Povežite se sa nama

FOKUS

PRVOMAJSKA ŠUTNJA: To je nama naša borba dala

Objavljeno prije

na

1maj

Nekad je to bio Praznik. A danas…

Podgoričko prvomajsko „protestno okupljanje” u organizaciji Unije slobodnih sindikata (USS), održano pod sloganom Za veće zarade u Crnoij Gori, okupilo je stotinjak osoba oba pola, mahom sindikalne funkcionere, opozicione aktiviste i novinare koji „po službenoj dužnosti” prate sindikate i radnička okupljanja/proteste. Biće bolje nadaju se. „Doći će vrijeme kada će se na radničkim protestima okupiti hiljade radnika da se izbore za svoja zgađena prava”, podijelio je svoj san sa okupljenima jedan od viđenijih sindikalnih rukovodilaca.

Čelnici Saveza sindikata Crne Gore (SSCG), na drugoj strani sindikalne mape, nastavili su praksu neokupljanja za 1. maj. Neradni je dan. Članstvu, radnicima i građanima Crne Gore praznik su čestitali u pisanoj formi – proglasom. Sve zahtijevajući veće plate, više radnih mjesta, pravedniju raspodjelu društvenog bogatstva… “Samo ujedinjeni možemo ispuniti zajedničke ciljeve”, stoji u apelu koji (rijetke?) čitaoce podsjeća da su „neizvjesnost, nesigurnost, prijetnje otkazima, smanjenje plata, dužničko ropstvo… riječi koje se danas vezuju za rad i radnike”.

Najbrojnije radničko prvomajsko druženje u Crnoj Gori organizovala je, u Nikšiću, Radnička partija (RP). Oni su u protestnoj šetnji okupili u par stotina ljudi. Možda i zbog konkretnog povoda – nove ture otkaza za molobrojne stalno zaposlene radnike Željezare koji su na svojim radnim mjestima preživjeli privatizacionu i stečajnu golgotu tog nekada bogatog i uzornog preduzeća (1986. godine u Željezari je radilo 7.300 zapošljenih. A onda su na vlast došli „mladi lijepi i pametni” – i još su tu). „Ponovo smo na početku da se borimo za elementarna radnička prava, kao što su osmočasovno radno vrijeme i godišnji odmor”, bila je poruka predsjednika RP i poslanika Janka Vučinića. „Kao da su ovi koji vladaju uspjeli da vrate točak istorije unazad i ostave nas bez imovine i bez prava”.

Ovonedjeljni praznik rada Crna Gora je dočekala sa više od 50 hiljada radno sposobnih a –nezapošljenih. Među njima je i 20 hiljada muškaraca i žena koji traže prvi posao. Prema poslednjim podacima Zavoda za zapošljavanje (ZZZ), stopa nezaposlenosti je 21,71 odsto. Orjentacije radi, najveća stopa nezapošljenosti zabilježena je u ljeto 2000. (32,7 odsto) a najmanje devet godina kasnije, u avgustu 2009. (10,1 odsto).

Analizirajući podatke o nezaposlenosti s početka godine, u ZZZ su došli do spoznaje da je, posmatrano po opštinama, rekordna stopa nezaposlenosti bila u Andrijevici (72,80 odsto). Slijedili su još dvije opštine sa sjevera zemlje – Berane i Plav (58,4 odnosno 57,2 odsto ). Na drugoj strani, i bukvalno na jugu zemlje, najniža stopa nezaposlenosti registrovana je u Kotoru (5,83 odsto), Herceg Novom (9,3 odsto) i Budvi (10,9 odsto).

Stvarnost je uvijek ljepša posmatra li se očima Monstata. Prema njihovoj Anketi o radnoj snazi, na kraju prošle godine (u četvrtom kvartalu) stopa nezapošljenosti u Crnoj Gori bila je 17 odsto. Ko voli poređenja sa prostorima bivše Jugoslavije, najmanju stopu nezaposlenosti ima Slovenija (jedina ispod 10 odsto). Slijede Hrvatska, Srbija i Crna Gora . Stopu nezaposlenosti veću od 25 odsto imaju Bosna i Hercegovina, Makedonija i Kosovo.

Radno mjesto je, očigledno, privilegija u cijelom regionu. Opet ima tu svakojakih specifičnosti i kurioziteta.

Ne treba, recimo, ponavljati da Crna Gora svoje liderstvo u regionu (što god to značilo) dokazuje i podatkom prema kome je tokom prošle godine imala najveći rast bruto društvenog proizvoda (BDP). To već i ptice znaju. Manje je, međutim, poznat podatak da smo jedina zemlja u regionu (bivša SFRJ + Albanija, Rumunija i Bugarska) u kojoj je tokom 2017. došlo do pada kupovne moći prosječne plate. Pošto je inflacija bila veća od nominalnog rasta zarada.

Može li se trend ponoviti? Stručnjaci Svjetske banke prognoziraju da će, za razliku od prošle, Crna Gore ove godine imati najmanju rast BDP u regionu (nešto iznad 2,5 odsto). Što se daljeg pada realnih zarada tiče trendovi obećavaju. Godina je počela novom, većom, stopom poreza na dodatu vrijednost, te većim cijenama struje i goriva. „Kada se u jednoj zemlji istovremeno povećaju porez, cijena električne energije i cijena goriva, to znači neminovan rast cijena gotovo svih proizvoda i snažno slabljenje kupovne moći građana”, upozoravao je Bojan Zeković, član Socijalnog savjeta i Predsjedništva SDP-a, obrazlažuči zahtjev te partije da se minimalna plata poveča sa 193 na 250 eura. Na tu temu se još pregovara.

Možda vam to i ne izgleda kao pretjerano bitno (ko može da živi sa 193 eura mjesečno?). Podaci Poreske uprave, međutim, pokazuju da minimalnu platu od 193 eura prima 17,5 hiljada zaposlenih. Gotovo pa svaki deseti među onima koji imaju legalan i prijavljen posao . Sreća? Još 72 hiljade zaposlenih, prema zvaničnim podacima, kući nose iznos manji od 250 eura. Prije nego se od toga odbiju dugovi i rate za kredit. Među njima je i 4,5 hiljade muškaraca i žena koji rade u javnom sektoru.

Vlast objašnjava da zaposleni i poslodavci ne prijavljuju pune iznose zarada, kako bi štedjeli na porezima i doprinosima. Statističari i aanalitičari se nadaju da je to tačno. A zaposleni ćute. Rade i trpe. Kako se ono kaže, „ako ti nećeš ima ko oće”.

Uglavnom, povećanje minimalne zarade sa 193 na 250 eura uticalo bi na primanja skoro polovine zaposlenih u Crnoj Gori. Ali i na njihove poslodavce.

„Zakon o radu propisuje da ni jedan zaposleni ne može imati zaradu, za puno radno vrijeme, koja je niža od 30 odsto prosječne zarade. Sporazumom vlade, sindikata i poslodavaca koji je postignut 2013. definisano je da se minimalna zarada utvrdi u nominalnom iznosu od neto 193 eura, što iznosi oko 40 odsto prosječne zarade”, navodi Milorad Katnić, bivši ministar finansija u svojoj analizi Procjena uticaja povećanja minimalne zarade. Uz zaključak da povećanje minimalne zarade sa 40 na 50 posto prosječne zarade državi i poslodavcima ne bi donijelo mnogo koristi. „Kada se obračunaju svi efekti povećanja minimalne zarade, procijenjeni neto efekat na budžet je negativan”, konstatuje bivši ministar, sada predavač na Univerzitetu Donja Gorica (UDG).

„Ljudi se moraju zadovoljiti s niskim nadnicama. Na ovaj način radnik će biti bliže onom mjestu u životu koje mu je odredio bog”. Tek da se zna – citat nije iz nekog od udžbenika koji se koriste na UDG-u. Ovako su prije nekih 140 godina (u zimu 1873-1874. godine) pisale njujorške novine World namijenjene tadašnjoj biznis eliti. Slijedili su protesti i nemiri koji su, zbog krvoprolića u Čikagu u maju 1876, i doveli do toga da se 1. maj obilježava kao Međunarodni praznik rada.

To što u Crnoj Gori nema koga da na valjan način obilježi taj dan druga je priča. Suštinski povezana sa nedavno publikovanom analizom Približavanje razvijenoj Evropi usporava, prema kojoj je crnogorski BDP iz 1989. godine dosezao 51 odsto evropskog prosjeka. Do prošle godine se smanjio na 32 odsto.

„Dvije trećine radnika prima zaradu ispod 500 eura”, kazao je na prvomajskom protestu predsjednik USS Srđa Keković. Kako onda stižemo do prosjeka koji je za desetak eura veći od onoga što zarađuju dvije trećine zapošljenih (a polovina među njima ne primi ni 250 eura)? Dio te tajne, možda, otkriva sledeći podatak Poreske uprave:

Najveća bruto zarada u prošloj godini isplaćena u jednom mjesecu licu zaposlenom u Crnoj Gori iznoslia je 71,5 hiljada eura. A to je skoro 4,5 puta manje od najveće bruto zarade isplaćene 2016. Ona je, spremite se sada, iznosila ravno 307.670 eura (trista sedam hiljada…). A srećni dobitnik nije bio Leo Mesi već osoba „zaposlena u sektoru razrade građevinskih projekata”.

Složićete se sa pretpostavkom da taj gospodin/ ili gospođa prvi maj nije dočekao na radničkim protestima u Podgorici ili Nikšiću.

„Mogu da iznajmim polovinu radničke klase da ubija drugu polovinu”, tvrdio je krajem 19 vijeka veliki američki magnat Džej Guld, opisujući tadašnje stanje svijesti, ali i stvarnost protiv koje su svoj glas digli radnici Čikaga. Mnogo toga se, u međuvremenu, promijenilo. Nema, recimo, tog biznismena koji bi mogao podijeliti Crnu Goru i jednu polovinu okrenuti protiv druge. Kad to već tako uporno i temeljno radi ovdašnja vlast. A potlačeni joj još i plaćaju.

U planu rada Vlade Duška Markovića za ovu godinu nalaz se i izrada novog zakona o radu. Pošto je aktuelni proglašen za biznis barijeru. Radnike treba plaćati manje, otpuštati lakše i ne ometati ih da umjesto osam rade 10, 12 ili 14 sati dnevno. Po mogućnosti bez dodatnog plaćanja za prekovremeni rad. To je naš put za Ameriku. Čikago, kraj 19 vijeka.

Lideri tvrdičluka

Šta god da su vam pričali i pričaju pred minule i predstojeće (lokalne) izbore, podaci su neumoljivi: Crna Gora ima najnižu minimalnu zaradu u regionu. I nominalno i procentualno, o odnosu na prosječnu platu.Dakle, ako imate nesreću da u Crnoj Gori primate minimalnu zaradu , dobićete 193 eura odnosno 37 odsto aktuelne prosječne zarade. U Makedoniji ista pozicija donosi 196 eura (prosječna zarada je  378 eura). Bosanski minimalac je 208 eura (prosječka plata 438). U Srbiji 213 (prosjek 403), dok ovogodišnji minimalac na Kosovu iznosi u Podgorici „sanjanih” 250 eura. Koji platni razred više, prosječna zarada u Hrvatskoj iznosi nešto preko 800 eura dok je minimalna zarada 366 eura. Još stepenicu iznad, Slovenci primaju minimalnu zaradu od 614,  dok je prosječna  plata 1.150 eura. Uglavnom, minimalna zarada u regionu pokriva od 45 do 55 odsto prosječne. Sa izuzetkom Crne Gore. Kako stanovnik Crne Gore, sa minimalnom zaradom, može da stanuje, ima struju i vodu, možda telefon i računar sa pristupom internetu, a uz sve to kupi hranu dovoljnu za preživljavanje? Tu enigmu nijesu uspjeli da razriješe ni u Monstatu. Zato su izračunavajući dnevnu potrošnju dovoljnu da vas održi u životu (dva eura dnevno) iz računice isključili kečap, majonez ali i troškove stanovanja. Tako smo dobili minimalnu potrošačkui korpu, koja kaže da vlasnik minimalne zarade može i da uštedi pristojan iznos. Pa, recimo, donira vladajućoj partiji. I dobije novi, bolji posao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VDT IVICA STANKOVIĆ NOVI LIK U KNEŽEVIĆEVOJ GALERIJI: Nepodnošenje ostavke je priznanje krivice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da je Ivica Stanković podnio ostavku pokazo bi da se ne boji istrage, o tome da li ga je šaljući mu namjenske koverte preko kurira Nena  korumpirao Duško Knežević. Ostajanjem na čelu tužilaštva on je uništio njegov kredibilitet. Tako je javno priznao strah od istine

 

Prema sopstvenom priznanju, Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković nije korumpiran. To je VDT saopštio u ponedjeljak, na vanrednoj konferenciji za štampu koju je Tužilaštvo sazvalo na njegov zahtjev. „Ja sam miran jer takvih dokaza nema niti ih može biti“, rekao je Stanković pred brojnim novinarima i još brojnijim gledaocima direktnog prenosa njegovog vanrednog obraćanja.

VDT je pojasnio kako treba da odgovaraju oni koji su, eventualno, u njegovo ime, a bez njegovog znanja, nekome nešto obećali i zauzvrat nešto uzeli. „Ukoliko je bilo ko zloupotrebljavao moje ime, neka snosi odgovornost “.

Još je Vrhovni državni tužilac pozvao institucije da utvrde istinu!? Kao da to nije svakodnevni posao njegovog Tužilaštva, Uprave policje, Agencije za sprječavanje korupcije, nego nešto što se radi po pozivu i uz dobre preporuke. Onda je Stanković otišao sa vlastitog presa, „zbog ranije preuzetih obaveza“.

Bez objašnjenja. I, mnogo važnije, bez podnošenja ostavke. A pred novinare i gledaoce stao je glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić, sa zadatkom da  bez ostupnice brani lik i djelo svog pretpostavljenog. Od Katnića smo saznali da Stanković neće podnijeti ostavku, a da ge on neće saslušati u vezi optužbi za korupciju koje je, dan ranije, mogla da čuje sva Crna Gora.

Tada je (u nedjelju) odbjegli tajkun Duško Knežević objavio snimak telefonskog razgovora u kome, navodno, sekretar Vrhovnog državnog tužioca Nenad Vujošević (nema zvanične potvrde da je osoba sa snimka zaista N.V.) potvrđuje da je od njega uzimao novac, 700-800 hiljada eura kaže Knežević, i nosio ga svom šefu i ostalim tužiocima, kao naknadu za usluge vlasniku nekadašnje Atlas banke (boks1).

Ako vjerujemo akterima tog razgovora, Vujošević je dio koruptivnog lanca koji vodi do čelnih ljudi Tužilaštva. Njih Duško Knežević navodno podmićuje, godinama i stotinama hiljada eura (u jednom obračanju vlasnik Atlas Grupe pominje milion eura) kako bi ostavili na miru njegove klijenta iz poslova e-trgovine. I njihov novac.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTRAGA ZA OMBUDSMANOM: Ono kad Đukanović predlaže a DPS bira

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prijedlog predsjednika države Skupština bi, prostom većinom, trebalo da izabere nasljednika Šućka Bakovića na mjesto Zaštitnika ljudskih prava. Kandidata – i dobrih i loših – ima

 

Predsjednik  Milo Đukanović oglasio je, krajem prošle nedjelje, Javni poziv za predlaganje kandidata za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana).

Od tada teče dvonedjeljni rok u kome naučne i stručne institucije i nevladine organizacije „čija je osnovna djelatnost zaštita ljudskih prava i sloboda“ mogu Kabinetu predsjednika dostaviti obrazložene prijedloge i biografije svojih kandidata. Potom će Đukanović, navode iz njegovog kabineta, obaviti dodatne konsultacije da bi Skupštini predložio jednog kandidata. I taj/ta će postati ombudsman (mandat u trajanju od šest godina) ukoliko dobije podršku proste većine, odnosno vladajuće koalicije predvođene Đukanovićevim DPS-om.

“Neblagovremeni i nepotpuni predlozi neće biti razmatrani”, naglašeno je u pozivu. Kao potvrda da  su se Predsjednik i njegovi saradnici prispjelog posla prihvatili sa dužnom pažnjom.  Kako i dolikuje izboru osobe koja će predvoditi „nezavisnu i samostalnu“ Instituciju kojoj je, Ustavom, zadato da štiti ljudska prava i slobode sve „pridržavajući se i načela pravde i pravičnosti“.

Možda nijeste primijetili, ali Crna Gora od 30. juna nema ombudsmana.

Tada je Zaštitnik Šućko Baković obavijestio Skupštinu da mu je, prije isteka mandata, „nastupio razlog za prestanak funkcije“ zbog odlaska u starosnu penziju.  Baković je  parlamentu sugerisao da bi , prema Zakonu o Zaštitniku, do izbora novog ombudsmana njegove poslove trebalo da obavlja zamjenik sa najdužim stažom na toj funkciji.

U konkretnom slučaju kandidati su bili Zdenka Perović i Siniša Bjeković. A oni su na funkciju zamjenika imenovani, položili zakletvu i stupili na funkciju istog dana – 20. januara 2015.

Suprotno očekivanjima da će odluku o imenovanju vršioca dužnosti Zaštitnika do izbora Bakovićevog nasljednika donijeti, ako ne plenum, a ono makar nadležni skupštinski odbor, posao je završen u kabinetu Generalnog sekretara Skupštine Aleksandra Jovićevića. Pisanim Mišljenjem u kome stoji kako „imajući u vidu da je Perović položila zakletvu prije Bjekovića, po našem mišljenju, ona treba da obavlja poslove Zaštitnice do imenovanja novog ombudsmana“.

Pokazalo da ta stvar sa Mišljenjem –  čak ni u čisto formalnom smislu – nije tako jednostavna. Zakon o Zaštitniku, ne propisuje način, na koji će najstariji zamjenik preuzeti nadležnosti Zaštitnika.

Dok u Skupštini vjeruju da je Mišljenje Generalnog sekretara sasvim dovoljno da obavi taj posao, iz Ministarstva finansija traže da im se dostavi „odluka“ na osnovu koje će Zdenki Perović obračunati ombudsmansku zaradu. Zbog toga su  kasnile plate za svih 37 zapošljenih u Instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

To je forma. Suština je još nezgodnija. I ne tiče se samo novca, mada cijela priča ima i  finansijski dio.

„Obavještavam vas da još nijesam primila uplatu po osnovu rješenja o isplati naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2016. godinu“, stoji u Urgenciji koju je zamjenica Zdenka Perović, početkom juna, uputila Generalnom sekretaru Zaštitnika I. K., „Ovim dopisom urgiram da se hitno izvrši isplata po predmetnom rješenju, jer sve okolnosti nepostupanja po Zakonu kada sam ja i moja prava iz radnog odnosa u pitanju, ukazuju na Vašu, ili ne znam čija još može biti,  samovolju u namjeri da se ja onemogućim na ostvarenje prava iz radnog odnosa“.

Slijedi opomena (zaposleni u Instituciji ombudsmana, insistirajući na anonimnosti, kažu da je to prijetnja): „Upozoravam Vas da ovakvo postupanje predstavlja omalovažavanje odnosno mobing, te da ću, ako se takav tretman nastavi, preduzeti zakonske mjere“. Pa potpis, pa pečat…

Koliko sjutra, Generalni sekretar Zaštitnika odgovara njegovoj zamjenici: „Upravo Vi, iz Vama dobro poznatih razloga, trebali bi biti posebno senzibilni i oprezni prilikom korišćenja riječi „samovolja“, „omalovažavanje“ i „mobing“, koje ste neutemeljeno upotrijebili u Vašem dopisu. I sam sam u nekoliko navrata bio predmet Vašeg lošeg ophođenja, ali sam uvijek prećutao zarad ugleda naše Institucije“. Slijedi objašnjenje da će isplata naknade za neiskorišćeni godišnji odmor uslijediti nakon što iz Ministarstva finansija budu „otpuštena“  potrebna sredstva.

Pa, nazovimo je, molba: „Upućujem Vas da se ubuduće u vezi ostvarivanja vaših ličnih prava obraćate lično Zaštitniku kao starješini Institucije. U protivnom, radi zaštite svojih prava, neću biti u mogućnosti odgovoriti po vašim zahtjevima. Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“. Konačno, Generalni sekretar zamjenicu Zaštitnika „podučava“ kako stavljanje otpremnog štambilja i službenog pečata  na lična obraćanja nije u skladu sa propisima o kancelarijskom poslovanju organa državne uprave.

To je djelić atmosfere unutar Institucije na čije je čelo prethodno citiranim Mišljenjem, došla Zdenka Popović.

Priče se može proširiti i na osnovu zapisnika sa suđenja koje se u Osnovnom sudu vodi radi utvrđenja zlostavljanja na radu (mobinga). Tuženi – Zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Tužilac – D.R. nekadašnji savjetnik u toj Instituciji, koji je nakon podnošenja tužbe (krajem 2017.) dao otkaz. Pod prinudom, tvrdi.

Prethodno se D.R. (sredinom pretprošle godine) obratio čelniku Institicije Šućku Bakoviću, podnoseći Zahtjev za pokretanje  postupka za zaštitu od mobinga. Bez uspijeha.

Slijedio je pokušaj D.R. da se spor riješi pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Taj postupak je obustavljen nakon što Zaštitnik ljudskih prava nije prihvatio arbitražu. Na red je došla tužba u kojoj tužilac navodi da njegovo zlostavljanje na radnom mjestu počinje u novembru 2016., „i to od strane njegovog pretpostavljenog Zdenke Perović“, a manifestuje se „svakodnevnim grubim obraćanjima, vikom, šikaniranjem, davanjem neosnovanih naređenja, netačnim predstavljanjem činjenica, uznemiravanjem njegove porodice i konstantnim omalovažavanjem…“.

Perović je negirala optužbe. „Nema nikakvog govora o mobingu. Više od godinu dana imam samo pisanu komunikaciju sa njim- zbog njegovog ponašanja odlučila sam da situaciju stavim pod kontrolu”, kazala je ističući da insistiranje na tačnom i kvalitetnom ispunjavanju radnih obaveza nije mobing.

Svjedoci saslušani tokom suđenja (prvostepena presuda još nije donijeta) potvrdili su da D.R. nije prvi kome su smetale njene metode. J.N., savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava pred sudom  je svjedočila da je ona krajem 2016,  Bakoviću uputila Informaciju „o problemima koje imam u radu i u komunikacijama sa zamjenicom Zdenkom Perović“.

J.N, navodi kako su ona i koleginica N.B. od Perović dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar, koji je bio pun njene literature. Preslaganje je trajalo dva dana, pri tom smo morali napraviti tabelu u exelu, kako bi svaku knjigu unijele i polja obojile raznim bojama”. Sudu je predočena njena Informacija, međutim Baković i njegovi najbliži saradnici tvrde da takav dokument nikada nije stigao do njih. I da nije zaveden u protokolu Zaštitnika.

I D.R.  u svojoj tužbi navodi seobu ormara kao jedan od zadataka koji su ga naveli na pokretanje tužbe.

Još je jedna savjetnica Zaštitnika,  S.M. pred sudom prepričala zanimljiv detalj iz radne svakodnevice: „Ja sam od Zdenke Perović dobila zadatak da ukupno 22 predmeta koja smo imali povodom mirnih građanskih okupljanja tokom oktobarskih protesta sažmem i izvučem najbitnije prvo na 15, a potom na 12 strana što sam ja u primjernom roku uradila. Kasnije je ta publikacija izašla bez mog imena, već je navedeno isključivo ime Zdenke Perović ispred naše Institucije a publikacija je 90 odsto bila ta moja sažeta informacija, a preostalih 10 odsto bio je naš zajednički rad“.

Prema informacijama iz Institucije Zaštitnika Zdenka Perović bi mogla biti jedan od kandidata za novog ombudsmana. Njeni konkurenti mogli bi biti (i): Radenko LacmanovićNebojša Vučinić, Mladen Vukčević

Lacmanović je nekoliko godina član Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Tu je, po sudu onih koji su ga predložili za funkciju ombudsmana  dao snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda afirmišući pravo javnosti da zna i promovišući zaštitu ličnih podataka.

„Lacmanović je pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da ne osvrćući se na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“, navodi se u kandidaturi koju su, između ostalih, podržali i   Savez slijepih Crne Gore, Organizacija slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Udruženje paraplegičara Podgorica, Građanska alijansa, Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) i Paraolimpijski komitet CG.

Profesor Nebojša Vučnić je deset godina bio sudija Evvropskog suda za ljudska prava u Strazburu, a njegovi predlagači ga ističu kao pravnog stručnjaka koji konstantno ukazuje na potrebu usklađivanja prava i prakse u Crnoj Gori sa međunarodnim standardima ljudskih prava. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO, među kojima i HRA, ANIMA, CEDEM, Institut alternativa, CIN, Medija centar, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava , Sigurna ženska kuća, Udruženje roditelja.

Mladen Vukčević, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda i aktuelni predsjednik Sudskog savjeta (u produženom  v.d. mandatu) slovi za osobu koja bi mogla biti poželjan izbor DPS (Vukčević je nekadašnji direktor te partije). To imenovanje bi moglo biti svojevrstna nagrada  za sve ono što je Vukčević istrpio i uradio u Sudskom savjetu štiteći interese vladajuće većine. Zaključno sa nedavnim, trećim po redu, izborom Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda (zakon dozvoljava dva mandata). Vukčevićevi saradnici, ipak, tvrde da predsjednik Sudskog savjeta nema saznanja o novom imenovanju, izuzev onoga što je vidio u medijima.

Dvije nedjelje će proći kao dlanom o dlan. A onda je na potezu predsjednik Đukanović. Treba li sumnjati u njegovu sposobnost da napravi pravi izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREMIJER I MINISTAR ODBRANE NAJAVILI NASTAVAK DODJELE STANOVA PRIVILEGOVANIMA: Pljačka bez fantomki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Stanovi nije jedina koja je zamislia Evropu, ali ni posljednja koja neometano prolazi ovdašnjim vlastodršcima. Snimak, Koverta, RTCG, samo su neke od najsvježijih na podugačkom spisku. A oni su i dalje na vlasti

 

Otkriće da su vlade premijera Duška Markovića i Mila Đukanovića netransparento i bez jasnih kriterijuma dodjeljivale stanove i kredite  funkcionerima, iako su mnogi od njih u tom trenutku bili vlasnici više nekretnina, ili su već dobili kredit  ili stan od vlade, uzbunilo je crnogorske građane koji nijesu u krugu privilegovanih, ali ne i premijera i njegove.  To što su bogatima i svojima dodijelili milione eura naših para na račun stanova za njih je – „humanizam“. Sa kojim će kažu –  nastaviti. Prema podacima  NVO Institut alternativa za te namjene je  od 2009. godine do kraja 2018. potrošeno više od 13,6 miliona eura.

Premijer Marković bio je jasan. Ne trepnuvši kazao je ne samo da će nastaviti sa ovom praksom, već je novinare koji ga priupitaju kako to da se  stanovi  dijele funkcionerima na kilo, optužio za „opstrukciju Vlade“.

“Da li je problem da sjutra neko iz Direkcije javnih radova dobije stan neki pomoćnik, a ova investicija je 4,7 miliona. Ili što ti službenici obezbjeđuju da se budžet puni kako je zakonom propisano. To rade ti ljudi, to ne rade oni koji bojkotuju parlament”, rekao je Marković.  Naravno da nije problem. Treba sve koje rade na tome da Demokratska partija socijalista na vlasti dočeka četvrtu deceniju častiti bar sa nekoliko stanova. Zaslužili su.

Marković je kazao  da “Vlada rješava i stambena pitanja socijalno ugroženih državljana Crne Gore”. Nije samo napomenuo da najugroženijim kategorijama stambeno pitanje po zakonu ne može biti riješeno ako imaju  livadu ili  dvije krave.  I da se tada zakoni primjenjuju kao u Danskoj. Za razliku, Vlada se potrudila da za funckionere važe druga pravila, pa je su Zakon o održavanju stambenih zgrada, umetnute sporne odredbe po kojima se funkcionerima zasebno rješava to pitanje, a koje su sada na Ustavnom sudu.

 

PROČITAJ VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo