Povežite se sa nama

FOKUS

URUŠAVANJE ŠKOLSTVA: Luča korupcije

Objavljeno prije

na

luca

Ponekad se neka riječ toliko koristi da joj pravo značenje i snaga izblijede. Korupcija je kod nas jedna od takvih riječi. Po definiciji: pokvarenost, kvarnost, izopačenost, razvrat, potkupljivanje, podmićivanje, kvarenje, truljenje… Malo će ko u društvu koje odzvanja od ,,borbe protiv korupcije” pomisliti kako sve te ružne riječi imaju veze sa petnaestogodišnjacima. Kad se, međutim, pokaže da je u samo jednom odjeljenju u jednoj od podgoričkih škola diplomu Luča dobilo 14 učenika, jasno je da tu ima nešto trulo i pokvareno.

Na svakom se koraku ovih dana može čuti da nešto jeste: ili su nam djeca naglo postala jako pametna ili nešto u sistemu obrazovanja ne valja. Na manifestaciji ,,Dan najboljih” u Podgorici su ovih dana nagrađena 372 učenika, dobitnika Luče.

Na prvom mjestu po broju diploma koje dobija ,,učenik osnovne škole ako je u toku školovanja postigao odličan uspjeh iz svih nastavnih predmeta koji se ocjenjuju brojčanom ocjenom” u Podgorici su OŠ ,,Štampar Makarije sa 47 i ,,Maksim Gorki” sa 42 Luče. Nije daleko ni OŠ ,,Sutjeska” sa 38 lučonoša.

Tačno je da je riječ o školama sa velikim brojem đaka, ali je tačno i da su to škole u koje djecu šalju razne važne persone.

,,Kada sam vidjela koliko je Luča dodijeljeno u jednoj od osnovnih škola u Podgorici bila sam šokirana jer sam potpuno sigurna da ne postoji mogućnost da su sve te diplome zaslužene”, kaže za Monitor majka učenice iz jedne od podgoričkih osnovnih škola. ,,Znam koliko je truda, rada i talenta potrebno da bi se imale sve petice svih godina zato što sam pratila rad svog djeteta. Naravno, znala sam tokom svake školske godine koliko je bilo petica na ovom ili onom kontrolnom. Na koji način su se razne trojke ili dvojke sa pismenih pretvorile na kraju u petice, nikako mi nije jasno. Apsolutno je nemoguće da su zaslužene ni te petice, ni Luče. Skoro trećina odjeljenja je dobila diplomu, a svi – i djeca i nastavnici i roditelji – znaju da su zaslužene tri ili četiri”, kaže naša sagovornica.

Po njenom mišljenju, postoje ,,posebni kriterijumi, za posebnu djecu u očigledno posebnim školama, gdje roditelji, a ne djeca, ‘zaslužuju’ diplome, svojim statusom, ulagivanjem profesorima, raznim uslugama i poklonima”.

Monitorova sagovornica sa Cetnja kaže da je odavno u tom gradu završila osnovnu školu i da je tada, po odjeljenju, bilo jedno do dvoje djece koja su dobila Luču. ,,Ovih dana vidim da je i sada situacija slična. Tako da se nadam da nije u svim sredinama sve izgubljeno kada je riječ o obrazovanju. Očigledno je najgora Podgorica sa VIP odeljenjima i VIP školama”, objašnjava naša sagovornica koja, kako kaže, ne vjeruje previše u priču da se u srednjoj školi pokaže ko zaista ima znanje i ko je zaslužio Luču. Ovih dana je objavljeno da je u Nikšiću gimnazijalcima podijeljeno 60 Luča. To govori da nije, zbog bolesnih ambicija uticajnjih roditelja, upropaštena samo osnovna, nego i srednje škole.

Naš sagovornik, dobro upućen u prilike u školstvu kaže da su Luče postale “velika prevara i laž”. Po njegovim riječima neke od škola sa najvećim brojem Luča u redovnom nadzoru koji se nekad zvao ,,inspekcija”, nijesu nimalo dobro prošle.

Bezbroj primjera su ljudi spremni da ispričaju kada se pokrene ova tema. Roditelji tvrde kako “borba” počinje od prvog osnovne. Preko učiteljica, pa nastavnika direktora, na kraju, ako zatreba i preko Ministarstva prosvjete. Ljjudi su na svašta spremni samo da njihov miljenik dobije sve petice. Dešava se da nastavnici, kad zbog “molbe” koja je zapravo pritisak, jednom učeniku moraju da daju peticu, podijele još niz najboljih ocjena po principu: kad sam ovome morao da dam, daću i drugoj djeci koja imaju slično znanje.

Nekad, tvrde roditelji sa kojima je Monitor razgovarao, stvar proširi na čitava odjeljenja. Ako već svi u VIP razredu mogu da dobiju petice – znali, ne znali – onda nastavnici odluče da spuste kriterijum i za ,,običnu” djecu u drugim odjeljenjima.

Do željenog uspjeha nekad se stiže ,,intervencijama”, nekad je na djelu prosto podmićivanje. Ako je nekome tata doktor, a nekom od rodbine nastavnika je potrebna ljekarska pomoć – eto završenog posla. Sličnu moć imaju, na primjer, advokati; ponekad i djeca iz familija znamenitih frizera imaju povlašten status. Čitavu godinu dvojka ili trojka, recimo, iz matematike, volšebno se pretvaraju u zaključeno ,,odličan – pet”.

Više roditelja posvjedočilo je Monitoru da su u odjeljenjima njihove djece postojali učenici koji su išli u školu – kad im padne na pamet. Dvjesta opravdanih časova nije nikakvo čudo. Nekad ih nema i čitav mjesec, ne rade kontrolne ni pismene. Onda im nastavnik “prišapne” koja će ih tri pitanja pitati, briljiraju kad odgovaraju i, naravno, dobiju peticu. ,,Djeca koja su se danima spremala i za kontrolne i za pismene, i drhtala od treme mogu samo da u sebi pobijesne.”

Posebna je priča poklanjanje ocjena đacima kojima visoke ocjene trebaju kako bi nastavili školovanje u inostranstvu. Normalno, i tu je uglavnom riječ o povlaštenima koji dobiju priliku da učestvuju u nekoj od razmjena učenika i sličnim programima. Tako poneko od vrlodobrog za nekoliko dana postane đak koji ima sve petice.

Ima lijeka i za situaciju kad je roditelj ambiciozan, a nema baš puno veza i hoće da mu sinčić ili ćerkica dobiju Luču. Plaćaju se razni dodatni časovi. Nije moguće provjeriti koliko su tačne glasine da postoje ,,timovi” za obezbjeđivanje petice u ovoj varijanti. Ide tako što nastavnik ,,preporuči” osobu kod koje treba ići na dodatne časove, roditelji plate, dio para “preporučena” osoba daje nastavniku. Petica k'o vrata.

,,Prije nego se konstatuje bezumnost obrazovnog sistema nema nikakvog smisla razmatrati stvari poput broja Luča, VIP odjeljenja, obrazovnih profila i tako dalje. Produkt naših škola, a time i sistema i društva su neznalice i neradnici. Stranci se sprdaju s nama i kupuju nas za šarene stakliće”, napisao je jedan od učesnika brojnih rasprava koje se o obrazovanju ovih dana vode po društvenim mrežama. Dio diskusije je i konstatacija: ,,Sve petice tokom četiri godine učenja matematike, fizike, hemije, biologije? Da je to tako, ne bismo znali šta ćemo od fabrika i industrije, a ne od kafane i droge.”

Eh, da, tu je i čuveni nesklad između broja Luča i rezultata koje naši učenici postižu na PISA testiranju. U martu ove godine rađeno je najnovije testiranje koje je obuhvatilo 7.200 đaka, ali se rezultati još ne znaju.

Prema podacima sa posljednjeg PISA testiranja, objavljenim u decembru 2016. petnaestogodišnjaci iz Crne Gore su po pokazanom znanju bili na začelju svjetske liste, daleko ispod traženog prosjeka. Zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje.

Po obrazovanju smo, pokazalo se tada, među najgorima i u regionu. Iza nas su Makedonija i Kosovo. Malo je nade da će nedavno urađeno testiranje dati značajno bolje rezultate.

Dometi prošlogodišnje brzopotezne reforme, koju je izveo ministar Damir Šehović, kako Monitor nezvanično saznaje neće biti ispitivani. Trebalo je, kako se pripovijedalo da učenicima donese rasterećenje – da im bude smanjen broj časova i gradivo. Školski rasporedi i iskustva djece i roditelja govore da se desilo samo ovo prvo. Djeca jesu imala manje časova, ali smanjenje fonda časova nije pratilo srazmjerno smanjivanje gradiva pa se, vrlo često, učilo na-vrat-na-nos, lekcija za lekcijom, bez dovoljno vremena da se gradivo utvrdi i znanje provjeri.

Ako je za utjehu, a nije, u susjedstvu se dešavaju slične stvari. U Hrvatskoj se sveobuhvatna reforma sistema obrazovanja odlaže iz godine u godinu, i tamo su rezultati na PISA testiranju ispod prosjeka među rangiranim zemljama, a muče ih i priče slične našima.

,,Moraš se bojati školstva nakrcanog papirnatim peticama”, naslov je kolumne Sanje Modrić koju je nedavno objavio riječki Novi list. ,,Nevjerojatno je, ali istinito: 70 posto osnovaca u našoj zemlji prolazi s pet. Statistika Instituta za društvena istraživanja o superodlikašima pokazala je da osmi razred osnovne škole završava čak 11 posto đaka koji ne znaju ni za jednu drugu ocjenu osim za peticu”.

U priči o poklonjenim i kupljenim Lučama, o povlaštenoj djeci i nastavnicima neotpornim na pritisak, o tome kakvo društvo proizvodi lažne petice i diplome i kakvo će društvo proizvoditi oni koji u svijet odraslih i učenih ulaze na velika vrata otvorena korupcijom – u potpunoj sjeni ostaju oni koji su svaku svoju peticu zaslužili.

Možda kasnije, ali u trenutku dok stoje u istom redu pored kavog ,,guzonjinog sina”, slabu utjehu im može dati to što im znanje i talente niko ne može oteti. Ništa u crnogorskom društvu ne pokazuje da će, jednoga dana sve doći na svoje i da će biti važan nečiji kvalitet.

Tužna je stvarnost: za one koji su svoje Luče zaslužili jedini pravi put je put iz zemlje u kojoj su naučili prva slova.

Pad na prvoj provjeri

Zanimljiv je detalj: ocjene sa eksterne provjere znanja na kraju devetog razreda osnovne škole, takozvane male mature u Crnoj Gori ne ulaze u opšti uspjeh učenika. Vrednuju se kao drugi kriterijum, na osnovu kojeg đaci sa istim uspjehom u školi konkurišu za prijem u srednju. Na primjeru iz jedne od podgoričkih škola pokazalo se da ,,papirne” Luče nijesu prošle ni tu, prvu, provjeru. Petice iz maternjeg, matematike i izbornog predmeta dobili su samo oni za koje se zna da su je i zaslužili.

Posebna je priča nagrada Opštine Podgorica uručena osnovcima na ,,Danu najboljih”. Novine su već pisale da iz knjige Istorija Podgorice – hronologija događaja Danila Burzana koju su djeca dobila na poklon može da se nauči kad je zapaljen džip Soraje Vučelić, ,,starlete”. Svakakvi se vidici tu još mogu proširiti – kad je osnovana firma Amplitudo, kad je Crnu Goru posjetio predsjednik Estonije, i kad su iz vozila TVCG ukradena četiri linka. I svašta još.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ĐUKANOVIĆEVA DRŽAVA I AMFILOHIJEVA CRKVA: Sigurna karta razdora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Doći će i proći Trojičin dan. Milo Đukanović učvrstiće poziciju u svom biračkom tijelu. “Koverta” koja je već postala “Kovertica”, napraviće još nekoliko koraka za zaboravu. Zanimajući se atraktivnim pitanjima vjere i večere, opozicioni političari će smetnuti sa uma banalne stvari kao što su: približavanje izbora, razmatranje bojkota, neophodnost minimalne saradnje i tome slično

 

Milo i Amfilohije opet su zategli konopac. Tu vrstu odnosa između predsjednika Crne Gore i Mitropolita crnogorsko-primorskog gledali smo više puta. Svaki put do sada stvar je riješena tako da i poglavari i njihove pastve budu zadovoljni, a da Crnoj Gori uže bude popritegnuto. Onoj normalnoj Crnoj Gori, ako igdje još postoji.

Naravno, nijesu to ma kakvi igrači – naprotiv, najbolji su koje imamo – borba je uvijek dramatična. Na kraju, međutim, nema euforije, pošto nema ni pobjednika. Stvari nekako, prosto, utihnu. I Đukanović nastavlja da vlada, Mitropolit da popuje i gradi.

Ovoga puta trenutno izgleda da je Đukanović napregao toliko da bi moglo da pukne. Da lagano može pobijediti, malo ko vjeruje. Ulog je povećan dotle da se pominje i građanski rat. U Crnoj Gori živi preko 72 odsto pravoslavnog stanovništva. Crnogorska pravoslavna crkva interesantna je sigurno jednocifrenom broju vjernika. Ako se posmatra kao dio biračkog tijela, riječ je o dijelu u kojem DPS standardo gubi. Ipak, Đukanović je odlučio da zaigra.

Na izbornoj konferenciji Demokratske partije socijalista u Nikšiću  predsjednik partije Milo Đukanović najavio je da će raditi na snaženju crnogorskog identiteta, i pohvalio se da su on i njegova partija “neke važne korake na tom planu već ostvarili”. “Ostao je još jedan važan korak kojim ćemo takođe ispraviti tešku nepravdu učinjenu Crnoj Gori na početku 20. vijeka, a to je obnova crnogorske autokefalne crkve. Dopadalo se to nekome ili ne, na tome ćemo predano raditi”, rekao je Đukanović.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KOLIKO ĆE KOŠTATI AUTOPUT: Šta znaju đeca šta je milijarda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gotovo je izvjesno da će nas dionica Smokovac – Mateševo, završena ili ne, koštati više od milijardu eura. Nepoznanica je maksimalna cijena tog poduhvata. I vrijeme za koje ćemo morati da platimo potrošeno

 

Po sistemu toplo-hladno, prošlog četvrtka, u istom danu kada je (poslije šest godina) donijela odluku o povećanju minimalne zarade, Vlada premijera Duška Markovića obznanila je da se troškovi gradnje prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare uvećavaju za još 4,83 miliona eura.

Dodatni novac otići će za kopanje kanala i polaganje cijevi kroz koje će prolaziti kabl za napajanje električnom energijom dionice Smokovac – Mateševo. Iz nekog razloga, laicima nerezumljivog, i taj se posao našao u grupi „nepredvidivih, nepredviđenih i naknadnih radova“ (član 13.9 Ugovora o projektovanju i izgradnji autoputa) koji nijesu uključeni u cijenu od 809,5 miliona eura, ugovorenu u februaru 2014. godine.  Izvođač novougovorenih radova biće kineska kompanije CRBC.

Prethodno je, podrazumijeva se, Vlada na popis „nepredvidljivih“ radova dodala projekat napajanja ove dionice autoputa električnom energijom. Valjda su „naknadno“ obaviješteni o potrebi da autoput bude osvijetljen. A da benzinske pumpe, recimo, ne mogu raditi bez struje. Ili je, možda, samo došlo do kratkog spoja  u komunikaciji između kabineta bivšeg i aktuelnog ministra saobraćaja Ivana Brajovića i Osmana Nurkovića.

Vlada je, uglavnom, 14. februara ove godine Monteputu dala saglasnost (čitaj nalog) da se kompanija zaduži za 31,6 miliona. Kako bi državna kompanija platila izgradnju elektro mreže duž prioritetne dionice.

Pitanje zbog čega se Vlada nije pojavila kao direktni investitor tog posla ima jednostavan i tužan odgovor. Trošak dijela zaboravljenih radova prebačen je na tuđa pleća kako bi, makar formalno, „nepredvidivi, nepredviđeni i naknadni radovi“ ostali u planiranom okviru od deset posto prvobitno planiranog budžeta.   A izvršna vlast se sačuvala potrebe za dodatnim zaduženjem.

Po sličnoj formuli  zamjene teza iz Vlade su stigla objašnjenja da dodatni (neplanirani) novčani izdaci za gradnju sitema za vodosnabdijevanje autoputa nijesu posljedice nečije zaboravnosti  ili neznanja. Riječ je, tvrdi se u saopštenju ministra Nurkovića, o naknadnoj odluci da se umjesto izgradnje instalacija „potrebnih za održavanje i funkciju autoputa“  obezbijede uslovi za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva u koridoru autoputa, čime je i „distributivni vodovod položen u autoput dobio karakter regionalnog vodovoda”. I taj će nas vodovod, sa karakterom, koštati dodatnih 14,2 miliona. Do danas ne znamo ni gdje on počinje, ni gdje se završava. Znamo da u vrijednost radova nije uračunat PDV-a.

Pošto već pominjemo porez na dodatu vrijednost, da se vratimo na onaj elektroenergetski kabl, i Vladin nalog Monteputu da se zaduži 31,6 miliona za rad izgradnje elektro mreže duž dionice Smokovac – Mateševo. Ta odluka je trajala punih pet dana. Onda je Ministarstvo finansija obavijestilo Ministarstvo saobraćaja da crnogorski Monteput nije kineski CRBS, pa ni planirana investicija ne može biti oslobođena plaćanja PDV-a od 6,6 miliona eura!? Problem je riješen tako što je Vlada Monteputu dala saglasnost da se, umjesto 31,6, zaduži za 38,2 miliona eura.

Nepuni mjesec kasnije, neko mudar se dosjetio da planirani kabl treba i ukopati. Još 4,83 miliona. Tako vrijednost do sada ugovorenih dodatnih radova stiže na blizu 90 miliona eura. To je već više od planiranih deset odsto, a troškovi će sigurno rasti, pošto još nijesu ugovoreni svi, do sada uočeni a prethodno zaboravljeni, radovi.

Priča se oduži a još nijesmo pomenuli najzanimljivije. Među „nepredvidivim, nepredviđenim i naknadnim“ radovima našla se i prva faza petlje Smokovac koja će, prema nedavno potpisanom ugovoru sa CRBS,  koštati 30,5 miliona eura. Inače, petlja na Smokovcu je jedna od četiri petlje (uz Pelev brijeg, Verušu i Mateševo) na autoputu čija se gradnja nije dovodila u pitanje tri godine, sve dok Vijesti prije 20-ak mjeseci nijesu objelodanile da će je Kinezi, za ugovorenih 810 miliona, samo nacrtati (projektovati) planiranu petlju na periferiji Podgorice.

Naknadno smo saznali, zahvaljujući NVO MANS, da su Kinezi još u oktobru 2015. godine obavijestili Vladu tadašnjeg premijera Mila Đukanovića da je za funkcionalnost započetog projekta potrebno projektovati i izgraditi makar četiri nove stavke: petlju Smokovac, regionalni put od naselja Veruša do ukrštanja sa autoputem u ukupnoj dužini od pet kilometara, rekonstrukciju postojećeg lokalnog puta od petlje Mateševo do puta Mateševo – Kolašin u dužini 1,4 kilometra i snabdijevanje autoputa vodom. Koji dan kasnije Vladi je stiglo i obavještenje o potrebi izmještanja tri dalekovoda sa trase autoputa u ukupnoj dužini od sedam kilometara. Ove informacije Vlada je, zvanično, primila na znanje tek šest mjeseci kasnije, u maju 2016.

Ni tri godine od tada izgradnja pristupnih puteva još nije ugovorena. Zato smo, umjesto svečanog otvaranja izgrađenog puta 11. maja, kao što je to bilo planirano Ugovorom o projektovanju i izgradnji, koji dan ranije dobili informaciju da se svečanost odlaže za septembar naredne godine.

Vlada je, u međuvremenu, odustala od prava na naplatu penala zbog kašnjenja u izgradnji auto-puta koji su mogli iznositi do pet odsto vrijednosti ugovorenih radova, odnosno do 40 miliona. ,,Investitor nema pravo da od izvođača zahtijeva obeštećenje za kašnjenje radova za period od 10. maja 2019. godine do novog roka završetka 30. septembra 2020. godine”, konstatuje Vlada. Bez objašnjenja da li je odricanje od 40-ak miliona poklon kineskim partnerima ili posredno priznanje vlastite krivice za kašnjenje.

A novi termin završetka radova, uglavnom, znači da bi otvaranje dionice i prve vožnje između Podgorice i Kolašina mogli pasti u sred kampanje pred naredne parlamentarne izbore.

Koliko god bi DPS i njegovi sateliti mogli, krajnje nezasluženo, izvući koristi iz te (slučajne?) koincidencije – prolongiranje završetka prve dionice autoputa nosi mnogo ozbiljnije probleme. Jedan od njih je to što će prva rata kredita kod kineske Uvozno-izvozne banke (Export-import bank of China, poznata i kao Exim banka ) dospjeti na naplatu svega šest mjeseci nakon, i dalje samo mogućeg, početka komercijalne eksploatacije izgrađene saobraćajnice. A ne dvije godine kasnije, kao što je to bilo planirano ugovorima o kreditu i izgradnji dionice Smokovac – Mateševo. Tako će se naplatom putarine obezbijediti znatno manje novca za dospjelu ratu. A Crna Gora će kredit za novoizgrađeni put početi otplaćivati prije nego što istekne dvogodišnji rok provjere kvaliteta izvedenih radova.

Aktuelni kreditni aranžmani sa Kinezima zaslužuju još nekoliko riječi. Ugovor o preferencijalnom zajmu koji je u ime Crne Gore, 30. oktobra 2014. potpisao tadašnji ministar finansija Radoje Žugić sadrži makar nekoliko potencijalno problematičnih stavki. Čak i pod uslovom da se ne osvrćemo na to što je novac od Exim banke uzet u dolarima, uz obećanje (član 2.5 Ugovora) da će se „robe, tehnologije i usluge koje će biti kupljene sredstvima Aranžmana preferencijalno  nabavljati iz Kine“.

Potpisani Ugovor predviđa da će se „prava i obaveze strana po ovom Ugovoru će se rukovoditi i tumačiti u skladu sa zakonima Kine“. Ne jednom smo se uvjerili da ovdašnji vlastodršci ne poznaju i ne poštuju ni ovdašnje zakone i pravila, a kamoli kineske. A posljedice mogu biti krajnje ozbiljne.  Tim prije što se mogući sporovi rješavaju na Međunarodnoj privrednoj i trgovinskoj arbitražnoj komisiji Kine (CIETAC). Prema njenim pravilima. U Pekingu.

„Arbitražna odluka će biti konačna i obavezujuća za obje strane“, piše u ugovru koji smo prihvatili. Šta to može da znači pokušajmo sagledati kroz sljedeći primjere.

Crna Gora se kineskoj državnoj banci obavezala (član Ugovora 6.8) da će se dok ne vrati uzeti kredit uzdržati od aktivnosti koje „po mišljenju Zajmodavca“ mogu imati negativan uticaj na našu sposobnost da vratimo uzeti kredit. Znači li to da smo za sva nova zaduženja dužni da pribavimo saglasnost Exim banke? Ili se navedeno može odnositi i na neke političke odluke?

Da pokušamo pojasniti. U članu Ugovora 7.3 stoji da u slučaju „izmjena zakona ili državnih politika“ u Kini ili Crnoj Gori „koja onemogućava da zajmodavac ili zajmoprimac izvrši svoje obaveze po ovom Ugovoru“, Exim banka može  „prestati sa isplatom Aranžmana, i/ili proglasiti cjelokupnu glavnicu i obračunatu kamatu trenutno dospjelom za plaćanje – bez daljih zahtjeva, obavještenja ili drugih pravnih formalnosti bilo koje vrste“.

Koliko bi nas mogla koštati izmjena državne politike za sada možemo samo da nagađamo. Ali, o tome da bi stvar mogla postati bezobrazno skupa svjedoči član 8.1 istog Ugovora. „Zajmoprimac se ovim neopozivo odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupakom ili izvršenje bilo koje arbitražne odluke…“.

Dug bi, dakle, mogli platiti dijelom svoje teritorije. Nakon što bi se o tome odluka donijela u Pekingu. Na sve ovo nedavno je upozorila ekonomska analitičarka Mila Kasalica. Nema naznaka da je neko od nadležnih čuo njene riječi. Da ne pominjemo mogućnost da je neko pokušao da pročita to o čemu je Kasalica govorila.

Samo na prvi pogled priča izgleda nerealno.

Primjećujemo da Marković i njegovi saradnici insistiraju na skrivanju svih podataka koji se tiču ekoloških posljedica gradnje autoputa. Rizikujući da pri tom prekrše nebrojeno domaćih i nekoliko međunarodnih konvencija, zakona i propisa. Primijetili ste, možda, kako se i u ovonedjeljnom Izvještaju o napretku EK konstatuje kako ovdašnje vlasti „treba da striktno procijene i spriječe moguće negativne uticaje gradnje autoputa Bar – Boljare na Skadarsko jezero i Taru“. I da naša Vlada uporno pokušava da se ogluši o ta upozorenja.

Iako ona nijesu nova.

„Aktuelna trasa autoputa je izabrana kao najpovoljnija, iako nije urađena realna procjena stanja, niti su u obračun uključeni troškovi zaštite životne sredine koji su ogromni“, konstatuje se u aprilskom Izvještaju MANS-a o gradnji autoputa. „Takvu sliku ne vidi većina institucija, čak ni kada su suočene sa zvaničnim podacima drugih organa o stepenu zagađenosti…“.

Monitor je, uz pomoć MANS-a, došao do dokumenta koji bi mogao objasniti ovu nezainteresovanost nadležnih crnogorskih institucija za nepopravljivu štetu koja se čini nekim od najvrjednijih prirodnih resursa tzv. ekološke države.

Među javno dostupnim dokumentima kojima se u svom radu rukovodi Exim banka nalaze se i Smjernice za procjenu ekološkog i socijalnog uticaja projekata koje kreditira kineska državna banka. Tu, pored ostalog (član 16),   stoji kako „ zajmoprimci ili vlasnici projekata treba da redovno izvještavaju  Banku o stvarnim ekološkim i socijalnim uticajima koje donosi izgradnja projekta“. Uz konstataciju da će Exim banka vršiti „inspekciju upravljanja projektima nakon zajma, uključujući ekološke i socijalne uticaje“.

Stižemo do suštine: „Za projekte koji su u izgradnji ili u funkciji i koji prouzrokuju ozbiljne ekološke i socijalne probleme…  Exim banka ima pravo da prestane sa isplatom kredita i zahtijeva rano vraćanje kredita, u skladu sa ugovorom…“ (član 19). Znači – ako ozvaničimo da kineska CRBC, uz ili bez pomoći ovdašnjih vlasti, „uzrokuje ozbiljne ekološke probleme“ – a stanje u slivu Tare neodoljivo podsjeća baš na to – kineska Exim banka može nam uskratiti ostatak sredstava neophodnih za završetak započetih radova. I zatražiti trenutno plaćanje do danas preuzetih sredstava iz kreditnog aranžmana (oko 400 – 450 miliona). To smo potpisali. Da li ćemo se kajati?

 

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VJEČITI U PRAVOSUĐU: Kao novi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zavrzlama sa brojem mandata bivših i budućih predsjednika ovdašnjih sudova vlastima je, uz kritike, donijela i jednu popriličnu olakšicu. Ne govori se, naime, o minulom radu kandidata i rezultatima koji su postignuti u sudovima pod njihovom komandom

 

Led je probijen. Slijedi potop prava u crnogorskom pravosuđu. U ponedjeljak je Sudski savjet donio odluku da za predsjednike Osnovnih sudova u Kotoru, Baru, Plavu i Rožajama izabere dosadašnje predsjednike: Branka Vučkovića, Gorana Šćepanovića, Hilmiju Sujkovića i Zahita Camića.

U istom paketu  izabrani su i novi-stari predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nova predsjednica Osnovnog suda u Podgorici Željka Jovović, ali njihov izbor, u ovom trenutku, ostavimo po strani pošto se ni on ni ona rukovodećim stažom u pravosuđu ne mogu svrstati u red prethodno pomenutih predsjednika-veterana.

Sudija Sujković je predsjednik Osnovnog suda u Plavu duže od deset godina, od februara 2009.  Predsjednički mandat Gorana Šćepanovića u Osnovnom sudu Bar počeo je (kalendarsku) godinu ranije – u oktobru ‘08. U tom momentu, predsjednik Osnovnog suda u Rožajama Zahit Camić već je imao 15 (i slovima: petnaest) godina rukovodećeg staža. Više od četvrt vijeka. To je, ipak, za čitav mandat manje od sudije Branka Vučkovića.

Vučković  je predsjednik Osnovnog suda u Kotoru postao 1989. godine, još u SFR Jugoslaviji. Pa je za trideset godina, kroz četiri države, preko sedam (re)izbora, stigao do 2019. godine. I još jednog petogodišnjeg mandata.

Da lakše pojmimo koliko je to vremena, pomenimo nekoliko nasumično odabranih ljudi i događaja iz ‘89. godine prošlog vijeka. Te godine pao je Berlinski zid. Poslednji premijer SFRJ, Ante Marković  izabran je za predsjednika tzv. Saveznog izvršnog vijeća. Slobodan Milošević je govorio na Gazimestanu, u sklopu obilježavanja 600. godišnjice Kosovskog boja. DPS se još zvao Savez komunista a Milo Đukanović nije imao nijednu visoku državnu funkciju. Evropska unija imala je 12 članica…

Šta radite kada shvatite da je neko već 30 godina na čelu iste državne institucije? I da će biti makar još pet. Pravni laici mogu da slijede logiku. I, recimo, provjere da li su Vučković i Camić – da pomenemo samo predsjednike sudova kojima je mandat započeo u prošlom milenijumu – jedini sudije u kotorskom, odnosno rožajskom Osnovnom sudu. To bi, na neki način, opravdalo njihove baskonačne predsjedničke mandate. Međutim, nijesu sami. Ni u svemiru ni u sudu kojim predsjedavaju. Štoviše, Vučković nije bio jedini kandidat za predsjednika Osnovnog suda u Kotoru.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 7. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo