni koji nijesu u DPS-u. Srbi unutar DPS-a sigurno ne osjećaju diskriminaciju”, objašnjava za Monitor visokoobrazovana i visoko pozicionirana građanka. Na pitanje koliko Srba ima u DPS-u kaže: ,,Previše”.

Ne treba mnogo čekati da ispliva destilovan fašistički stav: ,,Ako radiš u državnim institucijama, no što ćeš, no bit’ Crnogorac. Ko neće da bude Crnogorac, neka radi u privatnu radnju ili neka ide u Srbiju. Ko hoće da bude Bošnjak, neka ide u Bosnu”. Bez trunke stida.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo