Povežite se sa nama

FOKUS

SRETEN RADONJIĆ, TRI U JEDAN: Policajac, vidovnjak, tast

Objavljeno prije

na

radonjic

Direktor Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Sreten Radonjić postao je izgleda vidovit. On je na posljednjoj sjednici Savjeta ASK zaprijetio direktorici MANS-a Vanji Ćalović-Marković da će je ,,ovih dana razriješiti” jer će biti utvrđeno da ona krši zakon.

Radonjić je to saopštio nakon što je direktorica MANS-a, inače članica Savjeta ASK, zatražila njegovu ostavku zbog ocjena na račun Agencije iznesenih u posljednjem Izvještaju EK o napretku Crne Gore. Radonjić je, iziritiran njenim zahtjevom, potom saopštio da je postupak pred Agencijom protiv nje u toku i da će odluka da ona krši zakon uskoro biti donesena. Ako je vjerovati Radonjiću da je ta institucija nezavisna i da su postupci protiv funkcionera u Agenciji tajni, onda nema drugog objašnjenja za to da direktor ASK unaprijed zna kako će se okončati postupak koji protiv Ćalović-Marković vodi Agencija nego da je Radonjić u posjedu natprirodne moći.

Radonjić je pojasnio da je Ćalović-Marković navodno u konfliktu interesa jer je istovremeno direktorica MANS-a i članica Savjeta.

,,Ona je u konfliktu interesa i ovih dana će biti pokrenuto njeno razrješenje. Ne može se biti ‘tri u jedan'”, poručio je Radonjić, uz obrazloženje da je MANS sklopio ugovor sa Delegacijom EU u Crnoj Gori i ,,u toku izbornog procesa dobio 150.000 eura”.

Možda neki ne mogu biti tri u jedan, al’ direktor ASK-a očito može. Osim što je freški vidovnjak, ovaj bivši policajac i tast sina premijera Duška Markovića, postao je i prva institucionalna batina za disciplinovanje kritičara režima u Montenegru.

Već neko vrijeme nije potrebno biti vidovit da bi znao da će Agencija pronaći tragove bezakonja i konflikta interesa kod opozicionara i kritičara vlasti, dok po pravilu to nikad ne nađe kod vlastodržaca ni kada nezakonitost ili konflikt interesa bode oči. Osim kad to više niko ne može da ignoriše, pa ni Vlada, kao u slučaju bivšeg ministra evropskih poslova Aleksandra Andrije Pejovića.

Plastičan najsvježiji primjer: dok je po Radonjiću direktorica MANS-a u konfliktu interesa jer je NVO koju vodi dobila projekat Delegacije EU u Crnoj Gori, Agencija ne vidi ništa sporno u tome što je Zoran Jelić, član Senata Revizorske državne institucije (DRI) primio pare od Prve banke Crne Gore.

NVO Institut alternativa podnijela je tužbu Upravnom sudu Crne Gore, tražeći da se poništi odluka ASK da Jelić kao član Senata DRI nije u sukobu interesa jer je u periodu dužem od devet mjeseci bio angažovan kod Prve banke kao član Odbora za reviziju i po tom osnovu prihodovao skoro 6.000 eura. Agencija je tu odluku obrazložila time da javni funkcioner ima pravo da obavlja – naučne, nastavničke i umjetničke djelatnosti.

,,Smatramo da je obrazloženje Agencije nepotpuno, a tvrdimo da je nezakonito jer je prema Registru djelatnosti i odredbama niza propisa koji definišu sadržaj navedenih djelatnosti jasno da se Prva banka ne bavi naučnom, sportskom, umjetničkom niti kulturnom djelatnošću”, kazao je direktor Instituta Alternativa Stevo Muk.

Takođe, ovih je dana Agencija za sprečavanje korupcije donijela je odluku da član Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Igor Tomić nije bio u konfliktu interesa jer je primao mjesečni honorar za rad u neprofitnoj radio- stanici Homer.

Za razliku, Agencija je svojevremeno donijela odluku da je režiser Nikola Vukčević bio u konfliktu interesa jer je kao član Savjeta primio honorar za snimanje filma u preduzeću Galileo Production, što je bio povod za njegovo razrješenje.

Akcija RTCG, kada su nakon intervencije Agencije smijenjeni kritičari iz Savjeta te medijske kuće, i EU je ocijenila kao politički pritisak, zbog čega je između ostalog poglavlje medijskih sloboda najslabije ocijenjeno u najnovijem izvještaju.

„Najnovije odluke Agencije, uključujući i one koje se tiču članova Savjeta RTCG i Savjeta AEM pokazale su značajne slabosti u primjeni zakona”, konstatuje Evropska komisija u najnovijem izvještaju.

To, međutim, nije jedini pokazatelj da je Agencija na čelu sa Radonjićem politički obojena.

Iz izbornog ciklusa u izborni ciklus, Agencija, zadužena da prati ima li korupcije i zloupotreba kada su u pitanju izborne kampanje konstatuje da je sve savršeno. ASK, između ostalog, tako nije ni primijetila iz primljene dokumentacije da vladajuća partija ima nevjerovatni popust u Televiziji 777, u vlasništvu Lutrije Crne Gore, a što je ove sedmice objavila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora. Nije ni čudo da bi Radonjić rado vidio rasrješenje Ćalović-Marković.

MANS je došao do podataka da je u vrijeme parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine TV 777 za potrebe političkog oglašavanja DPS-a izdala ugovor i fakturu kojima je pravdano 4.165 eura usluga čija je realna vrijednost preko 80 hiljada eura.

„Ugovorom je bilo predviđeno da TV 777 emituje spotove DPS-a u trajanju od 15 dana i to 15 puta dnevno”, pojasnio je Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra MANS-a. Milovac je podsjetio da Zakon o finansiranju političkih partija izričito zabranjuje kazinima, kladionicama i drugim proizvođačima igara na sreću da vrše bilo kakve donacije „novčane ili nenovčane bilo kom političkom subjektu”.

„Dakle, ovdje je slučaj da imamo ne samo prikrivenu donaciju, nego čak i donaciju koja je bila javna i potpuno nezakonita. Naravno, Agencija za sprječavanje korupcije nije ništa uradila po ovom pitanju. Oni su samo primili dokumentaciju od DPS-a, bez provjere da li se radi o kompaniji koja zaista može da donira ili da li je DPS realno prikazao ono što je dobio kao uslugu od TV 777”, pojasnio je direktor Istraživačkog centra MANS.

Lutrija Crne Gore u vlasništvu je Save Grbovića Džigija, prijatelja Nikšićanina Branislava Brana Mićunovića, koji je skupa sa Đukanovićem bio na međunarodnoj potjernici za šverc cigareta.

Favorizovani položaj DPS-a se na TV 777 nastavio, kazao je Milovac i na nedavno održanim predsjedničkim izborima.

„Đukanović je imao više nego favorizovan položaj u odnosu na druge predsjedničke kandidate.TV 777 nije ugostila Đukanovića već je preuzela sadržaj drugih emisija, u prvom redu TV CG i TV Prva u kojima je gost bio Đukanović. Nigdje na ekranu nismo imali informaciju da se radi o emisijama koje su emitovane na državnoj televiziji, odnosno na Prvoj, niti smo imali bilo kakvu oznaku da se radi o plaćenom marketingu ili o besplatnom predstavljanju toga kandidata. Tako je prekršen čitav niz zakona”, ocijenio je on.

TV 777 nije, prema nalazima MANS-a, jedina favorizovala DPS. MANS je objavio i da je emisija Intervju mjeseca, koja je krajem marta emitovana na Pink M-u, realizovana isključivo da bi se u njoj predstavio predsjednički kandidat Milo Đukanović.

I tako redom. Radonjić nije primijetio ništa. Neće ni primijetiti nakon što mu se to nacrta od strane MANS-a ili neke druge civilne organizacije ili medija.

,,Dobar sam poznavalac kriminalističkih disciplina, operativne taktike… Imam dobru saradnju sa državnim institucijama, znam kako sistem funkcioniše”, objašnjavao je Radonjić u jesen 2015. godine kada se, na tajnoj sjednici, preporučivao za mjesto direktora ASK.

Radonjić je svoje vještine i znanja, te kriminalističke discipline koje je savladao tokom tri decenije u policiji, definitivno iskoristio da se izbori sa kritičarima vlasti i onima koji prijavljuju korupciju.

Poznavanje sistema, dobru saradnju sa institucijama sistema i kriminalističke vještine kojima se hvalio, Radonjić očito ne koristi u borbi protiv neobjašnjivog bogaćenja funkcionera.

„Od početka 2017. godine, Agencija je započela istraživanja o neobjašnjivom bogatstvu 24 državna službenika (u odnosu na 49 u 2016. godini), ali nisu otkrivene nikakve nepravilnosti. Agenciju treba podstaći da izvrši detaljnije provere zvaničnika na slučajnim uzorcima”, navodi se između ostalog u posljednjem izvještaju EK kad je u pitanju rad Agencije.

Radonjić je obećao i da će „odmah podnijeti ostavku ukoliko se dokaže da neko na njega vrši politički uticaj”.

Moguće da ne vrši. Čovjek je dobrovoljac.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ĐUKANOVIĆEVA DRŽAVA I AMFILOHIJEVA CRKVA: Sigurna karta razdora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doći će i proći Trojičin dan. Milo Đukanović učvrstiće poziciju u svom biračkom tijelu. “Koverta” koja je već postala “Kovertica”, napraviće još nekoliko koraka za zaboravu. Zanimajući se atraktivnim pitanjima vjere i večere, opozicioni političari će smetnuti sa uma banalne stvari kao što su: približavanje izbora, razmatranje bojkota, neophodnost minimalne saradnje i tome slično

 

Milo i Amfilohije opet su zategli konopac. Tu vrstu odnosa između predsjednika Crne Gore i Mitropolita crnogorsko-primorskog gledali smo više puta. Svaki put do sada stvar je riješena tako da i poglavari i njihove pastve budu zadovoljni, a da Crnoj Gori uže bude popritegnuto. Onoj normalnoj Crnoj Gori, ako igdje još postoji.

Naravno, nijesu to ma kakvi igrači – naprotiv, najbolji su koje imamo – borba je uvijek dramatična. Na kraju, međutim, nema euforije, pošto nema ni pobjednika. Stvari nekako, prosto, utihnu. I Đukanović nastavlja da vlada, Mitropolit da popuje i gradi.

Ovoga puta trenutno izgleda da je Đukanović napregao toliko da bi moglo da pukne. Da lagano može pobijediti, malo ko vjeruje. Ulog je povećan dotle da se pominje i građanski rat. U Crnoj Gori živi preko 72 odsto pravoslavnog stanovništva. Crnogorska pravoslavna crkva interesantna je sigurno jednocifrenom broju vjernika. Ako se posmatra kao dio biračkog tijela, riječ je o dijelu u kojem DPS standardo gubi. Ipak, Đukanović je odlučio da zaigra.

Na izbornoj konferenciji Demokratske partije socijalista u Nikšiću  predsjednik partije Milo Đukanović najavio je da će raditi na snaženju crnogorskog identiteta, i pohvalio se da su on i njegova partija “neke važne korake na tom planu već ostvarili”. “Ostao je još jedan važan korak kojim ćemo takođe ispraviti tešku nepravdu učinjenu Crnoj Gori na početku 20. vijeka, a to je obnova crnogorske autokefalne crkve. Dopadalo se to nekome ili ne, na tome ćemo predano raditi”, rekao je Đukanović.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOLIKO ĆE KOŠTATI AUTOPUT: Šta znaju đeca šta je milijarda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo je izvjesno da će nas dionica Smokovac – Mateševo, završena ili ne, koštati više od milijardu eura. Nepoznanica je maksimalna cijena tog poduhvata. I vrijeme za koje ćemo morati da platimo potrošeno

 

Po sistemu toplo-hladno, prošlog četvrtka, u istom danu kada je (poslije šest godina) donijela odluku o povećanju minimalne zarade, Vlada premijera Duška Markovića obznanila je da se troškovi gradnje prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare uvećavaju za još 4,83 miliona eura.

Dodatni novac otići će za kopanje kanala i polaganje cijevi kroz koje će prolaziti kabl za napajanje električnom energijom dionice Smokovac – Mateševo. Iz nekog razloga, laicima nerezumljivog, i taj se posao našao u grupi „nepredvidivih, nepredviđenih i naknadnih radova“ (član 13.9 Ugovora o projektovanju i izgradnji autoputa) koji nijesu uključeni u cijenu od 809,5 miliona eura, ugovorenu u februaru 2014. godine.  Izvođač novougovorenih radova biće kineska kompanije CRBC.

Prethodno je, podrazumijeva se, Vlada na popis „nepredvidljivih“ radova dodala projekat napajanja ove dionice autoputa električnom energijom. Valjda su „naknadno“ obaviješteni o potrebi da autoput bude osvijetljen. A da benzinske pumpe, recimo, ne mogu raditi bez struje. Ili je, možda, samo došlo do kratkog spoja  u komunikaciji između kabineta bivšeg i aktuelnog ministra saobraćaja Ivana Brajovića i Osmana Nurkovića.

Vlada je, uglavnom, 14. februara ove godine Monteputu dala saglasnost (čitaj nalog) da se kompanija zaduži za 31,6 miliona. Kako bi državna kompanija platila izgradnju elektro mreže duž prioritetne dionice.

Pitanje zbog čega se Vlada nije pojavila kao direktni investitor tog posla ima jednostavan i tužan odgovor. Trošak dijela zaboravljenih radova prebačen je na tuđa pleća kako bi, makar formalno, „nepredvidivi, nepredviđeni i naknadni radovi“ ostali u planiranom okviru od deset posto prvobitno planiranog budžeta.   A izvršna vlast se sačuvala potrebe za dodatnim zaduženjem.

Po sličnoj formuli  zamjene teza iz Vlade su stigla objašnjenja da dodatni (neplanirani) novčani izdaci za gradnju sitema za vodosnabdijevanje autoputa nijesu posljedice nečije zaboravnosti  ili neznanja. Riječ je, tvrdi se u saopštenju ministra Nurkovića, o naknadnoj odluci da se umjesto izgradnje instalacija „potrebnih za održavanje i funkciju autoputa“  obezbijede uslovi za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva u koridoru autoputa, čime je i „distributivni vodovod položen u autoput dobio karakter regionalnog vodovoda”. I taj će nas vodovod, sa karakterom, koštati dodatnih 14,2 miliona. Do danas ne znamo ni gdje on počinje, ni gdje se završava. Znamo da u vrijednost radova nije uračunat PDV-a.

Pošto već pominjemo porez na dodatu vrijednost, da se vratimo na onaj elektroenergetski kabl, i Vladin nalog Monteputu da se zaduži 31,6 miliona za rad izgradnje elektro mreže duž dionice Smokovac – Mateševo. Ta odluka je trajala punih pet dana. Onda je Ministarstvo finansija obavijestilo Ministarstvo saobraćaja da crnogorski Monteput nije kineski CRBS, pa ni planirana investicija ne može biti oslobođena plaćanja PDV-a od 6,6 miliona eura!? Problem je riješen tako što je Vlada Monteputu dala saglasnost da se, umjesto 31,6, zaduži za 38,2 miliona eura.

Nepuni mjesec kasnije, neko mudar se dosjetio da planirani kabl treba i ukopati. Još 4,83 miliona. Tako vrijednost do sada ugovorenih dodatnih radova stiže na blizu 90 miliona eura. To je već više od planiranih deset odsto, a troškovi će sigurno rasti, pošto još nijesu ugovoreni svi, do sada uočeni a prethodno zaboravljeni, radovi.

Priča se oduži a još nijesmo pomenuli najzanimljivije. Među „nepredvidivim, nepredviđenim i naknadnim“ radovima našla se i prva faza petlje Smokovac koja će, prema nedavno potpisanom ugovoru sa CRBS,  koštati 30,5 miliona eura. Inače, petlja na Smokovcu je jedna od četiri petlje (uz Pelev brijeg, Verušu i Mateševo) na autoputu čija se gradnja nije dovodila u pitanje tri godine, sve dok Vijesti prije 20-ak mjeseci nijesu objelodanile da će je Kinezi, za ugovorenih 810 miliona, samo nacrtati (projektovati) planiranu petlju na periferiji Podgorice.

Naknadno smo saznali, zahvaljujući NVO MANS, da su Kinezi još u oktobru 2015. godine obavijestili Vladu tadašnjeg premijera Mila Đukanovića da je za funkcionalnost započetog projekta potrebno projektovati i izgraditi makar četiri nove stavke: petlju Smokovac, regionalni put od naselja Veruša do ukrštanja sa autoputem u ukupnoj dužini od pet kilometara, rekonstrukciju postojećeg lokalnog puta od petlje Mateševo do puta Mateševo – Kolašin u dužini 1,4 kilometra i snabdijevanje autoputa vodom. Koji dan kasnije Vladi je stiglo i obavještenje o potrebi izmještanja tri dalekovoda sa trase autoputa u ukupnoj dužini od sedam kilometara. Ove informacije Vlada je, zvanično, primila na znanje tek šest mjeseci kasnije, u maju 2016.

Ni tri godine od tada izgradnja pristupnih puteva još nije ugovorena. Zato smo, umjesto svečanog otvaranja izgrađenog puta 11. maja, kao što je to bilo planirano Ugovorom o projektovanju i izgradnji, koji dan ranije dobili informaciju da se svečanost odlaže za septembar naredne godine.

Vlada je, u međuvremenu, odustala od prava na naplatu penala zbog kašnjenja u izgradnji auto-puta koji su mogli iznositi do pet odsto vrijednosti ugovorenih radova, odnosno do 40 miliona. ,,Investitor nema pravo da od izvođača zahtijeva obeštećenje za kašnjenje radova za period od 10. maja 2019. godine do novog roka završetka 30. septembra 2020. godine”, konstatuje Vlada. Bez objašnjenja da li je odricanje od 40-ak miliona poklon kineskim partnerima ili posredno priznanje vlastite krivice za kašnjenje.

A novi termin završetka radova, uglavnom, znači da bi otvaranje dionice i prve vožnje između Podgorice i Kolašina mogli pasti u sred kampanje pred naredne parlamentarne izbore.

Koliko god bi DPS i njegovi sateliti mogli, krajnje nezasluženo, izvući koristi iz te (slučajne?) koincidencije – prolongiranje završetka prve dionice autoputa nosi mnogo ozbiljnije probleme. Jedan od njih je to što će prva rata kredita kod kineske Uvozno-izvozne banke (Export-import bank of China, poznata i kao Exim banka ) dospjeti na naplatu svega šest mjeseci nakon, i dalje samo mogućeg, početka komercijalne eksploatacije izgrađene saobraćajnice. A ne dvije godine kasnije, kao što je to bilo planirano ugovorima o kreditu i izgradnji dionice Smokovac – Mateševo. Tako će se naplatom putarine obezbijediti znatno manje novca za dospjelu ratu. A Crna Gora će kredit za novoizgrađeni put početi otplaćivati prije nego što istekne dvogodišnji rok provjere kvaliteta izvedenih radova.

Aktuelni kreditni aranžmani sa Kinezima zaslužuju još nekoliko riječi. Ugovor o preferencijalnom zajmu koji je u ime Crne Gore, 30. oktobra 2014. potpisao tadašnji ministar finansija Radoje Žugić sadrži makar nekoliko potencijalno problematičnih stavki. Čak i pod uslovom da se ne osvrćemo na to što je novac od Exim banke uzet u dolarima, uz obećanje (član 2.5 Ugovora) da će se „robe, tehnologije i usluge koje će biti kupljene sredstvima Aranžmana preferencijalno  nabavljati iz Kine“.

Potpisani Ugovor predviđa da će se „prava i obaveze strana po ovom Ugovoru će se rukovoditi i tumačiti u skladu sa zakonima Kine“. Ne jednom smo se uvjerili da ovdašnji vlastodršci ne poznaju i ne poštuju ni ovdašnje zakone i pravila, a kamoli kineske. A posljedice mogu biti krajnje ozbiljne.  Tim prije što se mogući sporovi rješavaju na Međunarodnoj privrednoj i trgovinskoj arbitražnoj komisiji Kine (CIETAC). Prema njenim pravilima. U Pekingu.

„Arbitražna odluka će biti konačna i obavezujuća za obje strane“, piše u ugovru koji smo prihvatili. Šta to može da znači pokušajmo sagledati kroz sljedeći primjere.

Crna Gora se kineskoj državnoj banci obavezala (član Ugovora 6.8) da će se dok ne vrati uzeti kredit uzdržati od aktivnosti koje „po mišljenju Zajmodavca“ mogu imati negativan uticaj na našu sposobnost da vratimo uzeti kredit. Znači li to da smo za sva nova zaduženja dužni da pribavimo saglasnost Exim banke? Ili se navedeno može odnositi i na neke političke odluke?

Da pokušamo pojasniti. U članu Ugovora 7.3 stoji da u slučaju „izmjena zakona ili državnih politika“ u Kini ili Crnoj Gori „koja onemogućava da zajmodavac ili zajmoprimac izvrši svoje obaveze po ovom Ugovoru“, Exim banka može  „prestati sa isplatom Aranžmana, i/ili proglasiti cjelokupnu glavnicu i obračunatu kamatu trenutno dospjelom za plaćanje – bez daljih zahtjeva, obavještenja ili drugih pravnih formalnosti bilo koje vrste“.

Koliko bi nas mogla koštati izmjena državne politike za sada možemo samo da nagađamo. Ali, o tome da bi stvar mogla postati bezobrazno skupa svjedoči član 8.1 istog Ugovora. „Zajmoprimac se ovim neopozivo odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupakom ili izvršenje bilo koje arbitražne odluke…“.

Dug bi, dakle, mogli platiti dijelom svoje teritorije. Nakon što bi se o tome odluka donijela u Pekingu. Na sve ovo nedavno je upozorila ekonomska analitičarka Mila Kasalica. Nema naznaka da je neko od nadležnih čuo njene riječi. Da ne pominjemo mogućnost da je neko pokušao da pročita to o čemu je Kasalica govorila.

Samo na prvi pogled priča izgleda nerealno.

Primjećujemo da Marković i njegovi saradnici insistiraju na skrivanju svih podataka koji se tiču ekoloških posljedica gradnje autoputa. Rizikujući da pri tom prekrše nebrojeno domaćih i nekoliko međunarodnih konvencija, zakona i propisa. Primijetili ste, možda, kako se i u ovonedjeljnom Izvještaju o napretku EK konstatuje kako ovdašnje vlasti „treba da striktno procijene i spriječe moguće negativne uticaje gradnje autoputa Bar – Boljare na Skadarsko jezero i Taru“. I da naša Vlada uporno pokušava da se ogluši o ta upozorenja.

Iako ona nijesu nova.

„Aktuelna trasa autoputa je izabrana kao najpovoljnija, iako nije urađena realna procjena stanja, niti su u obračun uključeni troškovi zaštite životne sredine koji su ogromni“, konstatuje se u aprilskom Izvještaju MANS-a o gradnji autoputa. „Takvu sliku ne vidi većina institucija, čak ni kada su suočene sa zvaničnim podacima drugih organa o stepenu zagađenosti…“.

Monitor je, uz pomoć MANS-a, došao do dokumenta koji bi mogao objasniti ovu nezainteresovanost nadležnih crnogorskih institucija za nepopravljivu štetu koja se čini nekim od najvrjednijih prirodnih resursa tzv. ekološke države.

Među javno dostupnim dokumentima kojima se u svom radu rukovodi Exim banka nalaze se i Smjernice za procjenu ekološkog i socijalnog uticaja projekata koje kreditira kineska državna banka. Tu, pored ostalog (član 16),   stoji kako „ zajmoprimci ili vlasnici projekata treba da redovno izvještavaju  Banku o stvarnim ekološkim i socijalnim uticajima koje donosi izgradnja projekta“. Uz konstataciju da će Exim banka vršiti „inspekciju upravljanja projektima nakon zajma, uključujući ekološke i socijalne uticaje“.

Stižemo do suštine: „Za projekte koji su u izgradnji ili u funkciji i koji prouzrokuju ozbiljne ekološke i socijalne probleme…  Exim banka ima pravo da prestane sa isplatom kredita i zahtijeva rano vraćanje kredita, u skladu sa ugovorom…“ (član 19). Znači – ako ozvaničimo da kineska CRBC, uz ili bez pomoći ovdašnjih vlasti, „uzrokuje ozbiljne ekološke probleme“ – a stanje u slivu Tare neodoljivo podsjeća baš na to – kineska Exim banka može nam uskratiti ostatak sredstava neophodnih za završetak započetih radova. I zatražiti trenutno plaćanje do danas preuzetih sredstava iz kreditnog aranžmana (oko 400 – 450 miliona). To smo potpisali. Da li ćemo se kajati?

 

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VJEČITI U PRAVOSUĐU: Kao novi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zavrzlama sa brojem mandata bivših i budućih predsjednika ovdašnjih sudova vlastima je, uz kritike, donijela i jednu popriličnu olakšicu. Ne govori se, naime, o minulom radu kandidata i rezultatima koji su postignuti u sudovima pod njihovom komandom

 

Led je probijen. Slijedi potop prava u crnogorskom pravosuđu. U ponedjeljak je Sudski savjet donio odluku da za predsjednike Osnovnih sudova u Kotoru, Baru, Plavu i Rožajama izabere dosadašnje predsjednike: Branka Vučkovića, Gorana Šćepanovića, Hilmiju Sujkovića i Zahita Camića.

U istom paketu  izabrani su i novi-stari predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nova predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović, ali njihov izbor, u ovom trenutku, ostavimo po strani pošto se ni on ni ona rukovodećim stažom u pravosuđu ne mogu svrstati u red prethodno pomenutih predsjednika-veterana.

Sudija Sujković je predsjednik Osnovnog suda u Plavu duže od deset godina, od februara 2009.  Predsjednički mandat Gorana Šćepanovića u Osnovnom sudu Bar počeo je (kalendarsku) godinu ranije – u oktobru ‘08. U tom momentu, predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić već je imao 15 (i slovima: petnaest) godina rukovodećeg staža. Više od četvrt vijeka. To je, ipak, za čitav mandat manje od sudije Branka Vučkovića.

Vučković  je predsjednik Osnovnog suda u Kotoru postao 1989. godine, još u SFR Jugoslaviji. Pa je za trideset godina, kroz četiri države, preko sedam (re)izbora, stigao do 2019. godine. I još jednog petogodišnjeg mandata.

Da lakše pojmimo koliko je to vremena, pomenimo nekoliko nasumično odabranih ljudi i događaja iz ‘89. godine prošlog vijeka. Te godine pao je Berlinski zid. Poslednji premijer SFRJ, Ante Marković  izabran je za predsjednika tzv. Saveznog izvršnog vijeća. Slobodan Milošević je govorio na Gazimestanu, u sklopu obilježavanja 600. godišnjice Kosovskog boja. DPS se još zvao Savez komunista a Milo Đukanović nije imao nijednu visoku državnu funkciju. Evropska unija imala je 12 članica…

Šta radite kada shvatite da je neko već 30 godina na čelu iste državne institucije? I da će biti makar još pet. Pravni laici mogu da slijede logiku. I, recimo, provjere da li su Vučković i Camić – da pomenemo samo predsjednike sudova kojima je mandat započeo u prošlom milenijumu – jedini sudije u kotorskom, odnosno rožajskom Osnovnom sudu. To bi, na neki način, opravdalo njihove baskonačne predsjedničke mandate. Međutim, nijesu sami. Ni u svemiru ni u sudu kojim predsjedavaju. Štoviše, Vučković nije bio jedini kandidat za predsjednika Osnovnog suda u Kotoru.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 7. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo