Povežite se sa nama

FOKUS

KAKO SE MAROVIĆ SKUĆIO U BEOGRADU: 250 kvadrata za predsjednika

Objavljeno prije

na

marovic

Godinu i sedam mjeseci otkako je Svetozar Marović, kao šef budvanske kriminalne grupe, trebalo da počne svoju zatvorsku kaznu – niko sa sigurnošću ne zna gdje se bivši visoki funkcioner vladajuće partije zaista nalazi. Iako branioci Marovića povremeno saopšte da se Marović i dalje nalazi na liječenju u Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, ima onih koji tvrde da se bivši predsjednik Srbije i Crne Gore može vidjeti u zgradi u kojoj je svojevremeno, dok je bio na toj visokoj funkciji, pribavio stan.

Svetozar Marović je bio predsjednik Srbije i Crne Gore u periodu otkako je ta zajednica konstituisana 2003. do 2006. godine, kada su se dvije države razdvojile. U tom periodu Marović je od državničke plate uspio da dođe do luksuznog stana u samom centru Beograda. Radi se o 250 kvadrata u Njegoševoj ulici. Stan se nalazi u kompleksu koji nosi ime TQ Plaza, baš kao jedan od objekata u Budvi i istoimena afera zbog koje je budvanska grupa između ostalog procesuirana.

Objekat je i u Beogradu kao i u Budvi izgradila kompanija Tradeunique u vlasništvu Mirka Latinovića. Investicija u Budvi bila je predmet istrage Specijalnog tužilaštva Milivoja Katnića i jedan od razloga zbog kojih je budvanska grupa optužena da je gradsku kasu oštetila za desetine miliona eura. Šteta napravljena tokom zgradnje TQ Plaze procijenjena je na oko 20 miliona eura. Latinović je, međutim, od optuženog postao jedan od četiri glavna svjedoka saradnika.

Izgradnja TQ Plaze u Budvi počela je 2007, nakon što se Marović sa beogradske visoke adrese vratio u Crnu Goru. Latinović je pred crnogorskim istražnim organima kazao da je jedan kompletan dio budvanske TQ Plaze morao da preda Svetozaru Maroviću, tada visokom funkcioneru Demokratske partije socijalista (DPS) . Takođe, tvrdio je da mu je Marovićev sin, Miloš, takođe jedan od optuženih u slučaju Budva, tražio novac kako bi navodno završio radove na lameli C u TQ Plazi. Navodno, mladi Marović je od Latinovića pokušao da iznudi 300 hiljada eura.

To nije jedini vrijedan posao koji je kompanija Tradeunique odradila u Crnoj Gori, nakon što joj je Marović, po dolasku iz Beograda otvorio vrata. Latinović je uspio da kupi vojni kompleks na Rtu Arza, na samom ulazu u Boku Kotorsku. A njegovo ime vezuje se i za aferu WTE, odnosno izgradnju postrojenja za prečišćavanje voda.

Kako god, ni Marovići, a ni Latinović zbog spornih poslova u Budvi nijesu u zatvoru. Neki od razočaranih članova budvanske grupe, koji nijesu imali tu sreću, pa su odrobijali umiješanost u budvanske poslove, kao insajderi, progovorili su u medijima. Đorđe Pinjatić, bivši poslanik i jedan od optuženih, kazao je prošle sedmice u emisiji Načisto na TV Vijesti da se osjeća kao žrtveni jarac. Godinu dana nakon što je izašao iz zatvora ne može da nađe nikakav posao, objasnio je.

Pinjatić je kazao da je uvjeren da Marović ne bi mogao da izbjegne zatvor da nije bilo amina iz crnogorske vlasti. Ta činjenica, kazao je, izaziva kod njega ,,još veću depresiju” poredeći svoje stanje sa zvaničnim razlogom zbog čega Marović nije u ZIKS-u.

Fotografija Svetozara Marovića kako sjedi u jednom beogradskom lokalu objavljena je u vrijeme kada je on pošao na liječenje u Beograd, umjesto na izvršenje zatvorske kazne u ZIKS.

Marović je 23. decembra 2016. godine trebalo da počne sa izdržavanjem te kazne, ali je Osnovni sud u Kotoru uvažio njegovu molbu za tromjesečno odlaganje zatvora. Predsjednik kotorskog suda Branko Vučković kazao je da je Maroviću tada bilo naloženo da se u ZIKS javi 3. aprila naredne godine ili će, u protivnom, prinudno biti priveden. To se nije dogodilo. Uprkos u međuvremenu raspisanoj Interpolovoj potjernici i mišljenju sudsko-medicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Podgorici da je Marovićeve zdravstvene tegobe moguće adekvatno tretirati i u zatvoru u Crnoj Gori, šef budvanske kriminalne grupe i dalje je na slobodi. Uprkos obećanju crnogorskog ministra pravde Zorana Pažina da neće dozvoliti da se Marović izruguje pravdi.

Da li šef budvanske kriminalne grupe vrijeme provodi u bolnici ili u stanu u Beogradu, niko ne može sa sigurnošću da utvrdi. Osim njega u Beogradu je i njegov sin Miloš, koji je u međuvremenu i dobio tamošnje državljanstvo, uprkos procesu u Crnoj Gori. Nedavno je objavljeno i da je Svetozar Marović od Srbije tražio penziju i vozača, što je demantovao njegov advokat Zdravko Begović.

Marović ne samo da nije započeo sa izdržavanjem zatvorske kazne već nije platio ni novčanu kaznu. Ovih dana objavljeno je da je javna izvršiteljka Snežana Pavličić prihvatila je predlog Opštine Budva i donijela rješenje za naplatu 1.096.481 eura, koliko po presudi podgoričkog Višeg suda, duguje šef budvanske kriminalne grupe. Tokom samog procesa Marovići su u Crnoj Gori prodavali vrijednu imovinu.

Sve to učinilo je da ne sumnja samo Đorđe Pinjatić da je proces protiv Svetozara Marovića unaprijed dogovorena stvar. U javnosti su, da postoji ,,aranžman” Marovića i crnogorskog vrha, izražene sumnje ubrzo nakon sklapanja sporazuma tužilaštva sa njim i drugim članovima budvanske grupe. Većina Budvana dobila je niže od minimalnih zatvorskih kazni, dok neki članovi nijesu morali ni da plate štetu napravljenu budvanskoj kasi. Drugi, opet, poput Pinjatića odrobijali su svoje kazne bez mogućnosti odbrane jer je Marović priznao krivicu i sklopio sporazum za tužilaštvom. Potpisivanje takvog sporazuma sa šefom kriminalne grupe, prema tumačenju uglednih advokata i pravnika, neuobičajeno je. Sporazumi bi trebalo da se sklapaju kako bi se došlo do kvalitetne optužnice protiv najodgovornijih, što se nije desilo u ovom slučaju.

Pinjatić je takođe ukazao da ni svi odgovorni umiješani u budvanske poslove, nijesu procesuirani. On je podsjetio da je svaki plan usvojen u SO Budva morao da ima saglasnost nadležnog Ministastva za uređenje prostora. Krivičnu prijavu protiv Branimira Gvozdenovića, bivšeg ministra uređenja prostora, zbog nekih od budvanskih afera, podnijela je svojevremeno tužilaštvu Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Gvozdenovića tužilaštvo, međutim, nikada nije procesuiralo.

,,Nove informacije u vezi sa slučajem Zavala i budvanskom kriminalnom grupom, koje je iznio bivši poslanik DPS-a Đorđije Pinjatić predstavljaju novo podsjećanje da taj slučaj nije adekvatno procesuiran, te da ključni akteri ne samo da još uvijek nisu iza rešetaka već i dalje zauzimaju visoke državne funkcije”, saopštio je zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac. On je podsjetio da je MANS 2007. Godine, kada je istraživao slučaj Zavala, ukazao na činjenicu da kompletan posao nije mogao biti sproveden bez saglasnosti samog vrha partije, uključujuči i tadašnjeg resornog ministra urbanizma Branimira Gvozdenovića.

To nije jedina reakcija na ispovijest Pinjatića. Socijaldemokratska partija (SDP) pozvala je nadležne državne organe, prije svega Specijalno državno tužilaštvo za organizovani kriminal, da pod hitno ispitaju navode bivšeg poslanika DPS. Pinjatić je između ostalog kazao i da je DPS-u za tri godine na razne načine dao pola miliona eura, a da je lično Svetozaru Maroviću dao 300.000 eura za izbornu kampanju.

Ostali dugovi Svetozara Marovića prema vrhu partije i obratno za sada će ostati tajna. Dok ne progovore neki novi insajderi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo