Nije sporno da aktuelna Vlada nema podršku u parlamentu. Ali je upitan način na koji bi se to nepovjerenje moglo formalno iskazati, bez saradnje zvanično nepomirljivih protivnika. Izvjesna je samo politička neizvjesnost koja će se produžiti, kakav god da bude epilog opozicione inicijative

Uoči godišnjice formiranja prve višestranačke Vlade bez učešća Demokratske partije socijalista, u parlament je stigla i zvanična inicijativa za njeno rušenje.

Prijedlog za glasanje o nepovjerenju Vladi podržalo je svih 40 poslanika opozicije. Od ponedjeljka traju nagađanja da li će se u redovima skupštinske većine naći nedostajući 41. glas, neophodan da se obori Vlada Zdravka Krivokapića.

Premijer je optimista. On cijeni da je inicijativa opozicije „politički  marketing za lokalne izbore u Podgorici“. Krivokapić se, očigledno, uzda u pretpostavku da u vladajućoj većini nema onih koji bi bili sremni da ga sruše paktirajući sa DPS-om. I pored evidentnog, i javno iskazanog, nezadovoljstva (ne)radom njegovog kabineta koje unutar vladajuće većine traje  od formiranja Vlade.

,,Volja građana je tada (na prošlogodišnjim izborima – prim. Monitora) bila uperena protiv režima koji je ostavio mnogo posljedica”, podsjetio je  Krivokapić insistirajući kako on „ne vidi“  da bi iko iz tročlane koalicije na vlasti to mogao da preokrene.

Javni nastupi zvaničnika vladajuće većine tome idu u prilog.

,,Što god iz DF-a mislili o aktuelnoj Vladi i zloupotrebi izborne volje građana od premijera Zdravka Krivokapića i njegovog neformalnog zamjenika Milojka Spajića, glasanje za inicijativu opozicije o nepovjerenju Vladi, ne dolazi u obzir”, tvitovao je poslanik DF-a Nikola Bajčetić. I obrazložio na čemu se temelji stav koalicije kojoj pripada: „DPS je neprijatelj Crne Gore, a s neprijateljima nema saradnje”.

Izrečeno je pritvrdio i Dragan Ivanović, poslanik SNP-a (zajedno sa DF-om dio koalicije Za budućnost Crne Gore): „Sigurno je da niko od nas neće rušiti Vladu s DPS-om, iako smo nezadovoljni Vladom”.

Demokrate su ponovile stav da oni ovu Vladu neće rušiti. Da bi i kolegama iz vladajuće većine poručile da bi podrška nekoga od njih opozicionoj inicijativi za smjenu izvršne vlasti značilo da je taj neko  uzeo novac. ,,Da li je uzeo milion ili 21 milion – nas to apsolutno nije briga. Ko god odluči da podrži inicijativu koju je uputila opozicija, to će biti ista ona korupcija oličena u liku i djelu Darka Pajovića i Pozitivne Crne Gore”, saopštio je u parlamentu poslanik Demokrata Vladimir Martinović.

To je i  elementarno upućenima, dovoljno da prepoznaju  da je Bečić potencijalno paktiranje sa DPS-om unaprijed osumnjičio poslanike Abazovićeve  koalicije Crno na bijelo (GP URA i CIVIS). Iz DF-a su bili radikalniji. Poslanik Jovan Vučurović, je poimenice prozvao koleginicu Boženu Jelušić:  „Postoje sumnje da je upravo ona taj džoker u koga se uzda DPS prilikom izglasavanja nepovjerenja Vladi“. Pa, kao bajagi, ograda: „A mi se, pored svih glasina, uzdamo u poslanicu Jelušić da neće popustiti“.

Iz URA su uzvratili. „Nema straha od povratka DPS-a na vlast. Građani mogu da budu relaksirani, DPS se vratiti neće“, kazao je predsjednik Pokreta i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, podsjećajući da je URA podržala sve dosadašnje inicijative Vlade. Za razliku od nekih koalicinih partnera (DF). Poslanik URA-e Miloš Konatar je podsjetio kako je Krivokapićeva Vlada „možda jedina Vlada u svijetu koja u svojih godinu dana možda i jače napade trpjela od strane poslanika parlamente većine nego od opozicije”. Uz napomenu: ,,Nije normalno da isti ti koji su od početka htjeli da ruše Vladu, pa i oni koji su htjeli da je rekonstruišu, danas love izdajnike po parlamentu, po Crnoj Gori, pominju se avioni, kamioni, prodaja, izdaja…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

Đukanović, Katnić, Žugić, Jovanić… na istom su mjestu gdje ih je ostavio DPS nakon gubitka vlasti. Zato su pravosuđe, tužilaštvo, Ustavni sud, izvršna i zakonodavna vlast u svojevrsnom v.d. stanju. Bolje rečeno – u nokdaunu. A obećali su da ,,ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”

U jutarnjim vijestima slušali smo optimistične najave da bi dionica auto-puta Smokovac – Mateševo mogla biti otvorena za saobraćaj do kraja godine. Poslije podne stigla je slika konvoja skupocjenih automobila sa službenim tablicama kako jezdi nezavršenim drumom. Iako je to, navodno, zabranjeno do završetka saobraćajnice.

Upućeni su objavili  da se u vozilima nalazio premijerov sin Miloš Krivokapić sa službenom pratnjom. Putovao je za Mojkovac gdje se, već nekoliko dana, nalaze njegove sestre  Jelena i Milena. Takođe korisnice državnih vozila i službene pratnje.  Tamo svi skupa, ako je vjerovati saopštenjima mojkovačkog odbora DPS-a, agituju za listu Ne damo Mojkovac, uoči lokalnih izbora zakazanih za prvu nedjelju decembra.

Premijer Zdravko Krivokapić nije se oglašavao ovim povodom. Jeste DF. Ljuti što je za v.d. direktora Monteputa Vlada imenovala Milana Ljiljanića, a ne njihovog kandidata, shodno dogovoru o podjeli vlasti po dubini, iz DF-a su saopšili da je ,,odlazeći premijer Zdravko Krivokapić već po ko zna koji put prekršio koalicioni sporazum parlamentarne većine imenujući za direktora Monteputa izvjesnog Milana Ljiljanića, koji bi trebalo da pojača redove stranke u formiranju koju ovih dana ubrzano konstituišu ministar (Milojko) Spajić i djeca Zdravka Krivokapića”.

Potom su čelnici najjače koalicije unutar vlasti malo i priprijetili. ,,Formiranje nove Vlade i nezavisnog tužilaštva biće prava prilika da saznamo ko je u Vladi učestvovao u švercu cigareta, ko je, i za koji iznos, upropastio akciju hapšenja rekordne isporuke kokaina, da li je neko, i za koji iznos, dodijelio politički azil Telmanu Ismailovu, da li je neko u aktuelnoj Vladi, ili nečija djeca, trgovao ekonomskim državljanstvima, da li su neki ministri i direktori državnih sistema učestvovali u namještanju tendera, da li su nečija djeca vozilima ANB-a putovala na ljetovanje u Grčku, za čijeg sina je klan iz Granda specijalno otvorio auto-put, kao i još hiljade pitanja koje ćemo tek da otvorimo”.

Eto slike i prilike današnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti u Crnoj Gori. I još jednog povoda da se prisjetimo obećanja izrečenog u septembru prošle godine, neposredno nakon što su Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović potpisali (još važeći?) koalicioni Sporazum na osnovu koga je u decembru formirana Vlada: ,,Ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”.  Krivokapić je dodao ,,ako nas uhvatite u korupciji prijavite nas”.

Kome? Ako i DF, skoro petnaest mjeseci nakon konstituisanja nove parlamentarne većine, čeka formiranje nezavinskog tužilaštva. Baš kao i potpredsjednik Vlade.  Abazović je, u nekoliko navrata, ponovio da u njegovom kabinetu postoji više pripremljenih krivičnih prijava koje čekaju promjene u tužilaštvu.  Tih promjena nema isključivo zato što članice vladajuće koalicije neće da se dogovore o pet uglednih pravnika koje Skupština treba da imenuje kao članove Tužilačkog savjeta.

„Upravo sam proglasio novi Tužilački savjet. Tim činom, automatski je prestao mandat dosadašnjem Tužilačkom savjetu”, pohvalio se predsjednik parlamenta Aleksa Bečić početkom avgusta, ponavljajući da ,,nema odlučivanja Tužilačkog savjeta do izbora preostalih članova koje bira Skupština, čime se onemogućava sprovođenje eventualnih brzih, sumnjivih i nekvalitetnih procesa“. Tako smo, umjesto brzih i sumnjivih procesa dobili – ništa. Još gore – još jednu monetu za potkusurivanja u međustranačkim pregovorima članica vladajuće većine o podjeli vlasti.

,,Niko nema pravo da sa jednim pojedincem, kako god se on zvao, ucjenjuje izbor kompletnog sastava Tužilačkog savjeta i da njegovim beskrupuloznim nametanjem blokira formiranje Tužilačkog savjeta”, ljutili su se poslanici Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović i Momo Koprivica na svoje koalicione kolege. Možda nemaju parvo, ali imaju načina.

Zato Milivoje Katnić i dalje radi što i kako je naumio. ,,Vladajuća koalicija u Skupštini propustila je priliku, da sprovede barem neke parlamentarne istrage: u slučaju KAP-a – od privatizacije do nezakonitih garancija; privatizacije EPCG; privatizacije Telekoma…”, kaže za Monitor ekonomista Zarija Pejović. ,,Tim bi parlamentarnim istragama i glavni SDT Milivoje Katnić bio satjeran u ćošak i prinuđen da radi svoj posao. Ili, makar, istjeran na čistac”.

Dalo bi se tu pobrojati još mnogo toga. Recimo desetak afera bez epiloga u kojima glavnu ulogu igraju Đukanović i njegovo najbliže okruženje. Kratko podsjećanje – možda jedini posao u kome je Specijalno državno tužilaštvo, pod Katnićevom komandom, bilo krajnje efikasno jeste pisanje molbe za odgađanje izvršenja zatvorske kazne Milošu Maroviću.

,,Osuđeni Miloš Marović zamolio je u septembru 2016. godine specijalnu državnu tužiteljku Lidiju Vukčević da mu na tri mjeseca odgodi izvršenje kazne zatvora, što je ona i učinila i napisala (kotorskom) sudu molbu u njegovo ime”, saopštili su nedavno iz SDT-a. Znamo: ta molba je prihvaćena, Marović je pobjegao u Beograd, kazna mu je u međuvremenu zastarjela, a tužiteljka Vukčević je unaprijeđena za tužioca Vrhovnog državnog tužilaštva. Kojim, kao vršilac dužnosti VDT, rukovodi Dražen Burić.

Po sličnom principu, i na čelu Vrhovnog suda imamo vršioca dužnosti – sutkinju Vesnu Vučković.  Dok su stvari ,,po dubini” ostale praktično nepromijenjene.  Onakve kakve su zatečene po odlasku DPS vlasti. Blažo Jovanić je i dalje predsjednik Privrednog suda. Iako je premijer Krivokapić, ljetos, najavio da će Vlada protiv njega podnijeti krivičnu prijavu. Prethodno je Ministarstvo poljoprivrede, početkom marta, SDT-u dostavilo krivičnu prijavu i dokumentaciju prema kojoj su Jovanić, Dragan Brković i ,,više nekadašnjih direktora Uprave za šume i ministara poljoprivrede“ državu oštetili za više od 12 miliona. Tamo su, kažu, „formirali predmet“. I do danas, toliko.

U tužilaštvu se već nalaze krivične prijave koje su protiv Jovanića podnosili radnici HTP Boka, nikšićkih Bokista, nevladine organizacije i udruženja. Možda je najzanimljivija ona koju su protiv Jovanića, sredinom prošle godine, podnijeli predstavnici Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara bivšeg Duvanskog kombinata, zato što „zahtjev za reviziju sudskog postupka s kraja novembra 2015. nije predao Vrhovnom sudu u zakonskom roku, već je to uradio tek 29. jula 2020 – sa zakašnjenjem od četiri godine i osam mjeseci”.

Nije nova vlast zaboravila samo predsjednika Privrednog suda.

Istraživački tim Demokrata došao je do zaključka, u martu 2019. kako postoje jasne indicije da jedan od najplaćenijih javnih funkcionera, guverner CBCG Radoje Žugić, skriva stečenu imovinu. Tada je poslanik Demokrata Danilo Šaranović ukazao na opravdanu sumnju o povezanosti višemilionske imovine Radoja Žugića i imovine firme Stadion d.o.o. koja je u vlasništvu njegovog brata od strica.

,,Кako smo to obećali u više navrata, Demokrate nastavljaju sa razobličavanjem svakog pojedinca ili grupe pojedinaca, koji su višemilionsku imovinu sticali koruptivnim i drugim kriminalnim radnjama”, kazao je Šaranović. Pa dodao  kako je CBCG ,,koju potresaju višestruke afere, najeklatantniji primjer uhljebljivanja djece najviših funkcionera DPS-a”. I pobrojao kako tamo rade kćerka (tadašnjeg) premijera Duška Markovića, obje kćerke bivšeg predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, kćerka bivšeg gradonačelnika Podgorice i aktuelnog šefa kabineta predsjednika Crne Gore, Slavoljuba Stijepovića koji je jedan od glavnih aktera afere Koverat, zatim sin Zorana i Vukiće Jelić, te snaha  Milana Roćena… ,,Guvernera za platu iz budžeta građana savjetuje njegov ujak, sestrić mu je šef sektora za operativne poslove, supruga prethodno pomenutog je zaposlena u Direkciji za ljudske resurse, dok za četvorocifreni mjesečni iznos u Centralnoj banci radi i guvernerova sestrična. Dakle, samo porodica Žugić Centralnu banku i građane, samo po osnovu zarada, košta najmanje 200 hiljada eura godišnje”. Kako se vlast promijenila, i ta priča je zamrla.

Možda, zbog nekih zanimljivih paralela.

Parlamentarna većina se, svjesno, održava kršeći važeće zakone. Poslanik DF-a Radoš Zečević mjesecima uporedo obavlja dvije javne funkcije koje su nespojive – funkciju poslanika i izvršnog direktora državnog Montenegro bonusa. Direktorsko mjesto mu se više sviđa, a poslaničku funkciju je zadržao jer bi, u slučaju da podnese ostavku, većina ostala bez odlučujućeg 41. mandata.

Državna izborna komisija nema predsjednika, a niko drugi od njenih članova nema ovlašćenja da sazove sjednicu i imenuje Zečevićevog nasljednika u parlamentu. Konkurs za predsjednika DIK-a je raspisan još ljetos, kandidati su se predstavili nadležnom skupštinskom odboru, ali je i tu, izgleda, zapelo po pitanju raspodjele mjesta po dubini. Posljedice ćemo vidjeti uskoro. Vjerovatno već nakon predstojećih lokalnih izbora.

Tada bi se u igru mogao uključiti i Ustavni sud. Koji takođe nije u mogućnosti da donosi odluke. Dvoje od sedam sudija su u penziji. Treći je ispunio uslove za odlazak u penziju ali predsjednik Suda o tome nije obavijestio Skupštinu. Zato dva od četiri ,,zakonita” člana Ustavnog suda ne žele da prisustvuju njegovim sjednicama. I nema kvoruma.

Inače je za izbor sudija Ustavnog suda potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. Što znači da bi njihov izbor mogao potrajati. Baš kao i glasanje o brojnim zakonima za koje, na papiru, postoji potreba (prosta) većina. Ali…

,,U skupštinskoj proceduri na razmatranje trenutno čeka 97 prijedloga zakona, od čega 47 Vladinih, a ostatak su podnijeli poslanici. Od tih 47 Vladinih prijedloga koji čekaju, samo za devet je prethodno održana javna rasprava, a za 19 od njih je Vlada tražila da budu usvojeni po skraćenom postupku, što uključuje i sam prijedlog budžeta”, navodi Marko Sošić iz NVO Institut alternativa.

Naš sagovornik se osvrnuo i na rad Vlade. ,,Do sada nije objavljen nijedan izvještaj o sprovođenju Programa rada Vlade, iako postoji obaveza kvartalnog izvještavanja. Više od polovine ministarstava nije objavilo programe rada u skladu sa obavezom iz Zakona o državnoj upravi. Nije napravljena baza, iako je obećana, otvorenog budžeta sa pregledom svih transakcija. Podaci o mjesečnom izvršenju koje Ministarstvo finansija sada objavljuje su gotovo neupotrebljivi – imena primalaca sredstava su skrivena imenima banaka, baze su neuredne i nisu objavljene na način na koji je propisan format otvorenih podataka, ne možete ih lako pretražiti ni analizirati, a značajni iznosi su još uvijek potpuno zatamnjeni… I sve to bez mnogo obrazloženja“.

Sošić, konačno, podsjeća: „Još uvijek nije utvrđen prijedlog Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Pet NVO je još u decembru 2020, odmah po izboru Vlade uputilo prijedlog Vladi i gotov nacrt kojim bi se ispravila ograničenja uvedena 2017. Godinu dana je prošlo, a zakon još nije upućen Skupštini“.

Iz Vlade i parlamenta, sve to se preliva na teren.

„Dobili smo produžetak filozofije uhljebništva koja po dubini i širini jede resurse svih nas. Praksa partijskog zapošljavanja je sa novom vlašću postala neka vrsta ‘nepisanog zakona’. A, povlašćeni igrači su jednako povlašćeni i u prošlom i u ovom sistemu“, kaže za Monitor Miodrag Vujović iz organizacije KOD, osvrćući se na ekonomske projekcije vlasti: „Mi i dalje imamo pristup po kome će neki veliki projekti riješiti naše nagomilane probleme, bila to naftna platforna ili HE Komarnica. I mada ekonomska računaca ukazuje na mnoge rizike i prenaglašeno optimističke projekcije, kada novu Vladu suočite sa konkretnim podacima oni prosto negiraju da je to tako, bez dokazive elaboracije bazirane na egzaktnim i u praksi provjerljivim argumentima“.

Ova Vlada nije problem crnogorskog puta ka Evropskoj uniji, obradovao nas je premijer Zdravko Krivokapić nakon posjete Briselu. Prenoseći, i utisak da ,,ne postoji euroskepticizam prema proširenju EU”.  Još da ga čuju u Parizu, Amsterdamu… Sofiji.

Ili da zaboravimo oktobarski Izvještaj EK o napretku, u kojem je Crna Gora  dobila najnižu prosječnu ocjenu napredovanja u posljednjih šest godina.  Molitvom i šminkanjem stvarnosti  u upodobljenim medijima, ta se slika ne može popraviti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Država se u 2022. neće zaduživati saopštio nam je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“

Prijedlog zakona o budžetu za 2022. godinu stigao je u parlament. Iz perspektive poštovanja zakona, u posljednji tren – 15. novembra uveče. I, da se  razumijemo, teško je reći da li je to dobra ili loša vijest za građane Crne Gore.

Ministar finansija Milojko Spajić nema dileme. Nakon što je proljetos predstavio „najbolji budžet u istoriji Crne Gore“ (budžet za ovu, 2021. godinu), on i predloženi budžet cijeni kao „bolji od najboljega“. Pa je,  gostujući na Javnom servisu prošlog petka, predočio da su prijedlog budžeta za ‘22. i set zakona koji ga prate paket koji se ne može razdvajati po principu to mi se sviđa, a to ne. Nego, „uzmi ili ostavi“.

Ili će poslanici u Skupštini usvojiti sve predloženo, pritvrdio je Spajić, ili će njegov/Vladin projekat Evropa sad pasti u vodu. A onda nema većih plata i novih radnih mjesta, poštenijeg oporezivanja, poželjnijeg ambijenta za strane investitore…

Tek što smo razumjeli izrečeno, Vlada je iz skupštinske procedure privremeno povukla četiri zakona, dostavljena parlamentu nepuna 24 sata ranije. Nakon što su oni kojih se ti propisi najviše tiču, iz medija saznali za odluku da se ukinu zakonska rješenja koja predviđaju njihovo finansiranje po osnovu zagarantovanih, procentualnih, budžetskih izdvajanja. Bez prethodnog obavještenja i konsultacija.

Povučeni prijedlozi su predviđali da se, izdaci za manjine, dijasporu, Prijestonicu Cetinje, RTCG (Javni servis), nevladine organizacije, medije, političke partije, Agenciju za sprječavanje korupcije i Centar za obuku u sudstvu i tužilaštvu (spisak nije konačan) finansiraju prema Vladinoj procjeni kvaliteta njihovih projekata. A ne na osnovu, zakonom definisanog, minimuma sredstava koja im pripadaju iz budžeta.

„Ministarstvo će obaviti dodatne konsultacije sa potrošačkim jedinicama koje su predmet izmjena zakona, zbog čega će se privremeno povući iz skupštinske procedure prvi set ovih predloga zakona, da bi se pružila dodatna objašnjenja u vezi sa primjenom, kao i da to ne ugrožava nezavisnost inistitucija, niti njihovu finansijsku samostalnost, već naprotiv”, saopšteno je iz Ministarstva finansija. Saopštenje nije odagnalo dilemu da li su te „dodatne konsultacije“, u slučaju kada prethodnih nije bilo, isto što i množenje nulom. Odnosno, na koji bi to način Vlada, aktuelna ili neka buduća, vrjednovala programe, recimo, opozicionih partija ili kritički nastrojenih medija i nevladinih organizacija?

Uglavnom, Vlada je već počela sa prepakivanjem svog uzmi ili ostavi paketa. Što  dovodi do pitanja da li će on dobiti neophodnu podršku u parlamentu i van njega.

U srijedu smo saznali da MMF ima ozbiljne rezerve prema Evropa sad programu.  Pojednostavljeno: proklamovani ciljevi su lijepi, ali je predloženi put do njihovog ostvarenja (previše) rizičan.

Ili, jezikom MMF: „Ovi ciljevi su izuzetno poželjni… Međutim, velike promjene usvojene odjednom mogu takođe i da nose značajne rizike od neželjenih efekata. Oni uključuju: (i) rizik od veće ukupne nezaposlenosti i/ili povećanja neformalnog zapošljavanja; (i) rizik od usložnjavanja inflatornih sila i/ili smanjenja globalne konkurentnosti; i (ili) moguće gubitke prihoda za državu i/ili lokalne samouprave, ukoliko namjeravane mjere za povećanje prihoda ne daju očekivane rezultate na održiv način ili se ne sprovedu u potpunosti“.

Skoro identične primjedbe Spajić, njegov kolega Jakov Milatović (ministar ekonomije) i njihovi malobrojni saradnici uključeni u pripremu projekta Evropa sad, čuli su prošle nedjelje u Centralnoj banci. Tamo su članovi Savjeta i Savjetodavnog odbora CBCG prvo „pozdravili zamisao“, da bi potom naglasili kako „implementaciji ovako krupnih reformi treba da prethodi detaljna i višeslojna analizu, koja bi razmatrala moguće izvore finansiranja i precizno kvantifikovala uticaj predloženih mjera”.

Spajić je na sve to odgovorio tvrdnjom kako nemamo vremena za gubljenje. I da su „benefiti programa mnogo veći od potencijalnih rizika“.  Prethodno je sa prijedlogom budžeta protrčao kroz Vladu i predao ga parlamentu. Odakle se DF prethodno oglasio tvrdnjom da za bužet neće glasati. Dok su Demokrate najavile podnošenje dva amandmana (dječji dodatak i naknada majkama) koji bi rashode budžeta uvećali za nekih 80-100 miliona eura. Godišnje.

I bez toga, priča o budžetu za narednu godinu je poprilično komplikovana. U ovom trenutku, recimo, na zvaničnim internet stranicama Vlade i Skupštine možete pronaći tri dokumenta bitno različitog sadržaja. A svi su predstavljeni kao budžet za 2022.

Tako Ministarstvo finansija na uvid nudi nešto što se zove Budžet za građane – 2022, gdje se na tridesetak stranica, više slikom nego riječima, objašnjavaju njegovi mnogobrojni benefiti. Uporniji će, u materijalima sa 46. sjednice Vlade pronaći nacrt budžeta o kome se prošlog petka izjasnio kabinet Zdravka Krivokapića. Taj dokument ima 399 stranica. Dok je stigao u Skupštinu, prijedlog budžeta je narastao sedam puta. Pa će se poslanici izjašnjavati o dokumentu koji teži tačno 2.783 strane. Ako se, u međuvremenu, ne promijeni zbog novog prilagođavanja zakonima koji su privremeno povučeni iz skupštinske procedure.

Iz tog dokumenta saznajemo da će iz državne kase, a na ime isplate naknade za zimnicu, država potrošiti nepuna tri eura (2,98). Ali ne možemo utvrditi u kom se gradu nalazi Ulica Jovana Jovanovića Zmaja ili Bulevar Veljka Vlahovića  čija je rekonstrukcija predviđena kapitalnim budžetom za narednu godinu.

Gledajući tabelu sa planiranim rashodima budžeta možete zaključiti da će izdvajanja za kulturu, sport, nevladine organizacije, političke partije… biti manja od ovogodišnjih.  Da će iznos za isplatu penzija biti neznatno uvećan – ništa, dakle, od ozbiljnije povišice koja bi ispratila rast cijena i zarada. Sa tim u vezi, u prijedlogu budžeta stoji podatak da je ovogodišnja inflacija (januar – septembar) 2,1 odsto. Dan pošto je taj prijedlog stigao u Skupštinu, Monstat je objavio da je inflacija u periodu januar – oktobar bila 3,8 odsto. Idemo dalje.

Listajući budžet(e) ne možete utvrditi, ili makar to nije nimalo jednostavno, kolika su ukupna izdvajanja za zdravstvo. Preciznije, koliko će novca zdravstvenim radnicima i njihovim pacijentima biti na raspolaganju za medicinske usluge, lijekove, novu medicinsku opremu i obećane bolnice.

Tako u „skupštinskom“ budžetu postoji podatak  o Projektu podrške zdravstvenom sistemu preko koga će Montefarm od Svjetske banke dobiti 30 miliona eura „podrške u nabavci lijekova i procjenu održivosti sistema“. Ali, čini se da taj novac nije ukalkulisan u rashode Fonda za zdravstvenu zaštitu koji će za snabdijevanje, plaćanje lijekova koji su uz recept preuzeti u privatnim apotekama i izmirenje dugova dobiti 122,5 miliona.

Dugovi. Država se u 2022. neće zaduživati saopštio je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“. Dvije stranice kasnije, član 15, predlagač navodi kako „nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2022. godini  iznose 500 miliona“, i da će ona  biti pokrivena korišćenjem depozita i „sredstava iz postojećih kreditnih aranžmana zaključenih u ranijem periodu“. Iako za nove puteve, bolnice, brodove ratne mornarice… tek treba pronaći finansijere (kreditore). I to, uglavnom, tek pošto se urade projekti i pribavi neophodna dokumentacija.

Pride, Vlada se naredne godine „može“ zadužiti (ako to parlament prihvati) do 900 miliona „za otkup i/ili refinansiranje postojećeg državnog duga“. I, izuzetno, još 500 miliona za finansiranja deficita u ‘22. i stvaranja fiskalne rezerve za finansiranje nedostajućih sredstava za 2023. godinu.

Predloženi budžet možemo sagledati i sa malo vedrije strane. U Obrazloženju normativnog dijela zakona o budžetu koji je iz Vlade upućen Skupštini govori se, u cijelom tekstu, o budžetu za 2021. godinu. Taj dio je, po svoj prilici, samo prekopiran iz martovskog izdanja. I svjedoči o ozbiljnosti sa kojom je predlagač pristupio izradi tog dokumenta.

Neupućen čitalac aktuelnog prijedloga budžeta, takođe, može doći u ozbiljnu dilemu da li sljedeća godina počinje 1. januara naredne ili 1. decembra ove godine. Pošto na strani prihoda budžeta za ‘22. Vlada računa na skoro 20 miliona doprinosa za zdravstveno osiguranje. Iako se taj doprinos, prema njenom naumu, ukida od 1. januara. Tako bi se decembarski doprinosi za zdravstvo, na papiru, mogli naći i u budžetu za ovu i u budžetu za narednu godinu!?

Kome nije jasno zašto je to urađeno, neka još jednom pogleda citat sa upozorenjima MMF-a. U borbi protiv budžetskog deficita, sva sredstva su dozvoljena.

Najbolji od oba budžeta aktuelne Vlade čeka stav Skupštine. Nakon što mu predlagač, pred izlazak na veliku scenu, malo popravi šminku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari