Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST, KRIMINAL, SAPUTNICI: Uhapsi-pusti, pa opet

Objavljeno prije

na

Nova hapšenja u Nikšiću. Više osoba je privedeno po nalogu Specijalnog tužilaštva, pod sumnjom da su dio organizovane kriminalne grupe koja je planirala ubistva po narudžbi jednog od zaraćenih kotorskih klanova. Prema nekim izvještajima, članovi grupe već su učestvovali u dvije skorašnje likvidacije. Navodno, među potencijalnim žrtvama nalazio sa makar jedan, a moguće i dvojica visokopozicioniranih pripadnika crnogorske policije.

Izvori iz policije i Tužilaštva tvrde kako je uhapšenom kriminalnom grupom upravljao/komandovao Nikšićanin Ranko Radulović, kontroverzni biznismen i bezbjednosno interesantna osoba, osuđivan zbog ubistva, šverca i divlje gradnje, sumnjičen za zelenašenje, kriminalno udruživanje, planirana ubistva… A među privedenima su njegovi srodnici i dugogodišnji prijatelji i saradnici – iz „civilnog” života i poslova sa one strane zakona zbog kojih su, i ranije, zajedno hapšeni. Nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu uhapšenima je određen jednomjesečni pritvor.

Novo ubistvo u Beogradu. Nakon aktiviranja podmetnute eksplozivne naprave na Autokomandi je u svom džipu ubijen Siniša Milić (45), član Zemunskog klana Luke Bojovića, nekadašnji tjelohranitelj jednog od vođa zaraćenih barskih klanova, pokojnog Luke Đurovića (stradao u saobraćajnoj nesreći 2013), čovek koji je hapšen zbog uhođenja srpskog premijera Aleksandra Vučića. Nekadašnji pripadnik antiterorističkih jedinica Republike Srpske i Republike Srbije (do 2009) dugo je živio na relaciji Beograd – Podgorica –Bar, dok mu vlasti u Podgorici nijesu zabranile ulazak u državu zbog kriminalnih aktivnosti.

Milićevo ubistvo stavlja se u kontekst aktuelnih kriminalnih obračuna – onih „kotorskih” koji traju već godinama unazad, ali i sve brutalnijih „beogradskih” gdje se, manje-više iste ekipe, na život i smrt bore za prevlast nad unosnim poslovima tranzita i maloprodaje narkotika, reketa, prostitucije… Dok policija i tužilaštvo uglavnom broje žrtve i skupljaju mnogobrojne čaure zaostale nakon krvavih obračuna.

Stiče se utisak da je crnogorska policija, koju nedjelju unazad, preuzela inicijativu od kriminalaca i preduprijedila neke od planiranih zločina.

Prvo su, manje ili više slučajno, u cetinjskom hotelu Grand pronađeni škorpioni, municija i silikonske maske pohranjenje za neki naredni, planirani zločin. Sada možda i nije bitno da li je početni impuls za ovu operaciju dala previše revnosna sobarica, „zalutala” u jednu od soba koje nijesu bile planirane za korišćenje pa su ih kriminalci preimenovali u ostavu, ili je pronalazak „alata” plaćenih ubica posljedica tzv. operativnog rada cetinjske policije. Tek, tim su povodom privedeni Ivan Jovanović (35) i Nikoleta Vukić (26). Određen im je jednomjesečni pritvor.

Privedena djevojka zapošljena je kao recepcionerka u hotelu Grand. Jovanović je, istovremeno, prepoznat kao osoba koja je krajem prošle godine, uoči lokalnih izbora na Cetinju, privođen zbog fizičkog napada na poslanika Demokrata Danila Šaranovića i grupu njegovih partijskih kolega. Potom su Demokrate sa¬op¬šti¬le da je su¬di¬ja za is¬tra¬ge 11. de-cem¬bra mi¬mo za¬ko¬na Jovanoviću uki¬nuo pritvor, ne mareći za či¬nje¬ni-cu da je on ne¬ko¬li¬ko da¬na na¬kon iz¬vr¬še¬nja kri¬vič¬nih dje¬la za koja je osumnjičen bio u bjek¬stvu, kao i da njegovi pomagači još nijesu otkriveni. Otud su opozicioni političari našli za shodno da ukažu na moguće veze vladajućih struktura i privedenih, mogućih članova organizovanih kriminalnih grupa.

Policija je nastavila da radi. Navodni pripadnici kriminalne grupe koja je planirala više ubistava – dva mladića iz Nikšića i jedan iz Skadra,sa prebivalištem u Crnoj Gori, uhapšeni su sredinom juna. I tu je, po svoj prilici, policija pronašla potrebne indicije/dokaze za operativnu obradu a potom i hapšenje Radulovićeve grupe.

Možda je slučaj, možda su se samo kockice složile na pravi način, a možda će se sve pobrojano pokazati kao još jedan pucanj u prazno… Uglavnom, pomenuti uspjesi policije poklapaju se sa iznuđenim promjenama na njenom čelu. Dugogodišnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović podnio je ostavku proljetos, nakon što su se u Podgorici, u dva dana dogodila tri naručena i profesionalno izvedena ubistva. Uz jednu nedužnu žrtvu – ubijen je čovjek koji nema nikakve veze sa kriminalnim organizacijam i njihovim poslovima . A Stojanovićeva karijera bi preživjela i to krvoproliće, samo jedno u nizu koja su obilježila njegov mandat, da nije bilo presudnog detalja: kampanja za predsjedničke izbore bila je u punom jeku, i kandidat vladajuće koalicije Milo Đukanović nije želio da uz svoje, nosi i breme tuđih grijeha i nesposobnosti.

Tako je na čelo Uprave policije, kao vršilac dužnosti, imenovan Vesko Damjanović, dotadašnji pomoćnik direktora zadužen za graničnu policiju. I rezultati promjene se vide. Mada je o njihovim stvarnim dometima i efektima još uvijek rano govoriti. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog ranije pomenute bliskosti i saradnje (navodnih) pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i ljudi bliskih ovdašnjim centrima moći: ekonomskim, političkim i bezbjednosnim.

Već smo pomenuli Jovanovića ali je, zapravo, pravi primjer za tu priču u ponedjeljak uhapšeni Ranko Radulović. Zbog, podsjetimo se, organizovanja kriminalne grupe radi izvršenja najtežih krivičnih djela (ubistava).

Pazite sada: „Kontroverzni biznismen iz Nikšića Ranko Radulović uhapšen je nakon saznanja da je organizator grupe koja je pripremala likvidacije”, saopštila je policija. Rukovodilac Odsjeka za suzbijanje opšteg kriminaliteta Saša Rakočević rekao je novinarima da je policija u višemjesečnoj akciji ,,došla do saznanja da je organizovana kriminalna grupa koju predvodi” Radulović sprovela niz aktivnosti ,,u cilju izvršenja likvidacija na teritoriji Crne Gore i nabavila veću količina oružja, municije i eksplozivnih naprava za izvršenje tih krivičnih djela”. Problem je datum. Ove informacije dobili smo u septmebru 2015. godine.

Radulović je, pored javno izrečenih sumnji, optužen samo za zelenašenje. Da bi kasnije bio oslobođen u sudskom postupku. Prema ovonedjeljnim pojašnjenjima, istraga za planirana ubistva otvorena prije nepune tri godine i dalje traje!?

Naredne, 2016, Ra¬du¬lo¬vić, Ra¬doš Pe¬tru¬šić i Rat¬ko Mar¬ti¬no¬vić (obojica su i sada privedeni) uhapšeni su ka¬da su po¬li¬caj¬ci u auto¬mo-bi¬lu u ko¬jem su se na¬la¬zi¬li pro¬na¬šli pu¬ške, mu¬ni¬ci¬ju i pan¬ci¬re. Prethodno, Radulović je privođen zbog nasilničkog ponašanja ali i osuđen zbog divlje gradnje i devastacije prostora u Bokokotorskom zalivu, 2008. godine.

Povratak u prošlost nas neminovno vodi i do sljedećih informacija: Radulović je zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, a sumnjičen je i za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH. Kažnjen je 2009. godina sa četiri mjeseca zatvora za nezakonito zauzimanje preko šest hiljada kvadrata priobalnog pojasa i trajnu devastaciju u zoni koja je pod UNESCO-vom zaštitom, Lipcima. Činjenica je da Radulović nije mogao napraviti bez prećutne saglasnosti vlasti. Kao što je činjenica da ni angažman na sanaciji/rekonstrukciji magistralnog puta u neposrednoj blizini područja koje je samovoljno zauzeo Radulović ne bi mogao dobiti bez dobrih veza na pravom mjestu. Nijesu, uostalom, tek tako u biznis sa niskogradnjom ulazili i braća Darko i Duko Šarić ili Ljubiša Buha Čume, nekadašnji vođa surčinskog klana, potom svjedok saradnik srpske policije i tužilaštva. Dobra zarada je garantovana ako znate prave ljude. A može ponešto i da se ispegla, odnosno, opere.

Između robije i kontroverznog biznisa Radulović se oprobao u poslovima duvanskog tranzita (šverca). Toliko uspješno da je zavrijedio i mini portret u našem nedjeljniku. „Po odsluženju kazne Radulovići se uključuju u aktuelne tranzicione biznise. U vrijeme raspada DPS- a na Milovu i Momirovu (Bulatović – prim. Monitora) struju, oni su pominjani kao podizvođači u poslu šverca cigareta u BiH, koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao nikšićki policajac i biznismen Miodrag Daka Davidović, Bulatovićev kum. Amnestija tadašnjeg predsjednika Crne Gore stavila je tačku na ovu priču. No, uskoro je otvoreno novo, političko poglavlje priče. Prema njemu, vještina prikupljanja glasova u kampanji od vrata do vrata za vladajući DPS, omogućila je Ranku Raduloviću da proširi posao i, u krajnjem, uđe u avanturu na Lipcima”.

O istom, na malo drugačiji način, svjedoči i Nikola Marković, glavni i odgovorni urednik dana u knjizi Mafija ne prašta: ,,Devedesetih godina ime Ranka Radulovića vezivano je za šverc cigareta u Hercegovinu…Tih godina često su (braća Radulović, prim Monitora) boravili u Bileći i Trebinju, a blizu Bileće imali su i svoj privatni granični prelaz. Policija u Trebinju je 1999. godine uhapsila Ranka Radulovića iz Nikšića i šest drugih lica zbog ilegalnog transporta cigareta iz Crne Gore u BiH vrijednosti blizu 370.000 KM (oko 180 hiljada eura, prim Monitora). Nakon provedene istrage tužilaštvo u Trebinju je podiglo optužnicu protiv Ranka Radulovića i drugih lica. Predmet je proslijeđen tužilaštvu u Nikšiću radi daljeg procesuiranja. Službenik tamošnjeg suda kaže da je ova grupa osuđena i da su platili novčanu kaznu. Zatvorska kazna nije izrečena”.

A vezano za ‘90-e, postoji i mračniji dio priče o Ranku Raduloviću. Onaj koji govori o ratnim zločinima u Foči. Pobjeda je prije koji dan donijela informaciju da je 58-godišnji Nikšićanin pod istragom bosanskih istražitelja koji ga sumnjiče za ratne zločine počinjene u Foči. Ali, ni to nije baš nova priča. Da ne dosadimo sa Monitorom, vratimo se ponovo knjizi Mafija ne prašta: „Ranko Radulović se takođe spominje u svjedočenjima dvije žrtve silovanja iz Foče u predmetima protiv Neđa Samardžića i Gojka Jankovića koji su vođeni pred Sudom BiH. Bio je pripadnik Četničkog odreda u Miljevini…”.

Mogu li se tih događaja sjetiti ljudi iz ovdašnjeg Tužilaštva. To, sve je prilika, ne zavisi samo od raspoloživih dokaza. Više je u pitanju odnos moći između osvjedočenih kriminalaca i njihovih poslovnih partnera iz svijeta politike i biznisa. Što bi rekli – vlast.

Kako se kalio Čelik

U martu 2015. stigla je vijest: Državno tužilaštvo u Podgorici, na zahtjev i uz dokumentaciju inspektora UEFA, otvorilo je istragu protiv fudbalskih klubova Čelik i Zeta, zbog sumnji da su njihovi čelnici namještanjem utakmica stekli dobit veću od million eura. Za ovu priču je interesantno to što je nikšićkim klubom u to vrijeme, kao glavni finansijer, upravljao Ranko Radulović.

Ljubitelji fudbala i igrači sportske kladionice znali su da je Čelik u tri prethodne godine odigrao šest, krajnje sumnjivih mečeva u evropskim takmičenjima. Počelo je 2012. kada su nikšićki igrači u dvomeču sa ukrajinskim Metalurgom poraženi ukupnim rezultatom 11:2. Biće upamćeno, pisale su ovdašnje novine, da su fudbaleri Čelika na meč u Ukrajinu išli autobusom iz kojeg su bukvalno izašli na teren. Prethodno su, tvrde upućeni, svratili u nekoliko kladionica koje su im se našle na putu.

Naredne godine nova blamaža. Nakon dvomeča u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Honvedom (ukupno 13:1 za Mađare) Nikšićani su se našli na tapetu Federbeta, organizacije koja okuplja evropske bukmejkere ujedinjene u borbi protiv namještanja utakmica.

Slijedila su dva meča protiv slovenačkog Kopra koje Čelik gubi ukupnim rezultatom 9:0. Posebno je dojmljiv bio prvi meč koji su Nikšićani, kao domaćini, izgubili sa 5:0. ,,Najsmješnije namješteni meč ikada”, pisalo je na sajtu slovenačkog Dela. ,,Ovako izgleda namješten meč u Evropskoj ligi”, izvještavao je bosanski sportcentar.ba, dok je Makedonski sport zaključio: ,,Opet namještaljka Čelika – prvo Honved, sada Koper”. Najdalje je otišao srpski portal Sportska centrala: ,,Javna je tajna da je gazda kluba Ranko Radulović u fudbal ušao baš i zbog mogućnosti da namještanjem rezultata preko svog kluba dođe do zarade…”. A Radulović se, koji dan kasnije, oglasio informacijom da napušta Čelik. Tim se preko noći vratio u treću ligu, baš tamo gdje je i bio kada je zapao za oko novom gazdi.

Iz Fudbalskog saveza Crne Gore – ni riječ. Prećutalo je i tužilaštvo. Valjda da se ne zamjere navijačima.

Na braniku privilegija

Evo još jedne priče (Monitor, jun 2015) koja svjedoči o očiglednoj povezanosti Ranka Radulovića sa određenim lako prepoznatljivim političko-ekonomskim strukturama koje vedre i oblače Crnom Gorom. Podsjećanje nas vraća u vrijeme kada se dvojica kontroverznih biznismena Miodrag Daka Davidović i Veselin Pejović, prije tri godine, nadmeću za vlasništvo nad Rudnicima boksita u Nikšiću (tada u bankrotu). Radnici preferiraju Davidovića, vlast protežira Pejovića. Radnici blokiraju pristupne puteve Rudniku:

-Posebno znakovita bila je epizoda kada je među rudare u vrijeme kada ih policija samo fizičkim blokadama sprečavala da krenu ka Podgorici nepozvan došao osuđivani biznismen Ranko Radulović. Sa krstom u ruci, poručio je rudarima, da on brani selo jer ne može svako da kupi Boksite i pokušao da ih nagovori da pošalju delegaciju da pregovora sa resornim ministrom. Nakon kraće žučne rasprave policija je Radulovića udaljila.

Radulović je potvrdio da je posjetio radnike Boksita da bi spriječio da se Rudnik proda vlasniku Neksana Daki Davidoviću. ,,Rudnike boksita može da uzme bilo ko, ali mora dati novac za Župu i njena sela, da njeni građani od toga imaju koristi. Ne smiju se Boksiti opljačakati pa se onda prodavati. Ko god dođe borićemo se za to”, rekao je Radulović.

Radulović je u saopštenju medijima naveo da je kod radnika došao u lično ime i da ga niko nije poslao. Više radnika Boksita kazalo je Monitoru da je Radulovića na protest doveo Veselin Grbović, gradonačelnik Nikšića iz redova vladajuće DPS. Grbović je bio izvršni direktor Boksita do dolaska Rusa u ovu kompaniju 2005. godine. Mnogi radnici Boksita tvrde da se i danas dosta pita oko Rudnika boksita.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Poslanicima su te informacije dobrodošle da nastave započetu predizbornu kampanju pred lokalne i, prije ili kasnije neizbježne, vanredne parlamentarne izbore. Tako je suština problema javnih finansija ostala zatrpana pričama koje su išle od bankrota države do biciklističkih staza u Podgorici. I međusobnih optužbi za stanje u kome se Crna Gora nalazi.

Neki su zvučali iskreno, bezmalo, nudeći izvinjenje za to što su, podrškom prošlogodišnjem prijedlogu Zakona o budžetu za 2022. doprinijeli aktuelnim, ali očekivanim, problemima.

„Ovo je posljedica i jednog nezrelog projekta Evropa sad”, konstatovao je poslanik PzP Branko Radulović. „Ja sam glasao za njega, a meni kaže Nebojša Medojević ‘kako možeš za njega da glasaš’ a ja mu kažem – kako moram. Moram da glasam jer je ovo opilo gladni dio građana”. Poslije se Radulović dopunio: „Morao sam da glasam jer bi me građani kršima gađali da nisam glasao za to. To je bila naša istina”, pa se, valjda za kaznu, preporučio za budućeg potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomiju.

Drugi su o ponuđenom rebalansu sudili kroz prizmu dolazećih lokalnih izbora.

„Imamo jasne naznake da se budžet pokušava pretvoriti u rezervoar za finansiranje izborne kampanje, posebno za dvije najzastupljenije političke partije u 43. Vladi (GP URA i SNP – prim. Monitora) i to je ponavljanje prakse DPS-a”, upozorio je poslanik Demokrata Momo Koprivica, apostrofirajući povećanje budžetske rezerve i jednokratna socijalna davanja koja se iz nje isplaćuju. „Sredstva ne dobijaju svi, procjenjuje se na osnovu bliskosti sa određenim partijama. Sve se radi suprotno zakonu, dešava se zloupotreba u budžetskom sistemu. Mi ćemo zato predložiti amandman kojim će se zabraniti isplata sredstava fizičkim licima u toku izborne kampanje”, najavio je Koprivica. Zaboravljajući da je njegova partija, u dogovoru sa tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem, poprilično „kumovala” neplaniranom rastu budžetskih davanja. I to baš u oblasti socijale (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, naknada majkama).

Iz DF-a su minimalizovali vlastitu odgovornost za faličan budžet i veličali ekonomska dostignuća svojih kadrova raspoređenih po dubini u energetskom sektoru. SD-ovci su ponavljali kako su oni odavno najavljivali pristigle ekonomske probleme, SNP potrdio da će, kao odgovorna partija, podržati ponuđeni rebalans (i ministra sa njihove kvote u vladi Dritana Abazovića).

Sve ih je zasjenio DPS. To poglavlje rasprave o rebalansu budžeta zaslužuje posebnu pažnju.

Danas imamo, obavijestio nas je predsjednik poslaničkog kluba DPS Danijel Živković „finansijski, ekonomski, obrazovno, bezbjednosno, politički, institucionalno, vrjednosno uništenu Crnu Goru”. Njegov kolega Jevto Eraković nadovezao se tvrdnjom: „Ukidanje doprinosa za zdravstveno osiguranje – pucanj je u crnogorsko zdravstvo”.

Sve to je, i još ponešto, na jezik ekonomije preveo poslanik i savjetnik predsjednika države Petar Ivanović: „Inflacija u Crnoj Gori je gotovo 15 odsto. Ugašen je KAP, gubitak EPCG grupe je skoro 100 miliona eura, Rudnik uglja je pred kolapsom. Turistička sezona je kratka i loša, neki investitori odlaze. Neki tuže državu. Fali novca za Fond PIO, zdravstveni sistem je pred kolapsom. Nezaposlenost povećana”.

U DPS-u, valjda, računaju da smo zaboravili: rekordnu inflaciju u Crnoj Gori (tada dio tzv. SRJ) imali smo u januaru 1994. godine. Otprilike:  5.578.000.000.000.000.000 odsto (5,578 triliona) ili, približno, oko 113 odsto na dan. KAP je bankrotirao 2013, koji mjesec nakon što je stečaj uveden na zahtjev Ministarstva finansija. Tadašnje DPS vlade predvodio je premijer Milo Đukanović. Prethodno su KAP, EPCG i Vlada CG mjesecima krali struju iz sistema evropske interkonekcije. Rudnik uglja je, dok su njim gazdovale DPS vlade i njihov strateški partneri A2A i Aco Đukanović, bio na čelu crne liste poreskih dužnika (2016). Onda su novcem Elektroprivrede otkupljene njihove akcije. Najveća nezaposlenost u Crnoj Gori bila je u julu 2010 – 32,7 odsto (DPS Vlada Igora Lukšića). Najgoru turističku sezonu u nezavisnoj Crnoj Gori organizovala je vlada Duška Markovića (2020). Škaljarski i kavački klan, i njihov niz smrti koji je odnio preko 60 života, nijesu produkt „većine od 30. avgusta”.

Poslanik Živković je zaboravio DPS Zakon o slobodi vjeroispovijesti i litije koje su, u istom momentu, na ulice crnogorskih gradova izvodile preko 100.000 ljudi. A Jevto Eraković početak pandemije koju su medicinski radnici, njegove tadašnje kolege, dočekale baz zaštitnih maski i rukavica. Dok nijesu stigle prve donacije…

Moglo bi se tako nabrajati u nedogled. O nekadašnjim dostignućima DPS vladavine svjedočiće, izgleda, Vesna Medenica, Blažo Jovanić, Veselin Vukotić, trenutni spuški stanari. … Pa, moguće, i Petar Ivanović (zloupotreba novca Abu Dabi fonda), nađe li se izvršna vlast spremna da pravosudni sistem osposobi, kadrovski i finansijski, da radi svoj posao i završi višegodišnje istrage i suđenja.

Posljedice navedenog vidljive su i u aktuelnom budžetu. Samo, možda, ne na prvi pogled. Biće, zato, da se poslanica DPS Aleksandra Vuković pomalo šali kad najavljuje: „Nakon pobjede građanske politike, krećemo u razvoj i ostvarenje ekonomskog plana na kojem smo mi u DPS-u radili ove dvije godine dok su oni prodavali zjale…”.

Ni taj humor ne smije da zavara. Ekonomski problemi Crne Gore su veliki. I sistemski. Na svaka četiri eura koja će potrošiti ove godine, država pozajmi jedan. Dijelom od same sebe (iz depozita formiranih prethodnim zaduženjem) a dijelom od domaćih i stranih kreditora. Štedi se samo na razvoju i budućnosti. Od 350 projekata iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta stvarno se realizuje njih manje od stotinu (85, kaže da je prebrojao poslanik SD Boris Mugoša). Većina ostalih nema ni osnovnu dokumentaciju. A sljedeće godine, ne dođe li do radikalnih rezova u potrošnji, državni izdaci biće još veći. Isto se ne može garantovati i za državne prihode.

Da ponovimo, za kraj, dobre vijesti. Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Kao u svakom vicu, onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo