Povežite se sa nama

FOKUS

ZADUŽIVANJE BEZ GRANICA: Za buduća neka pokoljenja

Objavljeno prije

na

Još 300.

Ali, nije ovo epska priča o kralju Leonidi i njegovim Spartancima koji su, slijedeći uputstva iz Delfijskog proročišta, žrtvovali živote u Termopilskom klancu za rad opstanka Sparte, Grčke i, ima ih koji tvrde, čitave zapadne civilizacije.

 

Ovdje govorimo o premijeru Milu Đukanoviću, ministru finansija Radoju Žugiću i njihovoj odluci da Crnu Goru zaduže za novih 300 miliona eura. Za razliku od istoričara, ekonomisti u tom potezu ne vide ništa veličanstveno. Iako se, u popriličnoj mjeri, ne slažu u ocjeni da li je prošlonedjeljno zaduženje na tržištu euro obveznica imalo za cilj da poboljša ekonomske performanse i razvojne mogućnosti Crne Gore ili da – ne vodeći računa o cijeni – prikupi novac neophodan za kupovinu novog mandata koalicije okupljene oko DPS-a.

Uglavnom, Crna Gora je, prošlog petka, emitovala emisiju euro obveznica vrijednu 300 miliona eura, s rokom dospijeća od pet godina i kamatnom stopom od 5,75 odsto, saopštili su neimenovani zvaničnici Ministarstva finansija agenciji Mina-biznis. To bi, valjda, trebalo biti dovoljno ubjedljivo da razuvjeri sve one, od međunarodnih novinskih agencija do ovdašnjih opozicionara, koji sumnjaju da smo uz veću kamatu, uzeli i više novca. Pominje se, tako, kamata od makar šest odsto dok vrijednost emitovanih obveznica ide do 500 miliona eura!? A tih 0,25 odsto pripadajuće kamate manje ili više znače, u konkretnom aranžmanu, 3,75 miliona.

Iz Ministarstva finansija tvrde da se, iz razloga štednje, nijesu zadužili za kompletan ponuđeni iznos. To će uraditi, kažu, u drugoj polovini godine. Prema Zakonu o budžetu za 2016, Vlada se ove godine može zadužiti skoro 700 miliona eura. Za vraćanje starih dugova planirano je tek nešto manje od 400 miliona, dok bi oko 250 miliona trebalo biti iskorišćeno za gradnju tzv. prioritetne dionice autoputa (koja, da i to pomenemo, još nema glavni projekat). Konačno, ministar Žugić je početkom godine najavio da će se država, emisijom euro obveznica, tokom godine zadužiti 450-500 miliona. Pošto joj, bez kineskog kredita za autoput, za planirane izdatke nedostaje 488 miliona eura.

Možda nije nevažno: Žugićeva računica s kraja prošle i početka ove godine već je pala u vodu. Samo po osnovu Vladine nesposobnosti da napravi realnu projekciju troškova nastalih po osnovu izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, u državnoj kasi ove godine nedostaje možda i 50 miliona eura. Tako makar tvrdi ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, a njeni oponenti za sada nemaju valjane podatke da bi osporili saopštenu projekciju koja, zaista, izgleda vrlo nerealno. Državna tajna.

Da se mi vratimo novom državnom zaduženju. To, pokušavaju nas ubijediti iz resornog Ministarstva, zapravo i nije novo zaduženje pošto su „novom emisijom obveznica obezbijeđena sredstva i za otplatu obaveza po osnovu obveznica emitovanih 2011. godine, sa kupoom od 7,25 odsto, koje dospijevaju u aprilu, što predstavlja smanjenje kuponske stope”.

To je, znači, to: uzajmili smo 300 miliona kako bismo vratili (i) 180 pozajmljenih prije pet godina. Ostatak od 120 miliona nije vrijedan detaljnijeg objašnjenja.

Štedimo, kažu, na kamati: 2011. zaduživali smo se uz godišnji interes od 7,25 odsto. Sada plaćamo kamatu manju za cijelih 1,5 odsto.

Hvala Vladi. Koja pokušava da nas obmane tako jeftino i tako grubo. Pa za poređenje uzima podatke stare pet godina. Umjesto da nam, makar u naznakama, pokušaju objasniti zašto su kreditori, prošle nedjelje, tražili (i dobili) kamatu koja je za polovinu veća od one koju smo morali platiti za pozajmice uzete u martu prošle godine?

A možda ne znaju. Ili im je, kako se to kaže, neprijatno da obznane kako su, i koliko, oni zadužili ovu zemlju. Njenu sadašnjost i budućnost. Eko želite primjer: Albanija se na tržištu euro obveznica zadužuje uz kamate niže od Crne Gore. Ili ovako – mladi bračni par koji u Hrvatskoj želi da do krova nad glavom dođe uz stambeni kredit u kunama, platiće istu kamatu po kojoj se Crna Gora zadužuje u eurima. Toliko o povjerenju.

Prije četiri godine španski premijer Marijano Rahoj objašnjavao je kako četvrta najveća ekonomija eurozone ne može da istrpi kamate od 6,8 odsto na državne obveznice: ,,Ne možemo da se zadužujemo po kamatnim stopama koje u ovom trenutku plaćamo”. Naši zvaničnici su se, istovremeno, hvalili sa još većom kamatom. ,,Ovo je dokaz kredibiliteta države… ali i perspektive i izglede razvoja naše privrede u narednom periodu”, saopšteno je iz Ministarstva finansija.

Priča se do danas nije promijenila.

Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija, koje treba prihvatiti sa dozom zdravorazumske rezerve, državni dug je 30. septembra prošle godine iznosio 2,150 milijardi eura (slovima: dvije milijarde i sto pedeset miliona). Ogromna većina tog duga pozajmljena je iz inostranstva (1,975 milijardi). Vladini zvaničnici kažu da je to i dalje ispod 60 odsto očekivanog BDP. Međunarodni stručnjaci cijene da je državni dug, ipak, mnogo bliži 70-om podioku na skali korelacije sa bruto društvenim proizvodom. Svi se, uglavnom, slažu da će javni dug nakon gradnje prioritetne dionice biti na 80 odsto BDP-a. Pod uslovom da njena cijena ne poraste (a oće) i da država ne uđe u nove kreditne aranžmane (što je takođe izvjesno).

I pored toga finansijski zvaničnici ponavljaju mantru da „stanje nije alarmantno” , te da „nema mjesta kritikama” da se država nalazi na pragu dužničkog ropstva. Pitanje je, međutim, može li se vjerovati ovim procjenama. Crnogorski zvaničnici ekonomsku budućnost projektuju uglavnom – pogrešno.

,,Zapadni Balkan je pred trećom recesijom”, prognozirao je prošle zime premijer Milo Đukanović upozoravajući da se ,,ne možemo nadati ničem dobrom”. Sada iz Vlade stižu podaci po kojima je crnogorska ekonomija (mjereno rastom BDP-a) u 2015. porasla za vrlo dobra četiri odsto. Istovremeno, stanovnici Crne Gore siromaše – realni rast plata je negativan (rastu manje od inflacije) pokazuje NIN-ov indeks ekonomske snage zemalja regiona (uz Srbiju i Crnu Goru on uključuje Albaniju, Makedoniju, Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku i BiH). Ukupan spoljni dug (dug države, privrede i građana) prelazi 170 odsto bruto društvenog proizvoda, dok u robnoj razmjeni Crna Gora pokriva samo petinu onoga što uveze iz inostranstva. A uvozimo sve.

Zato nas je NIN smjestio na pretposlednje mjesto svoje liste (prema 10 analiziranih ekonomskih parametara gora je samo Srbija) na kojoj su iznad regionalnog prosjeka Rumunija, Bugarska, Hrvatska i Makedonija.

Da bi shvatili dinamiku crnogorskog zaduživanja – a to će nam pomoći kada razmišljamo i o njegovom vraćanju – treba poći od podatka da je posljednjeg dana 2007. godine crnogorski državni dug iznosio 732 miliona eura. Do marta 2009. on je, prema podacima CBCG, narastao na jednu milijardu eura (28,7 odsto tadašnjeg BDP, što znači da je CG tada još uvijek bila nisko zadužena zemlja). Vlada Igora Lukšića je, spašavajući porodične biznise partijskog predsjednika i njegovih drugara sa basketa i privatizacionih partnera) prebacila liniju od 50 odsto BDP što nas je svrstalo u krug visoko zaduženih zemalja, i pored tvrdnji čelnika DPS-a da dug neće preći 45 odsto društvenog proizvoda prije nego što počne da pada – već 2012. godine. Poput većine DPS obećanja, bilo je sasvim suprotno. Trend je nastavljen i u sedmom Đukanovićevom mandatu. Zato se mnogi danas pitaju da li je Crna Gora na ekonomskom putu bez povratka. Još neko vrijeme odgovor ne mora biti jednoznačan.

Jedan po jedan – milijarda

Crna Gora je, od 2010. do danas, emitovala pet emisija euro obveznica vrijednih, ukupno, 1,460 milijardi eura. Kada Vlada u aprilu izmiri dospjeli dug, država će po osnovu novca prikupljenog na tržištu euro obveznica dugovati još 1,1 milijardu. Ne računajući pripadajuće kamate.

Led je probijen u septembru 2010. godine prodajom prve emisije obveznica vrijednih 200 miliona eura, po kamatnoj stopi od 7,875 odsto i uz period dospijeća od pet godina. Već u aprilu sljedeće godine na tržištu obveznica oprobala se i Vlada Igora Lukšića. Druga emisija obveznica donijela nam je zajam od 180 miliona eura. I pad kamata na 7,25 odsto.

Treća emisija obveznica emitovana je u maju 2014. (Vlada je, ponovo, i zvanično bila pod Đukanovićevom komandom). Vrijednost emisije – 280 miliona. Kamata – 5,375 odsto uz rok dospijeća od pet godina. U martu prošle godine Crna Gora se, četvrtom emisijom obveznica, zadužila 500 miliona eura uz kamatu od 3,875 odsto.

Da je prošlonedjeljna, peta, emisija obveznica realizovana uz prošlogodišnju kamatu – Crna Gora bi za pet godina uštedjela 5,75 miliona eura na račun kamata. Toliko može da vrijedi jedan most ili nedostajuća škola u Podgorici. Za to što nam je, u međuvremenu, kamata porasla za 50 odsto najzaslužnija je – Vlada Crne Gore, odnosno njena ekonomska politika, koruptivne afere u koje su umiješani njeni zvaničnici (bivši i sadašnji) i naum da se novom darežljivošću iz državne kase kupe i naredni parlamentarni izbori.

DPS samofinansiranje

Makar se neki prisjećaju vremena kada je Crna Gora, umjesto kreditima, do nedostajućeg novca dolazila na alternativne načine. Da ne pominjemo sada razno razne tranzite – ljudi, oružja, duvana, narkotika… Sjetimo se crnogorske of-šor avanture.

Počelo je 1999. godine kada je Crna Gora donijela propise koji su predviđali da je za poslovanje of-šor banke trebalo obezbijediti poštanski pretinac i platiti porez na dobit po stopi od 2,5 odsto. Crna Gora je, iako članica međunarodno nepriznate SRJ, za uzvrat garantovala odsustvo bilo kakve kontrole za transakcije manje od 1,5 miliona dolara.

Ponuda je brzo pogodila ciljnu grupu – od perača para evropskih obavještajnih službi preko međunarodnih švercera, utajivača poreza iz razvijenih ekonomija zapada do ruskih tajkuna…

Da je stvar ozbiljna shvatili smo kada je 2001. Centralna banka Rusije uvrstila Crnu Goru na ,,crnu listu zemalja za of-šor poslovanje”. Uz procjenu da se u tom momentu na of-šor računima u Crnoj Gori kriju 2,5 do četiri milijarde dolara u vlasništvu ruskih državljana i njihovih firmi (ovo bi morali imati na umu svi oni koji se uzdaju u pomoć Moskve u borbi protiv crnogorskih uzurpatora vlasti i imovine). Potom je i američka administracija zatražila da se ovoj zabavi stane na kraj.

Zato je Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija u ime Vlade od Ustavnog suda zatražio da neustavnim proglasi – vladin zakon. „Crnoj Gori su trebale pare pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u Ivaniševićevom dopisu Ustavnom sudu, ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

Koju godinu kasnije počeli smo da zajmimo od svih koji su bili spremni da nam povjere svoj novac.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo