Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST PRIČA, MAFIJA UBIJA: Samo se žrtve nižu

Objavljeno prije

na

kruscic

Još jedna hladnokrvna likvidacija dogodila se u Podgorici, opet naočigled brojnih svjedoka. Ovoga puta žrtva je vlasnik podgoričke diskoteke Beagle Miodrag Kruščić (49). Kruščić je ubijen dok je sjedio u bašti restorana Palata na Starom aerodromu. Muškarac obučen u crno, sa kapuljačom na glavi i silikonskom maskom preko lica, prema tvrdnjama svjedoka, prišao je Kruščiću sa leđa i u njega ispalio više metaka. Vlasnik diskoteke Beagle je tako ranjen ustao i pokušao da pobjegne, ali je nakon nekoliko metara, pao. Ubica mu je prišao i hladnokrvno, u prisustvu brojnih prolaznika, pa i djece, ispalio još nekoliko metaka u njega.

Kruščić je, pišu Vijesti, sjedio sa novinarkom tog lista kada je ubijen. Tražio je, navodi list, sastanak sa njom, kako bi joj ispričao detalje problema koji je imao sa zakupljenim dijelom plaže Trsteno i prijavom koja je povodom toga protiv njega navodno podnijeta inspekciji. Novinarka je zadobila lakšu povredu glave dok je pokušavala da se skloni.

Uprava policije izdala je kratko saopštenje da radi na rasvjetljavanju ovog slučaja, a uskoro je objavljeno i da se zapaljeni automobil pronađen na Ćemovskom polju povezuje sa ovim slučajem. Od tada nema glasa od policije. Dok se u medijima može nezvanično pročitati da istražitelji i ovo ubistvo povezuju sa ratom kotorskih klanova koji traje već nekoliko godina, i koji je odnio desetine žrtava, nema nikakvih informacija o tome da li policija provjerava je li Kruščić bio meta zbog toga što se obratio novinarima.

Najnovije ubistvo dogodilo se u vrijeme dok premijer Duško Marković i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović na sva zvona obećavaju obračun sa kriminalnim klanovima i mafijom, a nakon sličnog nedavnog dvostrukog ubistva u centru Podgorice u pola bijela dana pred očevicima, te skorašnjeg ranjavanja novinarke Vijesti Olivere Lakić. U odnosu na prošlu godinu, kada su vlasti tvrdile da je ,,bezbjednosna situacija odlična”, pomak je samo to što se problem ne negira. Dok vlasti pojačavaju samo riječi kojima prijete, mafija nastavlja sa likvidacijama i niže nove žrtve.

Uz sve, policija je morala imati na oku Kruščića koji je početkom ove godine tražio bezbjednosnu provjeru jer se nije osjećao sigurno. Njegova imovina bila je ovog proljeća meta bombaškog napada. Sredinom marta, rano ujutro, muškarac sa kapuljačom na glavi pritrčao je ulaznim vratima diskoteke Beagle i postavio eksploziv. Ubrzo je odjeknula eksplozija, što su zabilježile okolne kamere. Svejedno, policija do danas nema osumnjičene za taj napad.

Kruščić je tada kazao da mu nijesu poznati motivi napada i da neće komentarisati ,,čaršijske priče o obračunu klanova”. On je ranije demantovao medijske napise da je njegovo ime samo front za imovinu pripadnika škaljarskog klana.

Nebojša Medojević, bivši član skupštinskog Odbora za bezbjednost kaže da ubijeni vlasnik diskoteke Beagle nije bio pripadnik klana, ali da je imao prijateljske veze sa jednim od klanova: ,,Kruščić nije bio ‘vojnik’ već ‘civil’ ali u bliskim prijateljskim odnosima sa vođama škaljarskog klana. Ovakva brutalna likvidacija usred bijelog dana, s leđa, sa ovjeravanjem, je bacanje rukavice u lice vođama Škaljaraca i podizanje ljestvice”.

Medojević smatra da će ubistvo Kruščića dodatno destabilizovati bezbjednosnu situaciju u Crnoj Gori. „Likvidacije civila su rijetke u mafijaškim obracunima. To pojačava sukobe i izaziva drugu stranu koja ‘mora’ odgovoriti još žešće jer u suprotnom gubi autoritet i izaziva sumnju ‘vojnika’ u čvrstinu vođa u napadnutom klanu. Dobri poznavaoci odnosa između sukobljenih klanova tvrde da je kavački klan pod zaštitom ANB-a, tužilastva i sudova, tj. režima, tako da će ovo ubistvo dodatno destabilizovati situaciju i dovesti do eskalacije nasilja”, procjenjuje on.

Policija je u istrazi ovog ubistva, prema nezvaničnim informacijama, već saslušala pripadnike kavačkog klana, ali to nije bilo od pomoći. Nakon uzimanja izjava, svi su pušteni.

Niz međusobnih ubistava seže nekoliko godina unazad, a prema jednoj od verzija, najčešće pominjanoj u medijima, obračuni se povezuju sa hapšenjem Šarićevog klana, te ubistvom Šarićevog saradnika Kotoranina Dragana Dudića Frica. Navodno se na mafijaškoj pozornici dešava prestrojavanje, a sukobi su, prema toj verziji, intenzivirani nakon što je prije otprilike dvije godine, u Valensiji nestao dio zajedničkog kokainskog tovara (200 do 300 kilograma).

Prema drugoj verziji, sukob je navodno izazvala Agencija za nacionalnu bezbijednost. „Sukobe u jedinstvenom kotorskom klanu inicirala je ANB jer su procijenili da postoje tendencije da djeluju nezavisno od rezima i ANB-a. Niko se ne sjeća da je čitav sukob koji je odnio 25 života, počeo bezazlenim ranjavanjem u nogu. Dolazi do podjela u jedinstvenom kotorskom klanu koji je nastao pod kontrolom ANB i režim je u paničnom strahu inicirao rat klanova. Ovaj rat sada poprima sve obrise sukoba karakterističnih za obračun mafijaških porodica”, kaže Medojević.

Škaljarski klan predvodi navodno Jovan Vukotić, blizak saradnik Luke Bojovića. Vukotić u sudskoj evidenciji ima jedno krivično djelo: pomaganje u pokušaju ubistva, izvršeno 2002. Crnogorska policija ga je teretila da je 2014. godine utajio porez od oko 22.000 eura. Njegov advokat tvrdio je da istražni organi manipulišu tom istragom, držeći je neosnovano otvorenom, kako bi kontrolisali njegovog klijenta. Vukotić je svojevremeno izašao u javnost sa tvrdnjama da ima spisak policajaca koje plaća mafija. Istrage o tim tvrdnjama, nema.

Kavački klan predvodi navodno Igor Božović, koji je napustio Crnu Goru nakon što je protiv njega raspisana potjernica, što dodatno budi sumnje da su Kavčani, kako ih nazivaju, pod zaštitom djelova sistema. Upravo je Medojević krajem prošle godine u parlamentu pitao ministra unutrašnjih poslova Mevludina Nuhodžića ,,da li istražuju ko je u Specijalnom državnom tužilaštvu uzeo od 50.000 do 100.000 eura da omogući jednom od šefova kriminalnog kavačkog klana Igoru Božoviću da pobjegne”. Medojević je podsjetio da je Božović pobjegao iako je već postojao nalog za njegovo pritvaranje.

Skorašnja dvostruka likvidacija u u centru Podgorice, u lokalu Forum, u pola bijelog dana, takođe se povezuje sa sukobom škaljarskog i kavačkog klana. Osumnjičeni su dio, prema nezvaničnim informacijama policije, kavačkog klana. Navodno se radilo o osveti zbog ranije eksplozije u Podgorici.

Nakon tog ubistva, vlasti su pojačale samo retoriku. Istina, doskorašnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović podnio je dugo traženu ostavku zbog loših rezultata policije kada je u pitanju rat klanova, ali i druga nerasvijetljena ubistva, te represija policije nad crnogorskim građanima u oktobru 2015. godine.

Malo ko dovodi u pitanje potrebu da Stojanović snosi odgovornost za loše rezultate, naprotiv, ali od tada se nije mnogo šta napravilo. Rat klanova i dalje očito bukti. Premijer Duško Marković svojevremeno je kazao da će se policijski vrh mijenjati dok se ne nađe sposoban da se nosi sa problemom.

Stvar je očito kompleksnija. I u izvještajima o napretku Crne Gore, Brisel uporno ukazuje na loše rezultate kad je u pitanju borba protiv organizovanog kriminala, a najnovija Strategija o razvoju Zapadnog Balkana za zemlje ovog regiona koristi termin zarobljena država. Ukazuje se na veliki problem korupcije ali i povezanosti mafije i državnih struktura. To je ključni uzrok ovakve bezbjednosne situacije. I razlog za strah da će se likvidacije i eskalacija nasilja nastaviti. I ne samo među članovima klanova, kako to vole da kažu ovdašnji vlastodršci. Premijer je svojevremeno tvrdio da na crnogorskim ulicama nema nevinih žrtava. A onda su stradali i slučajni prolaznici. Ranjena je Olivera Lakić. Ubice su slobodne. Kako to da im niko ne može stati na put?

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo