Povežite se sa nama

FOKUS

OPSTRUKCIJA SPECIJALNOG TUŽIOCA: Od čega Veljovića štiti kum Marković

Objavljeno prije

na

Prošla je sedmica od objave specijalnog tužioca Milivoja Katnića da protiv njega vode specijalni rat oni protiv kojih vodi istrage, i da ga vrh policije opstruira odugovlačenjem izbora specijalnog policijskog tima. I – ništa.

Premijer Milo Đukanović kog je Katnić pozvao da presudi u sporu između njega i šefa Uprave policije Slavka Stojanovića oko izbora šefa specijalnog policijskog tima, čiji je izbor zbog njihovog neslaganja prolongiran nekoliko mjeseci – nije se oglasio. Kao da se ne dešava ama baš ništa važno, a ne da se specijalni tužilac, prvi čovjek borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, javno žali da ga blokiraju čelnici policije, koji treba da mu budu desna ruka.

 

,,Ovo traje pola godine i ovo je smišljeno, ja to više neću da trpim. Molim da mi se obezbijedi tim, da mogu da radim. Očekujem da to riješi premijer, da ga on predloži i izabere i da počnemo da radimo”, kazao je Katnić.

Dok premijer ćuti, vrh policije preko medija bliskih Đukanoviću iz petnih žila blati Katnićevog kandidata za vođu specijalnog policijskog tima – Dragana Radonjića , šefa Odsjeka za privredni kriminalitet u kog Katnić, kako je saopštio, ima ,,puno povjerenje”.

Šef uprave policije Stojanović u Pobjedi je objasnio da on ne pristaje da Radonjić bude šef specijalnog policijskog tima ne zato što opstruira specijalnog tužioca, već zbog navodnih loših rezultata Radonjića. ,,Nije ispunio očekivanja”, kazao je direktor Uprave policije.

Koja su to očekivanja nejasno je, imajući u vidu da se Radonjić i njegov odjel vezuju za predmete TQ Plaza, Plato Jaz, AMD Budva, WTE – upravo one slučajeve specijalnog tužioca koji su rezultirali hapšenjima lokalnih i državnih funkcionera. Kako je i sam Radonjić potvrdio, radili su i predmete Carine, Bazar i KAP – istrage poslova bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, koji bi prema riječima specijalnog tužioca uskoro mogli biti aktivirani. Katnić i Radonjić očito dobro sarađuju.

Da li to i zašto smeta Stojanoviću?

Stojanović u intervjuu Pobjedi kao dokaz protiv Radonjića navodi predmet Metro, koji se odnosi na nezakonit zakup plaža, i u kom, kako objašnjava, nije uhapšen očekivan broj ljudi, a jedini koji je procesuiran postigao je nagodbu sa tužilaštvom. Tom logikom, Stojanović ne bi odavno bio na čelu Uprave polcije, pošto policija kojom rukovodi nije riješila brojne teške slučajeve.

Katnić je ustvrdio da se nešto drugo krije iza Stojanovićevog nećkanja da prihati Radonjića. On je kazao da šef specijalnog tima nije još izabran jer se čeka ,,kom će se carstvu privoliti”. Tako je potvrdio da postoje različita, sukobljena interesna ,,carstva” unutar institucija koje trebaju da se bore protiv kriminala.

Monitor odavno piše o suprotstavljenim interesnim klanovima DPS – Grand i mojkovačkom. Mojkovački klan navodno predvode potpredsjednik Vlade Duško Marković i Veselin Veljović, bivši šef policije i aktuelni sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost, koji trenutno imaju prevagu u kontroli nad policijom, ali su od dolaska novih tužilaca izgubili kontrolu nad tužilaštvom. Drugi se klan vezuje za bivšeg i aktuelnog ministra inostranih poslova Milana Roćena i Igora Lukšića, bivšeg ANB funkcionera Zorana Lazovića i biznismene Ranka Ubovića i Aleksandra Mijajlovića. Šef Uprave policije Stojanović je navodno blizak klanu Mojkovac, dok se tužilac Katnić dovodio u vezu sa klanom Grand. Katnić je demantovao da pripada bilo kom klanu.

,,Katnić je otvorio javni sukob sa Duškom Markovićem i vidjećemo kako će to ići. Njegov apel potvrđuje da je ovo privatna kriminalizovana država sa razorenim institucijama koje nijesu sposobne da neselektivno primjenjuju zakon. U takvoj državi i specijalni tužilac mora da javno proziva potredsjednika Vlade i policiju da vode specijalni rat protiv njega zbog toga što žele da zaustave istrage koje vodi”, kaže za Monitor Nebojša Medojević, član skupštinskog Odbora za bezbjednost. ,,Đukanović već duže balansira između dva sve moćnija i sukobljena klana, ali to mu sve manje uspijeva i sukob eskalira. Marković je veoma uticajan u sektoru bezbjednosti i pravosuđa i ima resurse da blokira pa čak i da diskredituje Katnića ukoliko mu ugrozi interese i njegovu organizaciju”.

Zašto bi mojkovački klan bio ugrožen dolaskom Radonjića na čelo specijalnog policijskog tima?

Radonjić je, objavio je Dan, osim onih u Budvi, vodio i istragu raspodjele stanova u Upravi policije, u okviru koje je bio saslušan i Veselin Veljović. Dan je objavio da je Radonjić tada prikupljao dokaze protiv Veljovića, a po nalogu Specijalnog tužilaštva. Navodno se sumnjalo da je Veljović nezakonito dodijelio 12 sindikalnih stanova u zgradi na Tuškom putu u Podgorici.

Stojanović je u intervjuu Pobjedi kazao da Radonjić ,,faktički pokriva mjesto šefa Odsjeka za suzbijanje privrednog kriminala, a da je u stvari neraspoređen i nema novo rješenje”. Šef uprave policije nije objasnio kako neko može ,,faktički da obavlja” mjesto rukovodioca, a da bude neraspoređen, i da li je Radonjić možda neraspoređen po kazni. Ne bi bio ni prvi ni posljednji ,,nepodobni” koji je iz policije tako sklonjen.

Kada je Raško Konjević došao na mjesto ministra policije mediji su objavili da će on pokrenuti istragu o enormnoj imovini pojedinih inspektora. Tada je objavljeno da je Radonjić jedan od rijetkih koji živi u stanu roditelja.

Istraga o navodnoj nezakonitoj dodjeli stanova na Tuškom putu nije jedina u kojoj se pominje Veljovićevo ime.

Veljovićevo ime se vezuje i za aferu kamp Zlatica koji je Žarko Burić vlasnik, Normal kompani, od države kupio jeftino pa potom policiji prodao mnogo skuplje. Veljović je – otkrio je MANS i tražio da Katnić to istraži – od Burića kupio stan mnogo povoljnije od tržišne cijene. Tu je i afera Limenka u kojoj je zbog propusta vrha policije plaćena odšteta premijerovom bratu od 11 miliona eura, a zbog koje bi Veljović takođe mogao biti saslušan.

Katnić je nedavno odustao od gonjenja inspektora Predraga Šukovića koji je bio saslušavan jer je komentarima na portalu Vijesti ,,ugrozio sigurnost” Dušku Markoviću. Šuković je javno Markovića i Veljovića označio glavnim akterima šverca cigareta koji je on, kako je kazao, istraživao po službenoj dužnosti. Specijalno tužilaštvo je međutim odustalo od optužnice u istrazi o švercu cigareta.

Nakon što je tužilaštvo odustalo od gonjenja Šukovića, privatnu prijavu protiv Šukovića podnio je Marković. Šuković je inače bio šef Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala, a sa toga je mjesta razriješen nakon dolaska Stojanovića na čelo policije.

,,Katnić je vjerovatno bio suočen sa dojavom da mu mojkovački klan priprema javnu aferu i onda je prvi javno napao Mojkovčane, tražeći podršku javnosti, ali i stranog faktora”, tvrdi Medojević.

Za sada nema reakcije ni spolja na Katnićev apel da ne može da radi i da ga vrh policije opstruira. A ne bi bilo prvi put da se međunarodna zajednica umiješa zbog blokiranja nekog specijalnog tužilaštva u borbi protiv kriminala. To se upravo dogodilo u Makedoniji, gdje je u odbranu tamošnje tužiteljice, koju su opstruirali vladajuća koalicija i njihovi mediji, stala najprije američka, a potom i briselska administracija.

Znakovito, makedonska specijalna tužiteljka podigla je optužnicu protiv tamošnje bivše šefice policije zbog afere prisluškivanja. Otkriveno je da je policija nezakonito prisluškivala 20 hiljada građana zbog čega je zatražen pritvor za bivšu šeficu policije Gordanu Jankulovsku, koja je godinama bila na čelu makedonske policije, uz vlast, nedodirljiva i moćna.

Sličnu aferu prisluškivanja, ubilježio je i Veljović. U septembru 2007. Uprava policije, sa njim na čelu sa M:telom je potpisala Sporazum o uzajamnoj saradnji, ,,u cilju sprečavanja, otkrivanja i dokumentovanja krivičnih djela”, prema kome je policiji omogućeno 24-časovno preuzimanje podataka sa te meže. MANS je više puta tražio smjenu Veljovića zbog tih ugovora koje je Ustavni sud ocijenio neustavnim.

Da mu se ne dopada Katnićev presudni uticaj na izbor šefa specijalnog policijskog tima Duško Marković je pokazao i nedavno, kada je otvoreno zastupao ideju da se izmijeni zakon tako što bi se tužiocu iz ruke izbila kontrola u procesu odabira šefa policijskog tima. Po aktuelnom zakonu, specijalni tužilac daje zadnju riječ, on odobrava kandidata policije.

Marković je predložio rješenje prema kom specijalni tužilac samo daje mišljenje o kandidatu, dok konačnu odluku donosi direktor policije, u ovom slučaju Slavko Stojanović. Opozicija je tada optužila Markovića da on i Vlada konstantno opstruiraju novi tužilački tim.

Za razliku od Markovića Socijalistička narodna partija (SNP) traži izmjene zakona po kojim bi se Katniću dala puna kontrola nad izborom šefa tog tima.

,,S obzirom da rukovodilac i policijski službenici iz tog tima postupaju po nalogu specijalnog tužioca, i da se ne mogu raspoređivati na drugo radno mjesto u Upravi policije bez saglasnosti glavnog specijalnog tužioca, izmjenom se stvaraju uslovi da u suštinskom i funkcionalnom smislu postavljenje, kao i navedeni policijski poslovi, budu u punoj ingerenciji Specijalnog tužilaštva”, naveli su iz te partije.

Ukoliko se Katniću ne omogući da bira saradnike u borbi protiv organizovanog kriminala, njegovo polje djelatnosti biće dodatno suženo. U tom slučaju, jedino što mu preostaje je da podnese – ostavku. I izbije tako onu ružu iz Đukanovićeve kose, kojom diktator pokušava da se predstavi kao reformator.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAPITALNE INVESTICIJE IZMEĐU STARIH I NOVIH VLASTI – KONTINUITET NEPRAVDI: Nekom hiljade, nekom euro

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kolašin i Mojkovac će iz ovogodišnjeg kapitalnog budžeta dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Država će, istovremeno, u infrastrukturne radove u Ulcinju uložiti jedva jedan, a u Gusinju šest eura po stanovniiku. Da ne bude zabune: očigledna neravnoteža je, dominantno, zasluga prethodne vlade

 

Dočekali smo i peti mjesec tekuće godine bez usvojenog budžeta za 2021. Tvrdnja ministra Milojka Spajića o „najboljem budžetu u istoriji Crne Gore“ naći će se na provjeri početkom naredne sedmice, kada će u parlamentu krenuti rasprava o vladinom prijedlogu zakona o budžetu. Sudeći po najavama, biće to zanimljiva debata uz pregršt ideja o načinima na koji bi se mogao trošiti novac iz državne kase. I makar po neku o tome kako bi se ta kasa mogla popuniti, bez novih zaduženja.

Osvrnimo se, za sad, na onaj dio budžeta koji se tiče (infrastrukturnih) ulaganja u budućnost.

Predloženi kapitalni budžet za 2021. godinu vrijedan je 203,46 miliona (nepunih 8,5 odsto planirane budžetske potrošnje). Skoro dvije trećine tog novca otići će na završetak radova na izgradnji dionice autoputa Smokovac – Mateševo. Ostatak od nepunih 80 miliona podijeliće Uprava za javne radove (45,4 miliona) i Uprava za saobraćaj (30,5 miliona). U Vladi su izračunali da je predloženi kapitalni budžet za 38 miliona veći u odnosu na 2020. godinu, iskazujući tako naum da značajnije investiraju u neophodnu infrastrukturu.

Resorni ministar finansija i socijalnog staranja ipak je, predstavljajući vladin prijedlog, naglasio kako on nije ponosan na predloženo, objašnjavajući da najveći dio planiranih troškova kapitalnog budžeta čine započeti projekti i ugovorene obaveze prethodne vlade. „Takve obaveze dovode do  velike disproporcije, tako da imamo opštinu Kolašin koja će po stanovniku da dobije 1.500 eura kapitalnih investicija, Cetinje oko 700 eura, a Ulcinj će dobiti jedan euro. To je jedno zastiđe i to nije poruka ove Vlade…“, kazao je Spajić.

Računice potvrđuju da neke opštine, mjereno zahvatom u državnoj kasi, imaju privilegovan položaj u odnosu na druge. Tako će Kolašin i Mojkovac, ne bude li promjena u predloženom kapitalnom budžetu, na ime odobrenih investicija iz državne kase dobiti finansijsku injekciju od 1539, odnosno, 846 eura po stanovniku. Na osnovu ranije započetih ali i tek odobrenih projekata čija će realizacije početi ove godine. Na suprotnoj strani liste nalaze se opštine sa jugoistoka države. Tamo će država ove godine u infrastrukturne radove uložiti jedva jedan (Ulcinj) odnosno šest eura po stanovniku (Gusinje). Tek nešto veću pomoć iz državne kase, mada su u odnosu na Ulcinj i Gusinje sve crnogorske opštine u neuporedivo boljoj poziciji, imaće Bar (20), Budva (26), Plav (27) i Herceg Novi (33 eura po stanovniku).

Vladini podaci o kapitalnim investicijama per capita Petnjicu, Plužine i Šavnik ne prepoznaju kao zasebne opštine, već daju njihov zbirni prosjek. On iznosi  22 eura po stanovniku. Ili 70 puta manje nego u Kolašinu.

Država će u Nikšić, Tivat, Andrijevicu, Žabljak i Podgoricu na ime infrastrukturnih radova (ulice, saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona infrastruktura, zdravstvene i obrazovne ustanove…) ove godine investirati između 40 i 100 eura po stanovniku. Od 100 do 500 eura po stanovniku dobiće Bijelo Polje, Tuzi, Kotor, Berane, Pljevlja i Danilovgrad.  A Rožaje i Cetinje između 600 i 700.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIMINAL, DRŽAVA I MOĆ: Ko od koga strepi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede do etikete mafijaške države, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodne vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Otuda ne čudi da kriminalni krugovi vjeruju da im likvidacija jedne osobe može biti od koristi

 

Da je borba sa organizovanim kriminalom jedan od najtežih zadataka koji je čekaju, imajući u vidu njene zarobljene institucije, potvrdila je i ova sedmica.

Nakon hapšenja vođa takozvanog kavačkog klana, rezultat je sljedeći: polovina uhapšenih je na slobodi, a pojačano je obezbjeđenje potpredsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću, koordinatoru bezbjednosnih službi, zbog operativnih podataka policije da su pripadnici kavačkog klana pripremali njegovo ubistvo u Herceg Novom. Prema informacijama Monitora, policija je baratala podacima da je u Herceg Novom planirano ubistvo Abazovića snajperom od strane pripadnika kavačkog klana, navodno zbog hapšenja njihovog vođe Slobodana Kašćelana.

﮼Kad ubijem (Zorana) Ašanina, onda ćemo završiti i (Dritana) Abazovića jer nam je uhapsio šefa”. To je navodno dio presretnute komunikacije Gorana Pantovića (43), uhapšenog zbog ubistva Ašanina u Mojkovcu ove sedmice, sa jednim od pripadnika kavačke kriminalne grupe, koja je u posjedu policije, pišu  Vijesti. Plan za likvidaciju Abazovića policiji je navodno potvrdio i jedan od uhapšenih iz te organizacije.

Potpredsjednik Abazović je poručio da ga nijesu uplašile informacije da je kavački klan planirao njegovo ubistvo, i poručio da bi bio spreman „da plati bilo koju cijenu da bi se izborio sa organizovanim kriminalom“.  Takođe, poručio je da bi ubistvo bilo kog političara bilo kontraproduktivno za kriminalne klanove.

Abazović je ocijenio i da nigdje na svijetu nema organizovanog kriminala bez političke podrške i kazao da kavčani crpe političku zaštitu. ﮼Bez toga nije moguće imati značajniji uspjeh u kriminalnim aktivnostima. Ako je kriminal organizovan, on ima svoj pipke svuda u sistemu. I zaštitu. Ali sada se promijenila politička volja i zato sam ja vrlo spokojan, mislim da će Crna Gora, bez obzira na sve nedostatke, uspjeti da se izbori sa organizovanim kriminalom. To, naravno, neće biti lako i ovo što se do sada radilo, radilo se uz podršku međunarodnih partnera”.

Iz kavačkog klana, Abazoviću je, kako je Monitor već pisao, prijećeno i odmah nakon izbora, u avgustu prošle godine. Nakon što je odbio da se sastane sa vrhom kavačkog klana, stiglo je i upozorenje  – „vidjećemo se ovako ili onako”.

Na čelu kavačkog klana, prema policijskim podacima, nalazi se Slobodan Kašćelan, koji je uhapšen prethodne sedmice, u akciji crnogorske policije, skupa sa još petoricom pripadnika tog klana. Nakon što je sudija odbio da im odredi pritvor (vidi box), trojica su u bjekstvu, dok su Kašćelan i još dvojica pripadnika kavačkog klana opet uhapšen nakon što je sudsko vijeće promijenilo odluku Bašovića, i određen im je pritvor. Kašćelanu se trenutno sudi zbog kriminalnog udruživanja i zelenašenja. On je krajem prošle godine pušten da se brani sa slobode. Bio je u bjekstvu do decembra 2018. godine kada je uhapšen u Češkoj, a početkom 2019. godine izručen Crnoj Gori. U pritvoru je proveo godinu dana, a pušten je da se brani sa slobode nakon što je založio jemstvo od pola miliona eura.

Kavački klan, prema mnogim izvorima, ima navodno bliske veze sa crnogorskim bezbjednosnim službama. Taj klan nastao je nakon cijepanja kotorskog škaljarskog klana, koji sada, prema podacima bezbjednosnih službi, vode braća Jovan i Igor Vukotić.  Uspon škaljarskog klana povezan je sa padom mnogo poznatije grupe, koja je švercovala drogu – narkokartela Darka Šarića, piše beogradski KRIK.

„Škaljarski klan se ubrzo podijelio, 2014. godine zbog svađe oko kokaina i započeo krvavi rat sa svojim nekadašnjim saradnicima – kavčanima. Sve pokazuje da je rat škaljarskog i kavačkog klana podelio podzemlje u regionu. U njemu su strane zauzeli i pojedini pripadnici srpske i crnogorske policije, a veze klanova, pre svega kavačkog, vode i do političara”, navodi KRIK. Prema istraživanjima ove istraživačke novinarske mreže, kavčani u Beogradu sarađuju sa huliganskim grupama, čiji članovi imaju kontakte i sa porodicom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

U sukobu škaljarskog i kavačkog klana do sada je ubijeno najmanje 50 osoba. Kada se rat razbuktao, u Crnoj Gori su se likvidacije dešavale i usred bijela dana, u javnosti, pa su u tom ratu stradale i osobe koje nijesu dio podzemlja. Žrtve su bili i advokati, pa i bivši poslanik crnogorskog parlamenta.

Jedna verzija, eskalaciju sukoba ova dva suprotstavljena kotorska klana, objašnjava intervencijama samih crnogorskih bezbjednosnih službi. „ANB je izazvao sukobe u Kotoru sa ciljem da neutrališe škaljarski klan, jer ih ne kontroliše. Oni nijesu uz vlast. Vukotići ne priznaju autoritet Brana Mićunovića, što znači ni Milov”, objašnjavao je obro obaviješteni izvor našeg nedjeljnika iz bezbjednosnog sektora.

Kako je Monitor već pisao, nakon izbora, ponuda za razgovor Abazoviću nije stigla samo iz vrha kavačkog klana, već i iz kruga koji se vezuje sa kontroverznim Nikšićaninom Branislavom Branom Mićunovićem. Mićunović je skupa sa predsjednikom države Milom Đukanovićem bio na italijanskoj optužnici za šverc cigareta.

﮼Potpuno je normalno i potpuno očekivano da taj organizovani kriminal pokušava da ponovo, na neki način, zavlada ovom državom i vrati sve te poluge moći pod svoju kontrolu i sigurna sam da im stvara ogromnu nervozu to što su na određene pozicije postavljeni ljudi koji nisu na njihovom platnom spisku”, prokomentarisala je vijest da su pripadnici kavačkog klana pripremali Abazovićevo ubistvo, Vanja Ćalović  Marković, šefica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou.

Kazala je da je očigledno da su kavačani ﮼vrlo nervozni zato što im poluge moći koje su do sada kontrolisali zahvaljujući licima na njihovom platnom spisku ili spregama sa bivšom vlašću, danas izmiču iz ruku”.

Da je bio žrtva prijetnji iz podzemlja, potvrdio je ove sedmice i premijer Zdravko Krivokapić. On je u parlamentu kazao da je dobijao prijeteće poruke od kriminalnih klanova, ali nije precizirao od kojih. Objasnio je da se „time bave bezbjednosne službe“.

Dok je prethodni režim Crnu Goru uspio da dovede dotle da je u međunarodnim krugovima svrstavaju u „mafijaške države“, nova vlast od avgusta nije uradila mnogo na oslobađanju institucija od političke kontrole prethodnih vlasti, neophodnih da bi se borba protiv organizovanog kriminala zaista i sprovela. Tužilaštvo, koje je pod političkom kontrolom bivše vlasti, godinama vodi tek izviđaje i istrage protiv kotorskih klanava, dok su optužnice rijetke.

Krivokapić je kazao da bi Abazović trebalo da ima veću podršku ostatka nove većine: ﮼Meni je žao što Skupština i svi mi nijesmo iskazali veću solidarnost, jer je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović krenuo u otvorenu borbu sa organizovanim kriminalom i korupcijom i njemu to pripada po mjestu koje pokriva. Mi svi treba da ga podržimo da taj put bude takav da korupcija bude nulta, a kriminal bude sveden na mjeru prihvatljivosti za sve građane Crne Gore”, poručio je Krivokapić.

Izvršna dirketorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević je, komentarišući policijske podatke da je kavački klan pripremao likvidaciju Abazovića, saopštila da su to ozbiljne stvari o kojima se mora voditi računa, ukazujući da je u Srbiji ubijen bivši premijer Zoran Đinđić zbog borbe sa kriminalnim grupama.

Ukazala je i da ove prijetnje govore o percepciji klanova da bi im ubistvo jednog političara omogućilo da nastave po starom. „Nije dobro da jedna osoba zamijeni institucije na bilo kom polju, pa ni u obračunu sa organizovanim kriminalom“, kazala je ona.

Odavno je jasno, bez nezavisnog pravosuđa, neće biti napretka na ovom polju. I svi će imati razloga za strijepnju.

Ko je sudija Bašović

Sudija za istragu podgoričkog Višeg suda Miroslav Bašović, odbio je prijedlog Specijalnog tužilaštva da odredi pritvor uhapšenim osobama označenim kao pripadnici Kavačkog klana. Sumnju u odluku sudije Bašovića svojom izjavom unio je vicepremijer Dritan Abazović kada je na svom Fejsbuk profilu napisao: „Dok god policija ne pronađe navodne članove kavačkog kriminalnog klana koji su juče pušteni na slobodu odlukom sudije za istragu Miroslava Bašovića, on snosi direktnu profesionalnu i moralnu odgovornost ako neko od njih, dok je bjekstvu, počini bilo kakvo krivično djelo, naročito likvidaciju“.

S druge strane oglasili su se pojedini  pravnici i udruženja, koji sudiju Bašovića i njegovu odluku vide kao znak da se i dalje u nekim slučajevima odluke donose na osnovu zakona a ne očekivanja javnosti.

﮼Neprijatno sam iznenađena oštrim i potpuno neprimjerenim izjavama potpredsjednika Vlade Abazovića upućenim sudiji Bašoviću“, ocijenila je advokatica Andrijana Razić. „Ne ulazeći u suštinu predmeta i krivičnog postupka u pitanju, jer o istom nemam nikakvih neposrednih saznanja – kao što ih nema niti može da ima ni potpredjsednik Vlade, zabrinjava činjenica da jedan od najviših predstavnika izvršne vlasti ovako drastično i otvoreno zadire u tajni krivični postupak“, kaže ona.

„Sudija Bašović već godinama predstavlja jedan od (rijetkih) svijetlih primjera u crnogorskom pravosuđu, po kvalitetu odluka i ličnom integritetu – a ja bih još dodala: i po profesionalnoj hrabrosti, koju je pokazao u ne malom broju javno ispraćenih postupaka i koju su tada mnogi politički predstavnici prepoznavali i podržavali“, zaključuje Razić.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je prva protest zbog, kako su naveli, pritiska na sud koji je svojim izjavama izvršio Abazović kritikujući odluku sudije za istragu.

﮼Grubom kritikom odluke sudije, koga je suštinski optužio da radi za mafiju, Abazović je izvršio neprimjeren pritisak na sud, i time doveo u pitanje i odluku vijeća Višeg suda u Podgorici, kojom je pritvor vrlo brzo ponovo određen, a i sve buduće odluke suda u ovom predmetu. Ovakav napad je još teži kad se ima u vidu da sudija Bašović već godinama predstavlja svijetlu tačku u crnogorskom pravosuđu po kvalitetu odluka i ličnom integritetu”, navodi se u saopštenju HRA.

Dodali su da država u kojoj Vlada odlučuje o pritvoru ili bar odaje utisak da o tome odlučuje, ﮼nije država vladavine prava u kojoj se poštuju ljudska prava”.

﮼Apelujemo i na gospodina Abazovića i na sve ostale predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, da postupaju u skladu sa demokratskim standardima i poštuju princip podjele vlasti i nezavisnosti suda, kao i ljudsko pravo na slobodu ličnosti i pravično suđenje. HRA se oštro protivi populističkom pristupu da su sve sudije i tužioci u Crnoj Gori korumpirani, i da se svaka odluka koja nije po volji vlasti koristi u prilog tom argumentu. U svemu tome, iznenađuje spremnost potpredsjednika Vlade da istražnog sudiju nedvosmisleno optuži kao glavnog ﮼krivca” za neodređivanje pritvora, iako je postupak proglašen tajnim, pa on nije mogao da vidi ni predlog za određivanje pritvora, koji je sudu podnio državni tužilac, ni argumente istražnog sudije u odluci kojom pritvor nije određen, kao ni argumente vijeća Višeg suda, koje je nakon reakcija izvršne vlasti izmijenilo odluku istražnog sudije”, navode iz HRA.

I Udruženje sudija Crne Gore uputilo je protest povodom navoda potpredsjednika Vlade. Kako navode, Abazović je grubo prekršio ustavna načela o podjeli vlasti, šaljući poruku da je opravdano miješati se u rad sudstva, ukoliko odluke suda nijesu po mjeri izvršne vlasti, što je nečuveno i krajnje štetno.

Sudija Bašović je i ranije donosio slične odluke, koje su tada hvalili oni kojima danas nije po volji njegov sud.

Prije skoro godinu sudija Bašović odbio je prijedlog SDT-a da zbog sumnje da su stvorili i bili članovi kriminalne organizacije odredi pritvor funkcioneru Demokrata Draganu Krapoviću, izvršnoj direktorci Vodovoda Budva Jasni Dokić i rukovodiocu Sektora za planiranje i razvoj u Vodovodu Igoru Đuraševiću. Krapović je osumnjičen za stvaranje kriminalne organizacije zbog blokade zgrade Opštine Budva i glavne raskrsnice 17. juna prošle godine. Zakon je, ispostavilo se, poštovao i u slučaju javnosti poznatom kao CKB, baš kao i u slučaju protiv ubijenog Baranina Armina Osmanagića jer nije slušao glasove političara i iza brave pritvarao zvučna imena da bi umirio javnost.

Abazović je  nakon kritika kazao da bi na svakom mjestu i uvijek ponovio svoju izjavu.

Svetlana ĐOKIĆ
Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIPREMLJEN TEMELJNI UGOVOR VLADE I SPC: Vrelo tajnovitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sagledaju poznate okonosti o načinu na koji je pripreman Temeljni ugovor između SPC i Crne Gore, može se zaključiti da ga  je Srpska pravoslavna crkva usaglašavala sama sa sobom

 

Kako vrijeme odmiče nova vlast, sve brže, mijenja proklamovane prioritete. Jesenas su govorili o zakonu o lustraciji i zakonu o preispitivanju porijekla imovine. Zimus, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, najavljivan je budžet za 2021. i set zakona koji će pokrenuti borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. I dalje ih očekujemo, svakodnevno svjedočeći o potrebi da se postupci, procedure i međusobni odnosi izvršnih i zakonodavnih vlasti urede zakonima o vladi i skupštini. Pa ipak, dolazak proljeća obilježili su, privremeno obustavljeni, pokušaji izmjene kriterijuma za dobijanje crnogorskog državljanstva i najave formalizacije novih odnosa vlasti i Srpske pravoslavne crkve (SPC). A tenzije rastu, na zadovoljstvo onih koji su navikli na lov u mutnom.

Sve je spremno za potpisivanje Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC, pohvalio se premijer Zdravko Krivokapić.

„Razgovarao sam sa njegovom svetošću patrijarhom srpskim Porfirijem i uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja Ugovora“, tvitnuo je premijer. Uz opasku: „ Ovo pitanje ne smije biti predmet politizacije ili podmetanja, ne bi li se ostvario koji politički poen“. Premijer Krivokapić je morao biti svjestan da je to pitanje, odavno, izašlo iz okvira rutinskih odnosa države i jedne vjerske zajednice. A ako slučajno nije imao tu spoznaju, to su mu stavile do znanja već prve reakcije na najavu potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC.

Sa prvim najavama potpisivanja Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC susreli smo se još sredinom marta. Muštulugdžija je bio ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Insistirajući kako je SPC jedina tradicionalna crkva sa kojom država nije sklopila temeljni ugovor o saradnji, Leposavić je kazao da će se uskoro otkloniti i ta diskriminacija. Ministar se nije sjetio da se država sa istim ili još većim stepenom diskriminacije odnosi i prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC), i pored njene viševjekovne tradicije i utemeljenosti. Pošteno govoreći, od njega to nijesmo ni očekivali.

,,Ministarstvo, zajedno s pravnim ekspertima i predstavnicima Crkve, uspješno je obavilo dijalog i usaglasilo tekst budućeg sporazuma, pa su sada stvoreni svi uslovi da se ovaj sporazum potpiše”, rekao je Leposavić za beogradsku Politiku. „Predstavnici ministarstva i Vlade prekinuli su praksu ucjenjivanja Crkve, brinući prevashodno o tome da temeljni ugovor bude u skladu s Ustavom i pravnim poretkom Crne Gore“.

Na istu temu Leposavić se osvrnuo i početkom aprila, nakon što je objelodanjen njegov sukob sa premijerom. Pohvalio se nadljudskim naporima koje je uložio kako bi se u najkraćem roku usvojio novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti (po istom scenariju po kome je to, godinu ranije, radio DPS sa satelitima). Onda je  najavio: ,,Posao usaglašavanja teksta sporazuma sam uspješno obavio, čime je predsjedniku Vlade omogućeno da zaključi Temeljni ugovor sa drugom stranom kad god to ugovorne strane požele – bez bojazni da taj sporazum, kao i novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ikada može biti pravno osporen”.

Od odmetnutog ministra smo saznali i da je Temeljni ugovor već bio predmet analize Sinoda SPC u Beogradu. Te da su oni imali određene primjedbe na ponuđeni tekst. Više detalja o tim primjedbama dobili smo od Aleksandra Rakovića. Istoričar prepoznat po šovinističkim izjavama na račun Crne Gore i Crnogoraca (jedna od njih, saopštena uoči lokalnih izbora u Nikšiću glasi: „Ništa nećemo postići podilaženjem manama i mentalitetskim felerima koje stanovništvo tamo u Crnoj Gori realno ima. Moramo da pokušamo te mentalitetske felere da popravimo“) prenio je žal vrha SPC-a da se u ponuđenom dokumentu prečesto korist termin pravoslavna crkva. Bez odrednice – srpska. ,,Kovanica Pravoslavna crkva u Crnoj Gori četiri-pet puta je više upotrijebljena od imena Srpska pravoslavna crkva”, otkrio je tragač za felerima. A prenio portal Vidovdan, blizak Sinodu SPC-a.

To je, sudeći po najavama premijera Krivokapića, u međuvremenu prepravljeno. Na drugoj strani, sadržaj pripremljenog Ugovora nije poznat članovima Vlade ali ni partijama – članicama vladajuće koalicije.  Otud se može zaključiti da ga je SPC usaglašavala sama sa sobom. Zapravo, sa doskorašnjim članom svog pravnog tima – Vladimirom Leposavićem. Koji bi se, ne potpiše li premijer Krivokapić  političku kapitulaciju pred zahtjevima da iz skupštinske procedure povuče prijedlog za njegovo razrješenje, uskoro mogao vratiti u tim Velibora Džomića, koordinatora Pravnog savjeta MCP-a.

Uz sadržaj tako pripremljenog ugovora, ne znaju se ni njegovi budući potpisnici. Dok je pokojni mitropolit Amfilohije najavljivao da će Temeljni ugovor, kad za to dođe vrijeme, potpisati on, sada je na snazi najava da će to uraditi patrijarh SPC Porfirije. Ili neko koga on ovlasti za taj posao. I zato, jačaju procjene da bi dokument mogao oslabiti stečenu autonomiju MCP-a u odnosu na duhovne i svetovne vlasti u Beogradu. Baš kao što se sve glasnije spekuliše i sa mogućnošću da se, Temeljnim ugovorom, Srpskoj pravoslavnoj crkvi  da prvjenstvo oko vlasništva nad pokretnom i nepokretnom imovinom od izuzetnog kulturnog i istorijskog značaja (ikona Bogorodice Filermose, ruka Svetog Jovana Krstitelja, čestica Časnog krsta…).

Sva ta tajnovitost vezana za sadržaj Temeljnog ugovora, pojačala je zebnju. Dodatno naglašavajući  pitanje o posljedicama (pre)jakog uticaja SPC na vlast u Crnoj Gori. Vladina najava skorog potpisivanja ugovora o uređenju međusobnih odnosa sa SPC ukazuje na postojanje diskriminacije, cijeni dugogodišnji aktivista i borac za ljudska prava Aleksandar – Saša Zeković. On je pozvao potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića i njegovog savjetnika za unutrašnju politiku Filipa Adžića da osiguraju ravnopravan tretman svih vjerskih zajednica.

Zeković je, da ne bi bilo nedoumica, u izjavi za Pobjedu precizirao kako se slavljenički i pobjednički favorizuje SPC u odnosu na državu i Crnogorsku pravoslavnu crkvu (CPC). „SPC i CPC su tradicionalne crkvene vjerske zajednice sa nespornim autoritetom kod pravoslavnih Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori. Ukoliko za aktuelnu Vladu Crnu Gore na bilo koji način, i pored istorijskih činjenica i savremenog koncepta ljudskih prava, SPC jeste a CPC nije tradicionalna vjerska zajednica onda su Abazović, Adžić i ostali nosioci državne politike obavezni da to jasno kažu etničkim i pravoslavno vjerujućim Crnogorcima“, saopštio je Zeković.

Isto to predstavnici opozicije govore manje biranim riječima. Tako Ivan Vujović (SDP) strahuje da će SPC, preko Vlade „koju je sama i izabrala“ realizovati svoje ideološke i nacionalne ciljeve.  „Sada je plan da se iz jednog centra definiše sve vezano za crkvu, svjetovne oblasti i konkretnu politiku. Zato će se pitati samo jedna adresa, a to je Beograd i Patrijaršija, da ne kažem predsjednik Srbije Aleksandar Vučić“.

Sa strane vlasti stižu pohvale. Milan Knežević se javno zahvalio premijeru nakon najave skorog potpisivanja ugovora sa SPC. Da bi mu onda, ipak, zamjerio na nedostatku transparentnosti. „Da nisam pitao, ne bih ni znao. Još ako ga možete objaviti da se ne ‘dobačamo’ preko Tvitera, bilo bi na opštu polzu (radost) svih nas koji smo za kanonsko jedinstvo SPC”, tvitnuo je funkcioner DF-a i jedan od glasnijih kritičara Vlade iz redova parlamentarne većine.

Oglasio se i protojerej-stavrovor Velibor Džomić. „Protivnici ugovora između SPC i Crne Gore su uglavnom javno deklarisani protivnici postojanja i misije SPC u Crnoj Gori. Za njih diskriminacija, inače Ustavom i zakonom zabranjena, predstavlja poželjno i idealno sredstvo borbe protiv SPC…“, navodi Džomić. Pa pridodaje: „Uočljivo je da niko od kritičara budućeg ugovora nije postavio pitanje dosadašnje, samo u ovom slučaju desetogodišnje, diskriminacije SPC zbog činjenice da joj prethodne vlade (od 2012. do 2020. godine) nisu omogućile zaključivanje ugovora sa istim pravima i obavezama kao i u tri ugovora koji su zaključeni sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom“.

Ta nas opaska vraća na tekovine bivših vlasti i zasluge DPS-a za nastanak i eskalaciju i ovog problema.

Čast i obaveza da zaključi ugovore o uređenju međusobnih odnosa od zajedničkog interesa (temeljne ugovore) pripala je Vladi premijera Igora Lukšić. Prvi ugovor potpisan je sredinom 2011. u Vatikanu. Krajem januara naredne godine parafirani su i ugovori o uređenju odnosa sa Islamskom i Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori. Ostale su, potom, dvije pravoslavne crkve  – Crnogorska i Srpska.

,,Pred nama su dvije opcije“, objašnjavao je Lukšić strategiju DPS-a. „Da se razmotri sklapanje dva ugovora i druga, koja je meni mnogo bliža, da se ne tretira pravoslavna zajednica u Crnoj Gori kao podijeljena i da se pristupi dijalogu u cilju premošćavanja razlika, da se stvore uslovi da pravoslavna crkva bude objedinjena, jer je to većinska religija u ovoj zemlji”. Tako je DPS krenuo u objedinjenje pravoslavne crkve u Crnoj Gori, računajući da bi na tom talasu i svoju vlast mogao učiniti beskonačnom. Kao većina legalnih poslova kojih su se prihvatili – i ovaj je propao.

Slično sljepilo, danas, prepoznajemo u stavovima GP URA. ,,Dok Građanski pokret URA participira u vlasti sve će biti transparentno”, saopštili su iz tog pokreta nakon što je njihov predsjednik, kao potpredsjednik Vlade, saopštio da nije imao priliku da pročita Temeljni ugovor. Zabluda je produbljena stavom: ,,Kao što postoji Temeljni ugovor sa Islamskom zajednicom i Katoličkom crkvom, krajnje je vrijeme da takav ugovor dobije i pravoslavna vjerska zajednica čime bi sve one bile apsolutno dovedene u jednaki i jedinstveni pravni poredak države Crne Gore. Na taj način neće biti privilegovanih ili favorizovanih vjerskih zajednica…”.

Nalik DPS-u nekad, ni u URA ne prepoznaju da se „jednak i jedinstven“ pravni poredak ne može graditi tako što će se nekome ispuniti svaki ćef a drugome zalupiti sva vrata. I da u Crnoj Gori postoje dvije pravoslavne vjerske zajednice. Od kojih jedna (SPC) drugoj crkvi i njenim vjernicima negira čak i pravo na postojanje (Crnogorcima kao narodu i CPC kao vjerskoj zajednici). Odbijajući, istovremeno, da razgovara o imovini koju je, uz pomoć zvaničnog Beograda, samovoljno prisvojila nakon „oslobođenja“ i aneksije Crne Gore 1918. godine.

SPC je, faktički, na vlasti. DPS u opoziciji. A CPC tamo gdje su je DPS i SPC zajednički gurale nakon njene obnove 1993. godine – na marginama. Sa bitnom razlikom: tadašnju opoziciju vladajućim promoterima velikosrpskog projekta predvodili su ljudi koji su voljeli Crnu Goru i poštovali sve njene građane i stanovnike. Zato se ni pravoslavni Crnogorci nijesu, po mraku, kamenjem bacali na Bogosloviju. Drugačiji lideri, danas, nameću druga pravila. Njima svakodnevne tenzije i nacionalna prebrojavanja trebaju kako bi zadržali moć i sačuvali imetak, predstavljajući se kao vrli čuvari nacionalnih interesa.

Odstupajući od proklamovanih prioriteta jačanja države i društva na principima jednakosti i pravde, a sve za račun zadovoljenja interesa jedne nacionalne/vjerske zajednice u Crnoj Gori, Vlada Zdravka Krivokapića čini uslugu svojim prethodnicima. A ni vlasti u Beogradu nemaju ništa protiv osiromašene, podijeljene i posvađane Crne Gore. U kojoj se obespravljeni međusobno glože. Sve u ime boga, domovine i nacije. Dok velike vođe dijele plijen.

 

Još nije vrijeme

Početkom februara, premijer Krivokapić i ministar Leposavić susreli su se sa apostolskim nuncijem u Crnoj Gori sa sjedištem u Sarajevu nadbiskupom Luiđijem Pecutom i nadbiskupom barskim Katoličke crkve u Crnoj Gori, monsinjorom Rokom Đonlešajem.

Mi smo, a vjerovatno i oni, tada saznali za još jednu „tredicionalnu“ manipulaciju DPS-a. Iako je Temeljni ugovor sa Svetom stolicom potpisan još 2011. godine, prethodne vlasti nikako nijesu iznalazile volju i način da pokrenu rad Mješovite komisije za implementaciju Temeljnog ugovora. U Vatikanu su, kažu, bili posebno zainteresovani za implementaciju člana 12 koji predviđa restituciju ili naknadu štete imovine koja je oduzeta Katoličkoj crkvi.

Demonstrirajući spremnost za saradnju premijer je predložio da se ,,u cilju što bolje i efikasnije implementacije“ Temeljnog ugovora u novoj Komisiji nađe i ministar pravde. Kako sada stvari stoje, pitanje restitucije crkvene imovine i dalje će čekati bolja vremena.  Ako Sinod drugačije ne naredi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo