Povežite se sa nama

FOKUS

VLADA REBALANSIRA NAD DUŽNIČKOM PROVALIJOM: Na muci se poznaju ortaci

Objavljeno prije

na

markovic

Novac, duvan pa ljudi. Tim se redosljedom Vlada prošle nedjelje uhvatila u koštac sa rastućim ekonomskim problemima. Listu prioriteta potvrđuje dnevni red Vladine sjednice i naknadna objašnjenja donijetih odluka. Ko je iz toga izvukao zaključak da su čeljad najjeftiniji sastojak klin čorbe koju nam vare premijer Duško Marković i njegovi saradnici – ozbiljno kasni.

Ministru finansija Darku Radunoviću pripalo je da obznani kako će, drugi put za četiri mjeseca, Vlada parlamentu predložiti rebalans budžeta. I on je, vještinom koja krasi iskusnog prodavca (pre)skupih kredita, krenuo da slatkorječi. Snažno ubrzanje privrednih aktivnosti iz prošle godine (rast od 4,3 odsto BDP-a) nastavilo se i početkom ove (Vlada je u prvom kvartalu izmjerila rast od 4,5 odsto) pa očekujemo dalji rast ekonomije što će doprinijeti novom zapošljavanju, rastu plata i penzija, povećanju kupovne moći… A onda, poput sitnih slova iz ugovora, Radunović nas je prenuo iz sanjarenja:,,Usljed nepovoljih kretanja na tržištu (!?), Vlada je donijela odluku da redefiniše akciznu politiku… što je uticalo na neophodnost rebalansa budžeta”.

Ministar je potom komenatarisao taj akcizni problemčić od nekih 15 miliona eura godišnje sa tendencijom rasta, da bi ubrzo prešao na ovdašnju varijantu novogovora briselske administracije. Tako smo saznali da se ključne izmjene već mijenjanog budžeta na njegovoj rashodnoj strani ,,kreću u pravcu jačanja administrativnih kapaciteta u državnoj upravi, ulaganja u unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite, metodološke promjene obračuna budžetskog deficita, potrebe povećanja tekuće budžetske rezerve, plaćanja izdataka po osnovu prava iz oblasti socijalne zaštite”.

Nerazumljivo? Može biti da je to razlog što se Vlada zimus, ili makar proljetos, nije dosjetila potrebe da se kreće u pravcu jačanja kapaciteta, koja joj je sada tako očigledna. Da li bi ta šetnja tada bila jeftinija? Ministar Radunović nije otklonio dileme. Ali se pohvalio kako predložene izmjene, ,,mijenjaju strukturu budžeta, ali obezbjeđuju očuvanje prethodno planiranog deficita od 3,2 odsto BDP-a.

Ima onih koje je ministar ubijedio kako je budžetski deficit od 114 miliona iz prvobitnog Zakona o budžetu isto što i manjak od 142 miliona u prošlonedjeljnom predlogu rebalansa. Neke druge je njegova priča podsjetila na dio priče što nam je uoči prvog rebalansa pričao premijer. Počev od tumačenja da tadašnji rebalans „nije proizvod ishitrenosti već rezultat osmišljenog pristupa, koncepta i strategije…”, pa do tvrdnji kako su ,,izmjene budžeta uslijedile kao rezultat efikasne naplate prihoda i dobrih rezultata ekonomske politike Vlade”. A onda brojevi pokažu istinu.

,,Predloženim zakonom izvorni prihodi povećani su za 57 miliona eura, a rashodi za 82 miliona…”, saopšteno je proljetos iz Markovićevog kabineta. Zainteresovanima su ostavili da izračunaju kako je manjak u budžetu tako povećan za dodatnih 25 miliona. ,,Izvorni prihodi budžeta se umanjuju za 8,24 miliona ali ukupni izdaci smanjuju se za 4,55 miliona. Znači, deficit se povećava za 3,7 miliona…”, sam nam je izračunao ministar Radunović.

Ko ovdje nudi štap, a ko šargarepu? Ili je i to svejedno pošto u pravim rukama i jedno i drugo mogu da povrijede. Baš kao što su se premijer i ministar finansija uigrali pa je postalo svejedno da li budžetski prihodi i rashodi opadaju (sada) ili rastu (proljetos) – manjak u državnoj kasi se u oba slučaja povećava. I potom namiruje na račun budućih generacija.

Uprkos optimizmu čelnika realnost preporučuje oprez. Dok se njihova ekonomska politika zasniva na procjeni da će BDP nastaviti rast po stopi većoj od četiri odsto, iz Svjetske banke su proljetos prognozirali sporiji napredak (2,5 odsto) uz upozorenje da bi naša ekonomija ove godine mogla rasti najsporije u regionu. Dođe li do toga, naš će problem postati očigledan mnogo brže nego što se to zvaničnici nadaju.

Zanimljivo bi bilo analizirati zbog čega je Vlada, u decembru, ovogodišnja zaduženja planirala u iznosu od 295, da bi sada stigla do astronomskih 739 miliona. Ne stoji Vladina priča kako su novi, jeftini krediti uzeti da bi se vratili stariji i skuplji (veća kamata). Dostupni podaci pokazuju da je pozajmljeni novac išao još negdje. I ne samo prema A2A za otkup dijela njihovih akcija EPCG. Fali još para. Neka to ostane za neki naredni tekst.

Sada kratak osvrt na izjavu ministra finansija:,,Imamo povećanje tekuće rezerve za 16,6 miliona eura”. Iz tih rezervi, u 12 mjeseci Vlada je privilegovanim, a nepoznatim partnerima, dala skoro 13 miliona eura. Sada, kršeći Zakon o budžetu, kriju podatke s kim su i kako poslovali, pozivajući se na internu tajnu. Pravila tajnosti ne važe za neka druga davanja I pozajmice iz budžetske rezerve.

Da l’ je Markovića, Radunovića i saradnike stid partnera koje pokušavaju sakriti, da li ih je strah od učinjenog, uglavnom, trebalo bi ih zaustaviti dok ne naprave još veću štetu. To ni Vladu ni njene kontrolore od parlamenta, preko Državne revizorske institucije do Državnog tužilaštva, ne amnestira obaveze da pomenute izdatke provjere i ukoliko je potrebno sankcionišu.

Do tada o posljedicama navedenih finansijskih akrobacija i Vladine politike možemo suditi uz pomoć najava ministarke državne uprave Suzane Pribilović. Ona je prošle nedjelje obznanila da je Vlada zamrzla nova zapošljavanja u javnoj upravi. I riješila da se zahvali na saradnji ugovorcima na određeno vrijeme nakon što im istekne ugovor. Pretpostavimo li da većinu državnih službenika zapošljenih na određeno vrijeme čine obrazovani i mladi ljudi (bez obzira na eventualnu partijsku pripadnost) za brigu je ko će u javnoj upravi i lokalnim samoupravama, po njihovom odlasku, obavljati propisane poslove. Čiji se obim neće smanjiti.

Ministarka Pribilović je predočila da u državnoj upravi i lokalnim samoupravama radi preko 51 hiljada ljudi. I da je plan da se taj broj smanji za 10 do 30 odsto, i ako ministar Radunović, u ime Vlade, najavljuje rast zaposlenosti i zarada. Bez posla bi,dakle, moglo ostati pet do 15 hiljada osoba.

Ni kod ministarke ne treba isključiti moguće greške u prevodu. Znate već. ,,Plan optimizacije javne uprave je zasnovan na komparativnim analizama zemalja regiona kao i članica EU, te analizama našeg sistema javne uprave”, objašnjavala je ministarka. ,,Sve predložene mjere rezultat su posvećenog višemjesečnog rada… kao i domaćih i inostranih eksperata koji su pružili ekspertsku podršku ovom procesu”.

Kao poentu, ministarka Pribilović je poručila da u Vladi ,,politici optimizacije” nijesu pristupili kroz prizmu otpuštanja zaposlenih, već je posmatraju kao dio ,,šireg programa reforme javne uprave”. Naravno, ne treba očekivati da ta reforma obuhvati Nebojšu Obradovića i njemu slične. Ako je ko zaboravio, riječ je o partijskom povjereniku (SD) koga je Vlada (kršeći zakon?) uredno zbrinula na novo radno mjesto u izvršnoj vlasti nakon što je kao direktor Direkcije za željeznicu osuđen zbog zloupotrebe službenog položaja u slučaju Ramada. Za takve važe druga pravila.

Nema sumnje da će vladajuća koalicija obezbijediti dovoljan broj ruku da predloženi rebalans postane Zakon. Šta činiti? U Crnoj Gori je nebrojeno puta do sada dokazan Marfijev zakon: stvari prepuštene same sebi obavezno idu na gore. A mi smo uporni da dočekamo izuzetak od tog pravila. Vlastima se dosaditi neće.

Šverc ili izbori

Višemjesečne sumnje dobile su zvaničnu potvrdu. Predloženi rebalans pokazuje da je politika ekstremnog povećanja akciznih naknada na duvanske proizvode, uz nesposobnost/nespremnost Vlade da se izbori sa naraslim sivim tržištem, u budžetu – na strani prihoda – stvorila rupu od 14 miliona eura.

,,Vlada je donijela odluku da redefiniše akciznu politiku. Novim akciznim kalendarom, akcize se vraćaju na nivo od avgusta 2017. i biće takve do kraja 2019. godine”, saopštio nam je ministar Radunović uz potvrdu da su prihodi od legalne prodaje cigareta pali za 35 odsto. Sa tendecijom daljeg pada. Ministar, ipak, nije našao za shodno da se makar izvini svima onima kojima je donio golemu štetu – poreskim obveznicima, uvoznicima, distributerima, maloprodavcima… Pa i potrošačima. Sakrio se iza mi. ,,Distributeri i prodavci su bili uznemireni, jer je opala prodaja cigareta, pa nas je sve to navelo da preduzmemo ove mjere. Bili smo suviše optimistični da ćemo uspjeti da povećamo akcize i da ih naplatimo”.

Za razliku od pogrešnih procjena (,,mi”), opravdane sumnje su individualne (,,ja”): ,,I tada sam imao sumnje da ćemo uspjeti, ali tada nisam mogao naći prihode na drugom mjestu sem na ovaj način…”, podijelio nam je ministar Radunović svoje misli i osjećanja iz vremena izrade orginalne, a sada već zaboravljene verzije budžeta za 2018.

Sve u svemu, nijesu to greške koje se ne mogu popraviti uz malo preciznijeg računa, više rada i jednu-dvije ostavke ili smjene. Stvaran i ogroman problem je spremnost Vlade da kapitulira pred gospodarima crnog tržišta duvanskih proizvoda. Izgleda da im je u Vladi mnogo lakše i(li) jeftinije, da se odreknu vlastitih planova a ceh neuspjeha prebace na račun poreskih obveznika. Da ne pominjemo ideju da se duvanski šverc podstiče i toleriše za račun navodnog mojkovačkog klana. O čijem postojanju premijer Marković ne zna ništa.

U budžetskim rashodima, problem su izgleda donijeli predsjednički i serija lokalnih izbora. Navika da se sigurni glasači nagrađuju/mite radnim mjestom mogla bi do kraja godine koštati državu skoro 25 miliona. Približno toliko je drugim ovogodišnjim rebalansom uvećan plan budžetskih rashoda po osnovu isplate bruto zarada (sa 438 na 461milion) iako se njihov nominalni iznos nije mijenjao.

To govori da je, u međuvremenu, posao u državnoj službi pronašla manja brigada (oko 3000 ljudi). Ili da se ministar finansija još jednom zabrojao lani, dok je spremao budžet za 2018.

I njegov prethodnik iz DPS-a, Radoje Žugić aktuelni guverner CBCG, imao je sličnih problema sa računom. Pošto je njegov Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru koštao državu i lokalne samouprave neuporedivo više od predočenog. Ali, spremali su se izbori. Tada se svaka žrtva isplati. Ceh uvijek plaća neko drugi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD VLAST KORUMPIRA: Jedan glas – dva stana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je sa 2,6 miliona eura našeg novca častila stotinjak državnih funkcionera, dijeleći im stanove ili stambene kredite, iako su mnogima od njih listovi nepokretnosti već bili prepunjeni. Posebno problematično je to što su na spisku zaduženih kod Vlade upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu njen rad. Zove li se to korupcija

 

Ono što i nije smjelo biti tajna, konačno je objelodanjeno. Po nalogu premijera Duška Markovića, Komisija za stambenu politiku Vlade je krajem prethodne sedmice objavila spisak 95 funkcionera koji su tokom ove i prethodne dvije godine  dobili stanove ili stambene kredite po povoljnim uslovima. U prevodu – častili su ih našim novcem, pošto država pokriva  i do 80 odsto vrijednosti dodijeljenih kredita. Iz budžeta je za funkcionere ,,beskućnike” tako  izdvojeno 2,6 miliona eura.

Vlada je, međutim, i dalje nastavila da taji važne informacije u vezi sa  ovim poslom, pa još ne znamo  pod kojim uslovima i kriterijumima,  i uz kakva obrazloženja je dala kredite i stanove za ovih stotinjak funkcionera. A obrazloženja su sigurno zanimljiva. Tipa: direktoru Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Sretenu Radonjiću dati  40 hiljada eura, jer je, kako je priznao u svom imovinskom kartonu – kuću od 110 kvadrata ,,dao sinu”. Stan od 96 kvadrata nije poklanjao nikom, ali  mu je valjda tijesan. Ni pomoćni objekat i pašnjaci ne pomažu stambenoj tuzi Radonjića.

Njegovu stambenu muku premijer Marković odlično poznaje, pošto je direktor ASK tast premijerovog sina. Častio ga je da ne pati. A i zaslužio je. Uz sve, Radonjić, kao direktor Agencije kojoj funkcioneri moraju prijaviti svu imovina, propustio je da u kartonu navede ovo malecko kreditiranje.

Radonjić nije jedini funkcioner koji je imao stanove i kuće, a koji je od Vlade dobio još jedan stančić, da mu se nađe, ili gotovo pa bespovratni stambeni kredit. Na spisku su ministri, poslanici, čelni ljudi institucija, kao i predstavnici pravosuđa. Posebno problematično je to, što su pojedini koji su čašćeni stanovima ili novcem od strane Vlade, iako su stambeno obezbijeđeni, upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu rad te iste Vlade. Poput tužilaca, sudija, policajaca, te čelnika Agencije za sprečavanje korupcije, policije i drugih institucija zaduženih za borbu protiv korupcije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KO NAS PREDSTAVLJA U SVIJETU: Režimski kadrovi opšte prakse glume diplomate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima 28 ambasada. Zakon o vanjskim poslovima propisuje da se šef diplomatsko-konzularnog predstavništva postavlja iz reda diplomata. Zakon predviđa i da nekarijernih šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava može biti najviše 30 odsto. Nekarijernih, tj. partijskih ambasadora je već sada više od propisane norme, a najavljenim imenovanjima taj broj će se povećati

 

Novoizabranog ambasadora Crne Gore u Sarajevu Obrada Miša Stanišića ne treba posebno predstavljati domaćoj javnosti. Ko god je bar jednom odgledao skupštinski prenos zna o kakvom se redovu  DPS-a radi. Argumenti, dokazi, logika, očiglednost, to u raspravi ne pomaže, on je uvijek i po svaku cijenu na partijskoj liniji. Kada je otkrivena afera Snimak, Stanišić je ustvrdio: ,,Partija kojoj pripadam nikad nije donijela odluke koje se kose sa zakonima”.  Po zadrtosti se jedino može uporediti sa DPS podmlatkom u Skupštini.

Skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike, na čijem je čelu DPS poslanik Andrija Nikolić, nedavno je jednoglasno podržao predlog da Stanišić postane ambasador. U obrazloženju se ne navode  izvrsne partijske preporuke, već se podsjeća da je Stanišić pola decenije, od 1993. godine  bio pomoćnik ministra inostranih poslova zadužen za kontakt sa iseljenicima. Pretpostavljeni mu je bio, sada ljuti politički protivnik, Miodrag Lekić.

Prema Ustavu, predsjednik Crne Gore imenuje ambasadore, na osnovu predloga Vlade i mišljenja pomenutog Odbora.

Kako je Milo Đukanović predsjednik države i lider DPS-a, on je političkog direktora svoje partije Tarzana Miloševića imenovao za novog ambasadora u Beogradu. Milošević, bivši košarkaš, pa poznati privrednik karijeru je počeo u Višegradu, potom se biznisom bavio u rodnom Bijelom Polju, politički uzlet je počeo kao predsjednik Opštine Bijelo Polje, i na toj funkciji je proveo dva mandata. Potom je izabran za ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja u vladi Mila Đukanovića, da bi prešao na sadašnju partijsku funkciju.

Sa dva najnovija imenovanja, crnogorska diplomatija od Triglava do Makedonije, na čelu svojih ambasada ima isključivo partijske kadrove. Ambasador u Sloveniji je Vujica Lazović, bivši potpredsjednik Đukanovićeve Vlade, SPD, pa SD kadar; Boro Vučinić, DPS ministar, nakon upravljanja ANB-om imenovan je za ambasadora u Hrvatskoj; Ferhat Dinoša, bivši lider DPS koalicionog partnera Demokratske unije Albanaca i ministar za ljudska i manjinska prava, ambasador je u Prištini.

Najave govore da će se ambasade Crne Gore i ubuduće ,,pojačavati” partijskim kadrovima. Vijesti su nedavno pisale da je poslanik Bošnjačke stranke i predsjednik odbora te partije u Podgorici Nedžad Drešević najozbiljniji kandidat za ambasadora Crne Gore u Tirani, očekuje se imenovanje i savjetnika predsjednika Skupštine Ivana Brajovića, Periše Kastratovića za ambasadora u Turskoj. Na optužbe da je sa funkcije savjetnika predsjednika parlamenta, Kastratović tokom prošle godine vodio predizbornu kampanju za SD u Beranama, iz parlamenta su  uzvratili cinizmom: ,,Da li i ko­li­ko slo­bod­nog vre­me­na sa­vjet­nik pred­sjed­ni­ka pro­vo­di kod ro­di­te­lja u Be­ra­na­ma, kao i to da li je član ne­ke po­li­tič­ke par­ti­je, pri­pa­da di­je­lu pri­vat­nog ži­vo­ta ko­ji ne bi smio bi­ti pred­met ni­či­jeg in­te­re­so­va­nja”.

Da diplomatska mreža Crne Gore mora biti profesionalnija i oslobođena uticaja vladajućih partija, bivše i karijerne diplomate upozoravaju odavno.  ,,Upravo je odabir diplomatskog kadra po partijskoj, a ne stručnoj liniji, jedan od glavnih problema u predstavljanju interesa Crne Gore u inostranstvu’’, isticali su krajem 2012. iz opozicionih partija SNP-a, DF-a čak i tadašnje  Pozitivne Crne Gore.

U junu prošle godine, nakon što je DPS-u poklonio Nikšić i Podgoricu, i spasio ih na državnom nivou, lider ugašene Pozitivne Darko Pajović, nagrađen je za zasluge ambasadorskom foteljom u Kini. Toliko mu dobro ide, da je početkom ove godine, pored Kine, Pajović, ukazom predsjednika Đukanovića, postao ambasador Crne Gore i u Indoneziji, na nerezidentnoj osnovi, a u junu i u Republici Koreji.

Ne pokazuje samo Pajović izuzetne ambasadorske kapacitete.  Dušanka Jeknić dobila je početkom godine zeleno svjetlo da bude ambasadorka Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Jeknić, koja je domaćoj javnosti poznatija po konzulatu u Milanu i italijanskoj optužnici za šverc cigatereta, iz Abu Dabija će biti nadležna i za Bahrein, Katar, Novi Zeland i Australiju!

Zanimljivo je da ambasada Crne Gore u Briselu, pored Belgije, pokriva Holandiju, Luksemburg i Tajland. Na čelu ove ambasade je od 2015. bivši državni sekretar za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Vladimir Radulović, koji je bio kadar SDP-a.

Sanja Vlahović, koja je nakon afere plagijat skrajnuta od strane DPS-a, a sa fotelje ministrice nauke i preraspoređena u diplomate , iz ambasade u Rimu, pored Italije, pokriva Maltu i San Marino. Borislav Banović, je od 2015. kao tada SDP-ov kadar,  ambasador u Londonu, a prošle godine Vlada ga je imenovala za stalnog predstavnika Crne Gore pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji. Bivši ministar zdravlja i funkcioner DPS-a Budimir Šegrt za sada je samo ambasador u Poljskoj.

Dok partijske diplomate pokrivaju po  više zemalja, godinama se govori o tome da u državama Skandinavije nijesu oduševljeni time što Crna Gora nema svoja predstavništva na sjeveru Evrope, s obzirom na značajnu finansijsku pomoć koju je Crna Gora dobijala i dobija od njih.  Sjedište ,,ambasada” Crne Gore za Dansku, Švedsku, Finsku i Norvešku je u Podgorici. Ambasador za ove četiri zemlje je Miroslav Ščepanović, direktor Direkcije za Evropu u Ministarstvu vanjskih poslova.

Iz Ministarstva vanjskih poslova, na čijem čelu je Srđan Darmanović, Monitoru su kazali da Crna Gora ima 37 diplomatsko-konzularnih predstavništava, odnosno 28 ambasada, šest misija i tri generalna konzulata, u kojima je ukupno zapošljeno 123 službenika.

Na pitanje o zaradama ambasadora iz Ministarstva su  odgovorili ovako : ,,Zarade se determinišu kao suma osnovne zarade i posebnog dodatka koji je proizvod bruto osnovice za obračun troškova života i indeksa troškova života, defnisanim po metodologiji Ujedinjenih nacija (PAI indeksom)”. Napomenuli su i da šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava redovno prilažu Izvještaje o prihodima i imovini.

Nije baš tako. Miodrag Vlahović, bivši ministar vanjskih poslova, potom ambasador u SAD, a sada ambasador Crne Gore u Vatikanu, godinama ne prijavljuje svoju imovinu. Ostali ambasadori su revnosni – Sanja Vlahović mjesečno prima 4.206 eura, Darko Pajović – 4.606 eura, Vujica Lazović – 3.878, Boro Vučinić oko 3.500 eura, Dušanka Jeknić – 4.746 eura…

Interesovalo nas je i da li su nekarijerne ,,diplomate’’ prije stupanja na funkciju imale obuku: ,,U susret preuzimanja dužnosti, svaki diplomata Crne Gore dužan je da obavi konsultacije u okviru Ministarstva vanjskih poslova, kao i u drugim resorima i institucijima, što je definisano internim procedurama koje imaju za cilj sveobuhvatnu pripremu za obavljanje diplomatske misije”, kazali su nam iz Ministarstva.

Na naše pitanje koliko je karijernih diplomata a koliko onih koji su posredstvom članstva u partiji izabrani za ambasadore, iz Ministarstva su nam odgovoril: ,,Na tragu odredbi člana 63 Zakona o vanjskim poslovima (Službeni list Crne Gore, br. 70/17), šef diplomatsko-konzularnog predstavništva postavlja se iz reda diplomata. Takođe, stavom 3 istog člana Zakona propisano je da nekarijernih šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava može biti najviše 30 posto. Nekarijerni šefovi crnogorskih DKP-a su lica sa izraženim profesionalnim iskustvom i zapaženim poslovnim rezultatima, koji svojim radom umnogome doprinose međunarodnom pozicioniranju i ostvarivanju vanjskopolitičkih prioriteta naše države”.

Diplomate s iskustvom znaju da politička imenovanja podrazumijevaju vrhunske naučnike, kulturne radnike, privrednike… Sjetite se gorepomenutih pa sami procijenite da li se ko od njih uklapa u navedeni profil.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MONITOR ISTRAŽUJE: Koliko vrijedi crnogorski pasoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 199 rangiranih zemalja Crna Gora i njen pasoš se po individualnom indeksu nalazi na 85. mjestu, sa 121 državom u koju crnogorski državljani mogu putovati bez vize ili sa vizom koja se dobija na dolasku. Znatno bolje rangirani od crnogorskog su i pasoši  nekih vidno problematičnih i nestabilnih zemalja kao što su Meksiko, Kolumbija, Venecuela, Ukrajina..

 

Kaže se da pasoš jedne zemlje vrijedi koliko i država koja ga je izdala. A i država vrijedi onoliko koliko je vani cinjenjen njen pasoš.

Vlasti Crne Gore neprekidno ističu mantru o „liderstvu“ Crne Gore u evroatlantskim integracijama i ponavlja kurtuazne ocjene stranih zvaničnika kako je Crna Gora priznata i cijenjena u NATO-u i EU. Vlada je takođe početkom ove godine pompezno najavila da je počeo kontroverzni i dosta osporavan u zemlji i vani „razvojni program prijema u CG državljanstvo radi investicija“. Za tu svrhu je Vlada, 28. maja 2019, potpisala ugovor sa Arton Capital, međunarodnom finansijskom konsultantskom agencijom koja je postala autorizirani agent za sprovođenje projekta ekonomskog državljanstva.

Na osnovu investiranja u Crnu Goru predviđeno je da do 2.000 stranih državljana u naredne tri godine stekne crnogorsko državljanstvo ukoliko ispuni određene kriterijume u smislu minimalne investicije (od 100 do 450 hiljada eura – zavisno od regiona) i da nisu pravosnažno osuđivani.

Arton Capital je poznat po svom detaljnom indeksu prohodnosti i atraktivnosti svjetskih pasoša. Od 199 rangiranih zemalja Crna Gora i njen pasoš se po individualnom indeksu nalazi tek na 85. mjestu, sa 121 državom u koju crnogorski državljani mogu putovati bez vize ili sa vizom koja se dobija na dolasku.Kada se bolje pogleda to i nije neki sjajan rezultat koji je preporučuje kao destinaciju za ekonomsko državljanstvo. Dovoljno je vidjeti da supasoši nekih vidno problematičnihi nestabilnih zemalja znatno bolje rangirani od crnogorskog, kao što je Meksiko (51.mjesto), Kolumbija (78.mjesto), Venecuela (74. mjesto), Ukrajina (63. mjesto), El Salvador (80. mjesto), Gvatemala (76.mjesto) itd.

Ako su pasoši ovih i mnogih drugih zemalja bolje kotirani od crnogorskog onda je jasno kakva je percepcija Crne Gore u svijetu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 9. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo