Povežite se sa nama

FOKUS

DJELUJE LI KRIMINALNA ORGANIZACIJA U POLICIJI: Svi njihovi ljudi

Objavljeno prije

na

Premijer Milo Đukanović ćuti. Po njemu bi se reklo da se ništa posebno ne dešava, a ne hapse visokopozicionirani policajci optuženi da su iz dokaza prikupljenih u istrazi sklonili pisma koja je baš njemu pisao Podgoričanin Veselin Mujović, prevarant za kog više izvora tvrdi da je informator ovdašnje i srpske službe. Ni riječ, da pojasni kako on vidi činjenicu da ga Uprava policije javno moli da spriječi tužilaštvo da radi svoj posao i zaštiti ih od hapšenja.

Dalibor Medojević, šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i Nikola Terzić, inspektor u istom odsjeku, uhapšeni su krajem prošle sedmice, a nakon nekoliko dana pušteni da se brane sa slobode. Istražni sudija Miroslav Bašović procijenio je da ne postoje razlozi za strah da će oni na slobodi ometati krivični postupak. Ali kako je objavljeno, sudija smatra da ima osnova za ono za šta ovu dvojicu policajaca tereti Specijalno tužilaštvo – stvaranje kriminalne organizacije i zloupotrebu službenog položaja.

Medojević i Terzić uhapšeni su zbog nestanka 13 pisama nađenih u kući Veselina Mujovića, koji se tereti da je prevarom iznudio ukupno million eura od osumnjičenih visokih funckionera, Svetozara Marovića i Lazara Rađenovića, ponudivši im da će im obezbijediti povoljniji status u tužilačkim istragama. Mujović je pisma navodno pisao ne samo premijeru, nego i drugim crnogorskim funkcionerima, pa i sekretaru Vijeća nacionalne bezbjednosti Veselinu Veljoviću. Naknadno je objavljeno da su iz policije nestala i dva dokumenta državnih organa i indeksi nekih policijskih funkcionera (vidi boks). Zbog nestanka dokaza, specijalni tužilac Milivoje Katnić saslušao je 13 inspektora Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta, nakon čega su uhapšeni Medojević i Terzić.

Mnogo toga ukazuje da u pozadini slučaja Mujović, teče pokušaj kontrole tužilaštva od strane vodećih ljudi bezbjednosnog sektora, na čijem je čelu, kao predsjednik Vijeća za nacionalnu bezbijednost – premijer. Specijalni tužilac Katnić je ranije saopštio da se protiv njega vrši specijalni rat, te da ga opstruira vrh policije. Monitor je objavio da više izvora ukazuje da je Mujovićeva uloga bila da kompromituje tužilaštvo koje je se otelo kontroli.

Prema izvorima Monitora, moguće je da je slučaj nestanka 13 pisama samo nastavak policijskog pritiska vrha na tužilaštvo, odnosno, ovoga puta pokušaj kompromitacije tek postavljenog šefa specijalnog policijskog tima Dragana Radonjića. Katnić je obznanio da ga vrh policije ometa u odabiru šefa tog tima, kojim po zakonu on treba da rukovodi. Direktor policije Slavko Stojanović je naprasno, očito pod pritiskom, predložio Radonjića za to mjesto iako je prethodno odbijao da to učini javno ga diskreditujući kao nesposobnog policajca. Plan je navodno bio da se nestankom dokaza ukaže da je Radonjić zaista ,,nesposoban”, i Katnić natjera da se predomisili, i ostane bez ljudi u policiji na koje može da računa, i koji su bili spremni da istražuju svoje nadređene. Radonjić je rukovodio istragom dodjele sindikalnih stanova policiji zbog koje je ispitivan Veljović.

Saopštenje Uprave policije izdato nakon hapšenja dvojice inspektora u kome ,,menadžment Uprave policije” poziva premijera da ih zaštiti od specijalnog tužioca, dio političke i stučne javnosti ocijenio je ne samo nezapamćenim skandalom, već i državnim udarom. To je i jasan pokazatelj kako stvari ovdje funkcionišu i ko kontroliše institucije. Jedna, izgleda, izmiče kontroli. Tužilaštvo je od dolaska Katnića i Stankovića pokazalo minimum integriteta, postajući opasnost za one koji žele da u fiokama ostanu brojne afere, osobito one koje vode ka policijskom i državnom vrhu. Snežana Jonica, članica Vijeća za nacionalnu bezbjednost pozvala je nadležne da naprave procjenu bezbjednosti tužilačkog dvojca.

Državni tužilac Ivica Stanković poručio je čelnicima Uprave polcije nakon njihovog apela Đukanoviću, da učinioce krivičnih djela ne smije da štiti nijedna grana vlasti, a da prikupljene dokaze tužilaštvo prezentuje sudu, a ne menadžmentu Uprave policije. U Upravi policije tvrde da su oni, a ne tužilaštvo, žrtve zavjere i da u njihovoj instituciji nema organizovane kriminalne grupe. Da li je tako?

Medojević i Terzić nijesu jedini pripadnici ovog veoma važnog odsjeka u policiji koji su uhapšeni u posljednjih nekoliko mjeseci. A ni jedini koje tužilaštvo tereti ili je teretilo za podmetanje i manipulisanje dokazima.

Ove sedmice bivši ministar policije Raško Konjević svjedočio je u procesu protiv inspektora tog odsjeka Đoke Golubovića, osumnjičenog da je pokušao da smjesti seks aferu Konjeviću u vrijeme kad je bio ministar. Zbog istog slučaja disciplinski je kažnjen bivši šef tog odsjeka Saša Milić, kojeg je na tom mjestu zamijenio uhapšeni Medojević. I Milić je tim povodom saslušavan u tužilaštvu. Milić je suspendovan jer je tvrdio da je Konjević na njega vršio pravni pritisak, a navodno je uhapšenog Golubovića imenovao za inspektora za organizovani kriminal uprkos njegovim sumnjivim poslovima u Budvi koje je utvrdila unutrašnja kontrola.

I Milić i Medojević su bili kandidati šefa Uprave policije Slavka Stojanovića za mjesto šefa Specijalnog policijskog tima koji treba da sarađuje sa Katnićem. To da je jedan uhapšen, a drugi disciplinski kažnjen, bi u pristojnoj zemlji bio razlog da Stojanović podnese ostavku.

Nakon višemjesečnih bezuspješnih pregovora između Katnića i Stojanovića oko toga ko će doći na čelo specijalnog tima, postalo je jasno da vrh policije, koji sada i zvanično kontroliše bivši šef tajne policije Duško Marković, pokušava da Katnića okruži svojim kadrovima. I blokira.

Uhapšeni Medojević je, podsjećamo, bio prisutan u kampu Zlatica kada je prema nalazima unutrašnje kontrole policije Veljović svojim kadrovima, mahom iz rodnog Mojkovca, naložio da agituju za DPS pred izbore. I Medojević i Milić, napredovali su kada je policiju od Božidara Vuksanovića preuzeo Slavko Stojanović. U vrijeme kada je Vuksanović bio na čelu policije, vjerovalo se da je kontrolu nad tom institucijom preuzeo klan Grand, jedan od navodnih interesnih klanova vladajuće partije nasuprot Mojkovačkom, koji navodno kontrolišu Marković i Veljović. Oni su to više puta demantovali.

Sa klanom Grand u javnosti se povezuju bivši i aktuelni ministar inostranih poslova Milan Roćen i Igor Lukšić. Kada je Vuksanović preuzeo policiju, Saša Milić je, objavili su mediji, trebalo da napusti službu, i postane dio tima Hipo Alpe Adria banke. Nakon dolaska Stojanovića ostao je na mjestu šefa sektora kriminalističke policije.

Sukob dva klana po nekim izvorima bio je i u pozadini afere Listing, kada su falsifikovani listinzi telefonskih razgovora Darka Šarića dostavljeni medijima. Prema tim listinzima sa Šarićem su navodno intenzivno komunicirali Roćen i Lukšić. Sve se odigralo u vrijeme kada je postajalo sve jasnije da je Šarić imao široku podršku crnogorskog vrha, i vladajuće partije. Neko je htio da pokaže da su sa Šarićem ,,dobri” bili i Roćen i Lukšić, koji je u to vrijeme bio premijer, a sumnjičen je da bi mogao napraviti otklon od Đukanovića. Policija je sada opet, a posebno nakon što je Marković postao v.d. ministra policije, u rukama Mojkovčana.

Kada je Konjević optužio dio sektora za borbu protiv organizovanog kriminala da su mu smjestili aferu, Aleksandar Saša Zeković, predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije podsjetio je na prijetnje i podmetanja koje je on od pojedinih pripadnika policije doživio ranije.

Zekoviću, tada aktivnom istraživaču ljudskih prava i civilnom aktivisti, prijećeno je 2007. godine smrću i javnom kompromitacijom. U izvještaju Stejt dipartmenta kao sumnjičeni za te prijetnje navodi se biši šef Veljovićevog obezbjeđenja i pripadnik SAJ-a Mirko Banović. Slučaj je zastario, i niko nije odgovarao. Kao ni zbog toga što je u tom predmetu, u istrazi nestao ključni dokaz protiv Banovića – snimak telefonskog poziva u kome su upućene prijetnje Zekoviću i koji je direktorica CGO Daliborka Uljarević dostavila policiji.

Banović je, pred Osnovnim sudom u Baru kasnije nepravosnažno osuđen zbog krivičnog djela zlostavljanja i mučenja. Ostao je u službi kao komandir u SAJ-u. Tom jedinicom nekada je rukovodio Veljović, kao i Miljan Perović, njegov blizak saradnik koji je na jesen prošle godine u tužilaštvu saslušavan zbog bjekstva Jovice Zindovića iz zatvora. U tužilaštvu je rukovodilac bjelopoljskog zatvora u kom se nalazio Zindović, objavili su mediji, tvrdio da je sve papire za sumnjivi otpust Zindovića u kućnu posjetu odobrio Perović. Zindović je bivši zet Darka Šarića.

Perovića i Veljovića povezuje i afera Crne trojke, kada ih je bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković optužio za rukovođenje i organizovanje parapolicijskih grupa zaduženih za prebijanje kritičara režima. Perović je bio i svjedok u slučaju ubistva inspektora Slavoljuba Šćekića, čije ubistvo povezuje mafiju i nadzemlje, kada je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Sestra Slavoljuba Šćekića Slavica optužila ga je javno da je umiješan u ubistvo. Perović je bio zajedno sa šefom specijalne policijske jedinice Draganom Blagojevićem prisutan na uviđaju ubistva inspektora Šćekića, iako im to, s obzirom na mjesta koja su u policiji tada pokrivali, nije bio zadatak.

Blagojević se sada navodi kao jedan od mogućih članova policijskog tima koji treba da sarađuje sa Katnićem. Kao policijski favoriti za članove tog tima u medijima su pominjani i šef barske policije Miloš Radulović, šef budvanske policije Darko Ćorac. Svi oni su na spisku pripadnika policije koji su dobili stan, odnosno pomoć za kupovinu stana u sindikalnoj zgradi policije u Podgorici, zbog čega je saslušavan Veljović. Svi su na sadašnje pozicije postavljeni po dolasku Stojanovića, koji je po dolasku uklonio ,,Vuksanovićeve kadrove”. Među njima i bivšeg šefa Odsjeka za organizovani kriminal Predraga Šukovića koji je javno optužio Veljovića i Markovića da su Mojkovački klan i da švercuju cigaretama. Marković ga privatno tuži zbog ugrožavanja bezbjednosti.

Među mogućim članovima tima kojim treba da rukovodi Katnić, pominje se i Duško Golubović bivši ANB funkcioner. On se dovodi u vezu da klanom Grand, a računa se da je blizak specijalnom tužiocu. U vrijeme nesuglasica oko izbora šefa specijalnog tima, postavljen je eksploziv ispred kuće Golubovićeve majke u Podgorici. Ko su počinioci još se ne zna.

Konjević je u junu 2013. godine suspendovao i šefa kriminalističke policije u Budvi Sinišu Stojkovića nakon što je protiv njega podignuta optužnica, jer je od tužioca tražio da obustavi istragu protiv policijskog službenika Milenka Rabrenovića, osumnjičenog da je prijetio novinarki Vijesti Oliveri Lakić. Rabrenović je dugogodišnji vozač Veselina Veljovića.

Da su u policiji neki zaštićeni i kada čine krivična djela, pokazao je i slučaj policijske torture u oktobru prošle godine. Iako je više institucija utvrdilo da je SAJ, ali i pripadnici drugih jedinica, vršio torturu nad mirnim demonstrantima, za sada, sem dvojice pripadnika SAJ-a koji su se dobrovoljno prijavili, niko nije odgovarao. Starešina SAJ-a Radosav Lješković, nekada u obezbjeđenju Đukanovića, pokazao je u tom slučaju da su on i neke strukture u policiji van zakona. Do sada nije odgovarao za prikrivanje identiteta ljudi kojima je rukovodio te noći.

Član skupštinskog Odbora za bezbjednost Velizar Kaluđerović izrazio je zabrinutost zbog indicija da organizovani kriminal ima ,,jatake” u visokim strukturama Uprave policije i da u situaciji kad tužilaštvo potvrđuje višegodišnje špekulacije o problemima u obavještajno bezbjednosnom sektoru, nema sjednice Odbora za bezbjednost. Kaluđerović podsjeća da taj Odbor i Skupština ne dobijaju izvještaje Vijeća za nacionalnu bezbjedenost, uprkos izričitoj, zakonom propisanoj obavezi da se oni dostavljaju najmanje dvomjesečno.

U Vijeću bezbjednosti je, pored Đukanovića i Veljovića, i Duško Marković. Njegovi kadrovi, prema izvorima Monitora, pokušavaju da uđu u Tužilački savjet, gdje je u toku izbor dva člana, i na taj način dođu do izgubljene kontrole nad tužiocima.

VEZE VRHA POLICIJE SA BRAĆOM MUJOVIĆ
Piši Veseline

Kako su objavile Vijesti, među nestalim dokazima koji su pronađeni u Mujovićevoj kući nalaze se i indeksi pojedinih policijskih funkcionera, i policajaca ali njihova imena nijesu objavljena. Veselin Mujović je brat Ranka Mujovića, bivšeg dekana Pravnog fakulteta,. Mujović je bio mentor Veselinu Veljoviću, tada šefu Uprave policije, prilikom odbrane magistarske teze. U komisiji koja je ocjenjivala Veljovićev rad bio je i Milenko Kreća, autor udžbenika iz kog je Veljović optuživan da je prepisao poveliki dio magistarskog rada. Veljović je magistrirao na temu – Međunarodno priznanje države u međunarodnom javnom pravu. Veljović je bio na čelu policije kada je dekan Mujović optuživan za falsifikovanje ocjena i finansijske pronevjere. On međutim nikada nije procesuiran zbog toga. Među pismima pronađenim u Mujovićevoj kući, koja su nestala, su i pisma upućena Veselinu Veljoviću. Veljović je saopštio da nikada nije primao pismo od Veselina Mujovića.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo