Povežite se sa nama

FOKUS

MINISTARSTVO ODBRANE – LICE I NALIČJE: Bošković vojsku pretvorio u arenu

Objavljeno prije

na

boskovic

Kakav ministar takvo i ministarstvo. Kad je riječ o crnogorskim ministarstvima ova dijagnoza najbolje pristaje Ministarstvu odbrane. Ko makar i ponešto zna o djelu i liku ministra odbrane Predraga Boškovića, kojeg je tamo zaglavario DPS, sigurno će se sa ovim složiti.

Njegovo ministarstvo opet se ovih dana našlo u žiži javnosti zbog nesvakidašnjeg događaja.

Potpukovnik Vojske Crne Gore Emin Husović u ponedjeljak je pucao u zgradi Ministarstva odbrane.

Iz Ministarstva je saopšteno da nije bilo povrijeđenih i da nije pričinjena materijalna šteta. ,,Sve okolnosti ovog događaja utvrdiće nadležni državni organi”, poručili su sa te adrese. Više državno tužilaštvo sumnjiči Husovića za pokušaj ubistva.

Prema nezvaničnim informacijama, Husović je, nezadovoljan premještajem iz Ministarstva u Vojsku Crne Gore, krenuo naoružan prema nadređenoj, direktorici Direktorata za materijalne resurse u Ministarstvu odbrane Almi Ljuljanaj. Spriječila su ga dvojica oficira da uđe u njenu kancelariju i tom prilikom Husović je pucao iz službenog pištolja. Uhapsila ga je civilna policija.

Povodom tog incidenta obratili smo se Ministarstvu odbrane da za Monitor odgovore na sljedeća pitanja. Kako će se pucnjava reflektovati na stanje u Ministarstvu. Ako je potpukovnik Husović ranije zloupotrijebio položaj čime objašnjavate to da je bilo planirano da bude raspoređen na drugo mjesto koje je isto rangirano i plaćeno i zašto povodom incidenta nije reagovala vojna policija?

Iz Ministarstva odbrane dobili smo ovaj odgovor:

„Incident koji se desio 25. juna u Ministarstvu odbrane duboko je potresao sve zaposlene u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore. Kako je nesumnjivo riječ o pojedinačnom incidentu, stanje u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore je potpuno redovno.

Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore naporno i posvećeno rade na jačanju povjerenja građana u cjelokupni odbrambeni sistem, koji predstavlja garant suverenosti i državnosti svake zemlje.

Pomenute institucije iznijele su najveći teret u ostvarenju najznačajnijeg strateškog spoljnopolitičkog cilja Crne Gore od obnavljanja državnosti do danas, članstva u NATO. Taj trud je nemjerljivo značajan za našu zemlju jer joj je, pored jačanja međunarodne pozicije i kredibiliteta, donio stabilnost na dugoročnom planu.

Ovaj pojedinačni incident, razumljivo, izaziva veliku pozornost javnosti, ali ne može kompromitovati ogroman rad sa tako značajnim rezultatima.

Protiv potpukovnika Emina Husovića u Ministarstvu odbrane se nije vodio niti se vodi ikakav postupak, tako da ne možemo komentarisati nagađanja koja su se na pomenutu temu pojavila u medijima”.

Pucnjava u zgradi Ministarstva odbrane bila je povod da se osvrnemo na stanje u Ministarstvu i Vojsci Crne Gore. S tim ciljem obratili smo se i Nenadu Čobeljiću, predsjedniku Sindikata odbrane i Vojske Crne Gore i dogovorili se da nam odgovori na nekoliko pitanja.

Uputili smo mu ova pitanja. Kakvo je prema Vašem mišljenju stanje u Ministarstvu odbrane i Vojsci CG? Da li je i dalje socijalni dijalog Sindikata odbrane i Vojske Crne Gore na niskom nivou, odnosno da li zavisi od toga ko je na čelu Ministarstva odbrane? Podsjetili smo ga da prije dvije godine od ukupno 2.000 zaposlenih u Ministarstvu i Vojsci, 1.159 njih nije uopšte imalo stan, 244 nisu imali odgovarajući stambeni prostor, a najmanje 250 vojnih penzionera bili su podstanari i pitali da li se u međuvremenu stanje poboljšalo? Pošto je Čobeljić više puta optuživao ministra Boškovića za samovolju i diskriminaciju vojnika i Sindikat nekoliko puta organizovao proteste, i sa njim imao dosta sukoba zbog njegovih sindikalnih aktivnosti, pitali smo ga i da li je za njega iznenađenje nedavni incident u zgradi Ministarstva odbrane?

Umjesto odgovora i komentara dobili smo poruku:„Izvršni odbor Sindikata protivi se istupanju u medijima povodom slučaja pucnjave u MO”.

Kada smo prošlog ljeta gospodina Čobeljića intervjuisali za Monitor povodom izbacivanja trideset vojnika iz Vojske Crne Gore, što je on nazvao terorističkim aktom, pitali smo ga, pored ostalog, kakva je u tome uloga ministra odbrane Predraga Boškovića?

,,On teroriše crnogorsku vojsku, sistem komandovanja, crnogorske građane, nameće svoje privatne kriterijume i sisteme vrijednosti. Novim Zakonom o Vojsci, kada se konačno usvoji, on (ministar) će postati vrhovni komandant Vojske Crne Gore bez ikakvih ograničenja. To građani Crne Gore moraju da znaju i treba da se plaše toga”, odgovorio nam je Čobeljić.

U međuvremenu se, izgleda, ništa nije promijenilo kad je riječ o ministru Boškoviću i ministarstvu na čijem je čelu.

Bošković je inače ministar multipraktik. Prije tri godine, kao ministar rada i socijalnog staranja, ostao je zapamćen po ispredanju bajki o blagostanju crnogorskih radnika. Pohvalio se, na primjer, da su radnici bezbjedni na radnim mjestima, ali ga je demantovao izvršni direktor Tosčelika Guray Guzeler podatkom da je od 2010. do 2015. godine bilo ukupno 129 povreda u Željezari. U normalnoj državi tolike povrede bile bi dovoljan razlog da ministar rada podnese ostavku ili bude smijenjen, ali u našoj važe druga pravila – što gore to bolje. Tipičan primjer je upravo ministar Bošković, pisao je prije tri godine Monitor.

Za Boškovića je šira javnost saznala sredinom 2001. kada je kao predsjednik Savjeta mladih DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore najavio tužbu protiv lista Dan zbog teksta u kojem se tvrdilo da je bio dobrovoljac na hrvatskom ratištu kao član Srpske narodne obnove i pripadnik paravojnih formacija Beli orlovi. Boškovićevi poznanici tada su se prisjetili da je Bošković bio privržen projektu ,,Svi Srbi u jednoj državi”. To je demonstrirao po Ekonomskom fakultetu u Podgorici noseći upadljivo veliki srebrni prsten sa ugravirana četiri ocila.

To ga je izgleda preporučilo da u Beogradu bude zamjenik ministra inostranih poslova SRJ i da istovremeno izgara kao ministar privrede u Vladi Crne Gore.

Bošković je poznat i po drskim verbalnim obračunima sa političkim neistomišljenicima.

U aprilu 2003. kao novoizabrani ministar privrede požalio se da mu poslanička plata nije dovoljna za život i da je jedva uspio da kupi audi A4. Model tog automobila koštao je tada od 21 do 26 hiljada eura. Sedamdeset poslaničkih plata, otprilike. Bagatela.

Standard mu je solidno porastao dok je bio čelnik Rudnika, član Glavnog odbora DPS-a, čelni čovjek Rukometnog saveza Crne Gore i predsjednik ŽRK Budućnost… Kao ministar rada i socijalnog staranja prijavio je ušteđevinu od 75.000 eura. Kao član Tenderske komisije za poluprivatizaciju EPCG nagrađen je sa tričavih 17.000 eura za ,,posao decenije”.

Kada smo htjeli da iz prve ruke saznamo kako uspijeva da bude depeesov specijalno zaštićeni kadar i kolekcionar raznih funkcija, odgovoreno nam je da Boškovićevo ministarstvo ne sarađuje sa Monitorom.

Bošković kao ministar odbrane u drugom kvartalu prošle godine nije dobio od Vlade prelaznu ocjenu. U Izvještaju o realizaciji programa rada Vlade navedeno je da je procenat izvršenja aktivnosti Ministarstva odbrane u tom kvartalu iznosio – nula procenata. No, to mu nije smetalo da u istom periodu medijima šalje hvalospjeve o sjajnom stanju u resoru kojim komanduje.

Blagoje Grahovac u izjavi za Monitor, da ovo što se desilo u Minstarstvu nije incident već simptom. „Upozoravam javnost Crne Gore da se nemili događaji sa još težim posljedicama nego što se desilo ovih dana mogu očekivati u narednom periodu” kaže Grahovac. „Upozoravam premijera Markovića da što je moguće dalje odmakne pakosnog ministra odbrane od Vojske Crne Gore. Znam da ovo arogantni partijski moćnici neće uvažiti, ali neka ostane objavljeno upozorenje zbog koga će oni u budućnosti snositi još veću odgovornost zbog toga što nisu poslušali jedan dobronamjeran savjet”.

Povodom pucnjave u zgradi Ministarstva Bošković se nije oglašavao. Vjerovatno je to za njega bezazlen događaj koji ne zavređuje pažnju ministra odbrane. Može mu biti uz svemoćnog zaštitnika – Demokratsku partiju socijalista.

Blagoje Grahovac, general avijacije u penziji
Vojska u zoni rizika

– Kada aktivni oficir u ruku uzme napunjeno oružje teško da ga ko može spriječiti da on nekoga ne ubije ili da ne ubije sebe. Kada takav oficir ,,mlatara” napunjenim oružjem onda taj slučaj treba analizirati sa sociološko-psihološkog aspekta. On se tada nalazi u stanju očajnika, čemu uzrok može da bude nepravda kojoj je izložen, njegov psihološki poremećaj ili traumatično stanje u porodici.

Dobro sam upoznat sa stanjem u Vojsci Crne Gore, jer me više od godine često zaustavljaju oficiri da mi iskažu muku koja ih opterećuje u njihovoj službi. Dugo sam bio oficir na visokim položajima, pa nije teško detektovati kada iznose objetivnu analizu, a kada to rade iz ličnih potreba. Mogu zaključiti da u svojoj vojnoj i postvojnoj službi nisam sreo problematičnije odnose u nekoj vojsci nego što su odnosi u Vojsci Crne Gore. Naprosto, oni su zabrinjavajući i ulaze u zonu rizika. Generator takvih odnosa je Ministarstvo odbrane na čelu sa ministrom Predragom Boškovićem. Taj DPS specijalac i arogantno narcisoidni cinik vojsku je pretvorio u arenu u kojoj se vrši ili diskriminacija ili protežiranje. U takvom ambijentu do izražaja dolaze nekompetentni partijski kadrovi, koji svoj kompleks nekompetentnosti prvenstveno iskazuju kroz ponižavanje oficira. Na nesreću, koliko mi je poznato, u tome prednjače žene zaposlene u Ministarstvu odbrane, a svoju nekompetentnost pokrivaju snažnom zaštitom svojih partijskih moćnika”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo