Povežite se sa nama

FOKUS

LOKALNI IZBORI – GLOBALNE POSLJEDICE: Trijumf Đukanovića, sumrak slobode

Objavljeno prije

na

izbori

Tako vam to dođe: nakon prošlonedjeljnih lokalnih izbora, liste pod zajedničkom firmom Milo Đukanović (DPS, saradnici i prijatelji) osvojile su apsolutnu vlast u Podgorici, Danilovgradu, Bijelom Polju, Pljevljima, Žabljaku i Šavniku. Članice vladajuće koalicije na državnom nivou mogu, postizbornim sporazumima, nastaviti ili preuzeti lokalnu upravu u Baru, Golubovcima, Kolašinu i Plavu. Bošnjačka stranka osvojila je dovoljno glasova da sama formira skupštinsku većinu u Rožaju. Pridruže li im se, ipak, partneri sa državnog nivoa zastupljeni na listama Đukanovića i Ivana Brajovića, opoziciju u Rožajama predstavljaće jedan jedini odbornik!?

Opozicija je izgubila Kolašin a nije dobila ništa. Zapravo, već je i zaboravljena činjenica da je SNP, na izborima održanim nedjelju dana ranije, odbranila vlast u Plužinama. To bi bilo to.

Idemo dalje i dobro je, pjevali su momci iz jugoslovenske/hrvatske/riječke grupe FIT 1989. godine (numera Rokenrol je kriv za sve), u vrijeme dok je u Crnoj Gori DPS – tadašnji Savez komunista – vagao, nakon pada Berlinskog zida, mora li, i pod kojim uslovima, ozakoniti višepartizam. Prvi višeparlamanetarni izbori održani su godinu kasnije. I još od tih vremena opozicija nije upisala lošiji izborni rezultat. Uz to, minule lokalne izbore pamtićemo još po dva „detalja”. To su statistički podaci koji ukazuju na zabrinjavajuće mali odziv glasača i fotografije krvavih glava opozicionih aktivista koji su tokom izbornog dana, nadgledajući regularnost glasanja, „zalutali” u jedan od DPS zabrana na perifieriji Podgorice.

Kako je to već udešeno u Crnoj Gori, svako na svoj način tumači ono što se zbivalo prošle nedjelje na biralištima od Bara na jugu do Plava i Pljevalja na sjeveru zemlje. Tako, recimo, izborno nasilje postaje trend koji je sve teže ignorisati. Sa time se, čak, slaže i prvi čovjek vladajuće koalicije, zvanični predsjednik svih građana ove zemlje koji je – silom na sramotu – vladajućoj koaliciji rentirao ime. Rizikujući da na taj način prekrši Ustav (član 97, paragraf pet, „Predsjednik Crne Gore ne može obavljati drugu javnu funkciju”). Zvaničnu (predsjednik DPS-a) ali i promotivnu (sve liste DPS-a i partnera nosile su naziv Za dobro građana… Pobjednički! Milo Đukanović).

Đukanović je, dan nakon izbornog slavlja, pred novinarima pojasnio da još nije razmišljao o tome da li će se, kao predsjednik države, odreći upravljanja partijom. ,,Nismo o tome stigli da razgovaramo, sve je bilo iznenadno, i moja kandidatura za predsjednika, a odmah iza toga su uslijedili lokalni izbori, tako da ćemo u novim okolnostima sada razgovarati u mirnijoj atmosferi”. Ako je neko zaboravio, predsjednički izbori održani su prije nekih 45 dana, 15. aprila. Ali su u Vladi i vladajućoj partiji imali prečeg posla od toga da razmišljaju na temu poštovanja Ustava. Vlast u Podgorici i(li) Šavniku je bila preča. Na sličan način Đukanović objašanjava i svoj predizborni angažman, čak i nakon polaganja zakletva koja ga je, makar formalno, učinjela predsjednikom svih građana. ,,Sve što sam rekao na konvenciji DPS-a bio bih spreman da ponovim na konvenciji bilo koje druge partije koja me pozove da govorim, ali uz pretpostavku da je u pitanju partija koja poštuje državu Crnu Goru”, objašnajva zvanični predsjednik Crne Gore. Ali istovremo i dodaje nešto što se nikako ne može uklopiti u ponuđeni mozaik. Đukanović, naime, tvrdi kako rezultati izbora „opominju da državne interese ne možemo u potpunosti odvojiti od uloge DPS-a”. Podrazumijeva se da važi i obrnuto. Na primjer: ko je protiv DPS taj ni državi ne misli dobro.

To građane dovodi pred problem da ni vlast ni opozicija ne shvataju jasno značenje sve većeg broja izbornih apstinenata. Nije to samo umijeće vlasti da zastraši i demotiviše svoje političke protivnike. Kao što nije ni riječ o vještini opozicionih lidera da animiraju sve one koji – na ovaj ili onaj način – nijesu postali dio „tradicionalnog” biračkog tijela vladajuće kolaicije. Tzv. siguran glas. Problem je veći. Ljudi ovdje, poslije tri decenije neuspiješnog eksperimenta koji je trebalo da potvrdi tezu o smjenjivosti vlasti na izborima, gube vjeru u demokratiju, institucije i procese. I, da parafraziramo Vladimira Gligorova iz jednog teksta koji možete pročitati o ovom broju Monitora, mnogo više brinu o cijeni vize i putne karte u jednom pravcu, za neku od destinacija gdje se može naći pristojno plaćen posao, nego što ih interesuje mogući uticaj njihovog glasa na izborima. Aktuelni izborni rezultati najavljuju mogućnost da bi se broj apstinenata lakše mogao povećati, nego što bi ga – pozicija i opozicija zajedno – mogli povratiti na brojke na koje smo računali prije parlamentarnih izbora 2016. i operacije državni udar, odnosno, terorizam u pokušaju.

Izborno nasilje svakako ne ide u prilog povećanog odziva birača. Njegovo postojanje ne spore ni dobitnici prošlonedjeljnih izbora. Samo što oni marginalizuju uticaj tih dešavanja na izborni proces.

„Vjerujem da ćemo se složiti da par pojedinačnih incidenata bez tragičnih posljedica ne može ugroziti ocjenu da smo imali demokratski ambijent u kojem su ljudi mogli slobodno da izraze volju”, analizira Milo Đukanović. „Nijedan incident se nije dogodio na samom izbornom mjestu… A bilo je samo pitanje trenutka kada će se ljudi iz DPS-a spontano organizovati da ne dozvole upad u svoju kuću, jer ovdje nije u pitanju incident na izbornom mjestu nego pokuša jedne grupe opozicionih prvaka da uđu u izborni štab DPS-a”. Sječate li se ‘90-tih i priča o „golorukom narodu” koji je „žestoko uzvratio”. Sličnost u interpretaciji događaja je fascinantna. Kao i akateri, u ostalom.

Mlađi politički naraštaji koji, tvrde, ne pamte ta vremena na Đukanovićevu prozivku o upadu u sigurnu DPS kuću kao o traženju đavola odgovaraju konstatacijom da su oni, zapravo, „tražeći pravdu naišli na vaše (DPS) đavole” (Vladislav Dajković, generalni sekretar Prave Crne Gore).

„Već uobičajene zloupotrebe državnih resursa, ucjene poslom, otkupljivanje ličnih karata i upotreba državotvorno svjesnih mafijaša i batinaša na izborni dan, prepreke su koje su toliko očekivane, da ih je skoro pa neumjesno više koristiti kao opravdanje”, smatra Slaven Radunović, nosilac liste DF-SNP u Podgorici, „S tim, jednostavno, moramo računati sve dok DPS i Milo Đukanović organizuju izbore. Prema tome, moramo se pozabaviti drugim razlozima, a njih je mnogo”.

Matricu okrivljavanja drugih za vlastiti neuspjeh posebno je razvio Nebojša Medojević „Cilj politike ostatka opozicije i Ambasade SAD-a je bio da se oslabi DF i ojača DPS. Evo to se desilo. Mi smo i dalje spremni za proteste…”, naveo je Medojević na svom fejsbuk profilu. ,,Da vidimo sad Bečića i Abazovića. Njihove odbornike su prebijali”. Ako vam se čini da ste slične primejdbe već čuli u pravu ste.

Ni Radunović nije odolio da se, po istom obrascu uhvati u koštac sa opozicionim liderima – teoretskim partnerima za svrgavanje DPS nakon višedecenijske vladavine, a suštinskoj konkurenciji sa kojom se grozničavo bore za prevlast nad kontingentom tzv. opozicionih birača.

„Ako su ogromni novac i energija, uloženi u projekat Koalicija za 21. vijek imali za cilj rušenje režima – projekat je potpuno propao, jer je DPS jači nego nikad. Ako je cilj projekta bio slabljenje DF-a, kao glavnog protivnika sluganske državne politike Crne Gore, onda je on djelimično uspio”, smatra Radunović, „ Naravno, daleko od toga da nisam svjestan mnogih propusta DF-a i dijelom svoje odgovornosti za njih. Siguran sam da ću u nastupajućem periodu naći prikladan način da na njih ukažem i da se prema tome odredim”. Radunović nije objasnio koliko taj nastupajući period traje.

Ranko Krivokapić nije imao dileme. I pored činjenice da njegova SDP u koaliciji sa Demosom Miodraga Lekića nije ušla u podgorički parlament (kako sada stvari stoje nedostaje im nepunih 40 glasova) on pitanje svoje odgovornosti odlaže za 2020. godinu. Nakon narednih parlamentarnih izbora. Ako rezultati ostanu loši kao i sada. I, mjesto ostavki, Krivokapić i Lekić su najavili povratak u parlament. Tamo se već nalazi DF i nezavisni poslanici – odmetnici iz poslaničkih klubova Demosa i SNP-a. Demokrate i URA, opozicioni „pobjednici” minulih lokalnih izbora, tvrde kako ostaju dosljedni ideji da se u Skupštinu neće vratiti pod postojećim uslovima.

Partije su slobodne i sposobne da odlučuju o načinu svog političkog angažmana. Moguće je, međutim, da su već zaboravili: prije nešto više od godinu, u jeku stvarnog i jedinstvenog opozicionog bojkota, na lokalne izbore u Nikšiću izašlo je svega 45 odsto upisanih u birački spisak. Pri tom je 11 odsto onih koje su lokalne i državne vlasti istjerale na birališta prekrižalo listić, pa je nevažećih glasova bilo više nego glasača klijentelističkog SD-a (dobili četiri odbornička mandata). U tom je trenutku, dakle, opozicija u Nikšiću teoretski raspolagala sa 60 odsto glasačkog tijela, u idelanim uslovima kada glasaju svi upisani u birački spisak.

Godinu kasnije, uz mnoštvo nedosljednosti, pregršt međusobnih optužbi i sijaset poteza koje bi DPS platio suvim zlatom (najava rušenja postojećih spomenika, novih negiranja crnogorske nacije, tvrdnji da referendumski 21. maj nije praznik nego dan žalosti…) opozicija je stigla tu gdje jeste. Problem je što tu sudbinu dijeli i velika većina građana Crne Gore. Možda nijeste izračunali – i prošlonedjeljni „trijumf” Mila Đukanovića i njegovih saveznika izboren je listićima manje od trećine biračkog tijela koje je imalo pravo glasa. Prije ili kasnije i ta ignorisana tiha većina naći će načina da se oglasi. Nepoznanica je treba li to da nas plaši ili uliva novu nadu.

Zoran RADULOVIĆ

Kako Šule kaže

Kolašinsku vlast, naredne četiri godine, ukoliko ne bude velikih iznenađenja, činiće, uz DPS i SD i Grupa birača (GB) pod vođstvom Mila Šukovića i Milete Bulatovića.

GB je na lokalnim izborima osvojila tri mandata koji su nepohodni DPS i SD za većinu u lokalnom parlamentu. Šuković je dva dana nakon izbora, zvanično najavio spremnost za koalicionu vlast, a sve u cilju, kako je kazao, ,,interesa Kolašina”. Nazvanično, neće biti ni malo skromni u zahtjevima kad je riječ o interesima svoje političke grupacije.

GB, je uspjela da zadobije povjerenje blizu 500 Kolašinca. Činjenicu da će ,,Mikan i Šule” ponovo na velika vrata vraćaju u kolašinsku vlast, novinari su nazvali povratkom otpisanih.

Mnogo je razloga zbog kojih su dugogodišnji predsjednik Opštine Kolašin Bulatović i njegov saborac i bivši predsjednik SO Šuković već trebalo da budu otpisani iz političkog života te varoši. Tokom minulih sedam godina politički neistomišljenici sumnjičili su ih za zloupotrebu službenog položaja, višemilonosku šetu nanijetu Kolašinu, neumjereno trošnje novca građana, sumnjive ugovore za infrastrukturne projekte…

Državno tužilaštvo nikada nije saopštilo rezultat istraga u kolašinskoj lokalnoj upravi sprovedene po krivičnoj prijavi SDP-a iz 2009. godine. SDP je Šukovića i Bulatovića sumnjičila da su „zloupotrebom političke moći, učinili više krivičnih djela sa koruptivnim elementima”. Prema mišjenu odborničkog kluba SDP nezakonite su bile odluke o prodaji zemljišta u državnoj svojini i odluka o zaduženju i davanju imovine pod fiduciju, kojom se opština Kolašin zadužila kod Komercijalne banke AD Budva, u iznosu od 200.000 eura, bez prethodne saglasnosti Vlade.

Odbornici SDP u krivičnoj prijavi naveli su primjer odluke o raspodjeli stanova kojom su, kako tvrde, 24 stana u takozvanoj Holandskoj kući umjesto licima sa niskim primanjima (18 stanova) i licima u stanju socijalne potrebe (6 stanova) raspodijeljena suprotno njihovoj namjeni.

Po mnogim mišljenjima, upravo je saradnja sa GB Mikan i Šule 2014. godine DPS u Kolašinu koštala gubitka vlasti. Sve to nije osujetilo odličan izborni rezultat GB ove godine. GB je minule četiri godine važila za mjesto gdje su se okupljali otpušteni radnici lokalne uprave. Navodno, svo vrijeme Šuković je iz pozadine rukovodio štrajkom onih koji su, u postupku racionalizacije, ostali bez posla.

Tokom predizborne kampanje za poslednje lokalne izbore iz GB su pribjegli svojevrstnom lukavstvu. Na izbornoj listi te političke grupacije bili su, uglavnom, mladi ljudi. Onima koji poznaju kolašinski politički život jasno je da će bez obzira na ime i prezime predstavnika GB u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te varoši glavnu riječ imati Šuković.

D. ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 6. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZAŠTO SE BUNE BUDUĆI PRAVNICI: Studenti UCG traže jednak tretman

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studenti prava na UCG tvrde da će im novi model onemogućiti konkurentnost na tržištu rada. Sa njima su saglasni i neki profesori, ali odgovora na njihove zahtjeve još uvijek nema

 

Studenti Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore protive se novom modelu studiranja (3+2 godine), koji bi sa primjenom mogao započeti naredne godine. Razloga je više, a studenti kao glavni ističu strah da će na tržištu rada postati nekonkurentni u odnosu na studente sa privatnih fakulteta. Pošto, kako oni tvrde,   zakon nije za sve isti.

Studenti Pravnog fakulteta UCG kažu da o uvođenju novog sistema studiranja nisu bili obaviješteni i da im niko nije objasnio kako bi to moglo da utiče na njihovu budućnost. Ni studenti povjerenici ih ni na koji način nisu uključili u donošenje ove odluke, tvrde, iako im je dužnost da rade u korist studenata.

Na Pravnom fakultetu aktuelan je sistem 3+1, a budući pravnici kažu da će sa novim modelom imati samo diplomu Bachelora, a da će bez zvanja diplomiranog pravnika ostati ukoliko ove godine ne uspiju da upišu specijalističke studije. Sa samo Bachelor diplomom ne može se polagati državni ispit niti odrađivati pripravnički rad u sudovima i Državnom tužilaštvu Crne Gore.

Studenti tvrde da se stari sistem 3+1 ukida protiv njihove volje i da nadležni krše ugovor o studiranju po kom bi oni mogli da završe studije po započetom sistemu.

Studenti su se prvo za pomoć obratili dekanki Pravnog fakulteta Aneti Spaić, koja je sa njima dogovorila sastanak kako bi pokušali da pronađu rješenje. Do sastanka nije došlo, jer ga je, prema tvrdnjama studenata, dekanka otkazala zbog prezauzetosti.

Studenti su zatim odlučili da odu dalje i da Ministarstvu prosvjete upute svoj Zahtjev.

U tom Zahtjevu se navodi kako su ,,studenti, pri upisu na fakultet, potpisali ugovore o studiranju koji im garantuju četvorogodišnje studiranje i sticanje zvanja diplomirani pravnik sa ostvarenih 240 ECTS kredita”. Potom se studenti pozivaju na član 119 Zakona o visokom obrazovanju koji garantuje da su ,,diplome o završenim postdiplomskim akademskim i primijenjenim specijalističkim studijama ekvivalentne diplomama master studija u pogledu prava na zapošljavanje”. Studenti zato smatraju da je nastavak njihovih studija po započetom programu zakonit i da se treba završiti po istom sistemu.

Studenti prava su u Zahtjevu Ministarstvu istakli da bi novi model studiranja značio ,,apsolutnu finansijsku, moralnu i socijalnu torturu i dekadenciju” svih studenata koji studiraju po dosadašnjem režimu 3+1.

Ministarstvo prosvjete je odgovorilo da studenti imaju pravo da završe studije prema studijskom programu koji je važio u vrijeme upisa, po zakonu po kojem su upisani, a najkasnije u roku od tri godine u odnosu na propisani period trajanja studija. Ministarstvo je potom Zahtjev studenata uputilo Univerzitetu Crne Gore na izjašnjenje. Taj odgovor studenti još uvijek čekaju.

Objašnjavajući suštinu nastalog spora, iz Ministarstva prosvjete kažu da je cilj reforme dostizanje evropskih standarda, ali studenti traže da se na novi sistem prebace tek kada im se omoguće uslovi studiranja kakve imaju njihove kolege iz Evropske unije.

Studenti nisu zadovoljni ni time kako je Bolonjski sistem do sada sprovođen u okviru Pravnog fakulteta UCG. U njihovom Zahtjevu piše da je njegovo uvođenje trebalo da omogući brže i efikasnije učenje i sticanje visokog zvanja u skladu sa Evropskim prostorom visokog obrazovanja. Ali nije.

Nezainteresovanost i monotonost profesora u toku nastave, predavanja u trajanju do pola sata, neblagovremeno obavještavanje o ispitnim rokovima, nemogućnost polaganja ispita u dva termina (prijepodnevnom i poslijepodnevnom) kako bi se i studentima koji rade omogućilo da izađu na ispite, skraćivanje vremena prilikom rada ispita koji se polaže pismeno, diskriminacija, nejednakost i neprofesionalizam… Ovo su, navode, neki od razloga za nezadovoljstvo studenata.

Sagovornici Monitora nisu željeli da im se objavljuju puna imena i prezimena. Objašnjavaju da je razlog tome strah da bi njihove izjave mogle da isprovociraju odmazdu određenih profesora, kod kojih treba da polažu ispite.

Na pitanje zbog čega pojedini studenti ni za više od 10 godina ne uspijevaju da završe osnovne studije koje traju tri godine, student S.S. odgovara da je objektivnih razloga za to više.

,,Prestrogi kriterijumi kod pojedinih profesora, neadekvatna literatura za spremanje ispita, nizak kvalitet predavanja, naročito u Bijelom Polju gdje takođe postoji Pravni fakultet. Sve su to razlozi zbog kojih neki ne mogu da diplomiraju godinama”, kaže on.

Studentkinja M.M. kaže da kao osoba sa invaliditetom na fakultetu nije naišla na razumijevanje: ,,Imam zdravstveni problem koji mi narušava koncentraciju, pažnju i pamćenje. Treba mi više vremena da naučim gradivo. Valjda i OSI imaju pravo da studiraju, a fakultet se ne trudi da barem ublaži poteškoće studenata”.

U Zahtjevu koji su studenti uputili ministru prosvjete Damiru Šehoviću piše da su opštepoznati načini kako određeni profesori omogućavaju da se položi ispit. Još od ranije je javnosti poznato da su se studenti žalili na kriterijum profesora Međunarodnog javnog prava Ranka Mujovića, kod koga ne mogu godinama da polože ispit, iako su preostale ispite uredno završili. Zbog ovakvih slučajeva, ali i činjenice da im Bolonjskim sistemom nije pružena prilika prenosa ispita, mnogi od njih na Pravnom fakultetu ostaju godinama.

Vijeće Pravnog fakulteta UCG je u julu ove godine donijelo odluku da od studijske 2019/2020. godine na predmetu Međunarodno javno pravo, osim profesora Ranka Mujovića, bude angažovan i profesor Nebojša Vučinić. Studenti će moći da biraju kod kojeg profesora će da polažu taj predmet.

Tako su pritužbama studenti uspjeli da riješe problem koji  imaju sa profesorom Mujovićem, ali ostaje bez odgovora pitanje kakva ih karijerna budućnost očekuje ukoliko im se ne omogući da studije završe po starom sistemu.

Studentkinja A.T. i student S.S. saglasni su da studenti treba da traže izmjenu Zakona o visokom obrazovanju i produženje rokova za upis specijalističkih i završetak osnovnih studija još najmanje tri godine.

,,Studentima prije Bolonje data je mogućnost da skoro svakog mjeseca polažu zaostale ispite, a nama koji studiramo po Bolonji, po sistemu 3+1, samo striktno u semestru i popravnom roku, znači dva puta. Nalazimo se u vrlo nezavidnoj situaciji. Na privatnim fakultetima studenti imaju mogućnost da prenose ispite sa osnovnih na specijalističke studije, što kod nas nije slučaj. Zašto bi se oni razlikovali od nas kada će pri zapošljavanju važiti isti kriterijumi”, pita se A.T.

Studentkinja E.K. smatra da je novi sistem udar i na finansijske mogućnosti studenata: ,,Svaki taj ispit, koji već deset godina polažemo, svake godine i plaćamo. Studentima iz Bijelog Polja otežava i to što većina profesora traži da se prilikom ispitivanja dolazi u Podgoricu, iako postoji mogućnost polaganja ispita u Bijelom Polju. Mnogi studenti paralelno i rade. Niko nema razumijevanja”.

Da sistem studiranja 3+2 u ovom trenutku nije dobar izbor potvrdili su i neki profesori pravnih fakulteta još u martu ove godine, na forumu Udruženja pravnika Crne Gore. Tada su učesnici foruma, sadašnja dekanka Pravnog fakulteta Aneta Spaić i predsjednik Udruženja Branislav Radulović, ukazali na činjenicu da se u reformu ušlo neoprezno, a da se novi model nije pokazao kao cjelishodan. Na forumu je istaknuto da još nije započelo primjenjivanje ovog modela na privatnim fakultetima, ali da su ustanove u procesu akreditacije.

Razočarani tretmanom, mnogi studenti sa državnog odlaze na privatne fakultete kako bi uspjeli da završe školovanje. Ovo nije rijetka pojava, potvrđuje i naša sagovornica.

,,Da sam se ranije prebacila na privatni fakultet, do sada bih već imala pet godina radnog staža. Prvo nas tjeraju trbuhom za kruhom u bijeli svijet, a sada i na privatne fakultete. Obratili smo se nadležnima sa fakulteta, ministru prosvjete, premijeru, kontaktirali medije, MANS, poslanike… Kao da nas niko ne čuje”, kaže E.K.

Na Pravnom fakultetu će iduće nedjelje, povodom nezahvalne situacije čiji je uzrok novi sistem, biti održan javni čas. Njemu će prisustvovati studenti, profesori, prodekan i dekanka, mediji. Tražiće se rješenje.

Studenti su skeptični. Ne očekuju mnogo, ali nemaju vremena za izgovore. Već se, makar neformalno, dogovaraju šta im je činiti ukoliko se ne prihvate njihovi zahtjevi. Predlažu bojkot nastave, prepisivanje na drugi fakultet, neplaćanje školarina, proteste.

I žele zakon jednak za sve. Traže li previše?

                                                                       Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo