Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN MUJOVIĆ, SLUŽBA I SPECIJALNI ZADACI: Džoker za kompromitaciju tužilaštva?

Objavljeno prije

7 godina

na

sveto-marovic-veselin-mujov

Naizgled neočekivano razvija se slučaj Veselina Mujovića, uhapšenog zbog optužbi da je prevario Svetozara Marovića tako što mu je uzeo 890 hiljada eura obećavajući da će mu za taj novac obezbijediti bolji položaj u tužilačkim istragama protiv njega i članova njegove porodice.

Sve su prilike da Mujović nije tek spretni prevarant kako su ga danima predstavljali režimski mediji, insinuirajući da je Mujoviću u silnim, aktuelnim i ranijim, prevarama pomagala ćerka zaposlena kao savjetnica u sudu. Mujović, sve su prilike, u crnogorskoj piramidi moći ima mnogo važnije konekcije od porodičnih.

Kako su ove sedmice objavile Vijesti, a potvrdila policija, iz dokaznog materijala misteriozno su nestala Mujovićeva pisma upućena premijeru Milu Đukanoviću, te bivšem šefu Uprave policije Veselinu Veljoviću, ali i drugim visokim funkcionerima. Radi se o 13 pisama koje je tek postavljeni šef Specijalnog policijskog tima Dragan Radonjić po nalogu specijalnog tužioca Milivoja Katnića potpisao i uvrstio kao dokaze prilikom policijskog pretresa Mujovićeve kuće u podgoričkom naselju Vranići. Policija je potvrdila da su nakon pretresa iz dokaza nestala i dva dokumenta državnih organa koja su zatečena kod Mujovića.

Specijalno tužilaštvo je o tom slučaju otvorilo istragu i počelo saslušanja svih policajaca koji su bili na pretresu. Vijesti su objavile da je između ostalih saslušan Nikola Terzić, službenik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije koji je navodno po nalogu rukovodioca tog odsjeka Dalibora Medojevića preuzeo dokaze od službenika Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminaliteta Sima Lukačevića, i predao ih Medojeviću. Dokazi su potom nestali.

Medojević je Mojkovčanin, jedan od inspektora koji su bili na skupu u kampu Zlatica kada je Veselin Veljović, prema nalazu unutrašnje kontrole, tražio od prisutnih policajaca, uglavnom njegovih Mojkovčana, da na terenu agituju za DPS uoči lokalnih izbora u Mojkovcu. Taj slučaj je stigao do tužilaštva i jedan je od predmeta u kom se pominje Veljovićevo ime. A upravo zbog više istraga o bivšim čelnicima policije, prema nekim interpretacijama, Veljović i Duško Marković, v.d. ministar policije i bivši šef ANB-a, vode rat za povratak kontrole nad tužilaštvom koju su izgubili po dolasku tužilačkog dvojca – Ivice Stankovća i Katnića. S druge strane, režimska Pobjeda insistira na ulozi šefa specijalnog policijskog tima Dragana Radonjića, čovjeka od povjerenja specijalnog tužioca protiv čijeg je izbora na to mjesto bio vrh policije i navodi da je na djelu mogući pokušaj da se uzvrati i ,,kompromituje” policija.

Veljović je u Pobjedi demantovao da je dobijao pisma od Veselina Mujovića. Premijer se , međutim, tim povodom nije oglašavao. Vijesti su objavile da je Mujović bio prilično opširan u pismima premijeru. Navodno ga je naširoko obavještavao o državnim interesima Crne Gore u Srbiji, Vučiću, generalima srpske policije, aktivnostima koje on u Srbiji preduzima za očuvanje crnogorskih interesa.

Da je teza da je Mujović tek vješti šićardžija koji voli da piše pisma premijeru iz razonode postala neodrživa, shvatili su i režimski mediji. Prešlo se na novu interpretaciju. Pobjeda je uzvratila kontrainformacijom: objavio je, ne navodeći izvore, da je Mujović dok se sastajao sa Marovićem danima odlazio u tužilaštvo sa Vasilijem Vasom Mijovićem. Mijović je bivši funkcioner ANB-a koji kao i Mujović boravi i u Srbiji. Otpušten je 2006. godine iz ANB-a, a potom od vrha ovdašnje policije označavan kao kreator brojnih afera protiv vlasti i policije, pa i afere crne trojke, u kojoj je Veljović optužen da je organizovao parapolicijske jedinice za prebijanja kritičara i nepodobnih novinara.

Da je Mujović više od običnog prevaranta bilo je svakako odmah jasno. On je do nedavnog hapšenja bio na slobodi, iako je prethodno optuživan za brojne milionske prevare, u kojima je navodno oštetio mnoge ovdašnje, ali i srpske biznismene, od Miroslava Miškovića i njegove porodice, do brojnih drugih moćnih ljudi, pa i onih koji se povezuju sa klanom Darka Šarića. To je značilo samo jedno – da ima dobra leđa. Mujović je pri tom, uspijevao da iznudi novac od moćnih ljudi iz sistema, koji su mogli znati i provjeriti kome daju novac.

,,Mujović je veoma važna veza između srbijanskih i crnogorskih službi i mafije. Mnoge je ljude prevario za ozbiljan novac, ali su ga službe štitile”, tvrdi za Monitor naš izvor upućen u bezbjednosne prilike.

Mujović u Crnoj Gori posjeduje nekoliko preduzeća, od kojih je većina, obrisana. On je brat bivšeg dekana Pravnog fakulteta Ranka Mujovića, čije su mandate obilježile brojne afere, od falsifikovanja ocjena studentima do finansijskih zloupotreba. Iako su neki od zaposlenih ukazivali i nudili dokaze o njegovim zloupotrebama, bivši dekan Pravnog fakulteta nikada nije procesuiran. Važio je za nedodirljivog.

Sigurno je: ne bi bilo prvi put da se ime Veselina Mujovića pominje u vezi s kompromitacijom ljudi u institucijama koje se bore protiv organizovanog kriminala. Krajem 2014. godine Mujović je u Srbiji poslužio tamošnjim tabloidima i službama za kompromitaciju nekada vodećeg srpskog policajca Rodoljuba Milovića, protiv koga se tada, nakon hapšenja Darka Šarića, digla neviđena hajka. Na Milovićevoj diskreditaciji tada su istovremeno radili Šarić u sudnici, tabloidi koji se vezuju za Vučića, i srpska obavještajna služba BIA.

Milović je nakon hapšenja Šarića smijenjen sa mjesta načelnika kriminalističke uprave policije Srbije, iako nije utvrđeno da je učinio nešto nezakonito. Osuđeni narkobos je u sudnici tvrdio da je Milović general Papaja, korumpirani policajac koji mu je sve smjestio i od njega uzeo nekoliko miliona eura. Tužilaštvo je utvrdilo da nema nikakvih dokaza za Šarićeve optužbe, ali je Milović ipak sklonjen.

Milović je bio i jedan od aktera sučaja Jelova gora, gdje je prema dokumentima srpskih bezbjednosnih službi bio organizovan sastanak pripadnika službe i istražnih organa, policije i tužilaštva Srbije sa pokojnim Draganom Dudićem, saradnikom Šarića, kako bi ga ubijedili da bude zaštićeni svjedok protiv Šarića. Prema tim dokumentima Dudić je doveden na Jelovu goru iz Crne Gore. Snimak razgovora sa njim na Jelovoj gori je nestao, pa se stvar o tome šta je Dudić govorio tada svela na tvrdnje prisutnih. Dio obavještajaca tvrdio je da Dudić nije otkrio ništa o Šariću i da nije pristao da bude zaštićerni svjedok. Rodoljub Milović je jedini kazao da je Dudić tada razotkrio kokainsku piramidu i ko je ko u njoj. ,,Pomenutom prilikom Dudić je navodno ukazao na piramidu krimilanih aktivnosti u državnom vrhu Crne Gore, naglasivši da je Milo Đukanović u toj hijerarhiji na drugom mjestu, dok je Šarić nekoliko pozicija niže”, navodi se u izvještajima BIE. Milović je, prema tim dokumentima, saopštio da je Dudić tada jasno dao do znanja i da je spreman da postane zaštićeni svjedok, ali da je takva ponuda srpskih organa iz nekog razloga izostala.

Milović je do tada važio za najboljeg i najpoštenijeg profesionalca policije Srbije, koji u biografiji ima hapšenje pripadnika zemunskog klana, ključne dokaze u slučaju ubistva Zorana Đinđića. Kao heroj predstavljan je u knjizi Brankice Stanković. Nakon hapšenja Šarića postao je – meta.

Informer, ali i drugi srpski tabloidi koji se povezuju sa Vučićem tvrdili su tada, a nakon što se saznalo da je Mujović pokušao da prevari Miškovićevog sina, da je Veselin Mujović toliko dugo ostajao van domašaja pravde upravo zahvaljujući vezama sa Milovićem.

Mujović se takođe potrudio da javnost u to vjeruje. On je Milovića javno označavap kao ,,velikog prijatelja”. Milović je to demantovao, tvrdeći da je ta prijateljska veza potpuno izmišljena. ,,Mujović je i ovdje zaveden kao informator”, tvrdi za Monitor srpski visoki policijski funkcioner koji je insistirao na anonimnosti.

Mujović je, prema nekim izvorima Monitora, i u Crnoj Gori navodno trebao da posluži u iste svrhe. Da komprimituje one koji su krenuli u obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom i pokazuju bar minimum autonomije i integriteta u tom poslu. Mujović se, prema pisanju medija, u pokušaju da uzme novac od Marovića, pozivao na navodne veze sa vrhom tužilaštva. Prema jednoj verziji na poznanstvo s Katnićem, prema drugoj sa Stankovićem, a trećoj na veze sa bivšom specijalnom tužiteljicom Đurđinom Ninom Ivanović.

Izvori Montiora tvrde da je Mujović uhapšen kada je tužilački dvojac shvatio da ih pokušava kompromitovati.

Sam Katnić je nedavno saopštio da se protiv njega vodi specijalni rat od strane onih o kojima vodi istragu. On je tada pozvao Agenciju za nacionalnu bezbijednost da ga zaštiti.

Nijesu samo bivši čelnici policije oni koji strahuju od evenutalnih tužilačkih istraga. Tužilaštvo ima pune fioke predmeta, od kojih mnogi vode do samog vrha, porodice premijera, njegovih moćnih prijatelja, kumova. Zanimljivo je da je gotovo istovremeno kada je neka moćna ruka presudila u sporu između tužilaštva i policije i Katniću obezbijedila tim s kojim može da radi, na čelo policije premijer za v.d. ministra postavio Duška Markovića. Ravnoteže radi valjda.

Katnić istina do sada još nije pokazao da je pravda neselektivna. Neke od afera koje vode do porodice Đukanović, poput afere Telekom, pokrenuo je izuzimajući iz njih Đukanoviće. Mnoge i dalje čekaju. Ali zna premijer, lakše je upravljati s njima kad ih isprljaš. Nikad se ne zna kad će Zapad reći dosta crnogorskom diktatoru.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

2 sedmice

na

19 Maja, 2023

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo