Povežite se sa nama

FOKUS

ZADUŽIVANJE BEZ GRANICA: Za buduća neka pokoljenja

Objavljeno prije

na

Još 300.

Ali, nije ovo epska priča o kralju Leonidi i njegovim Spartancima koji su, slijedeći uputstva iz Delfijskog proročišta, žrtvovali živote u Termopilskom klancu za rad opstanka Sparte, Grčke i, ima ih koji tvrde, čitave zapadne civilizacije.

 

Ovdje govorimo o premijeru Milu Đukanoviću, ministru finansija Radoju Žugiću i njihovoj odluci da Crnu Goru zaduže za novih 300 miliona eura. Za razliku od istoričara, ekonomisti u tom potezu ne vide ništa veličanstveno. Iako se, u popriličnoj mjeri, ne slažu u ocjeni da li je prošlonedjeljno zaduženje na tržištu euro obveznica imalo za cilj da poboljša ekonomske performanse i razvojne mogućnosti Crne Gore ili da – ne vodeći računa o cijeni – prikupi novac neophodan za kupovinu novog mandata koalicije okupljene oko DPS-a.

Uglavnom, Crna Gora je, prošlog petka, emitovala emisiju euro obveznica vrijednu 300 miliona eura, s rokom dospijeća od pet godina i kamatnom stopom od 5,75 odsto, saopštili su neimenovani zvaničnici Ministarstva finansija agenciji Mina-biznis. To bi, valjda, trebalo biti dovoljno ubjedljivo da razuvjeri sve one, od međunarodnih novinskih agencija do ovdašnjih opozicionara, koji sumnjaju da smo uz veću kamatu, uzeli i više novca. Pominje se, tako, kamata od makar šest odsto dok vrijednost emitovanih obveznica ide do 500 miliona eura!? A tih 0,25 odsto pripadajuće kamate manje ili više znače, u konkretnom aranžmanu, 3,75 miliona.

Iz Ministarstva finansija tvrde da se, iz razloga štednje, nijesu zadužili za kompletan ponuđeni iznos. To će uraditi, kažu, u drugoj polovini godine. Prema Zakonu o budžetu za 2016, Vlada se ove godine može zadužiti skoro 700 miliona eura. Za vraćanje starih dugova planirano je tek nešto manje od 400 miliona, dok bi oko 250 miliona trebalo biti iskorišćeno za gradnju tzv. prioritetne dionice autoputa (koja, da i to pomenemo, još nema glavni projekat). Konačno, ministar Žugić je početkom godine najavio da će se država, emisijom euro obveznica, tokom godine zadužiti 450-500 miliona. Pošto joj, bez kineskog kredita za autoput, za planirane izdatke nedostaje 488 miliona eura.

Možda nije nevažno: Žugićeva računica s kraja prošle i početka ove godine već je pala u vodu. Samo po osnovu Vladine nesposobnosti da napravi realnu projekciju troškova nastalih po osnovu izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, u državnoj kasi ove godine nedostaje možda i 50 miliona eura. Tako makar tvrdi ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, a njeni oponenti za sada nemaju valjane podatke da bi osporili saopštenu projekciju koja, zaista, izgleda vrlo nerealno. Državna tajna.

Da se mi vratimo novom državnom zaduženju. To, pokušavaju nas ubijediti iz resornog Ministarstva, zapravo i nije novo zaduženje pošto su „novom emisijom obveznica obezbijeđena sredstva i za otplatu obaveza po osnovu obveznica emitovanih 2011. godine, sa kupoom od 7,25 odsto, koje dospijevaju u aprilu, što predstavlja smanjenje kuponske stope”.

To je, znači, to: uzajmili smo 300 miliona kako bismo vratili (i) 180 pozajmljenih prije pet godina. Ostatak od 120 miliona nije vrijedan detaljnijeg objašnjenja.

Štedimo, kažu, na kamati: 2011. zaduživali smo se uz godišnji interes od 7,25 odsto. Sada plaćamo kamatu manju za cijelih 1,5 odsto.

Hvala Vladi. Koja pokušava da nas obmane tako jeftino i tako grubo. Pa za poređenje uzima podatke stare pet godina. Umjesto da nam, makar u naznakama, pokušaju objasniti zašto su kreditori, prošle nedjelje, tražili (i dobili) kamatu koja je za polovinu veća od one koju smo morali platiti za pozajmice uzete u martu prošle godine?

A možda ne znaju. Ili im je, kako se to kaže, neprijatno da obznane kako su, i koliko, oni zadužili ovu zemlju. Njenu sadašnjost i budućnost. Eko želite primjer: Albanija se na tržištu euro obveznica zadužuje uz kamate niže od Crne Gore. Ili ovako – mladi bračni par koji u Hrvatskoj želi da do krova nad glavom dođe uz stambeni kredit u kunama, platiće istu kamatu po kojoj se Crna Gora zadužuje u eurima. Toliko o povjerenju.

Prije četiri godine španski premijer Marijano Rahoj objašnjavao je kako četvrta najveća ekonomija eurozone ne može da istrpi kamate od 6,8 odsto na državne obveznice: ,,Ne možemo da se zadužujemo po kamatnim stopama koje u ovom trenutku plaćamo”. Naši zvaničnici su se, istovremeno, hvalili sa još većom kamatom. ,,Ovo je dokaz kredibiliteta države… ali i perspektive i izglede razvoja naše privrede u narednom periodu”, saopšteno je iz Ministarstva finansija.

Priča se do danas nije promijenila.

Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija, koje treba prihvatiti sa dozom zdravorazumske rezerve, državni dug je 30. septembra prošle godine iznosio 2,150 milijardi eura (slovima: dvije milijarde i sto pedeset miliona). Ogromna većina tog duga pozajmljena je iz inostranstva (1,975 milijardi). Vladini zvaničnici kažu da je to i dalje ispod 60 odsto očekivanog BDP. Međunarodni stručnjaci cijene da je državni dug, ipak, mnogo bliži 70-om podioku na skali korelacije sa bruto društvenim proizvodom. Svi se, uglavnom, slažu da će javni dug nakon gradnje prioritetne dionice biti na 80 odsto BDP-a. Pod uslovom da njena cijena ne poraste (a oće) i da država ne uđe u nove kreditne aranžmane (što je takođe izvjesno).

I pored toga finansijski zvaničnici ponavljaju mantru da „stanje nije alarmantno” , te da „nema mjesta kritikama” da se država nalazi na pragu dužničkog ropstva. Pitanje je, međutim, može li se vjerovati ovim procjenama. Crnogorski zvaničnici ekonomsku budućnost projektuju uglavnom – pogrešno.

,,Zapadni Balkan je pred trećom recesijom”, prognozirao je prošle zime premijer Milo Đukanović upozoravajući da se ,,ne možemo nadati ničem dobrom”. Sada iz Vlade stižu podaci po kojima je crnogorska ekonomija (mjereno rastom BDP-a) u 2015. porasla za vrlo dobra četiri odsto. Istovremeno, stanovnici Crne Gore siromaše – realni rast plata je negativan (rastu manje od inflacije) pokazuje NIN-ov indeks ekonomske snage zemalja regiona (uz Srbiju i Crnu Goru on uključuje Albaniju, Makedoniju, Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku i BiH). Ukupan spoljni dug (dug države, privrede i građana) prelazi 170 odsto bruto društvenog proizvoda, dok u robnoj razmjeni Crna Gora pokriva samo petinu onoga što uveze iz inostranstva. A uvozimo sve.

Zato nas je NIN smjestio na pretposlednje mjesto svoje liste (prema 10 analiziranih ekonomskih parametara gora je samo Srbija) na kojoj su iznad regionalnog prosjeka Rumunija, Bugarska, Hrvatska i Makedonija.

Da bi shvatili dinamiku crnogorskog zaduživanja – a to će nam pomoći kada razmišljamo i o njegovom vraćanju – treba poći od podatka da je posljednjeg dana 2007. godine crnogorski državni dug iznosio 732 miliona eura. Do marta 2009. on je, prema podacima CBCG, narastao na jednu milijardu eura (28,7 odsto tadašnjeg BDP, što znači da je CG tada još uvijek bila nisko zadužena zemlja). Vlada Igora Lukšića je, spašavajući porodične biznise partijskog predsjednika i njegovih drugara sa basketa i privatizacionih partnera) prebacila liniju od 50 odsto BDP što nas je svrstalo u krug visoko zaduženih zemalja, i pored tvrdnji čelnika DPS-a da dug neće preći 45 odsto društvenog proizvoda prije nego što počne da pada – već 2012. godine. Poput većine DPS obećanja, bilo je sasvim suprotno. Trend je nastavljen i u sedmom Đukanovićevom mandatu. Zato se mnogi danas pitaju da li je Crna Gora na ekonomskom putu bez povratka. Još neko vrijeme odgovor ne mora biti jednoznačan.

Jedan po jedan – milijarda

Crna Gora je, od 2010. do danas, emitovala pet emisija euro obveznica vrijednih, ukupno, 1,460 milijardi eura. Kada Vlada u aprilu izmiri dospjeli dug, država će po osnovu novca prikupljenog na tržištu euro obveznica dugovati još 1,1 milijardu. Ne računajući pripadajuće kamate.

Led je probijen u septembru 2010. godine prodajom prve emisije obveznica vrijednih 200 miliona eura, po kamatnoj stopi od 7,875 odsto i uz period dospijeća od pet godina. Već u aprilu sljedeće godine na tržištu obveznica oprobala se i Vlada Igora Lukšića. Druga emisija obveznica donijela nam je zajam od 180 miliona eura. I pad kamata na 7,25 odsto.

Treća emisija obveznica emitovana je u maju 2014. (Vlada je, ponovo, i zvanično bila pod Đukanovićevom komandom). Vrijednost emisije – 280 miliona. Kamata – 5,375 odsto uz rok dospijeća od pet godina. U martu prošle godine Crna Gora se, četvrtom emisijom obveznica, zadužila 500 miliona eura uz kamatu od 3,875 odsto.

Da je prošlonedjeljna, peta, emisija obveznica realizovana uz prošlogodišnju kamatu – Crna Gora bi za pet godina uštedjela 5,75 miliona eura na račun kamata. Toliko može da vrijedi jedan most ili nedostajuća škola u Podgorici. Za to što nam je, u međuvremenu, kamata porasla za 50 odsto najzaslužnija je – Vlada Crne Gore, odnosno njena ekonomska politika, koruptivne afere u koje su umiješani njeni zvaničnici (bivši i sadašnji) i naum da se novom darežljivošću iz državne kase kupe i naredni parlamentarni izbori.

DPS samofinansiranje

Makar se neki prisjećaju vremena kada je Crna Gora, umjesto kreditima, do nedostajućeg novca dolazila na alternativne načine. Da ne pominjemo sada razno razne tranzite – ljudi, oružja, duvana, narkotika… Sjetimo se crnogorske of-šor avanture.

Počelo je 1999. godine kada je Crna Gora donijela propise koji su predviđali da je za poslovanje of-šor banke trebalo obezbijediti poštanski pretinac i platiti porez na dobit po stopi od 2,5 odsto. Crna Gora je, iako članica međunarodno nepriznate SRJ, za uzvrat garantovala odsustvo bilo kakve kontrole za transakcije manje od 1,5 miliona dolara.

Ponuda je brzo pogodila ciljnu grupu – od perača para evropskih obavještajnih službi preko međunarodnih švercera, utajivača poreza iz razvijenih ekonomija zapada do ruskih tajkuna…

Da je stvar ozbiljna shvatili smo kada je 2001. Centralna banka Rusije uvrstila Crnu Goru na ,,crnu listu zemalja za of-šor poslovanje”. Uz procjenu da se u tom momentu na of-šor računima u Crnoj Gori kriju 2,5 do četiri milijarde dolara u vlasništvu ruskih državljana i njihovih firmi (ovo bi morali imati na umu svi oni koji se uzdaju u pomoć Moskve u borbi protiv crnogorskih uzurpatora vlasti i imovine). Potom je i američka administracija zatražila da se ovoj zabavi stane na kraj.

Zato je Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija u ime Vlade od Ustavnog suda zatražio da neustavnim proglasi – vladin zakon. „Crnoj Gori su trebale pare pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u Ivaniševićevom dopisu Ustavnom sudu, ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

Koju godinu kasnije počeli smo da zajmimo od svih koji su bili spremni da nam povjere svoj novac.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalni diplomatski krugovi imaju riječi pohvale i za Aleksandra Radovića izabranog vd direktora policije, i za Lazara Šćepanovića kojeg je za tu funkciju predlagao ministar unutrašnjuh poslova. Oni nemaju nikakvih rezervi  prema njihovim profesionalnim biografijama. Kako stvari stoje, biografije ovih policajaca  najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i njihovim dovođenjem  u vezu sa partijama

 

 

Na nedavnoj maratonskoj i burnoj sjednici Vlade,  u 3 sata iza ponoći izabran je Aleksandar Radović za vršioca dužnosti (v.d.) direktora Policije tako što su ministri iz redova Demokrata preglasani od strane drugih, prevashodno Pokreta Evropa sad (PES). Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović je imao svog kandidata – Lazara Šćepanovića, za koga je tvrdio da je prošao (zakonom neobavezujuće) poligrafsko ispitivanje i shodno svojim ovlastima ga predložio za v.d.-a. Radović navodno nije prošao poligraf, dok on tvrdi da jeste.

Ozbiljna kriza Vlade i međusobna optuživanja PES-a i Demokrata o tome ko krši zakon sa izborom v.d. direktora su gurnuli u stranu ozbiljne probleme sa kojima se suočava Uprava policije Crne Gore, ali i čitav bezbjednosni sektor. Iako je prva post-DPS Vlada formirana još početkom decembra 2020. godine, osim što su uklonjeni i procesuirani bivši direktori policije i (samo) neki njihovi pomoćnici, sveobuhvatna reforma i depolitizacija ogromnog aparata nije ni počela niti se nazire. Dosadašnje upravljanje Policijom i Ministarstvom unutrašnjih poslova (MUP) od strane Građanskog pokreta URA i bivšeg koordinatora službi bezbjednosti, i kasnije premijera Dritana Abazovića se uglavnom sastojalo od ubacivanja svojih kadrova ili pridobijanja onih koji su služili bivšem režimu za potrebe novih političkih igrača. Istina, u vrijeme Abazovića je ponovo uspostavljena saradnja i razmjena informacija sa Europolom i drugim strateški važnim zapadnim službama što je, uz promjene u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) dovelo do brojnih hapšenja pripadnika policijsko-kavačkog narko kartela u službi prethodnog režima.

Međutim, profesionalizacija policije i sređivanje MUP-a (pogotovo biračkog spiska), osim verbalnih izjava, se nisu očitovali na terenu. Pompezno obznanjena akcija hapšenja nekoliko službenika MUP-a i Granične policije na početku mandata Vlade Zdravka Krivokapića nije  se pomakla sa mrtve tačke čak ni u vrijeme kad su Abazović i njegov ministrar unutrašnjih poslova Filip Adžić imali potpunu kontrolu nad bezbjednosnim sektorom za vrijeme 43. Vlade. Nakon hapšenja devet osoba u martu 2021. godine, Abazović je na pressu izjavio da je ta „akcija dokaz da svi možemo da radimo“ dok se tadašnji državni sekretar u MUP-u Rade Milošević pohvalio da za „manje od 30 dana imamo epilog,“ te je označio bivšeg DPS ministra Mevludina Nuhodžića kao osobu koja snosi odgovornost jer „ništa ne može da se desi bez znanja ministra“. Iz podgoričkog tužilaštva akciju je vodio Vukas Radonjić koji će kasnije preći u SDT. I dalje se ne zna ko je odgovoran za malverzacije tokom nabavke elektronske opreme za nadzor granice, niti ko je sa milion i sto hiljada eura (donacija EU) platio pet puta jeftinije uređaje od predviđenih i na njih stavljao lažne oznake. Od „dokaza da svi možemo da radimo“ i „epiloga“ nije bilo ništa kao ni od mnogih kasnijih hvalisanja istih ljudi. Nije bilo ni proširenja istrage, niti optužnice za aferu Granica. Kasnije će i sam Milošević biti hapšen  i biti pod istragom  za navodno članstvo u kriminalnoj organizaciji i šverc cigareta sa pozicije direktora Uprave carina i prihoda. Šverc cigareta je navodno uspješno prekinut za vrijeme Abazovića. Mnogi iz opozicije i pozicije će reći da je šverc samo preuzet od ranije postave, ili u najbolju ruku donekle reduciran zbog pritiska i nadzora zapadnih službi.

Interesantno je da je na dan kada je priveden Rade Milošević, u njegovom društvu uslikan Šaranovićev kandidat za v.d. direktora policije. Fotografiju Lazara Šćepanovića je decembra prošle godine objavio M-portal kojeg finansira Milu Đukanoviću i DPS-u bliska kompanija Bemax. Šćepanović je, kako javlja lokalna štampa, prošao poligrafsko ispititivanje na kome su postavljena dva pitanja od strane poligrafista kojima je lično on nadređeni u Sektoru za borbu protiv kriminala (SBPK)Jedan od ispitivača, kako Monitor saznaje, ima samo Ugovor o djelu sa UP, pa se postavlja legitimno pitanje konflikta interesa, pogotovo ako se zna da poligraf u ovakvim situacijama nije predviđen propisima dok su nalazi dostavljeni Vladi sa oznakom stepena tajnosti –interno. Navodno postavljena pitanja su bila:  „da li si u dosluhu sa nekim iz privatnog miljea“ i „da li si u dosluhu sa nekim političarem ili ljudima bliskim njima“.

Šćepanović je dobar dio svoje karijere proveo na raznim pozicijama Centra bezbjednosti (CB) u Nikšiću. Rade Milošević je živio u Nikšiću i kao maloljetnik je nekoliko puta privođen po više osnova u isti CB. Kasnije se Šćepanović uzdigao do načelnika Regionalnog centra bezbjednosti – Zapad (koji pokriva Nikšić, Pjevlja, Šavnik, Plužine i Žabljak). Krajem novembra 2023. godine je stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktore za pomenuti Sektor za borbu protiv kriminala. U ranijem periodu je uspješno obučavan od strane američkih i francuskih specijalnih jedinica dok je u Crnoj Gori nagrađivan kao uzoran policajac. Po saznanjima Monitora prošlost Šćepanovića nema mrlja u smislu poslovnih i drugih sumnjivih veza sa tadašnjim kriminalizovanim vrhom policije. Mediji naklonjeni šefu bivšeg režima  nisu mogli iskopati ništa protiv njega osim fotografije sa Radem Miloševićem.

Aleksandar Radović, izabrani kandidat predložen od strane premijera, takođe ima impozantnu biografiju. Ovaj 44-godišnjak je 2003. diplomirao pravo dok je istovremeno radio kao pozornik. Nakon 10 godina je postao i magistar prava. Vlada je, nakon imenovanja, takođe pohvalila njegovu biografiju istaknuvši da je Radović „krajem prošle godine dao ključni doprinos da Crna Gora izbjegne sivu listu Moneyval-a”. Radi se o tijelu Savjeta Evrope (SE) za stalni nadzor primjene mjera protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Vlada je takođe navela da Radovića preporučuje i „šestogodišnje iskustvo u Europol-u, na osnovu čijih informacija iz SKY prepiski se procesuiraju brojni slučajevi protiv organizovanog kriminala i korupcije“. 

 Vlada Mila Đukanovića ga je 2015. godina zaista poslala u Hag ,kao oficira za vezu Uprave policije pri Europolu  i tamo je ostao sve do (nespecificiranog) datuma 2021. . Međutim, saopštenjem sadašnje Vlade se, makar indirektno, sugerira i uloga Radovića u pomoći oko SKY prepiski na osnovu kojih je došlo do impozantnih procesuiranja krupnih riba iz tadašnjeg državno-kriminalnog miljea oko Đukanovića. Problematično u ovoj pohvali Vlade je to što  SKY aplikacija nije bila dekodirana dok je Radović bio u Europolu, niti je time mogao imati ikakav pristup ili pružiti pomoć oko sadržaja. Aplikacija SKY je probijena i dekodirana početkom februara 2021. godine,  u Evropi je ugašena 9. marta 2021. a u Americi 19. marta iste godine. Podaci sa SKY-a su tek nekoliko mjeseci kasnije počeli da stižu u Crnu Goru i zaglavili u fiokama Milivoja Katnića.

Raniji pomoćnik direktora i načelnik SBPK Dejan Knežević će nakon izlaska iz istražnog zatvora krajem godine izjaviti da je nedugo nakon što je, u martu 2021. godine, stupio na dužnost v.d. pomoćnika direktora UP „bio jedini policajac u Crnoj Gori i regionu, koji je od istražnog tima Europola dobijao uživo podatke sa SKY aplikacije”. Takođe je rekao da „ako sam radio za kriminalce, zašto ih nijesam upozorio da ugase Skaj?”. Po informacijama Monitora, Knežević zaista jeste bio jedina osoba koja je dobijala podatke iz Europol-a (dok je Radović već otišao ili se spremao da ode). Međutim, Knežević nije mogao dobijati „uživo podatke“ kada je SKY već bio ugašen. Takođe, sve i da je htio, nije mogao upozoriti kriminalce da ugase SKY kad je već bio ugašen, a sva prepiska na serverima već snimljena u Europolu. Ostaje nejasno da li je Vladina pohvala oko SKY-ja i Europolai nespretno sročena ili pak ciljana.

Kasnije će Radović u Specijalnom policijskom odjeljenju (SPO) postati kordinator Grupe za istrage krivičnih djela visoke korupcije i pranja novca. Ovo odjeljenje je nesumnjivo imalo ozbiljne uspjehe. Kada je postavljen za v.d. pomoćnika direktora policije, isto kada i Šćepanović, na mjesto šefa Sektora za finansijsko – obavještajne poslove nije bilo nikakvih primjedbi od strane Demokrata. Međutim, oni će ga kasnije optužiti da je „kadar Veselina Veljovića“ bez ijedne druge specifične optužbe. Neformalni diplomatski krugovi takođe imaju riječi pohvale i za Radovića i za Šćepanovića bez ikakvih rezervi prema njihovim biografijama. Kako stvari stoje, njihove biografije najviše mogu biti uprljane usljed političarenja stranaka na vlasti i dovođenjem njih u vezu sa partijama.

Advokat Vladan Bojić je nedavno komentarisao na RTCG-u izbor v.d. šefa policije i naglasio da je ovakva situacija „posljedica manjkavosti Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 2021. (već dva puta mijenjanog)“ i „neprihvatljivi nedostatak Zakona o VladiZakona o Skupštini i druge korelativne pravne regulative“. Kada se svi „uzroci uvežu“ sa zaostavštinom višedecenijskog autokratskog sistema lične vlasti i pretjeranim entuzijazmom i ambicijama novih vlasti (uz partijska trvenja), onda je ovo što sada imamo   „prirodna rezultanta“.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD PARTNERI BIRAJU VD ŠEFA POLICIJE: Kao tuča 4B i 4C ispred škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim poštovanja procedura i zakona, što je i ovog puta izostalo, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču dva razreda u školskom dvorištu

 

 

Uprava policije dobila je u srijedu ove sedmice, u gluvo doba noći, novog vršioca dužnosti Uprave policije Aleksandra Radovića, pravosuđe potencijalni novi predmet zloupotrebe službenog položaja i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima,  a crnogorska javnost novu sagu o krizi vlasti nakon još jednog očitog sukoba Pokreta Evropa sad (PES) i Demokrata oko toga ko će kontrolisati bezbjednosni sektor.  Iako je taj sektor tokom formiranja Vlade premijer Milojko Spajić ležerno prepustio Demokratama Alekse Bečića, sukobi oko kadrovanja u policiji između PES-a i Demokrata krenuli su ubrzo po formiranju vlasti. Kulminiralo je na ovonedjeljnoj sjednici Vlade na kojoj se birao vd direktora Uprave policije.

Radović je izabran na predlog premijera Spajića, većinom ministarskih glasova, mahom iz njegove vladajuće partije. Prethodno je Vlada odbila predlog ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića da na tu poziciju bude izabran kandidat Lazar Šćepanović. Sjednica je trajala satima, više puta je prekidana, a medijski izvještaji o tome šta se na sjednici tačno dešavalo zavise uglavnom od naklonjenosti jedne od dvije partije u vlasti. Zanimljivo je da  ministar pravde Andrej Milović koji je nedavno isključen iz PES-a, a koji je prvi dok je bio u vladajućoj partiji  otvorio front sa Demokratama oko bezbjednosnog sektora, predstavljajući se kao „politička kičma“ Spajića, nije glasao za Spajićev predlog, odnosno Radovića. Navodno je obrazložio da nije želio da gazi Zakon o unutrašnjim poslovima.

Ono što je  posve jasno je da su partneri u vlasti, punih usta Evrope, legalnosti i „profesionalizacije policije“, na primjeru izbora vd direktora pokazali sve samo ne ono u šta se zaklinju.  Pravnici osporavaju više aspekata ovako donesene odluke. Najprije, ukazuje se na to da u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima kandidata za vd direktora Uprave policije predlaže ministar unutrašnjih poslova, dakle Šaranović,  te da to ne može učiniti premijer, kako se desilo.  To što je Vlada tokom sjednice ovlastila aktom premijera Spajića da donese takvu odluku, odnosno predloži kandidata, upozoravaju, nije pravno valjano, jer je takav akt niže snage od zakona,plus mora biti u skladu sa njim.

Istovremeno, međutim, ukazuje se i da Vlada nema obavezu da prihvati predlog ministra unutrašnjih poslova. Iz PES-a tvrde da je Šaranović bio dužan,  nakon što Vlada nije prihvatla njegovog kanidata, da predloži drugog, što on zvanično nije učinio. Navodno, prema nekim medjima, u jednoj od pauza sjednice, a nakon što je odbijen Šaranovićev jedini kandidat, ministar policije je rekao da će predložiti drugog kandidata sa liste, ukoliko „ima prohodnost“. Koju navodno nije dobio.  Taj drugi kandidat navodno je trebao da bude komandant Posebne jedinice Miloš Peković, jedini preostali prijavljeni na javni poziv koji je, pored Šćepanovića, prošao poligrafsko testiranje. Vlada je u konkursu za privremenog šefa Uprave policije ostavila mogućnost kandidatima da budu testirani poligrafom, kako bi dokazali da nemaju veze sa organizovanim kriminalom. Ta odluka svakako je priča za sebe, i možda  više od svega govori o nemoći vlasti i o tome šta je urađeno po pitanju reforme bezbjednosnog sektora. Šaranović je svakako insistirao na stavu da ne bi predložio kandidata koji nije prošao poligraf.  Nakon završenog konkursa objavljeno je da su od sedam kandidata dva prošla testiranje. Četiri nijesu,  jednog je zbog zdravstvenog stanja bilo nemoguće testirati, plus nije ispunjavao sve formalne uslove konkursa.  Osim Šćepanovića i Pekovića, koji su jedini prošli poligrafsko testiranje, na konkurs su se prijavili  na kraju izabrani Aleksandar Radović, rukovodilac Sektora za finansijsko-obavještajne poslove,  Milutin Vasiljević, vršilac dužnosti pomoćnika direktora Sektora granične policije, Zoran Braunović, načelnik kolašinske policije, aktuelni načelnik Regionalnog centra granične policije “Centar” Petar Šestović i službenik policije iz Nikšića Milentije Doderović. Stručna javnost osporava i samo testiranje poligrafom tokom konkursa.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Iz te su organizacije ukazali da premijer nije imao pravo da predloži kandidata za ovu poziciju po zakonu, kao i da ne postoji propis koji Vladi daje pravo da za to ovlasti premijera.

„Ono što je Vlada sinoć jedino mogla da uradi je da ne izabere vršioca dužnosti, a premijer da od ministra zatraži ostavku ili da predloži Skupštini da ga razriješi. Niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut je još ranije odlukom ministra unutrašnjih poslova da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje“, saopštila je HRA.

U principu,  osim poštovanja procedura i zakona, podrazumijeva se da odluci o izboru privremenog šefa Uprave policije  prethodi politički dogovor unutar same Vlade. No, i prije konačne odluke na ovonedjeljnoj sjednici Vlade, bilo je jasno ne samo da partneri u izvršnoj vlasti nijesu postigli dogovor, nego i da će se sjednica pretvoriti u odmjeravanje snaga.  Nalik, doduše, na tuču IV b i IV c ispred škole.

Da ove dvije partije imaju svoje preferirane kandidate, i prije sjednice objavljivali su mediji. Konačno, Šaranović je prije  konačne Vladine odluke uputio pismo premijeru Spajiću, koje je objavljeno u medijima, u kom ga upozorava  na posljedice ukoliko bude neko drugi izabran umjesto kandidata kog je on predložio.

” Upoznao sam sve članove Vlade da ukoliko se večeras bude odlučivalo o bilo kom licu osim o Lazaru Šćepanoviću, to bi bilo gaženje zakona i vladavine prava i svaki član Vlade koji bi se odlučio na tako nešto bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Uz ovo upozorenje dostavio sam i detaljnu informaciju sa biografijama preostalih šest lica, uz jasnu naznaku da nijesu kandidati za direktora Uprave policije”.

Nakon izbora Radovića, Šaranović je najavio da će „obavijestiti nadležne državne organe o sumnji da su na ovoj sjednici izvršena krivična djela”“.

Dodatno, nakon što je izabran, Demokrate su javno ustvrdile da je Radović kadar bivšeg šefa Uprave policije Veselina Veljovića.  To se nije ranije čulo, pa ni kada ga je Abazovićeva vlada, odnosno bivši ministar policije Filip Adžić postavio na poziciju sa koje je izabran za vd direktora policije. Na sjednici na kojoj je izabran samo je bivši ministar pravde Marko Kovač „izrazio određenu rezervu“, bez preciziranja. S druge strane PES insistira da je izabran najbolji kandidat besprekorne biografije.

Priča o izboru Radovića nije jedina o kojoj bi pravosuđe moglo dati riječ. Radović je izabran  tri sata pošto je dotadašnjem šefu Uprave policije Zoranu Brđaninu prestala funkcija, jer ga je Vlada i treći put razriješila sa te funkcije.  Sud je već dva puta utvrdio da je prethodna vlada Dritana Abazovića Brđanina smijenila  nezakonito, a doskorašnji  šef Uprave policije najavio je i treću tužbu Upravnom sudu protiv Spajićeve vlade. Po mišljenjima dijela stručne javnosti, Brđanin bi pred tim sudom opet mogao izvojevati pobjedu, obzirom da je smijenjen na osnovu zakašnjele negativne ocjene njegovih izvještaja o radu od strane parlamenta, za koje je sud već konstatovao da su prihvaćeni.  Otuda ima i onih koji smatraju da bi se Brđanin i četvrti put mogao vratiti na mjesto direktora UP.

A upravo je inicijativa za smjenu Brđanina koju je uputio Šaranović još krajem prošle godine, a koja je mjesecima čekala zeleno svjetlo Spajića, jasno pokazala da se PES i Demokrate bore oko kontrole nad ovim sektorom. Nakon što je na Vladi konačno prihvaćena Šaranovićeva inicijativa i Brđanin smijenjen, sproveden je konkurs za vršioca dužnosti šefa policije.

Iza priče o izvještajima i procedurama, Brđaninu u stvari vlast stavlja na teret  skaj prepisku u kojoj se on pominje kao neko ko je bio u kontaktu sa odbjeglim policajcem Ljubom Milovićem, koji se tereti između ostalog za veze sa kavačkim klanom.   U izvještaju Europola navodi se međutim da nema dokaza da je Brđanin umiješan u bilo kakve kriminalne aktivnosti.

Kakve su političke posljedice izbora vd šefa UP još nije najjasnije. Demokrate su nakon sporne sjednice Vlade, tražile i prekid sjednice parlamenta zbog, kako su rekli, „krize vlasti“.

Na sjednici Vlade koja je dan kasnije organizovana, nijesu prisustvovali potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić, kao ni ministar policije Danilo Šaranović. Bečić, koji je usput i potpredsjednik za pitanja bezbjednosti, nije se ovim povodom još oglašavao, dok iz PES-a javnost uvjeravaju da izbor vd direktora UP neće izazvati krizu izvršne vlasti. Kao i da je sve što je Vlada uradila zakonito.

Premijer Milojko Spajić rekao je da na  sjednici Vlade zakazanoj nakon izbora vd šefa UP, nijesu bili potpredsjednik Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. “Oće li izaći (iz Vlade) Demokrate je pitanje za njih”, odgovorio je Spajić na pitanje novinara nakon sjednice.

Umjesto profesionalizacije i depolitizacije policije na djelu je ne samo pokušaj njene kontrole od strane vlasti i unutrašnji sukob zbog toga, već i političko diskreditovanje kandidata i onih na visokim policijskim funkcijama, iako za to nema institucionalnih potvrda. Ili pak favorizovanje onih za koje se vjeruje da su politički podobni. Nasuprot tome, vlast je bila dužna da obezbijedi sistem u kom će upravo kroz institucije reformisati ovaj sektor, depolitizovati ga i očistiti od korumpiranih i drugih kadrova. Na ovaj način, taj sektor je baš kao i prije pada DPS-a, zavistan od političke volje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo