Povežite se sa nama

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ I AMFILOHIJE RADOVIĆ – RUKA RUCI: Parastos antifašizmu

Objavljeno prije

na

amfilohije

Pitoreskna je, što bi se reklo, država Crna Gora. U sedam dana ovdje stane proslava 13. jula, i parastos četničkom vođi Draži Mihailoviću. Dan državnosti, 13. jul, od 2007. slavi se u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu Crna Gora priznata kao samostalna država i isti datum 1941. – Dan ustanka naroda Crne Gore protiv fašizma. Dragoljub – Draža Mihailović osuđen je 1946. na smrt strijeljanjem zbog kolaboracije sa okupatorom i ratnih zločina.

Na prvi pogled ništa strašno: iza prvog događaja stoji država, iza drugog koja stotina ljudi, dva sela i popovi kojima je dužnost da opoju svaku, pa i grašnu dušu čiča Draže. Kad se samo malo pažljivije pogleda – kroz zvanično slavljenje antifašizma odjekuje praznina, iza seoskog parastosa stoji moćna Mitropolija Crnogorsko primorska. Nije prvi, garantovano ni posljednji put predsjedniku Milu Đukanoviću i mitropoliti Amfilohiju da se nađu na suprotstavljenim stranama. Ni slučajno ih to ne sprečava da ostanu vječiti saveznici. Ono što u međuvremenu proizvode redovno se gura pod tepih. Šta je sve tamo skupljeno teško je znati, ali izvjesno je da – ne miriše.

O parastosu Draži Mihailoviću u selu Žlijebi kod Herceg Novog danima se pričalo. Dio političkih partija osudio je slavljenje četničkog vođe, antifašisti sa Cetinja najavljivali su da će spriječiti takav skup.

Ministarstvo kulture okarakterisalo je to kao nedopustiv čin i provokaciju. “Slavljenje Draže Mihailovića i pokreta koji je predvodio – direktno je usmjereno protiv Crne Gore, a iza toga, jasno je, stoji očigledna namjera da se naruši kult antifašizma u našoj državi i da se otvaranjem podjela, na kraju, utiče na društveni sklad i građanski karakter Crne Gore”, kazao je ministar kulture Aleksandar Bogdanović.

Iz Mitropolije su odgovorili da “ličnost generаlа Mihаilovićа i njegovo djelovаnje u Drugom svjetskom rаtu do dаnаs nije do krаjа rаsvijetljeno i oko njegа ne postoje jednoznаčnа i jednodušnа mišljenjа”. Precizirali su da je sveštenstvo pozvаno dа odsluži pаrаstos od strаne udruženjа „Srpski soko” iz Herceg Novog: “To nije nikаkаv skup, gdje neko bivа „slаvljen” ili „veličаn”, nego se vjernici, predvođeni sveštenstvom, mole zа oproštаj nečijih grijehovа i dа se pokojnome podаri „milost Božijа”. Svаki kršteni čovjek imа prаvo nа tu molitvu, bio on nа ovoj ili nа onoj strаni u Drugom svjetskom rаtu”. Naravno, nijesu izostavili ni svoju verziju četničkog vođe kao borca protiv fašista kojeg su priznavali saveznici i tako to.

Parastos u Žlijebima na kraju je protekao je mirno. Pored ovog, u znak sjećanja na 17. jul kada je 1946. kada je Mihailović strijeljan, održan je i parastos u Hramu Svete Trojice na Pelinskoj Rudini u Gornjem Grblju. Policija je skup “preventivno obezbjeđivala”. “Pošto je riječ o vjerskim obredima koji se održavaju u vjerskim objektima, za takve događaje nije potrebna prijava javnog okupljanja predviđena Zakonom o javnim okupljanjima i javnim priredbama”, pojasnili su iz policije i istakli da su bili i spremni “da preduzmu mjere i radnje iz svoje nadležnosti da ne dozvole da se ovaj događaj održi van vjerskih objekata na javnim mjestima”.

Premijer Duško Marković ocijenio je da je organizovanje parastosa “ratnom zločincu i saradniku okupatora” neprihvatljivo i da vrijeđa osjećaje onih koji su vjekovima stvarali državu. Neko je pokušao da nas natjera da pendrecima uđemo u crkvene odaje. Nikada to neće uraditi Vlada na čijem sam čelu. Ali je blam sveštenstva MCP da u tom prostoru organizuje parastos. Država će naći naćina da odgovori.. Mijenjaćemo zakone pa će neko krivično odgovarati za to”, rekao je Marković.

Zanimljivo je da ministar kulture antifašizam smatra “kultom” i da premijer koristi žargonsku riječ “blam” dok govori o važnom političkom pitanju. To dosta kazuje o profilu i opštem obrazovanju naših najviših dužnosnika

Nema veze, ionako se broji samo ono što kaže šef države. Na prijemu u Plavom dvorcu povodom Dana državnosti Đukanović je kazao da današnje generacije u Crnoj Gori, kao i pokoljenja koja dolaze, za svoj evropski slobodarski duh imaju snažno uporište i inspiraciju u prelomnim istorijskim opštenarodnim uzletima, kao što je bio ustanak protiv fašizma 13. jula 1941.

“Mi slavimo svoje istorijske podvige i poštujemo slobodarsku tradiciju, ali vodimo državnu politiku u duhu savremenog doba, okrenutu budućnosti. Nekada ratnička zemlja, 90-tih godina prošlog vijeka je bila jedina republika koja je tokom raspada Jugoslavije sačuvala mir, učvrstila stabilnost i multietnički sklad”, rekao je Đukanović.

I tu kresne munja kojom je iskovano i kojom se održava savez svjetovnog i crkvenog šefa crne Gore.

Dok predstavlja Dragoljuba Mihailovića kao raba božijeg koji se borio protiv njemačkih okupatora mitropolit Amfilohije nikako da primijeti dio presude Vrhovnog Federativne Narodne Republike Jugoslavije koji se odnosi na ratne zločine koje su počinile jedinice pod njegovom komandom. Nabrojani su: pokolj u Gatima, pokolj u Vraniću, pokolj u Boleču, pokolj u Drugovcu i pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče. Glavni dokazi protiv Mihailovića bili su originalni dokumenti iz zaplenjene četničke arhive. Istina je, moglo se i u Titovo doba znati, da je Pavle Đurišić učestvovao u Trinaestojulskom ustanku. Njegov raport o izvršenoj akciji protiv muslimana u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom okrugu neuporedivo više govori o njegovim djelima. “Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti”, piše Đurišić i bilježi da je mod muslimana bilo “1200 žrtava boraca i do 8.000 ostalih žrtava : žena, staraca, dece”. Godina je bila 1943.

Malo manje od pola vijeka kasnije, na istom poslu, u ime velike Srbije, opet se ratovalo. Na čelu Slobodan Milošević, u borbenim redovima ostali glavari i vladike, među vjernima premijer Crne Gore, među izvršiocima vikend ratnici iz Crne Gore. Ubjedljivo većinska Crna Gora, sa Momirom Bulatovićem i Milom Đukanovićem na čelu, potpuno saglasna sa “odbranom srpstva” i “čišćenjem” svih teritorija koje su se mogle “očistiti”. Nikad ni jednom vitezu iz Crne Gore koji je ubijao, pljačkao i silovao po Bosni u Crnoj Gori nije presuđeno.

Trvrdnja da je Crna Gora “jedina republika koja je sačuvala mir”, zamazuje prošlost na način koji je veoma sličan onome kojim se Draža Mihailović pretvara u borca protiv fašizma. Drugo je vrijeme, druge okolnosti, ali je tačno i da je Čiča duže imao podršku zapadnih saveznika u Drugom svjetskom ratu, nego SRJ sa Crnom Gorom kao ravnopravnom članicom u ratovima devedesetih. Pod sankcijama smo, sjetićete se, živjeli zbog “zavjere Vatikana” i sličnog.

U odbranu antifašizma u Crnoj Gori moglo bi se reći da ovdje nije, kao u Srbiji i Hrvatskoj, bilo zvanične revizije dijela istorije koji se odnosi na Drugi svjetski rat. Titograd je vratio ime Podgorica, Ivangrad – Berane, glavne uluce više ne nose ime Josipa Broza Tita, niko nije rušio partizanske spomenike. Dugo su puštani da sami od sebe propadaju, posljednjih godina ponešto se obnovi. Ljudi ovih dana kite spomenik Ljubu Čupiću na nikšićkom šetalištu. U isto vrijeme, kao što je Monitor nedavno pisao, mladi se “zabavljaju” uz hitove devedesetih poput onog “Sve džamije u oblake lete”.

Fašizam nije samo ono što se zbivalo prije sedamdesetak godina, niti samo odnos prema tom vremenu. Fašistički je, ma koliko nekom bogohulno zvučalo, kad političkim neistomišljenicima lijepite etiketu “onih koji ne vole svoju državu”. Jednako kao i kad pokušavate da saberete “pravoslavni korpus” u Crnoj Gori.

Je li Draža što mu zbore

Ako premijer Duško Marković ispuni obećanje i vlada donese propise prema kojima bi veličanje veličanje ratnih zločinaca bilo krivično djelo, biće, formalnopravno, zanimljivo kako to može da se izvede u slučaju đenerala Mihailovića.

U maju 2015. Viši sud u Beogradu usvoji je zahtjev za rehabilitaciju Dragoljuba Mihailovića Draže. “Od danas se smatra neosuđivanim”, riješio je sud. Posthumno su mu vraćena građanska prava.

Viši sud je poništio presudu kojom je Dragoljub Draža Mihailović, komandant Kraljevske vojske u otadžbini 15. jula 1946. godine osuđen na smrt, i dva dana kasnije strijeljan. Sud je obrazložio da je suđenje Mihailoviću bio političko-ideološki proces komunističkog režima, kao i da sudsko vijeće nije bilo nadležno da se bavi utvrđivanjem činjenica da li je bio ratni zločinac.

“Sud se nije bavio pitanjem da li je počinjen ratni zločin, da li je on za njega odgovoran, već samo da li je imao pošteno i fer suđenje. Ali, moram vam reći, da je situacija ista kao da je to utvrdio. Zato što je u praksi i rehabilitacija kod nas jedina mera suočavanja sa prošlošću koja se primenjuje ona se kod nas doživljava kao oslobođenje od krivične odgovornosti za kolaboraciju, za ratne zločine i, što je najgore, doživljava se kao rehabilitacija ideologije onoga ko je rehabilitovan”, kazala je tada za RSE profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić.

Na osnovu čega bi vlada Crne Gore odlučila o tome ko su ratni zločinci – u ovom trenutku nije lako moguće ni nagađati. Mitropolija crnogorsko primorska nije zaboravila da ministra kulture podsjeti da je govorio na pomenu Krstu Zrnovom Popoviću, kojeg je sud nakon Drugog svjetskog rata takođe osudio zbog saradnje sa okupatorom.

Zbog sopstvene prošlosti koju pokušava da sakrije ova vlast nikad neće nikad moći da ispiše ni jednu stranicu istorije kojoj bi se moglo vjerovati. Sva njihova istorija, sva tradicija i sva priča o identitetu služe samo za dnevne potrebe i jedini cilj: što duže ostajanje na vlasti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PUCANJ IZ SNAJPERA, OPET: Kome smeta Daka Davidović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim kontekstom, a dio opozicije insistira na političkoj pozadini

 

Nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ranjen je u utorak veče u Beogradu. U njega  je pucano iz snajpera, dok se nalazio u hotelu Crown Plaza, u kom navodno već duže živi. Snajperski hitac ispaljen je dok je  Davidović io u društvu episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija. Kako pišu beogradski i podgorički mediji, snajperista se u nalazio van hotela, a debljina stakla je navodno amortizovala metak. Davidović je ranjen u lijevu šaku, i van životne je opasnosti.

Beogradska policija je, kako prenose tamošnji mediji, na Novom Beogradu pronašla automobil koji navodno pripada napadaču,  i u njemu snajper.Srpska policija je za sada izdala  tek kratko saopštenje u kom se navodi da “  intenzivno rade na rasvjetljavanju svih činjenica i okolnosti ovog događaja”.

Davidović nije za medije želio da komentariše napad, kao ni  eventualne motive. Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa nikšićkim binzismenom, ali on nije odgovarao na pozive. Vladika Joanikije saopštio  je beogradskim medijima da ne može ništa reći dok je istraga u toku.

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim  kontekstom,  naglašavajući onaj dio Davidovićeve biografije koji se vezuje za biznis, dok dio opozicije insistira upravo na političkoj pozadini i  Davidovićevim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ukazujući da se ranjavanje dogodilo ne samo u prisustvu vladike Joanikija, već i pred održavanje crkveno-narodnog sabora u Nikšiću i neposredno nakon stavljanja u skupštinsku proceduru zakona o vjerskim zajednicama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZEMLJOTRES UPOZORAVA: Loša gradnja saučesnik stihije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontiunirano kršenje pravila prilikom izgradnje objekata u Crnoj Gori može da dovede do tragičnih ishoda, upozoravaju stručnjaci

 

Snažan zemljotres od 6,4 stepena prema Rihteru, koji je ove nedjelje pogodio Albaniju, osjetio se silno i u Crnoj Gori. Zemljotresi ove jačine mogu da nanesu štetu područjima udaljenim i do 160 kilometara od epicentra.

U susjednoj Albaniji je poginulo najmanje 29 osoba, a preko 650 je povrijeđenih. U zemljotresima koji su uzbunili Balkan najgore je prošao Drač, u blizini kojeg je bio epicentar. Spasilački timovi iz Italije, Grčke, Rumunije i Kosova  tragaju za preživjelima. Na hiljade spava na otvorenom, u šatorima ili u kolima. Materijalna šteta je ogromna. Fasade su demolirane, pojedine zgrade napukle a drugi objekti sravnjeni sa zemljom.

Na snimcima se vidjelo – neke zgrade su ostale nedirnute, dok su se druge urušile do temelja. Pitanje je – da li je to i zbog neadekvatne gradnje?

Eksperti upozoravaju da se u Crnoj Gori masovno krše pravila prilikom izgradnje objekata, što u slučaju zemljotresa može da ima pogubne posljedice.

Građevinski inženjer Predrag Nikolić za Monitor kaže da su ruševine u Albaniji poraz ove struke. Ocjenjuje da ni sistem gradnje u Crnoj Gori nije ništa bolji: ,,Nakon zemljotresa 1979. godine u kom je Crna Gora egzistirala identifikovani su rasjedi i mikro rasjedi na kojima je jasno definisana zabrana gradnje. Crna Gora je tada dobila vrlo kvalitetnu logistiku i brzo postala centar za aseizmičko projektovanje. Zemljotres je lakmus papir za svaki izgrađeni objekat. Na primjeru Albanije očigledno je da se radi o gradnji mimo standarda, jer za VIII do IX stepeni seizmičkog intenziteta po Merkalijevoj (MCS) skali ne bi smjeli da se sruše objekti koje smo vidjeli na snimcima i fotografijama. Struka traži da se duž rasjeda ne gradi, a u Crnoj Gori je to pravilo prekršeno odmah nakon zemljotresa 1979. godine, izgradnjom Slovenske plaže u Budvi”.

Nikolić kaže da objekat sam po sebi može da bude savršeno projektovan, ali da nepoštovanje pravila struke može da dovede do njegovog rušenja. ,,Koriste se samo opšti podaci. Geotehnički elaborati se zanemaruju, a oni daju jasnu osnovu za projektovanje. Na kraju se čak i fingiraju, što nije samo odgovornost struke i projektanata, već nadležnih u sistemu. Obavezno je samo kompletiranje dokumentacije, bez suštine. Ništa nismo naučili, a mnogo toga možemo da izgubimo”.

Kao znak solidarisanja i pomoći, Crna Gora je poslala specijalni tim koji čini 18 spasilaca iz službi zaštite i spašavanja i šest predstavnika Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavljuje da će iz Glavnog grada uplatiti 20 hiljada eura pomoći Albaniji. Tako treba. Ali našim vlastodršcima ne pada na pamet da makar javno progovore  o mogućim posljedicama  nebezbjedne gradnje u našoj zemlji, osobito  na Crnogorskom primorju, gdje cvjetaju objekti na klizištima i močvarnom zemljištu. Na odgovornost nema ko da ih pozove.

Arhitekta Andrija Markuš za Monitor kaže da bi zemljotresi u Albaniji morali  da budu opomena za inspekcijske službe u Crnoj Gori: ,,Gradnja je svuda, a naročito na primorju, nekontrolisana. U zgradama se uklanjaju  noseći zidovi, čija je svrha mogućnost preuzimanja tereta s drugih dijelova zgrade, poda i krova. Takve strukture se ne smiju dirati, jer pružaju zaštitu ukoliko dođe do rušenja zgrada. Uklanjaju se čak i tanki pregradni zidovi, koji iako se polome, pri prvom udaru takođe pružaju zaštitu. Spas nije u bježanju niz stepenice, već u poštovanju propisa”.

On predlaže da se oformi dodatni organ od kog će se tražiti saglasnost za gradnju: ,,Crna Gora ima stručnjake, ali samo u knjigama, malo u praksi. Treba nam pojačan nadzor, ljudi koji će voditi inspekcijske knjige za svaku zgradu, ne da bi spriječili efikasnost brze gradnje, već da bi primijenili zaštitne mjere”.

Markuš ističe pozitivne primjere gradnje,  gdje su ispoštovani svi propisi: ,,Osnovne škole u Nikšiću, Baru i Podgorici Luka Simonović, Sutjeska i Blažo Jokov Orlandić su prilikom projektovanja testirane najnovijim metodama kako bi se utvrdila njihova izdržljivost na zemljotres”.

Područje Balkana je trusno i sklono seizmičkim aktivnostima. Njemački seizmolog Frederil Tilman je za Dojče Vele objasnio zbog čega je došlo do razornog zemljotresa u Albaniji: ,,Zemljotresi dolaze zbog pomjeranja Afričkog kontinenta u pravcu sjevera. Afrička tektonska ploča se svake godine za nekoliko milimetara pomjera u pravcu Evrope. Takvi sudari stvaraju velike napetosti jer dolazi do podvlačenja dijelova Jadranske mikrotektonske ploče pod Balkan. Zemljotres u Albaniji je povezan s tim napetostima”.

Opasnost od zemljotresa ne može se predvidjeti. Najbliži prognozi zemljotresa su Meksiko Siti i Japan, ali su i oni u prednosti za samo nekoliko sekundi. Ovonedeljni potresi osjetili su se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ali i Italiji. Iz crnogorskog Zavoda za seizmologiju saopštili su da se tokom sedmice može očekivati još manjih ali i moćnijih: ,,Očekujemo da će se aktivnost intenzivno produžiti sigurno ove sedmice, a onda manjim intenzitetom i da će se desiti neki od značajnijih udara. Zemljotresi se javljaju u sekvencama koje nisu pravilne, zato se proučavaju istorijski zapisi zemljotresa. Oni pokazuju da je u području zaliva Boke Kotorske bilo snažnih zemljotresa”.

Svjetski inženjeri kažu da nisu zemljotresi ti koji ubijaju ljude, nego loša gradnja koju obavljaju ljudi.  Mi smo saučesnici stihije. Nisu Albanija i Crna Gora jedini primjeri neuspjeha u ispunjavanju građevinskih kodeksa. U Turskoj je 2011. godine u gradu Vanu u zemljotresu jačine 7,2 Rihtera umrlo preko 600 ljudi, preko 4 hiljade je bilo povrijeđenih, a preko 40 hiljada je ostalo bez domova. Tom prilikom je Redžep Erdogan, tada premijer, uporedio nemar nekih zvaničnika i građevinara sa ubistvom, jer je mutna i nebezbjedna gradnja doprinijela velikom broju smrtnih slučajeva.

Slična je bilo u  Španiji iste godine, kada je u zemljotresu kod grada Lorke uništeno gotovo 80 odsto građevina. Tada je Luis Suarez, predsjednik Geološkog društva Španije rekao da potres jačine 5,2 stepena prema Rihteru nije dovoljno jak da bi proizveo totalni kolaps građevina. Naučna istraživanja tima koji je predvodio dr Pablo Gonzalez sa kanadskog Univerziteta Zapadnog Ontarija sugerišu da je potres prouzrokovala ljudska aktivnost, jer je obrazac kretanja Zemlje bio u skladu sa promjenama koje je izazvalo uklanjanje vode iz podzemnih rezervoara.

Predrag Nikolić kaže da imamo sreće što se javlja više zemljotresa od područja Albanije do Bosne i Hercegovine: ,,Tako se ta energija ne oslobađa kataklizmično kako je to bilo 1979. godine. Imali smo slučajeve likvifacije tla (ključanja tla) u Boki Kotorskoj, a samo malo je falilo da počne i reljef da se mijenja”.

Strahote u Albaniji osvježile su pamćenje. Ove godine bila je 40. godišnjica od najrazornijeg zemljotresa u Crnoj Gori u kojem je 101 osoba izgubila život, a na desetine hiljada ostalo bez krova nad glavom. Nakon te tragedije  izrađena je nova metodologija planiranja zasnovana na aseizmičnom planiranju i očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine. Obavljeno je  istraživanje kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Kako se u njemu navodi, u narednih 100 godina, moguć je zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto.

Svejedno, urbanističko planiranje u Crnoj Gori već decenijama ne postoji, upozorava Predrag Nikolić. ,,Crna Gora stihijski srlja u samouništenje. Zakoni se selektivno primjenjuju, sve se svodi na profit. Jedini urbani blok koji je u Podgorici je Blok V, sagrađen je za funkciju života njegovog stanovnika. Poslije toga, ništa”, kaže Nikolić.

Andrija Markuš apeluje na građane da budu obazrivi i odgovorniji. ,,Ukoliko čuju konstantna burgijanja iz stanova u zgradi u kojoj žive, neka obavezno pozovu nadležne službe kako bi se utvrdilo da li taj ko buši ima dozvolu za izvođenje radova. Imamo pravo da znamo da li živimo u sigurnom okruženju”.

Nisu samo zgrade već je i crnogorsko društvo danas ranjivije nego što je nekad bilo.   U vrijeme tragičnog zemljotresa 1979, Crna Gora je bila dio moćne SFRJ,  u pomoć su pritekle JNA, civilna zaštita i teritorijalna odbrana. Čak i izviđački odredi. Pružanje prve pomoći nije bila nepoznanica.

Danas se moramo sučiti sa sobom. Dok vlada urbanistički haos, zemljotres upozorava. Pohlepa nam može doći glave.

                                                                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo