Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST, KRIMINAL, SAPUTNICI: Uhapsi-pusti, pa opet

Objavljeno prije

na

radulovic

Nova hapšenja u Nikšiću. Više osoba je privedeno po nalogu Specijalnog tužilaštva, pod sumnjom da su dio organizovane kriminalne grupe koja je planirala ubistva po narudžbi jednog od zaraćenih kotorskih klanova. Prema nekim izvještajima, članovi grupe već su učestvovali u dvije skorašnje likvidacije. Navodno, među potencijalnim žrtvama nalazio sa makar jedan, a moguće i dvojica visokopozicioniranih pripadnika crnogorske policije.

Izvori iz policije i Tužilaštva tvrde kako je uhapšenom kriminalnom grupom upravljao/komandovao Nikšićanin Ranko Radulović, kontroverzni biznismen i bezbjednosno interesantna osoba, osuđivan zbog ubistva, šverca i divlje gradnje, sumnjičen za zelenašenje, kriminalno udruživanje, planirana ubistva… A među privedenima su njegovi srodnici i dugogodišnji prijatelji i saradnici – iz „civilnog” života i poslova sa one strane zakona zbog kojih su, i ranije, zajedno hapšeni. Nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu uhapšenima je određen jednomjesečni pritvor.

Novo ubistvo u Beogradu. Nakon aktiviranja podmetnute eksplozivne naprave na Autokomandi je u svom džipu ubijen Siniša Milić (45), član Zemunskog klana Luke Bojovića, nekadašnji tjelohranitelj jednog od vođa zaraćenih barskih klanova, pokojnog Luke Đurovića (stradao u saobraćajnoj nesreći 2013), čovek koji je hapšen zbog uhođenja srpskog premijera Aleksandra Vučića. Nekadašnji pripadnik antiterorističkih jedinica Republike Srpske i Republike Srbije (do 2009) dugo je živio na relaciji Beograd – Podgorica –Bar, dok mu vlasti u Podgorici nijesu zabranile ulazak u državu zbog kriminalnih aktivnosti.

Milićevo ubistvo stavlja se u kontekst aktuelnih kriminalnih obračuna – onih „kotorskih” koji traju već godinama unazad, ali i sve brutalnijih „beogradskih” gdje se, manje-više iste ekipe, na život i smrt bore za prevlast nad unosnim poslovima tranzita i maloprodaje narkotika, reketa, prostitucije… Dok policija i tužilaštvo uglavnom broje žrtve i skupljaju mnogobrojne čaure zaostale nakon krvavih obračuna.

Stiče se utisak da je crnogorska policija, koju nedjelju unazad, preuzela inicijativu od kriminalaca i preduprijedila neke od planiranih zločina.

Prvo su, manje ili više slučajno, u cetinjskom hotelu Grand pronađeni škorpioni, municija i silikonske maske pohranjenje za neki naredni, planirani zločin. Sada možda i nije bitno da li je početni impuls za ovu operaciju dala previše revnosna sobarica, „zalutala” u jednu od soba koje nijesu bile planirane za korišćenje pa su ih kriminalci preimenovali u ostavu, ili je pronalazak „alata” plaćenih ubica posljedica tzv. operativnog rada cetinjske policije. Tek, tim su povodom privedeni Ivan Jovanović (35) i Nikoleta Vukić (26). Određen im je jednomjesečni pritvor.

Privedena djevojka zapošljena je kao recepcionerka u hotelu Grand. Jovanović je, istovremeno, prepoznat kao osoba koja je krajem prošle godine, uoči lokalnih izbora na Cetinju, privođen zbog fizičkog napada na poslanika Demokrata Danila Šaranovića i grupu njegovih partijskih kolega. Potom su Demokrate sa¬op¬šti¬le da je su¬di¬ja za is¬tra¬ge 11. de-cem¬bra mi¬mo za¬ko¬na Jovanoviću uki¬nuo pritvor, ne mareći za či¬nje¬ni-cu da je on ne¬ko¬li¬ko da¬na na¬kon iz¬vr¬še¬nja kri¬vič¬nih dje¬la za koja je osumnjičen bio u bjek¬stvu, kao i da njegovi pomagači još nijesu otkriveni. Otud su opozicioni političari našli za shodno da ukažu na moguće veze vladajućih struktura i privedenih, mogućih članova organizovanih kriminalnih grupa.

Policija je nastavila da radi. Navodni pripadnici kriminalne grupe koja je planirala više ubistava – dva mladića iz Nikšića i jedan iz Skadra,sa prebivalištem u Crnoj Gori, uhapšeni su sredinom juna. I tu je, po svoj prilici, policija pronašla potrebne indicije/dokaze za operativnu obradu a potom i hapšenje Radulovićeve grupe.

Možda je slučaj, možda su se samo kockice složile na pravi način, a možda će se sve pobrojano pokazati kao još jedan pucanj u prazno… Uglavnom, pomenuti uspjesi policije poklapaju se sa iznuđenim promjenama na njenom čelu. Dugogodišnji direktor Uprave policije Slavko Stojanović podnio je ostavku proljetos, nakon što su se u Podgorici, u dva dana dogodila tri naručena i profesionalno izvedena ubistva. Uz jednu nedužnu žrtvu – ubijen je čovjek koji nema nikakve veze sa kriminalnim organizacijam i njihovim poslovima . A Stojanovićeva karijera bi preživjela i to krvoproliće, samo jedno u nizu koja su obilježila njegov mandat, da nije bilo presudnog detalja: kampanja za predsjedničke izbore bila je u punom jeku, i kandidat vladajuće koalicije Milo Đukanović nije želio da uz svoje, nosi i breme tuđih grijeha i nesposobnosti.

Tako je na čelo Uprave policije, kao vršilac dužnosti, imenovan Vesko Damjanović, dotadašnji pomoćnik direktora zadužen za graničnu policiju. I rezultati promjene se vide. Mada je o njihovim stvarnim dometima i efektima još uvijek rano govoriti. Ako ni zbog čega drugog a ono zbog ranije pomenute bliskosti i saradnje (navodnih) pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i ljudi bliskih ovdašnjim centrima moći: ekonomskim, političkim i bezbjednosnim.

Već smo pomenuli Jovanovića ali je, zapravo, pravi primjer za tu priču u ponedjeljak uhapšeni Ranko Radulović. Zbog, podsjetimo se, organizovanja kriminalne grupe radi izvršenja najtežih krivičnih djela (ubistava).

Pazite sada: „Kontroverzni biznismen iz Nikšića Ranko Radulović uhapšen je nakon saznanja da je organizator grupe koja je pripremala likvidacije”, saopštila je policija. Rukovodilac Odsjeka za suzbijanje opšteg kriminaliteta Saša Rakočević rekao je novinarima da je policija u višemjesečnoj akciji ,,došla do saznanja da je organizovana kriminalna grupa koju predvodi” Radulović sprovela niz aktivnosti ,,u cilju izvršenja likvidacija na teritoriji Crne Gore i nabavila veću količina oružja, municije i eksplozivnih naprava za izvršenje tih krivičnih djela”. Problem je datum. Ove informacije dobili smo u septmebru 2015. godine.

Radulović je, pored javno izrečenih sumnji, optužen samo za zelenašenje. Da bi kasnije bio oslobođen u sudskom postupku. Prema ovonedjeljnim pojašnjenjima, istraga za planirana ubistva otvorena prije nepune tri godine i dalje traje!?

Naredne, 2016, Ra¬du¬lo¬vić, Ra¬doš Pe¬tru¬šić i Rat¬ko Mar¬ti¬no¬vić (obojica su i sada privedeni) uhapšeni su ka¬da su po¬li¬caj¬ci u auto¬mo-bi¬lu u ko¬jem su se na¬la¬zi¬li pro¬na¬šli pu¬ške, mu¬ni¬ci¬ju i pan¬ci¬re. Prethodno, Radulović je privođen zbog nasilničkog ponašanja ali i osuđen zbog divlje gradnje i devastacije prostora u Bokokotorskom zalivu, 2008. godine.

Povratak u prošlost nas neminovno vodi i do sljedećih informacija: Radulović je zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, a sumnjičen je i za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH. Kažnjen je 2009. godina sa četiri mjeseca zatvora za nezakonito zauzimanje preko šest hiljada kvadrata priobalnog pojasa i trajnu devastaciju u zoni koja je pod UNESCO-vom zaštitom, Lipcima. Činjenica je da Radulović nije mogao napraviti bez prećutne saglasnosti vlasti. Kao što je činjenica da ni angažman na sanaciji/rekonstrukciji magistralnog puta u neposrednoj blizini područja koje je samovoljno zauzeo Radulović ne bi mogao dobiti bez dobrih veza na pravom mjestu. Nijesu, uostalom, tek tako u biznis sa niskogradnjom ulazili i braća Darko i Duko Šarić ili Ljubiša Buha Čume, nekadašnji vođa surčinskog klana, potom svjedok saradnik srpske policije i tužilaštva. Dobra zarada je garantovana ako znate prave ljude. A može ponešto i da se ispegla, odnosno, opere.

Između robije i kontroverznog biznisa Radulović se oprobao u poslovima duvanskog tranzita (šverca). Toliko uspješno da je zavrijedio i mini portret u našem nedjeljniku. „Po odsluženju kazne Radulovići se uključuju u aktuelne tranzicione biznise. U vrijeme raspada DPS- a na Milovu i Momirovu (Bulatović – prim. Monitora) struju, oni su pominjani kao podizvođači u poslu šverca cigareta u BiH, koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao nikšićki policajac i biznismen Miodrag Daka Davidović, Bulatovićev kum. Amnestija tadašnjeg predsjednika Crne Gore stavila je tačku na ovu priču. No, uskoro je otvoreno novo, političko poglavlje priče. Prema njemu, vještina prikupljanja glasova u kampanji od vrata do vrata za vladajući DPS, omogućila je Ranku Raduloviću da proširi posao i, u krajnjem, uđe u avanturu na Lipcima”.

O istom, na malo drugačiji način, svjedoči i Nikola Marković, glavni i odgovorni urednik dana u knjizi Mafija ne prašta: ,,Devedesetih godina ime Ranka Radulovića vezivano je za šverc cigareta u Hercegovinu…Tih godina često su (braća Radulović, prim Monitora) boravili u Bileći i Trebinju, a blizu Bileće imali su i svoj privatni granični prelaz. Policija u Trebinju je 1999. godine uhapsila Ranka Radulovića iz Nikšića i šest drugih lica zbog ilegalnog transporta cigareta iz Crne Gore u BiH vrijednosti blizu 370.000 KM (oko 180 hiljada eura, prim Monitora). Nakon provedene istrage tužilaštvo u Trebinju je podiglo optužnicu protiv Ranka Radulovića i drugih lica. Predmet je proslijeđen tužilaštvu u Nikšiću radi daljeg procesuiranja. Službenik tamošnjeg suda kaže da je ova grupa osuđena i da su platili novčanu kaznu. Zatvorska kazna nije izrečena”.

A vezano za ‘90-e, postoji i mračniji dio priče o Ranku Raduloviću. Onaj koji govori o ratnim zločinima u Foči. Pobjeda je prije koji dan donijela informaciju da je 58-godišnji Nikšićanin pod istragom bosanskih istražitelja koji ga sumnjiče za ratne zločine počinjene u Foči. Ali, ni to nije baš nova priča. Da ne dosadimo sa Monitorom, vratimo se ponovo knjizi Mafija ne prašta: „Ranko Radulović se takođe spominje u svjedočenjima dvije žrtve silovanja iz Foče u predmetima protiv Neđa Samardžića i Gojka Jankovića koji su vođeni pred Sudom BiH. Bio je pripadnik Četničkog odreda u Miljevini…”.

Mogu li se tih događaja sjetiti ljudi iz ovdašnjeg Tužilaštva. To, sve je prilika, ne zavisi samo od raspoloživih dokaza. Više je u pitanju odnos moći između osvjedočenih kriminalaca i njihovih poslovnih partnera iz svijeta politike i biznisa. Što bi rekli – vlast.

Kako se kalio Čelik

U martu 2015. stigla je vijest: Državno tužilaštvo u Podgorici, na zahtjev i uz dokumentaciju inspektora UEFA, otvorilo je istragu protiv fudbalskih klubova Čelik i Zeta, zbog sumnji da su njihovi čelnici namještanjem utakmica stekli dobit veću od million eura. Za ovu priču je interesantno to što je nikšićkim klubom u to vrijeme, kao glavni finansijer, upravljao Ranko Radulović.

Ljubitelji fudbala i igrači sportske kladionice znali su da je Čelik u tri prethodne godine odigrao šest, krajnje sumnjivih mečeva u evropskim takmičenjima. Počelo je 2012. kada su nikšićki igrači u dvomeču sa ukrajinskim Metalurgom poraženi ukupnim rezultatom 11:2. Biće upamćeno, pisale su ovdašnje novine, da su fudbaleri Čelika na meč u Ukrajinu išli autobusom iz kojeg su bukvalno izašli na teren. Prethodno su, tvrde upućeni, svratili u nekoliko kladionica koje su im se našle na putu.

Naredne godine nova blamaža. Nakon dvomeča u kvalifikacijama za Ligu šampiona sa Honvedom (ukupno 13:1 za Mađare) Nikšićani su se našli na tapetu Federbeta, organizacije koja okuplja evropske bukmejkere ujedinjene u borbi protiv namještanja utakmica.

Slijedila su dva meča protiv slovenačkog Kopra koje Čelik gubi ukupnim rezultatom 9:0. Posebno je dojmljiv bio prvi meč koji su Nikšićani, kao domaćini, izgubili sa 5:0. ,,Najsmješnije namješteni meč ikada”, pisalo je na sajtu slovenačkog Dela. ,,Ovako izgleda namješten meč u Evropskoj ligi”, izvještavao je bosanski sportcentar.ba, dok je Makedonski sport zaključio: ,,Opet namještaljka Čelika – prvo Honved, sada Koper”. Najdalje je otišao srpski portal Sportska centrala: ,,Javna je tajna da je gazda kluba Ranko Radulović u fudbal ušao baš i zbog mogućnosti da namještanjem rezultata preko svog kluba dođe do zarade…”. A Radulović se, koji dan kasnije, oglasio informacijom da napušta Čelik. Tim se preko noći vratio u treću ligu, baš tamo gdje je i bio kada je zapao za oko novom gazdi.

Iz Fudbalskog saveza Crne Gore – ni riječ. Prećutalo je i tužilaštvo. Valjda da se ne zamjere navijačima.

Na braniku privilegija

Evo još jedne priče (Monitor, jun 2015) koja svjedoči o očiglednoj povezanosti Ranka Radulovića sa određenim lako prepoznatljivim političko-ekonomskim strukturama koje vedre i oblače Crnom Gorom. Podsjećanje nas vraća u vrijeme kada se dvojica kontroverznih biznismena Miodrag Daka Davidović i Veselin Pejović, prije tri godine, nadmeću za vlasništvo nad Rudnicima boksita u Nikšiću (tada u bankrotu). Radnici preferiraju Davidovića, vlast protežira Pejovića. Radnici blokiraju pristupne puteve Rudniku:

-Posebno znakovita bila je epizoda kada je među rudare u vrijeme kada ih policija samo fizičkim blokadama sprečavala da krenu ka Podgorici nepozvan došao osuđivani biznismen Ranko Radulović. Sa krstom u ruci, poručio je rudarima, da on brani selo jer ne može svako da kupi Boksite i pokušao da ih nagovori da pošalju delegaciju da pregovora sa resornim ministrom. Nakon kraće žučne rasprave policija je Radulovića udaljila.

Radulović je potvrdio da je posjetio radnike Boksita da bi spriječio da se Rudnik proda vlasniku Neksana Daki Davidoviću. ,,Rudnike boksita može da uzme bilo ko, ali mora dati novac za Župu i njena sela, da njeni građani od toga imaju koristi. Ne smiju se Boksiti opljačakati pa se onda prodavati. Ko god dođe borićemo se za to”, rekao je Radulović.

Radulović je u saopštenju medijima naveo da je kod radnika došao u lično ime i da ga niko nije poslao. Više radnika Boksita kazalo je Monitoru da je Radulovića na protest doveo Veselin Grbović, gradonačelnik Nikšića iz redova vladajuće DPS. Grbović je bio izvršni direktor Boksita do dolaska Rusa u ovu kompaniju 2005. godine. Mnogi radnici Boksita tvrde da se i danas dosta pita oko Rudnika boksita.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo