Povežite se sa nama

FOKUS

DJECA MOĆNIH: Nova generacija mladih, pametnih i lijepih

Objavljeno prije

na

blayo

Kumovske, rođačke i bratstveničke veze su, kažu istorijski izvori, oko 170 godina važan segment crnogorske tradicionalne i patrijarhalne sredine. Zato ne čudi što politički i drugi moćnici Crnu Goru komponuju u skladu sa refrenom poznate crnogorske pjesme ,,Brat do brata, kum do kuma…”.

Na njihovu sreću ovdje nije na snazi takozvani Makronov zakon, koji u Francuskoj zabranjuje ministrima, poslanicima i članovima lokalnih vlasti da zapošljavaju vjenčane ili nevjenčane supružnike, roditelje i djecu pod prijetnjom kazne od tri godine zatvora i 45.000 eura. Da se kojim čudom u Crnoj Gori on usvoji u Spužu bi završila bar polovina visokih državnih, a i opštinskih funkcionera, jer su mnogi rasporedili svoje najbliže na uticajna i dobro plaćena mjesta. Teško je doći do detaljnijih podataka o toj mreži, ali u javnost ipak procure informacije i o tome.

Vijest da je Ivan Vuković, predavač na Fakultetu političkih nauka, nosilac liste DPS-a na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici, po ko zna koji put je aktuelizovala ovo pitanje. On je sin Milorada Vukovića, bivšeg direktora likvidiranog Duvankomerca i bratanić mnogo poznatijeg poslanika DPS-a Miodraga – Miška Vukovića, koji je godinama bio predsjednik borda direktora Duvanskog kombinata, danas u stečaju. Mlađanom profesoru Vukoviću, ako bude imao makar pola sreće kao što je imao njegov otac, danas izvršni direktor državne firme Održavanje željezničkih voznih sredstava, ili stric, danas DPS-ov poslanik, predstoji blistava karijera.

DPS je inače odskočna daska za političke i druge karijere djeci njegovih funkcionera i simbol partijskog zapošljavanja na profitabilne pozicije. Teren za to trideset godina brižljivo njeguju oni koji su s ulice ušli u vlast na široka vrata pod firmom ,,mladi, pametni i Iijepi”, predvođeni Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem.

Nisu tek tako sredinom 2015. godine u novi saziv DPS-ovog odbora Podgorice izabrani sinovi Duška Markovića, Mevludina Nuhodžića i Milutina Simovića. Tada je u tom odboru već bio sin funkcionera DPS-a Gorana Sita Rakočevića. Rakočevićev sin Nikola jedan je od najmlađih poslanika u Skupštini Crne Gore iz redova DPS-a.

Blažo Đukanović, sin Mila Đukanovića, je najpoznatiji iz nove generacije ,,mladih, pametnih i lijepih”. Vlasnik je dvije firme – BB Solar i BB Hidro. Prema zakonu usvojenom u vrijeme dok je Milo Đukanović bio premijer, Elektroprivreda je obavezana da otkupljuje struju iz malih elektrana i budućih vjetroelektrana. Ovakvo zakonsko rješenje dobija novu dimenziju kad se zna da su vlasnici malih elektrana u Crnoj Gori većinom osobe blisko povezane sa vlašću poput Milovog sina, kuma Vuka Rajkovića i brata od ujaka Milovana Maksimovića, zatim biznismena Olega Obradovića, Ranka Ubovića i još nekoliko vlasnika kompanija s kojima je u poslovnim vezama porodica Đukanović.

Sestrić Mila Đukanovića Edin Kolarević je takođe biznismen. Ovih dana objavljeno je da kompanija Serzman Incorporated iz Kotora, koja se neformalno dovodi u vezu sa Kolarevićem, može da gradi, iako nije dobila sve saglasnosti, kupalište sa pješčanom plažom u Dobroti. Prije tri godine povjerioci Sublime Developments u stečaju, Kolarevićeve firme, tražili su od njega 3,5 miliona eura, a državi je Kolarević za poreze ostao dužan 223 hiljade eura.

A kad pominjemo Blaža i Edina, podsjetimo da je Milo Đukanović tokom predsjedničke kampanje poručio da mediji koji kritički pišu o biznisu njegovog sina – fašisti!

Rođačke veze i članska karta DPS-a pretvorili su u partijske ispostave nekoliko agencija i Državnu revizorsku instituciju.

Nedavno su Vijesti objavile da je Duško Marković u rođačkim vezama sa direktorom Agencije za sprečavanje korupcije Sretenom Radonjićem, a u DRI-ju je njegov kum Radule Žurić, Zoran Jelić zvijezda afere Snimak, kao i Nikola Kovačević, koji je 12 godina bio član izvršnog odbora DPS-a, dok je predsjednik Senata Milan Dabović deset godina bio pomoćnik ministra finansija.

Opština Budva bila je godinama jedan od najdrastičnijih primjera kako je DPS privatizovao Crnu Goru. Dok je bio visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović i njegova uža i šira porodica praktično su o svemu odlučivali na lokalnom nivou, pogotovo u prostornom planiranju i urbanizmu. Marovićev brat Dragan bio je potpredsjednik Skupštine opštine Budva, zadužen za finansije, kćerka glavna menadžerka opštine, a strina načelnica područne jedinice uprave za nekretnine. Svetozarov sin Miloš bavio se unosnim biznisom sve dok i on i otac nisu osuđeni za razne kriminalne mahinacije. Budvu su prozvali Svetozarevo na moru.

Evo još nekoliko primjera gdje su sve uhljebljeni članovi porodica

DPS-ovih i ostalih funkcionera iz vlasti.

Sin Vojina Đukanovića, bivšeg mninistra i visokog funkcionera DPS-a, zaposlen je u Agenciji za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP).

Supruga premijera Duška Markovića zaposlena je u Agenciji za telekomunikacije. Njihov sin do prošle godine bio je član Odbora di-rektora Montenegroerlajnza. Markovićeva kćerka radi u Centralnoj banci Crne Gore.

Supruga odlazećeg predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića su-dija je Vrhovnog suda, a njihove dvije kćerke zaposlene su u Cen-tralnoj banci.

Supruga predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića zapo-slena je u Aerodromima Crne Gore, firmi u kojoj rade brojni srodnici funkcionera Socijaldemokrata.

Supruga ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade Milutina Simovića je direktorica Direktorata za evropske integracije, progra-miranje i implementaciju EU fondova u Ministarstvu rada i socijal-nog staranja. I ona je jedno vrijeme radila u Ministarstvu poljoprivrede.

Supruga ministra prosvjete Damira Šehovića zaposlena je u Ra-dio-difuznom centru.

Bračni par Jelići posebna su priča. Prije dvije godine dotadašnja direktorica Zavoda za zapošljavanje Vukica Jelić dva dana prije napuštanja te funkcije raskinula je radni odnos sa svojim suprugom Zoranom, kojeg je kao savjetnika zaposlila u Zavodu. Onda je samu sebe predložila za članicu Odbora direktora Plantaža.

,,Obavještavamo vas da je naš kandidat za člana Odbora direktora vašeg Društva gospođa Vukica Jelić, diplomirani ekonomista, direktorica Zavoda za zapošljavanje Crne Gore “, piše u dokumentu koji je potpisala gospođa Vukica Jelić. Prije Vukice direktor Zavoda bio je njen suprug Zoran.

,,Nakon 11 dana rada u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore, naišao sam na podatke koji ukazuju na nepotizam porodice Jelić, koji nema granica”, kazao je Rade Milošević, dok je kao opozicionar u ime Vlade izbornog povjerenja bio direktor Zavoda.

Zoran Jelić, što je dokumentovano u aferi Snimak, kao šef Zavoda za zapošljavanje svojevremno je obećavao na partijskim sastancima da će Zavod nastojati da zapošljava prvenstveno glasače DPS-a. ,,Jedan zaposleni, to je četiri glasa za DPS”, čuvena je Jelićeva deviza.

Pretprošlog ljeta se saznalo da je i kćerka bračnog para Jelić zaposlena u Centralnoj banci Crne Gore. U CBCG je zaposlena i kćerka podgoričkog gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića.

Supruga poslanika DPS-a i bivšeg ministra Petra Ivanovića radi u Komisiji za hartije od vrijednosti. Poslaniku i bivšem ministru kulture Pavlu Goranoviću supruga radi u Ministarstvu vanjskih poslova.

Nepotizam lijepo uspijeva i po opštinama. DPS, na primjer, godinama održava u v.d stanju najvitalnije funkcije u Opštini Pljevlja. Brutalno zloupotrebljavajući institut vršioca dužnosti DPS je na razne pozicije rasporedio pravosnažno osuđene u aferi Snimak. Ministarstvo javne uprave donijelo je prošlog ljeta rješenje kojim je komandiru Službe zaštite Opštine Pljevlja Goranu Čaviću zabranjeno dalje obavljanje te funkcije. Istog dana donijeto je rješenje kojim se naređuje predsjedniku Opštine Pljevlja da otkloni nepravilnosti koje se odnose na radno pravni status Joke Ðačić i Seada Vesnića, koji su uprkos pravosnažnoj osudi nakon afere Snimak raspoređeni i proveli na javnim funkcijama više od tri godine.

Jedan od zahtjeva Evropske komisije postavljenih Crnoj Gori je da reformiše državnu administraciju unapređujući profesionalizam i depolitizujući upravu. Koliko je odmakla u ispunjavanju tog zahtjeva svjedoče i navedeni primjeri zapošljavanja po rođačko-partijskoj liniji.

Kada bi sve cvjetalo u Crnoj Gori niko ne bi imao ništa protiv zapo-šljavanja članova porodica ljudi iz vlasti, ali praksa pokazuje da u ovoj državi, upravo zahvaljujući trodecenijskoj vladavini DPS-a i nepotizmu, uglavnom sve zamire osim kriminala. Zbog toga je Makronov zakon izgleda jedini lijek koji može da eleminiše rođačko-partijsko zapošljavanje i Crna Gora postane i napreduje kao moderna zemlja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 6. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZAŠTO SE BUNE BUDUĆI PRAVNICI: Studenti UCG traže jednak tretman

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studenti prava na UCG tvrde da će im novi model onemogućiti konkurentnost na tržištu rada. Sa njima su saglasni i neki profesori, ali odgovora na njihove zahtjeve još uvijek nema

 

Studenti Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore protive se novom modelu studiranja (3+2 godine), koji bi sa primjenom mogao započeti naredne godine. Razloga je više, a studenti kao glavni ističu strah da će na tržištu rada postati nekonkurentni u odnosu na studente sa privatnih fakulteta. Pošto, kako oni tvrde,   zakon nije za sve isti.

Studenti Pravnog fakulteta UCG kažu da o uvođenju novog sistema studiranja nisu bili obaviješteni i da im niko nije objasnio kako bi to moglo da utiče na njihovu budućnost. Ni studenti povjerenici ih ni na koji način nisu uključili u donošenje ove odluke, tvrde, iako im je dužnost da rade u korist studenata.

Na Pravnom fakultetu aktuelan je sistem 3+1, a budući pravnici kažu da će sa novim modelom imati samo diplomu Bachelora, a da će bez zvanja diplomiranog pravnika ostati ukoliko ove godine ne uspiju da upišu specijalističke studije. Sa samo Bachelor diplomom ne može se polagati državni ispit niti odrađivati pripravnički rad u sudovima i Državnom tužilaštvu Crne Gore.

Studenti tvrde da se stari sistem 3+1 ukida protiv njihove volje i da nadležni krše ugovor o studiranju po kom bi oni mogli da završe studije po započetom sistemu.

Studenti su se prvo za pomoć obratili dekanki Pravnog fakulteta Aneti Spaić, koja je sa njima dogovorila sastanak kako bi pokušali da pronađu rješenje. Do sastanka nije došlo, jer ga je, prema tvrdnjama studenata, dekanka otkazala zbog prezauzetosti.

Studenti su zatim odlučili da odu dalje i da Ministarstvu prosvjete upute svoj Zahtjev.

U tom Zahtjevu se navodi kako su ,,studenti, pri upisu na fakultet, potpisali ugovore o studiranju koji im garantuju četvorogodišnje studiranje i sticanje zvanja diplomirani pravnik sa ostvarenih 240 ECTS kredita”. Potom se studenti pozivaju na član 119 Zakona o visokom obrazovanju koji garantuje da su ,,diplome o završenim postdiplomskim akademskim i primijenjenim specijalističkim studijama ekvivalentne diplomama master studija u pogledu prava na zapošljavanje”. Studenti zato smatraju da je nastavak njihovih studija po započetom programu zakonit i da se treba završiti po istom sistemu.

Studenti prava su u Zahtjevu Ministarstvu istakli da bi novi model studiranja značio ,,apsolutnu finansijsku, moralnu i socijalnu torturu i dekadenciju” svih studenata koji studiraju po dosadašnjem režimu 3+1.

Ministarstvo prosvjete je odgovorilo da studenti imaju pravo da završe studije prema studijskom programu koji je važio u vrijeme upisa, po zakonu po kojem su upisani, a najkasnije u roku od tri godine u odnosu na propisani period trajanja studija. Ministarstvo je potom Zahtjev studenata uputilo Univerzitetu Crne Gore na izjašnjenje. Taj odgovor studenti još uvijek čekaju.

Objašnjavajući suštinu nastalog spora, iz Ministarstva prosvjete kažu da je cilj reforme dostizanje evropskih standarda, ali studenti traže da se na novi sistem prebace tek kada im se omoguće uslovi studiranja kakve imaju njihove kolege iz Evropske unije.

Studenti nisu zadovoljni ni time kako je Bolonjski sistem do sada sprovođen u okviru Pravnog fakulteta UCG. U njihovom Zahtjevu piše da je njegovo uvođenje trebalo da omogući brže i efikasnije učenje i sticanje visokog zvanja u skladu sa Evropskim prostorom visokog obrazovanja. Ali nije.

Nezainteresovanost i monotonost profesora u toku nastave, predavanja u trajanju do pola sata, neblagovremeno obavještavanje o ispitnim rokovima, nemogućnost polaganja ispita u dva termina (prijepodnevnom i poslijepodnevnom) kako bi se i studentima koji rade omogućilo da izađu na ispite, skraćivanje vremena prilikom rada ispita koji se polaže pismeno, diskriminacija, nejednakost i neprofesionalizam… Ovo su, navode, neki od razloga za nezadovoljstvo studenata.

Sagovornici Monitora nisu željeli da im se objavljuju puna imena i prezimena. Objašnjavaju da je razlog tome strah da bi njihove izjave mogle da isprovociraju odmazdu određenih profesora, kod kojih treba da polažu ispite.

Na pitanje zbog čega pojedini studenti ni za više od 10 godina ne uspijevaju da završe osnovne studije koje traju tri godine, student S.S. odgovara da je objektivnih razloga za to više.

,,Prestrogi kriterijumi kod pojedinih profesora, neadekvatna literatura za spremanje ispita, nizak kvalitet predavanja, naročito u Bijelom Polju gdje takođe postoji Pravni fakultet. Sve su to razlozi zbog kojih neki ne mogu da diplomiraju godinama”, kaže on.

Studentkinja M.M. kaže da kao osoba sa invaliditetom na fakultetu nije naišla na razumijevanje: ,,Imam zdravstveni problem koji mi narušava koncentraciju, pažnju i pamćenje. Treba mi više vremena da naučim gradivo. Valjda i OSI imaju pravo da studiraju, a fakultet se ne trudi da barem ublaži poteškoće studenata”.

U Zahtjevu koji su studenti uputili ministru prosvjete Damiru Šehoviću piše da su opštepoznati načini kako određeni profesori omogućavaju da se položi ispit. Još od ranije je javnosti poznato da su se studenti žalili na kriterijum profesora Međunarodnog javnog prava Ranka Mujovića, kod koga ne mogu godinama da polože ispit, iako su preostale ispite uredno završili. Zbog ovakvih slučajeva, ali i činjenice da im Bolonjskim sistemom nije pružena prilika prenosa ispita, mnogi od njih na Pravnom fakultetu ostaju godinama.

Vijeće Pravnog fakulteta UCG je u julu ove godine donijelo odluku da od studijske 2019/2020. godine na predmetu Međunarodno javno pravo, osim profesora Ranka Mujovića, bude angažovan i profesor Nebojša Vučinić. Studenti će moći da biraju kod kojeg profesora će da polažu taj predmet.

Tako su pritužbama studenti uspjeli da riješe problem koji  imaju sa profesorom Mujovićem, ali ostaje bez odgovora pitanje kakva ih karijerna budućnost očekuje ukoliko im se ne omogući da studije završe po starom sistemu.

Studentkinja A.T. i student S.S. saglasni su da studenti treba da traže izmjenu Zakona o visokom obrazovanju i produženje rokova za upis specijalističkih i završetak osnovnih studija još najmanje tri godine.

,,Studentima prije Bolonje data je mogućnost da skoro svakog mjeseca polažu zaostale ispite, a nama koji studiramo po Bolonji, po sistemu 3+1, samo striktno u semestru i popravnom roku, znači dva puta. Nalazimo se u vrlo nezavidnoj situaciji. Na privatnim fakultetima studenti imaju mogućnost da prenose ispite sa osnovnih na specijalističke studije, što kod nas nije slučaj. Zašto bi se oni razlikovali od nas kada će pri zapošljavanju važiti isti kriterijumi”, pita se A.T.

Studentkinja E.K. smatra da je novi sistem udar i na finansijske mogućnosti studenata: ,,Svaki taj ispit, koji već deset godina polažemo, svake godine i plaćamo. Studentima iz Bijelog Polja otežava i to što većina profesora traži da se prilikom ispitivanja dolazi u Podgoricu, iako postoji mogućnost polaganja ispita u Bijelom Polju. Mnogi studenti paralelno i rade. Niko nema razumijevanja”.

Da sistem studiranja 3+2 u ovom trenutku nije dobar izbor potvrdili su i neki profesori pravnih fakulteta još u martu ove godine, na forumu Udruženja pravnika Crne Gore. Tada su učesnici foruma, sadašnja dekanka Pravnog fakulteta Aneta Spaić i predsjednik Udruženja Branislav Radulović, ukazali na činjenicu da se u reformu ušlo neoprezno, a da se novi model nije pokazao kao cjelishodan. Na forumu je istaknuto da još nije započelo primjenjivanje ovog modela na privatnim fakultetima, ali da su ustanove u procesu akreditacije.

Razočarani tretmanom, mnogi studenti sa državnog odlaze na privatne fakultete kako bi uspjeli da završe školovanje. Ovo nije rijetka pojava, potvrđuje i naša sagovornica.

,,Da sam se ranije prebacila na privatni fakultet, do sada bih već imala pet godina radnog staža. Prvo nas tjeraju trbuhom za kruhom u bijeli svijet, a sada i na privatne fakultete. Obratili smo se nadležnima sa fakulteta, ministru prosvjete, premijeru, kontaktirali medije, MANS, poslanike… Kao da nas niko ne čuje”, kaže E.K.

Na Pravnom fakultetu će iduće nedjelje, povodom nezahvalne situacije čiji je uzrok novi sistem, biti održan javni čas. Njemu će prisustvovati studenti, profesori, prodekan i dekanka, mediji. Tražiće se rješenje.

Studenti su skeptični. Ne očekuju mnogo, ali nemaju vremena za izgovore. Već se, makar neformalno, dogovaraju šta im je činiti ukoliko se ne prihvate njihovi zahtjevi. Predlažu bojkot nastave, prepisivanje na drugi fakultet, neplaćanje školarina, proteste.

I žele zakon jednak za sve. Traže li previše?

                                                                       Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo