Povežite se sa nama

FOKUS

VLADA REBALANSIRA NAD DUŽNIČKOM PROVALIJOM: Na muci se poznaju ortaci

Objavljeno prije

na

markovic

Novac, duvan pa ljudi. Tim se redosljedom Vlada prošle nedjelje uhvatila u koštac sa rastućim ekonomskim problemima. Listu prioriteta potvrđuje dnevni red Vladine sjednice i naknadna objašnjenja donijetih odluka. Ko je iz toga izvukao zaključak da su čeljad najjeftiniji sastojak klin čorbe koju nam vare premijer Duško Marković i njegovi saradnici – ozbiljno kasni.

Ministru finansija Darku Radunoviću pripalo je da obznani kako će, drugi put za četiri mjeseca, Vlada parlamentu predložiti rebalans budžeta. I on je, vještinom koja krasi iskusnog prodavca (pre)skupih kredita, krenuo da slatkorječi. Snažno ubrzanje privrednih aktivnosti iz prošle godine (rast od 4,3 odsto BDP-a) nastavilo se i početkom ove (Vlada je u prvom kvartalu izmjerila rast od 4,5 odsto) pa očekujemo dalji rast ekonomije što će doprinijeti novom zapošljavanju, rastu plata i penzija, povećanju kupovne moći… A onda, poput sitnih slova iz ugovora, Radunović nas je prenuo iz sanjarenja:,,Usljed nepovoljih kretanja na tržištu (!?), Vlada je donijela odluku da redefiniše akciznu politiku… što je uticalo na neophodnost rebalansa budžeta”.

Ministar je potom komenatarisao taj akcizni problemčić od nekih 15 miliona eura godišnje sa tendencijom rasta, da bi ubrzo prešao na ovdašnju varijantu novogovora briselske administracije. Tako smo saznali da se ključne izmjene već mijenjanog budžeta na njegovoj rashodnoj strani ,,kreću u pravcu jačanja administrativnih kapaciteta u državnoj upravi, ulaganja u unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite, metodološke promjene obračuna budžetskog deficita, potrebe povećanja tekuće budžetske rezerve, plaćanja izdataka po osnovu prava iz oblasti socijalne zaštite”.

Nerazumljivo? Može biti da je to razlog što se Vlada zimus, ili makar proljetos, nije dosjetila potrebe da se kreće u pravcu jačanja kapaciteta, koja joj je sada tako očigledna. Da li bi ta šetnja tada bila jeftinija? Ministar Radunović nije otklonio dileme. Ali se pohvalio kako predložene izmjene, ,,mijenjaju strukturu budžeta, ali obezbjeđuju očuvanje prethodno planiranog deficita od 3,2 odsto BDP-a.

Ima onih koje je ministar ubijedio kako je budžetski deficit od 114 miliona iz prvobitnog Zakona o budžetu isto što i manjak od 142 miliona u prošlonedjeljnom predlogu rebalansa. Neke druge je njegova priča podsjetila na dio priče što nam je uoči prvog rebalansa pričao premijer. Počev od tumačenja da tadašnji rebalans „nije proizvod ishitrenosti već rezultat osmišljenog pristupa, koncepta i strategije…”, pa do tvrdnji kako su ,,izmjene budžeta uslijedile kao rezultat efikasne naplate prihoda i dobrih rezultata ekonomske politike Vlade”. A onda brojevi pokažu istinu.

,,Predloženim zakonom izvorni prihodi povećani su za 57 miliona eura, a rashodi za 82 miliona…”, saopšteno je proljetos iz Markovićevog kabineta. Zainteresovanima su ostavili da izračunaju kako je manjak u budžetu tako povećan za dodatnih 25 miliona. ,,Izvorni prihodi budžeta se umanjuju za 8,24 miliona ali ukupni izdaci smanjuju se za 4,55 miliona. Znači, deficit se povećava za 3,7 miliona…”, sam nam je izračunao ministar Radunović.

Ko ovdje nudi štap, a ko šargarepu? Ili je i to svejedno pošto u pravim rukama i jedno i drugo mogu da povrijede. Baš kao što su se premijer i ministar finansija uigrali pa je postalo svejedno da li budžetski prihodi i rashodi opadaju (sada) ili rastu (proljetos) – manjak u državnoj kasi se u oba slučaja povećava. I potom namiruje na račun budućih generacija.

Uprkos optimizmu čelnika realnost preporučuje oprez. Dok se njihova ekonomska politika zasniva na procjeni da će BDP nastaviti rast po stopi većoj od četiri odsto, iz Svjetske banke su proljetos prognozirali sporiji napredak (2,5 odsto) uz upozorenje da bi naša ekonomija ove godine mogla rasti najsporije u regionu. Dođe li do toga, naš će problem postati očigledan mnogo brže nego što se to zvaničnici nadaju.

Zanimljivo bi bilo analizirati zbog čega je Vlada, u decembru, ovogodišnja zaduženja planirala u iznosu od 295, da bi sada stigla do astronomskih 739 miliona. Ne stoji Vladina priča kako su novi, jeftini krediti uzeti da bi se vratili stariji i skuplji (veća kamata). Dostupni podaci pokazuju da je pozajmljeni novac išao još negdje. I ne samo prema A2A za otkup dijela njihovih akcija EPCG. Fali još para. Neka to ostane za neki naredni tekst.

Sada kratak osvrt na izjavu ministra finansija:,,Imamo povećanje tekuće rezerve za 16,6 miliona eura”. Iz tih rezervi, u 12 mjeseci Vlada je privilegovanim, a nepoznatim partnerima, dala skoro 13 miliona eura. Sada, kršeći Zakon o budžetu, kriju podatke s kim su i kako poslovali, pozivajući se na internu tajnu. Pravila tajnosti ne važe za neka druga davanja I pozajmice iz budžetske rezerve.

Da l’ je Markovića, Radunovića i saradnike stid partnera koje pokušavaju sakriti, da li ih je strah od učinjenog, uglavnom, trebalo bi ih zaustaviti dok ne naprave još veću štetu. To ni Vladu ni njene kontrolore od parlamenta, preko Državne revizorske institucije do Državnog tužilaštva, ne amnestira obaveze da pomenute izdatke provjere i ukoliko je potrebno sankcionišu.

Do tada o posljedicama navedenih finansijskih akrobacija i Vladine politike možemo suditi uz pomoć najava ministarke državne uprave Suzane Pribilović. Ona je prošle nedjelje obznanila da je Vlada zamrzla nova zapošljavanja u javnoj upravi. I riješila da se zahvali na saradnji ugovorcima na određeno vrijeme nakon što im istekne ugovor. Pretpostavimo li da većinu državnih službenika zapošljenih na određeno vrijeme čine obrazovani i mladi ljudi (bez obzira na eventualnu partijsku pripadnost) za brigu je ko će u javnoj upravi i lokalnim samoupravama, po njihovom odlasku, obavljati propisane poslove. Čiji se obim neće smanjiti.

Ministarka Pribilović je predočila da u državnoj upravi i lokalnim samoupravama radi preko 51 hiljada ljudi. I da je plan da se taj broj smanji za 10 do 30 odsto, i ako ministar Radunović, u ime Vlade, najavljuje rast zaposlenosti i zarada. Bez posla bi,dakle, moglo ostati pet do 15 hiljada osoba.

Ni kod ministarke ne treba isključiti moguće greške u prevodu. Znate već. ,,Plan optimizacije javne uprave je zasnovan na komparativnim analizama zemalja regiona kao i članica EU, te analizama našeg sistema javne uprave”, objašnjavala je ministarka. ,,Sve predložene mjere rezultat su posvećenog višemjesečnog rada… kao i domaćih i inostranih eksperata koji su pružili ekspertsku podršku ovom procesu”.

Kao poentu, ministarka Pribilović je poručila da u Vladi ,,politici optimizacije” nijesu pristupili kroz prizmu otpuštanja zaposlenih, već je posmatraju kao dio ,,šireg programa reforme javne uprave”. Naravno, ne treba očekivati da ta reforma obuhvati Nebojšu Obradovića i njemu slične. Ako je ko zaboravio, riječ je o partijskom povjereniku (SD) koga je Vlada (kršeći zakon?) uredno zbrinula na novo radno mjesto u izvršnoj vlasti nakon što je kao direktor Direkcije za željeznicu osuđen zbog zloupotrebe službenog položaja u slučaju Ramada. Za takve važe druga pravila.

Nema sumnje da će vladajuća koalicija obezbijediti dovoljan broj ruku da predloženi rebalans postane Zakon. Šta činiti? U Crnoj Gori je nebrojeno puta do sada dokazan Marfijev zakon: stvari prepuštene same sebi obavezno idu na gore. A mi smo uporni da dočekamo izuzetak od tog pravila. Vlastima se dosaditi neće.

Šverc ili izbori

Višemjesečne sumnje dobile su zvaničnu potvrdu. Predloženi rebalans pokazuje da je politika ekstremnog povećanja akciznih naknada na duvanske proizvode, uz nesposobnost/nespremnost Vlade da se izbori sa naraslim sivim tržištem, u budžetu – na strani prihoda – stvorila rupu od 14 miliona eura.

,,Vlada je donijela odluku da redefiniše akciznu politiku. Novim akciznim kalendarom, akcize se vraćaju na nivo od avgusta 2017. i biće takve do kraja 2019. godine”, saopštio nam je ministar Radunović uz potvrdu da su prihodi od legalne prodaje cigareta pali za 35 odsto. Sa tendecijom daljeg pada. Ministar, ipak, nije našao za shodno da se makar izvini svima onima kojima je donio golemu štetu – poreskim obveznicima, uvoznicima, distributerima, maloprodavcima… Pa i potrošačima. Sakrio se iza mi. ,,Distributeri i prodavci su bili uznemireni, jer je opala prodaja cigareta, pa nas je sve to navelo da preduzmemo ove mjere. Bili smo suviše optimistični da ćemo uspjeti da povećamo akcize i da ih naplatimo”.

Za razliku od pogrešnih procjena (,,mi”), opravdane sumnje su individualne (,,ja”): ,,I tada sam imao sumnje da ćemo uspjeti, ali tada nisam mogao naći prihode na drugom mjestu sem na ovaj način…”, podijelio nam je ministar Radunović svoje misli i osjećanja iz vremena izrade orginalne, a sada već zaboravljene verzije budžeta za 2018.

Sve u svemu, nijesu to greške koje se ne mogu popraviti uz malo preciznijeg računa, više rada i jednu-dvije ostavke ili smjene. Stvaran i ogroman problem je spremnost Vlade da kapitulira pred gospodarima crnog tržišta duvanskih proizvoda. Izgleda da im je u Vladi mnogo lakše i(li) jeftinije, da se odreknu vlastitih planova a ceh neuspjeha prebace na račun poreskih obveznika. Da ne pominjemo ideju da se duvanski šverc podstiče i toleriše za račun navodnog mojkovačkog klana. O čijem postojanju premijer Marković ne zna ništa.

U budžetskim rashodima, problem su izgleda donijeli predsjednički i serija lokalnih izbora. Navika da se sigurni glasači nagrađuju/mite radnim mjestom mogla bi do kraja godine koštati državu skoro 25 miliona. Približno toliko je drugim ovogodišnjim rebalansom uvećan plan budžetskih rashoda po osnovu isplate bruto zarada (sa 438 na 461milion) iako se njihov nominalni iznos nije mijenjao.

To govori da je, u međuvremenu, posao u državnoj službi pronašla manja brigada (oko 3000 ljudi). Ili da se ministar finansija još jednom zabrojao lani, dok je spremao budžet za 2018.

I njegov prethodnik iz DPS-a, Radoje Žugić aktuelni guverner CBCG, imao je sličnih problema sa računom. Pošto je njegov Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koštao državu i lokalne samouprave neuporedivo više od predočenog. Ali, spremali su se izbori. Tada se svaka žrtva isplati. Ceh uvijek plaća neko drugi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PUCANJ IZ SNAJPERA, OPET: Kome smeta Daka Davidović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim kontekstom, a dio opozicije insistira na političkoj pozadini

 

Nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ranjen je u utorak veče u Beogradu. U njega  je pucano iz snajpera, dok se nalazio u hotelu Crown Plaza, u kom navodno već duže živi. Snajperski hitac ispaljen je dok je  Davidović io u društvu episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija. Kako pišu beogradski i podgorički mediji, snajperista se u nalazio van hotela, a debljina stakla je navodno amortizovala metak. Davidović je ranjen u lijevu šaku, i van životne je opasnosti.

Beogradska policija je, kako prenose tamošnji mediji, na Novom Beogradu pronašla automobil koji navodno pripada napadaču,  i u njemu snajper.Srpska policija je za sada izdala  tek kratko saopštenje u kom se navodi da “  intenzivno rade na rasvjetljavanju svih činjenica i okolnosti ovog događaja”.

Davidović nije za medije želio da komentariše napad, kao ni  eventualne motive. Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa nikšićkim binzismenom, ali on nije odgovarao na pozive. Vladika Joanikije saopštio  je beogradskim medijima da ne može ništa reći dok je istraga u toku.

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim  kontekstom,  naglašavajući onaj dio Davidovićeve biografije koji se vezuje za biznis, dok dio opozicije insistira upravo na političkoj pozadini i  Davidovićevim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ukazujući da se ranjavanje dogodilo ne samo u prisustvu vladike Joanikija, već i pred održavanje crkveno-narodnog sabora u Nikšiću i neposredno nakon stavljanja u skupštinsku proceduru zakona o vjerskim zajednicama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZEMLJOTRES UPOZORAVA: Loša gradnja saučesnik stihije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontiunirano kršenje pravila prilikom izgradnje objekata u Crnoj Gori može da dovede do tragičnih ishoda, upozoravaju stručnjaci

 

Snažan zemljotres od 6,4 stepena prema Rihteru, koji je ove nedjelje pogodio Albaniju, osjetio se silno i u Crnoj Gori. Zemljotresi ove jačine mogu da nanesu štetu područjima udaljenim i do 160 kilometara od epicentra.

U susjednoj Albaniji je poginulo najmanje 29 osoba, a preko 650 je povrijeđenih. U zemljotresima koji su uzbunili Balkan najgore je prošao Drač, u blizini kojeg je bio epicentar. Spasilački timovi iz Italije, Grčke, Rumunije i Kosova  tragaju za preživjelima. Na hiljade spava na otvorenom, u šatorima ili u kolima. Materijalna šteta je ogromna. Fasade su demolirane, pojedine zgrade napukle a drugi objekti sravnjeni sa zemljom.

Na snimcima se vidjelo – neke zgrade su ostale nedirnute, dok su se druge urušile do temelja. Pitanje je – da li je to i zbog neadekvatne gradnje?

Eksperti upozoravaju da se u Crnoj Gori masovno krše pravila prilikom izgradnje objekata, što u slučaju zemljotresa može da ima pogubne posljedice.

Građevinski inženjer Predrag Nikolić za Monitor kaže da su ruševine u Albaniji poraz ove struke. Ocjenjuje da ni sistem gradnje u Crnoj Gori nije ništa bolji: ,,Nakon zemljotresa 1979. godine u kom je Crna Gora egzistirala identifikovani su rasjedi i mikro rasjedi na kojima je jasno definisana zabrana gradnje. Crna Gora je tada dobila vrlo kvalitetnu logistiku i brzo postala centar za aseizmičko projektovanje. Zemljotres je lakmus papir za svaki izgrađeni objekat. Na primjeru Albanije očigledno je da se radi o gradnji mimo standarda, jer za VIII do IX stepeni seizmičkog intenziteta po Merkalijevoj (MCS) skali ne bi smjeli da se sruše objekti koje smo vidjeli na snimcima i fotografijama. Struka traži da se duž rasjeda ne gradi, a u Crnoj Gori je to pravilo prekršeno odmah nakon zemljotresa 1979. godine, izgradnjom Slovenske plaže u Budvi”.

Nikolić kaže da objekat sam po sebi može da bude savršeno projektovan, ali da nepoštovanje pravila struke može da dovede do njegovog rušenja. ,,Koriste se samo opšti podaci. Geotehnički elaborati se zanemaruju, a oni daju jasnu osnovu za projektovanje. Na kraju se čak i fingiraju, što nije samo odgovornost struke i projektanata, već nadležnih u sistemu. Obavezno je samo kompletiranje dokumentacije, bez suštine. Ništa nismo naučili, a mnogo toga možemo da izgubimo”.

Kao znak solidarisanja i pomoći, Crna Gora je poslala specijalni tim koji čini 18 spasilaca iz službi zaštite i spašavanja i šest predstavnika Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavljuje da će iz Glavnog grada uplatiti 20 hiljada eura pomoći Albaniji. Tako treba. Ali našim vlastodršcima ne pada na pamet da makar javno progovore  o mogućim posljedicama  nebezbjedne gradnje u našoj zemlji, osobito  na Crnogorskom primorju, gdje cvjetaju objekti na klizištima i močvarnom zemljištu. Na odgovornost nema ko da ih pozove.

Arhitekta Andrija Markuš za Monitor kaže da bi zemljotresi u Albaniji morali  da budu opomena za inspekcijske službe u Crnoj Gori: ,,Gradnja je svuda, a naročito na primorju, nekontrolisana. U zgradama se uklanjaju  noseći zidovi, čija je svrha mogućnost preuzimanja tereta s drugih dijelova zgrade, poda i krova. Takve strukture se ne smiju dirati, jer pružaju zaštitu ukoliko dođe do rušenja zgrada. Uklanjaju se čak i tanki pregradni zidovi, koji iako se polome, pri prvom udaru takođe pružaju zaštitu. Spas nije u bježanju niz stepenice, već u poštovanju propisa”.

On predlaže da se oformi dodatni organ od kog će se tražiti saglasnost za gradnju: ,,Crna Gora ima stručnjake, ali samo u knjigama, malo u praksi. Treba nam pojačan nadzor, ljudi koji će voditi inspekcijske knjige za svaku zgradu, ne da bi spriječili efikasnost brze gradnje, već da bi primijenili zaštitne mjere”.

Markuš ističe pozitivne primjere gradnje,  gdje su ispoštovani svi propisi: ,,Osnovne škole u Nikšiću, Baru i Podgorici Luka Simonović, Sutjeska i Blažo Jokov Orlandić su prilikom projektovanja testirane najnovijim metodama kako bi se utvrdila njihova izdržljivost na zemljotres”.

Područje Balkana je trusno i sklono seizmičkim aktivnostima. Njemački seizmolog Frederil Tilman je za Dojče Vele objasnio zbog čega je došlo do razornog zemljotresa u Albaniji: ,,Zemljotresi dolaze zbog pomjeranja Afričkog kontinenta u pravcu sjevera. Afrička tektonska ploča se svake godine za nekoliko milimetara pomjera u pravcu Evrope. Takvi sudari stvaraju velike napetosti jer dolazi do podvlačenja dijelova Jadranske mikrotektonske ploče pod Balkan. Zemljotres u Albaniji je povezan s tim napetostima”.

Opasnost od zemljotresa ne može se predvidjeti. Najbliži prognozi zemljotresa su Meksiko Siti i Japan, ali su i oni u prednosti za samo nekoliko sekundi. Ovonedeljni potresi osjetili su se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ali i Italiji. Iz crnogorskog Zavoda za seizmologiju saopštili su da se tokom sedmice može očekivati još manjih ali i moćnijih: ,,Očekujemo da će se aktivnost intenzivno produžiti sigurno ove sedmice, a onda manjim intenzitetom i da će se desiti neki od značajnijih udara. Zemljotresi se javljaju u sekvencama koje nisu pravilne, zato se proučavaju istorijski zapisi zemljotresa. Oni pokazuju da je u području zaliva Boke Kotorske bilo snažnih zemljotresa”.

Svjetski inženjeri kažu da nisu zemljotresi ti koji ubijaju ljude, nego loša gradnja koju obavljaju ljudi.  Mi smo saučesnici stihije. Nisu Albanija i Crna Gora jedini primjeri neuspjeha u ispunjavanju građevinskih kodeksa. U Turskoj je 2011. godine u gradu Vanu u zemljotresu jačine 7,2 Rihtera umrlo preko 600 ljudi, preko 4 hiljade je bilo povrijeđenih, a preko 40 hiljada je ostalo bez domova. Tom prilikom je Redžep Erdogan, tada premijer, uporedio nemar nekih zvaničnika i građevinara sa ubistvom, jer je mutna i nebezbjedna gradnja doprinijela velikom broju smrtnih slučajeva.

Slična je bilo u  Španiji iste godine, kada je u zemljotresu kod grada Lorke uništeno gotovo 80 odsto građevina. Tada je Luis Suarez, predsjednik Geološkog društva Španije rekao da potres jačine 5,2 stepena prema Rihteru nije dovoljno jak da bi proizveo totalni kolaps građevina. Naučna istraživanja tima koji je predvodio dr Pablo Gonzalez sa kanadskog Univerziteta Zapadnog Ontarija sugerišu da je potres prouzrokovala ljudska aktivnost, jer je obrazac kretanja Zemlje bio u skladu sa promjenama koje je izazvalo uklanjanje vode iz podzemnih rezervoara.

Predrag Nikolić kaže da imamo sreće što se javlja više zemljotresa od područja Albanije do Bosne i Hercegovine: ,,Tako se ta energija ne oslobađa kataklizmično kako je to bilo 1979. godine. Imali smo slučajeve likvifacije tla (ključanja tla) u Boki Kotorskoj, a samo malo je falilo da počne i reljef da se mijenja”.

Strahote u Albaniji osvježile su pamćenje. Ove godine bila je 40. godišnjica od najrazornijeg zemljotresa u Crnoj Gori u kojem je 101 osoba izgubila život, a na desetine hiljada ostalo bez krova nad glavom. Nakon te tragedije  izrađena je nova metodologija planiranja zasnovana na aseizmičnom planiranju i očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine. Obavljeno je  istraživanje kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Kako se u njemu navodi, u narednih 100 godina, moguć je zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto.

Svejedno, urbanističko planiranje u Crnoj Gori već decenijama ne postoji, upozorava Predrag Nikolić. ,,Crna Gora stihijski srlja u samouništenje. Zakoni se selektivno primjenjuju, sve se svodi na profit. Jedini urbani blok koji je u Podgorici je Blok V, sagrađen je za funkciju života njegovog stanovnika. Poslije toga, ništa”, kaže Nikolić.

Andrija Markuš apeluje na građane da budu obazrivi i odgovorniji. ,,Ukoliko čuju konstantna burgijanja iz stanova u zgradi u kojoj žive, neka obavezno pozovu nadležne službe kako bi se utvrdilo da li taj ko buši ima dozvolu za izvođenje radova. Imamo pravo da znamo da li živimo u sigurnom okruženju”.

Nisu samo zgrade već je i crnogorsko društvo danas ranjivije nego što je nekad bilo.   U vrijeme tragičnog zemljotresa 1979, Crna Gora je bila dio moćne SFRJ,  u pomoć su pritekle JNA, civilna zaštita i teritorijalna odbrana. Čak i izviđački odredi. Pružanje prve pomoći nije bila nepoznanica.

Danas se moramo sučiti sa sobom. Dok vlada urbanistički haos, zemljotres upozorava. Pohlepa nam može doći glave.

                                                                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo