Povežite se sa nama

FOKUS

DJELUJE LI KRIMINALNA ORGANIZACIJA U POLICIJI: Svi njihovi ljudi

Objavljeno prije

na

Premijer Milo Đukanović ćuti. Po njemu bi se reklo da se ništa posebno ne dešava, a ne hapse visokopozicionirani policajci optuženi da su iz dokaza prikupljenih u istrazi sklonili pisma koja je baš njemu pisao Podgoričanin Veselin Mujović, prevarant za kog više izvora tvrdi da je informator ovdašnje i srpske službe. Ni riječ, da pojasni kako on vidi činjenicu da ga Uprava policije javno moli da spriječi tužilaštvo da radi svoj posao i zaštiti ih od hapšenja.

Dalibor Medojević, šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i Nikola Terzić, inspektor u istom odsjeku, uhapšeni su krajem prošle sedmice, a nakon nekoliko dana pušteni da se brane sa slobode. Istražni sudija Miroslav Bašović procijenio je da ne postoje razlozi za strah da će oni na slobodi ometati krivični postupak. Ali kako je objavljeno, sudija smatra da ima osnova za ono za šta ovu dvojicu policajaca tereti Specijalno tužilaštvo – stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebu službenog položaja.

Medojević i Terzić uhapšeni su zbog nestanka 13 pisama nađenih u kući Veselina Mujovića, koji se tereti da je prevarom iznudio ukupno million eura od osumnjičenih visokih funckionera, Svetozara Marovića i Lazara Rađenovića, ponudivši im da će im obezbijediti povoljniji status u tužilačkim istragama. Mujović je pisma navodno pisao ne samo premijeru, nego i drugim crnogorskim funkcionerima, pa i sekretaru Vijeća nacionalne bezbjednosti Veselinu Veljoviću. Naknadno je objavljeno da su iz policije nestala i dva dokumenta državnih organa i indeksi nekih policijskih funkcionera (vidi boks). Zbog nestanka dokaza, specijalni tužilac Milivoje Katnić saslušao je 13 inspektora Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta, nakon čega su uhapšeni Medojević i Terzić.

Mnogo toga ukazuje da u pozadini slučaja Mujović, teče pokušaj kontrole tužilaštva od strane vodećih ljudi bezbjednosnog sektora, na čijem je čelu, kao predsjednik Vijeća za nacionalnu bezbijednost – premijer. Specijalni tužilac Katnić je ranije saopštio da se protiv njega vrši specijalni rat, te da ga opstruira vrh policije. Monitor je objavio da više izvora ukazuje da je Mujovićeva uloga bila da kompromituje tužilaštvo koje je se otelo kontroli.

Prema izvorima Monitora, moguće je da je slučaj nestanka 13 pisama samo nastavak policijskog pritiska vrha na tužilaštvo, odnosno, ovoga puta pokušaj kompromitacije tek postavljenog šefa specijalnog policijskog tima Dragana Radonjića. Katnić je obznanio da ga vrh policije ometa u odabiru šefa tog tima, kojim po zakonu on treba da rukovodi. Direktor policije Slavko Stojanović je naprasno, očito pod pritiskom, predložio Radonjića za to mjesto iako je prethodno odbijao da to učini javno ga diskreditujući kao nesposobnog policajca. Plan je navodno bio da se nestankom dokaza ukaže da je Radonjić zaista ,,nesposoban”, i Katnić natjera da se predomisili, i ostane bez ljudi u policiji na koje može da računa, i koji su bili spremni da istražuju svoje nadređene. Radonjić je rukovodio istragom dodjele sindikalnih stanova policiji zbog koje je ispitivan Veljović.

Saopštenje Uprave policije izdato nakon hapšenja dvojice inspektora u kome ,,menadžment Uprave policije” poziva premijera da ih zaštiti od specijalnog tužioca, dio političke i stučne javnosti ocijenio je ne samo nezapamćenim skandalom, već i državnim udarom. To je i jasan pokazatelj kako stvari ovdje funkcionišu i ko kontroliše institucije. Jedna, izgleda, izmiče kontroli. Tužilaštvo je od dolaska Katnića i Stankovića pokazalo minimum integriteta, postajući opasnost za one koji žele da u fiokama ostanu brojne afere, osobito one koje vode ka policijskom i državnom vrhu. Snežana Jonica, članica Vijeća za nacionalnu bezbjednost pozvala je nadležne da naprave procjenu bezbjednosti tužilačkog dvojca.

Državni tužilac Ivica Stanković poručio je čelnicima Uprave polcije nakon njihovog apela Đukanoviću, da učinioce krivičnih djela ne smije da štiti nijedna grana vlasti, a da prikupljene dokaze tužilaštvo prezentuje sudu, a ne menadžmentu Uprave policije. U Upravi policije tvrde da su oni, a ne tužilaštvo, žrtve zavjere i da u njihovoj instituciji nema organizovane kriminalne grupe. Da li je tako?

Medojević i Terzić nijesu jedini pripadnici ovog veoma važnog odsjeka u policiji koji su uhapšeni u posljednjih nekoliko mjeseci. A ni jedini koje tužilaštvo tereti ili je teretilo za podmetanje i manipulisanje dokazima.

Ove sedmice bivši ministar policije Raško Konjević svjedočio je u procesu protiv inspektora tog odsjeka Đoke Golubovića, osumnjičenog da je pokušao da smjesti seks aferu Konjeviću u vrijeme kad je bio ministar. Zbog istog slučaja disciplinski je kažnjen bivši šef tog odsjeka Saša Milić, kojeg je na tom mjestu zamijenio uhapšeni Medojević. I Milić je tim povodom saslušavan u tužilaštvu. Milić je suspendovan jer je tvrdio da je Konjević na njega vršio pravni pritisak, a navodno je uhapšenog Golubovića imenovao za inspektora za organizovani kriminal uprkos njegovim sumnjivim poslovima u Budvi koje je utvrdila unutrašnja kontrola.

I Milić i Medojević su bili kandidati šefa Uprave policije Slavka Stojanovića za mjesto šefa Specijalnog policijskog tima koji treba da sarađuje sa Katnićem. To da je jedan uhapšen, a drugi disciplinski kažnjen, bi u pristojnoj zemlji bio razlog da Stojanović podnese ostavku.

Nakon višemjesečnih bezuspješnih pregovora između Katnića i Stojanovića oko toga ko će doći na čelo specijalnog tima, postalo je jasno da vrh policije, koji sada i zvanično kontroliše bivši šef tajne policije Duško Marković, pokušava da Katnića okruži svojim kadrovima. I blokira.

Uhapšeni Medojević je, podsjećamo, bio prisutan u kampu Zlatica kada je prema nalazima unutrašnje kontrole policije Veljović svojim kadrovima, mahom iz rodnog Mojkovca, naložio da agituju za DPS pred izbore. I Medojević i Milić, napredovali su kada je policiju od Božidara Vuksanovića preuzeo Slavko Stojanović. U vrijeme kada je Vuksanović bio na čelu policije, vjerovalo se da je kontrolu nad tom institucijom preuzeo klan Grand, jedan od navodnih interesnih klanova vladajuće partije nasuprot Mojkovačkom, koji navodno kontrolišu Marković i Veljović. Oni su to više puta demantovali.

Sa klanom Grand u javnosti se povezuju bivši i aktuelni ministar inostranih poslova Milan Roćen i Igor Lukšić. Kada je Vuksanović preuzeo policiju, Saša Milić je, objavili su mediji, trebalo da napusti službu, i postane dio tima Hipo Alpe Adria banke. Nakon dolaska Stojanovića ostao je na mjestu šefa sektora kriminalističke policije.

Sukob dva klana po nekim izvorima bio je i u pozadini afere Listing, kada su falsifikovani listinzi telefonskih razgovora Darka Šarića dostavljeni medijima. Prema tim listinzima sa Šarićem su navodno intenzivno komunicirali Roćen i Lukšić. Sve se odigralo u vrijeme kada je postajalo sve jasnije da je Šarić imao široku podršku crnogorskog vrha, i vladajuće partije. Neko je htio da pokaže da su sa Šarićem ,,dobri” bili i Roćen i Lukšić, koji je u to vrijeme bio premijer, a sumnjičen je da bi mogao napraviti otklon od Đukanovića. Policija je sada opet, a posebno nakon što je Marković postao v.d. ministra policije, u rukama Mojkovčana.

Kada je Konjević optužio dio sektora za borbu protiv organizovanog kriminala da su mu smjestili aferu, Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije podsjetio je na prijetnje i podmetanja koje je on od pojedinih pripadnika policije doživio ranije.

Zekoviću, tada aktivnom istraživaču ljudskih prava i civilnom aktivisti, prijećeno je 2007. godine smrću i javnom kompromitacijom. U izvještaju Stejt dipartmenta kao sumnjičeni za te prijetnje navodi se biši šef Veljovićevog obezbjeđenja i pripadnik SAJ-a Mirko Banović. Slučaj je zastario, i niko nije odgovarao. Kao ni zbog toga što je u tom predmetu, u istrazi nestao ključni dokaz protiv Banovića – snimak telefonskog poziva u kome su upućene prijetnje Zekoviću i koji je direktorica CGO Daliborka Uljarević dostavila policiji.

Banović je, pred Osnovnim sudom u Baru kasnije nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Ostao je u službi kao komandir u SAJ-u. Tom jedinicom nekada je rukovodio Veljović, kao i Miljan Perović, njegov blizak saradnik koji je na jesen prošle godine u tužilaštvu saslušavan zbog bjekstva Jovice Zindovića iz zatvora. U tužilaštvu je rukovodilac bjelopoljskog zatvora u kom se nalazio Zindović, objavili su mediji, tvrdio da je sve papire za sumnjivi otpust Zindovića u kućnu posjetu odobrio Perović. Zindović je bivši zet Darka Šarića.

Perovića i Veljovića povezuje i afera Crne trojke, kada ih je bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković optužio za rukovođenje i organizovanje parapolicijskih grupa zaduženih za prebijanje kritičara režima. Perović je bio i svjedok u slučaju ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, čije ubistvo povezuje mafiju i nadzemlje, kada je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Sestra Slavoljuba Šćekića Slavica optužila ga je javno da je umiješan u ubistvo. Perović je bio zajedno sa šefom specijalne policijske jedinice Draganom Blagojevićem prisutan na uviđaju ubistva inspektora Šćekića, iako im to, s obzirom na mjesta koja su u policiji tada pokrivali, nije bio zadatak.

Blagojević se sada navodi kao jedan od mogućih članova policijskog tima koji treba da sarađuje sa Katnićem. Kao policijski favoriti za članove tog tima u medijima su pominjani i šef barske policije Miloš Radulović, šef budvanske policije Darko Ćorac. Svi oni su na spisku pripadnika policije koji su dobili stan, odnosno pomoć za kupovinu stana u sindikalnoj zgradi policije u Podgorici, zbog čega je saslušavan Veljović. Svi su na sadašnje pozicije postavljeni po dolasku Stojanovića, koji je po dolasku uklonio ,,Vuksanovićeve kadrove”. Među njima i bivšeg šefa Odsjeka za organizovani kriminal Predraga Šukovića koji je javno optužio Veljovića i Markovića da su Mojkovački klan i da švercuju cigaretama. Marković ga privatno tuži zbog ugrožavanja bezbjednosti.

Među mogućim članovima tima kojim treba da rukovodi Katnić, pominje se i Duško Golubović bivši ANB funkcioner. On se dovodi u vezu da klanom Grand, a računa se da je blizak specijalnom tužiocu. U vrijeme nesuglasica oko izbora šefa specijalnog tima, postavljen je eksploziv ispred kuće Golubovićeve majke u Podgorici. Ko su počinioci još se ne zna.

Konjević je u junu 2013. godine suspendovao i šefa kriminalističke policije u Budvi Sinišu Stojkovića nakon što je protiv njega podignuta optužnica, jer je od tužioca tražio da obustavi istragu protiv policijskog službenika Milenka Rabrenovića, osumnjičenog da je prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić. Rabrenović je dugogodišnji vozač Veselina Veljovića.

Da su u policiji neki zaštićeni i kada čine krivična djela, pokazao je i slučaj policijske torture u oktobru prošle godine. Iako je više institucija utvrdilo da je SAJ, ali i pripadnici drugih jedinica, vršio torturu nad mirnim demonstrantima, za sada, sem dvojice pripadnika SAJ-a koji su se dobrovoljno prijavili, niko nije odgovarao. Starešina SAJ-a Radosav Lješković, nekada u obezbjeđenju Đukanovića, pokazao je u tom slučaju da su on i neke strukture u policiji van zakona. Do sada nije odgovarao za prikrivanje identiteta ljudi kojima je rukovodio te noći.

Član skupštinskog Odbora za bezbjednost Velizar Kaluđerović izrazio je zabrinutost zbog indicija da organizovani kriminal ima ,,jatake” u visokim strukturama Uprave policije i da u situaciji kad tužilaštvo potvrđuje višegodišnje špekulacije o problemima u obavještajno bezbjednosnom sektoru, nema sjednice Odbora za bezbjednost. Kaluđerović podsjeća da taj Odbor i Skupština ne dobijaju izvještaje Vijeća za nacionalnu bezbjedenost, uprkos izričitoj, zakonom propisanoj obavezi da se oni dostavljaju najmanje dvomjesečno.

U Vijeću bezbjednosti je, pored Đukanovića i Veljovića, i Duško Marković. Njegovi kadrovi, prema izvorima Monitora, pokušavaju da uđu u Tužilački savjet, gdje je u toku izbor dva člana, i na taj način dođu do izgubljene kontrole nad tužiocima.

VEZE VRHA POLICIJE SA BRAĆOM MUJOVIĆ
Piši Veseline

Kako su objavile Vijesti, među nestalim dokazima koji su pronađeni u Mujovićevoj kući nalaze se i indeksi pojedinih policijskih funkcionera, i policajaca ali njihova imena nijesu objavljena. Veselin Mujović je brat Ranka Mujovića, bivšeg dekana Pravnog fakulteta,. Mujović je bio mentor Veselinu Veljoviću, tada šefu Uprave policije, prilikom odbrane magistarske teze. U komisiji koja je ocjenjivala Veljovićev rad bio je i Milenko Kreća, autor udžbenika iz kog je Veljović optuživan da je prepisao poveliki dio magistarskog rada. Veljović je magistrirao na temu – Međunarodno priznanje države u međunarodnom javnom pravu. Veljović je bio na čelu policije kada je dekan Mujović optuživan za falsifikovanje ocjena i finansijske pronevjere. On međutim nikada nije procesuiran zbog toga. Među pismima pronađenim u Mujovićevoj kući, koja su nestala, su i pisma upućena Veselinu Veljoviću. Veljović je saopštio da nikada nije primao pismo od Veselina Mujovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo