Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN MUJOVIĆ, SLUŽBA I SPECIJALNI ZADACI: Džoker za kompromitaciju tužilaštva?

Objavljeno prije

na

Naizgled neočekivano razvija se slučaj Veselina Mujovića, uhapšenog zbog optužbi da je prevario Svetozara Marovića tako što mu je uzeo 890 hiljada eura obećavajući da će mu za taj novac obezbijediti bolji položaj u tužilačkim istragama protiv njega i članova njegove porodice.

Sve su prilike da Mujović nije tek spretni prevarant kako su ga danima predstavljali režimski mediji, insinuirajući da je Mujoviću u silnim, aktuelnim i ranijim, prevarama pomagala ćerka zaposlena kao savjetnica u sudu. Mujović, sve su prilike, u crnogorskoj piramidi moći ima mnogo važnije konekcije od porodičnih.

Kako su ove sedmice objavile Vijesti, a potvrdila policija, iz dokaznog materijala misteriozno su nestala Mujovićeva pisma upućena premijeru Milu Đukanoviću, te bivšem šefu Uprave policije Veselinu Veljoviću, ali i drugim visokim funkcionerima. Radi se o 13 pisama koje je tek postavljeni šef Specijalnog policijskog tima Dragan Radonjić po nalogu specijalnog tužioca Milivoja Katnića potpisao i uvrstio kao dokaze prilikom policijskog pretresa Mujovićeve kuće u podgoričkom naselju Vranići. Policija je potvrdila da su nakon pretresa iz dokaza nestala i dva dokumenta državnih organa koja su zatečena kod Mujovića.

Specijalno tužilaštvo je o tom slučaju otvorilo istragu i počelo saslušanja svih policajaca koji su bili na pretresu. Vijesti su objavile da je između ostalih saslušan Nikola Terzić, službenik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije koji je navodno po nalogu rukovodioca tog odsjeka Dalibora Medojevića preuzeo dokaze od službenika Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta Sima Lukačevića, i predao ih Medojeviću. Dokazi su potom nestali.

Medojević je Mojkovčanin, jedan od inspektora koji su bili na skupu u kampu Zlatica kada je Veselin Veljović, prema nalazu unutrašnje kontrole, tražio od prisutnih policajaca, uglavnom njegovih Mojkovčana, da na terenu agituju za DPS uoči lokalnih izbora u Mojkovcu. Taj slučaj je stigao do tužilaštva i jedan je od predmeta u kom se pominje Veljovićevo ime. A upravo zbog više istraga o bivšim čelnicima policije, prema nekim interpretacijama, Veljović i Duško Marković, v.d. ministar policije i bivši šef ANB-a, vode rat za povratak kontrole nad tužilaštvom koju su izgubili po dolasku tužilačkog dvojca – Ivice Stankovća i Katnića. S druge strane, režimska Pobjeda insistira na ulozi šefa specijalnog policijskog tima Dragana Radonjića, čovjeka od povjerenja specijalnog tužioca protiv čijeg je izbora na to mjesto bio vrh policije i navodi da je na djelu mogući pokušaj da se uzvrati i ,,kompromituje” policija.

Veljović je u Pobjedi demantovao da je dobijao pisma od Veselina Mujovića. Premijer se , međutim, tim povodom nije oglašavao. Vijesti su objavile da je Mujović bio prilično opširan u pismima premijeru. Navodno ga je naširoko obavještavao o državnim interesima Crne Gore u Srbiji, Vučiću, generalima srpske policije, aktivnostima koje on u Srbiji preduzima za očuvanje crnogorskih interesa.

Da je teza da je Mujović tek vješti šićardžija koji voli da piše pisma premijeru iz razonode postala neodrživa, shvatili su i režimski mediji. Prešlo se na novu interpretaciju. Pobjeda je uzvratila kontrainformacijom: objavio je, ne navodeći izvore, da je Mujović dok se sastajao sa Marovićem danima odlazio u tužilaštvo sa Vasilijem Vasom Mijovićem. Mijović je bivši funkcioner ANB-a koji kao i Mujović boravi i u Srbiji. Otpušten je 2006. godine iz ANB-a, a potom od vrha ovdašnje policije označavan kao kreator brojnih afera protiv vlasti i policije, pa i afere crne trojke, u kojoj je Veljović optužen da je organizovao parapolicijske jedinice za prebijanja kritičara i nepodobnih novinara.

Da je Mujović više od običnog prevaranta bilo je svakako odmah jasno. On je do nedavnog hapšenja bio na slobodi, iako je prethodno optuživan za brojne milionske prevare, u kojima je navodno oštetio mnoge ovdašnje, ali i srpske biznismene, od Miroslava Miškovića i njegove porodice, do brojnih drugih moćnih ljudi, pa i onih koji se povezuju sa klanom Darka Šarića. To je značilo samo jedno – da ima dobra leđa. Mujović je pri tom, uspijevao da iznudi novac od moćnih ljudi iz sistema, koji su mogli znati i provjeriti kome daju novac.

,,Mujović je veoma važna veza između srbijanskih i crnogorskih službi i mafije. Mnoge je ljude prevario za ozbiljan novac, ali su ga službe štitile”, tvrdi za Monitor naš izvor upućen u bezbjednosne prilike.

Mujović u Crnoj Gori posjeduje nekoliko preduzeća, od kojih je većina, obrisana. On je brat bivšeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, čije su mandate obilježile brojne afere, od falsifikovanja ocjena studentima do finansijskih zloupotreba. Iako su neki od zaposlenih ukazivali i nudili dokaze o njegovim zloupotrebama, bivši dekan Pravnog fakulteta nikada nije procesuiran. Važio je za nedodirljivog.

Sigurno je: ne bi bilo prvi put da se ime Veselina Mujovića pominje u vezi s kompromitacijom ljudi u institucijama koje se bore protiv organizovanog kriminala. Krajem 2014. godine Mujović je u Srbiji poslužio tamošnjim tabloidima i službama za kompromitaciju nekada vodećeg srpskog policajca Rodoljuba Milovića, protiv koga se tada, nakon hapšenja Darka Šarića, digla neviđena hajka. Na Milovićevoj diskreditaciji tada su istovremeno radili Šarić u sudnici, tabloidi koji se vezuju za Vučića, i srpska obavještajna služba BIA.

Milović je nakon hapšenja Šarića smijenjen sa mjesta načelnika kriminalističke uprave policije Srbije, iako nije utvrđeno da je učinio nešto nezakonito. Osuđeni narkobos je u sudnici tvrdio da je Milović general Papaja, korumpirani policajac koji mu je sve smjestio i od njega uzeo nekoliko miliona eura. Tužilaštvo je utvrdilo da nema nikakvih dokaza za Šarićeve optužbe, ali je Milović ipak sklonjen.

Milović je bio i jedan od aktera sučaja Jelova gora, gdje je prema dokumentima srpskih bezbjednosnih službi bio organizovan sastanak pripadnika službe i istražnih organa, policije i tužilaštva Srbije sa pokojnim Draganom Dudićem, saradnikom Šarića, kako bi ga ubijedili da bude zaštićeni svjedok protiv Šarića. Prema tim dokumentima Dudić je doveden na Jelovu goru iz Crne Gore. Snimak razgovora sa njim na Jelovoj gori je nestao, pa se stvar o tome šta je Dudić govorio tada svela na tvrdnje prisutnih. Dio obavještajaca tvrdio je da Dudić nije otkrio ništa o Šariću i da nije pristao da bude zaštićerni svjedok. Rodoljub Milović je jedini kazao da je Dudić tada razotkrio kokainsku piramidu i ko je ko u njoj. ,,Pomenutom prilikom Dudić je navodno ukazao na piramidu krimilanih aktivnosti u državnom vrhu Crne Gore, naglasivši da je Milo Đukanović u toj hijerarhiji na drugom mjestu, dok je Šarić nekoliko pozicija niže”, navodi se u izvještajima BIE. Milović je, prema tim dokumentima, saopštio da je Dudić tada jasno dao do znanja i da je spreman da postane zaštićeni svjedok, ali da je takva ponuda srpskih organa iz nekog razloga izostala.

Milović je do tada važio za najboljeg i najpoštenijeg profesionalca policije Srbije, koji u biografiji ima hapšenje pripadnika zemunskog klana, ključne dokaze u slučaju ubistva Zorana Đinđića. Kao heroj predstavljan je u knjizi Brankice Stanković. Nakon hapšenja Šarića postao je – meta.

Informer, ali i drugi srpski tabloidi koji se povezuju sa Vučićem tvrdili su tada, a nakon što se saznalo da je Mujović pokušao da prevari Miškovićevog sina, da je Veselin Mujović toliko dugo ostajao van domašaja pravde upravo zahvaljujući vezama sa Milovićem.

Mujović se takođe potrudio da javnost u to vjeruje. On je Milovića javno označavap kao ,,velikog prijatelja”. Milović je to demantovao, tvrdeći da je ta prijateljska veza potpuno izmišljena. ,,Mujović je i ovdje zaveden kao informator”, tvrdi za Monitor srpski visoki policijski funkcioner koji je insistirao na anonimnosti.

Mujović je, prema nekim izvorima Monitora, i u Crnoj Gori navodno trebao da posluži u iste svrhe. Da komprimituje one koji su krenuli u obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom i pokazuju bar minimum autonomije i integriteta u tom poslu. Mujović se, prema pisanju medija, u pokušaju da uzme novac od Marovića, pozivao na navodne veze sa vrhom tužilaštva. Prema jednoj verziji na poznanstvo s Katnićem, prema drugoj sa Stankovićem, a trećoj na veze sa bivšom specijalnom tužiteljicom Đurđinom Ninom Ivanović.

Izvori Montiora tvrde da je Mujović uhapšen kada je tužilački dvojac shvatio da ih pokušava kompromitovati.

Sam Katnić je nedavno saopštio da se protiv njega vodi specijalni rat od strane onih o kojima vodi istragu. On je tada pozvao Agenciju za nacionalnu bezbijednost da ga zaštiti.

Nijesu samo bivši čelnici policije oni koji strahuju od evenutalnih tužilačkih istraga. Tužilaštvo ima pune fioke predmeta, od kojih mnogi vode do samog vrha, porodice premijera, njegovih moćnih prijatelja, kumova. Zanimljivo je da je gotovo istovremeno kada je neka moćna ruka presudila u sporu između tužilaštva i policije i Katniću obezbijedila tim s kojim može da radi, na čelo policije premijer za v.d. ministra postavio Duška Markovića. Ravnoteže radi valjda.

Katnić istina do sada još nije pokazao da je pravda neselektivna. Neke od afera koje vode do porodice Đukanović, poput afere Telekom, pokrenuo je izuzimajući iz njih Đukanoviće. Mnoge i dalje čekaju. Ali zna premijer, lakše je upravljati s njima kad ih isprljaš. Nikad se ne zna kad će Zapad reći dosta crnogorskom diktatoru.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo