Povežite se sa nama

FOKUS

PUCNJI U OLIVERU LAKIĆ: Dokle?

Objavljeno prije

na

Pucano je u Oliveru Lakić – vijest je koja je u noći između utorka i srijede uznemirila ne samo sve njene kolege, nego sve one koji znaju da je pucanj u nju, pucanj u svakog od nas i u našu slobodu. U novinarku Vijesti pucano je ispred njenog stana oko 21 sat, 8. maja. To je drugi napad na nju u proteklih šest godina. Napadač joj je, prema njenom kasnijem svjedočenju, prišao skroz blizu i pucao u nogu. Ona vjeruje da nije bio sam, i da je imao pomagače, što još provjerava policija. Olivera je hitno prebačena u Urgentni centar, i van životne je opasnosti.

Tri dana kasnije, kada ovaj broj Monitora izlazi iz štampe, počinilac još nije otkriven i pored horskih osuda napada i obećanja predstavnika Vlade i istražnih organa da će uraditi sve što je do njih. Istovrmeno tužilaštvo, prema saznanjima Vijesti, još vaga hoće li napad na Oliveru Lakić okarakterisati kao pokušaj ubistva. Dok policija navodno provjerava vezu između njenih istraživanja i napada.

,,To će se provjeravati kao eventualni motiv napada. A ova zadnja pisanja, vi vjerovatno mislite na šverc duvana, taj predmet je kod tužilaštva, a policija će sve ono što bude potrebno Specijalnom tužuilaštvu za kvalitetnu istragu pripremiti i učiniti dostupnim bez ikakve rezerve”, kazao je novinarima ministar policije Mevludin Nuhodžić.

Olivera Lakić godinama istražuje šverc cigareta. Temu kojom su se bavili i oni koje je novinarstvo koštalo života, poput Duška Jovanovića, urednika Dana, čije ubistvo ni dan danas, 15 godina kasnije nije rasvijetljeno. Nakon što je objavila tekstove o ilegalnoj fabrici cigareta u Mojkovcu, Lakićeva je 2012. godine napadnuta na istom mjestu, ispred svoga stana u centru Podgorice. Prethodno joj je prijećeno sms porukama, zbog čega se sudilo bliskom saradniku Veselina Veljovića, tadašnjeg šega Uprave policije, koji se povezivao sa navodnim mojkovačkim klanom, koji se dovodio u vezu sa švercom cigareta. Tužilaštvo je tu istragu zatvorilo bez podizanja optužnice.

Iako je zbog napada na nju u martu 2012. uhapšen i kažnjen Ivan Bušković, slučaj, motivi i nalogodavci, nijesu do kraja rasvijetljeni. Prijetnje su se nastavile, a Olivera Lakić je dvije godine i sedam mjeseci živjela pod policijskom zaštitom.

U januaru, februaru i aprilu ove godine ona nastavlja sa istraživanjem na istu temu, šverca cigareta, i piše između ostalog o tome da Vladina Komisija za suzbijanje sive ekonomije ne zna ili ne želi da saopšti da li u Crnoj Gori ima ilegalnih pogona za proizvodnju cigareta ili organizovane prodaje nelegalno uvezenih ili proizvedenih cigareta. Kao i da javnosti nije saopšteno da li je iko od nadležnih provjeravao fabriku cigareta Tara u Mojkovcu, kako bi se utvrdilo otkud na sivom tržištu cigarete na čijoj ambalaži piše da su tu proizvedene, a nijesu registrovane u Agenciji za duvan.

Na pitanje urednika Vijesti Mihaila Jovovića o tome zašto policija ne istražuje ono o čemu Olja piše, v.d. direktor policije zamuckujući pozvao je novinare i građane da im dostave sva saznjanja koja imaju. Kao da istraživanja nijesu javno objavljena.

,,Nemam riječi dokle više, do kad će više ovo da se dešava u ovoj našoj divnoj Crnoj Gori? Nijedan napad na nju nije riješen. Mnoge priče koje je napisala a koje ukazuju na kriminal nijesu uopšte istražene. Dokle ćemo mi da strepimo od ovakvih kukavica”, kazao je vidno uznemiren ispred Kliničkog centra Crne Gore, u noći kad je novinarka napadnuta, Mihailo Jovović. Lakićeva nije pisala samo o švercu cigareta, već različitim vrstama kriminala, te temama iz bezbjednosnog sektora, ali i pravosuđa.

Direktor Vijesti Željko Ivanović podsjetio je tokom protesta koji je ove sedmice organizovan ispred zgrade Vlade, da je ,,ovo 25. fizički napad na novinare Vijesti i na imovinu, nakon 25. izjave šefa režima Đukanovića protiv Vijesti, kojom je nacrtao metu na naše čelo i otvorio novu sezonu lova na naše novinare i urednike”.

U vrijeme predizborne kampanje uoči predsjedničkih izbora Đukanović je Vijesti nazvao – fašističkim.

U emsiiji Živa istina on je kazao da Vijesti promovišu fašističke ideje. ,,Ako vi šaljete poruku da moj sin ne može da bude neko ko se bavi biznisom na crnogorskom ekonomskom prostoru, to je poruka da bi neko trebalo biti diskriminisan. To su fašističke ideje. Mislim da se s fašizmom ne mogu praviti kompromisi”, naveo je Đukanović i dodao da on ne pravi kompromise sa fašizmom. Za neupućene, radi se o istom čovjeku koji je bio na čelu Vlade u vrijeme napada na Dubrovnik, deportacija bosanskih izbjeglica i koji je ,,mrzio šah” zbog hrvatske zastave.

Ubrzo, uoči Dana borbe protiv fašizma, desio se napad na Oliveru Lakić. Nije prvi put da se nakon Đukanovićevih ovakvih istupa, kakvih je bilo više, dešavalo nasilje nad novinarima tih medija.

Samo neki od primjera: osam dana nakon što je 6. jula 2011. Đukanović optužio Vijesti, Monitor i Dan da preko ,,obavještajne, bezbjednosne agencije i službe koje su važna poluga velikosrpskog državnog nacionalizma” vode kampanju protiv Crne Gore i njega lično jer ga doživljavaju ,,kao glavnu prepreku na putu zaokruživanja propalog projekta velike Srbije”, pored zgrade Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) zapaljena su dva službena automobila Vijesti. Slučaj do danas nije rasvijetljen. Nekoliko mjeseci nakon što je vlasnike, menadžment i novinare medija koje ne kontroliše Đukanović nazvao „isfrustriranim ljudima”, tadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša i njegov sin napali su urednika Vijesti Mihaila Jovovića i fotoreportera istog lista Borisa Pejovića. Krajem 2011. Đukanović ih naziva političkim miševima koje treba deretizovati. U proljeće 2012. novinarka Vijesti Olivera Lakić, ispred svog stana izudarana je bejzbol palicom. .. I tako redom. Gotovo nijedan od tih, ali ni ostalih napada nije rasvijetljen, što je napravilo atmosferu nekažnjivosti napada na novinare (vidi boks)

Kada je u septembru 2007, samo par dana poslije napada na Željka Ivanovića, Đukanović protiv direktora Vijesti podnio tužbu sa ogromnim otštetnim zahtjevom, krenula je sezona milionskih tužbenih zahtjeva protiv Vijesti, Dana i Monitora. Među tužiocima su brojni Đukanovićevi prijatelji.

Danas Đukanović opet tvrdi da je on žrtva. Tvrdi i da je beskompromisni borac protiv kriminala. Nakon što je, tek da se upiše u briselske evidencije osudio napad na Oliveru Lakić, on je praktično opet nacrtao metu medijima koje ne kontroliše. Kazao je da je napad na Lakićevu bio kontroloisan i da je imao političku metu.

Imperativ je da se u najkraćem mogućem roku otkrije „ko se to u Crnoj Gori osjeća toliko moćnim, da može ovakvim sredstvima nanositi štetu državi i mijenjati sliku koja o njoj postoji danas u našem međunarodnom okruženju”. Komentarišući optužbe koje su usmjerene prema njemu, on je kazao da je to očekivano. ,,Prvi su se sa iskonstruisanim optužnicama oglasili oni koji su i najsumnjiviji. Logično, oni žele da zloupotrebom jednog kriminalnog akta, napada na novinarku, ućutkaju sve koji govore o njihovom kriminalu. I moja poruka njima je – ništa od toga”, rekao je Đukanović.

On je poručio da će se boriti protiv svakog kriminala: „I onih koji hladnokrvno likvidiraju ljude u podne u centru grada, i onih koji dižu u vazduh automobile sa svojim protivnicima, ne mareći za moguće nedužne žrtve, i protiv heroja iz mraka koji prislone pištolj na nogu novinarke, da bi joj hiruški precizno nanijeli kontrolisanu, ali nekom drugom ko je politička meta, nekontrolisanu štetu”, naveo je Đukanović

Njemački Dojče vele (DW) podsjetio je da je poslije napada na Lakićevu započelo ritualno zaklinjanje policije i vlasti da će učiniti sve da pronađu počinioce, ali da je veći dio kritičke javnosti u Crnoj Gori potpuno izgubio povjerenje u političku volju da se stane na put nekažnjivosti napada. ,,Evropska unija je praksom žmurenja na jedno oko zbog Đukanovićevog prozapadnog kursa u očima mnogih nezavisnih novinara – saučesnik”, navodi medij.

,,Sada neka gospođa Mogerini dočeka Đukanovića u Briselu, neka ga jako zagrli i mnogo pohvali za njegove evropske vrijednosti i stremljenja, i za progres koji je Montenegro postigao u EU-integracijama. Dakle, sve dok briselski šefovi budu svodili svoje reakcije i djelovanje na izjave saučešća medijima i izražavanje nade da će ‘nadležni organi pronaći napadače i nalagodavce’, nezavisni mediji i novinari će biti glineni golubovi i legitimne mete”, kazao je Željko Ivanović za DW.

Očito nije dovoljno reći da je stanje zabrinjavajuće, ili vrlo zabrinjavajuće, i u Izvještaju o napretku napisati da Crna Gora zaostaje kad su u pitanju medijske slobode, a da korača naprijed u svim drugim poljima, kako su nam objašnjavali nedavno briselski zvaničnici. Jer, valjda vjeruju u ono što govore – da su mediji temelj demokratije. Otkud napredak onda u zemlji u kojoj se ne želi udariti taj temelj. U kojoj novinare, jer rade svoj posao, targetiraju uporavo najvisočiji funkcioneri, koje zovu partnerima Zapada.

Zato se s pravom pita – ko je sljedeći?

DESETINE NAPADA TOKOM PROTEKLIH GODINA
Većina nerasvijetljena

Regionalna mreža Safejournalist objavila je na sajtu da su od 2014. u Crnoj Gori registrovana 32 napada na novinare, dok je prema podacima HRA – do 2016. registrovano – 52 napada.

Prema podacima Uprave policije od 2004. godine, od ubistva glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, pa do ljeta prošle godine u Crnoj Gori zabilježeno je 76 slučajeva napada na novinare.

,,Atmosfera straha, ogorman pritisak na medije i nedostatak političke volje i profesionalne sposobnosti nadležnih, rezultirala je pucnjima u Oliveru Lakić”, kazao je Nikola Marković, predsjednik Komisije za istrage napada na novinare.

On je poručio da je očito da su kriminalne strukture ohrabrene nerješavanjem ranijih slučajeva napada na novinare.

,,Uostalom policija, tužilaštvo i sudovi nijesu uspjeli da osude prethodne napadače, niti da otkriju nalogodavce. Stoga mislim da ovakav gnusni napad na našu koleginicu ne smije proći bez smjena ili ostavki u policiji i tužilaštvu”, smatra Marković.

REAKCIJE NA NAPAD
Osude sa svih strana

Nakon napada na Oliveru Lakić, uspijedile su osuđujuće reakcije, sa domaćih i međunarodnih adresa.

Napad su najprije osudile domaće i međunarodne organizacije koje se zalažu za demokratizaciju zemlje, Akcija za ljudska prava ocijenila je da napad ,,izgleda kao posljednje upozorenje pred njenu likvidaciju” . Iz te organizacije podsjetili su da ni raniji napad ,,na Oliveru Lakić i više prijetnji koje je primila nisu do kraja rasvijetljeni i kažnjeni, niti je ikada istražena glavna tema o kojoj je pisala – ilegalna proizvodnja i šverc cigareta u Crnoj Gori”.

HRA je pozvala predstavnike Evropske unije da ne dozvole da u njihovu zajednicu uđe zemlja u kojoj se ne istražuju ilegalna proizvodnja i šverc cigareta i u kojoj se napadaju i zastrašuju novinari koji o tome postavljaju pitanja.

Napad je osudila i Delegacija Evropske unije: ,,Očekujemo da nadležni državni organi istraže slučaj i bez odlaganja pokrenu postupak protiv počinilaca ovog neprihvatljivog napada. Podsjećamo da je očuvanje slobode medija jedan od osnovnih principa Evropske unije i jedan od ključnih prioriteta za Crnu Goru kao zemlju kandidata”, saopštili su.

Predstavnik OEBS-a za slobodu medija Harlem Désir i šefica Misije OEBS-a u Crnoj Gori Maryse Daviet ocijenili su da ovaj napad nije izolovani incident. ,,Olivera Lakić je hrabra novinarka, poznata po svojim istraživačkim tekstovima o organizovanom kriminalu i krijumčarenju cigareta u zemlji. Ovo nije izolovani incident, jer je Lakić bila napadnuta i pretučena prije šest godina. Ona i drugi novinari Vijesti su bili meta brojnih pretnji i napada. Počinitelji nikada nisu uhapšeni”, ocijenila je.

Protestu koji je zbog napada na Oliveru Lakić organizovan ispred Vlade osim novinara i menadžmenta većinom iz medija koje Đukanović ne kontroliše, prisustvovali su predstavnici dijela civilnog sektora i opozicionih partija. Nije bilo predstavnika vladajuće koalicije i pored papagajskih zaklinjanja vlasti u medijske slobode ovih dana. Niko iz Vlade nije se obratio prisutnima.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo