Povežite se sa nama

FOKUS

ZADUŽIVANJE BEZ GRANICA: Za buduća neka pokoljenja

Objavljeno prije

na

Još 300.

Ali, nije ovo epska priča o kralju Leonidi i njegovim Spartancima koji su, slijedeći uputstva iz Delfijskog proročišta, žrtvovali živote u Termopilskom klancu za rad opstanka Sparte, Grčke i, ima ih koji tvrde, čitave zapadne civilizacije.

 

Ovdje govorimo o premijeru Milu Đukanoviću, ministru finansija Radoju Žugiću i njihovoj odluci da Crnu Goru zaduže za novih 300 miliona eura. Za razliku od istoričara, ekonomisti u tom potezu ne vide ništa veličanstveno. Iako se, u popriličnoj mjeri, ne slažu u ocjeni da li je prošlonedjeljno zaduženje na tržištu euro obveznica imalo za cilj da poboljša ekonomske performanse i razvojne mogućnosti Crne Gore ili da – ne vodeći računa o cijeni – prikupi novac neophodan za kupovinu novog mandata koalicije okupljene oko DPS-a.

Uglavnom, Crna Gora je, prošlog petka, emitovala emisiju euro obveznica vrijednu 300 miliona eura, s rokom dospijeća od pet godina i kamatnom stopom od 5,75 odsto, saopštili su neimenovani zvaničnici Ministarstva finansija agenciji Mina-biznis. To bi, valjda, trebalo biti dovoljno ubjedljivo da razuvjeri sve one, od međunarodnih novinskih agencija do ovdašnjih opozicionara, koji sumnjaju da smo uz veću kamatu, uzeli i više novca. Pominje se, tako, kamata od makar šest odsto dok vrijednost emitovanih obveznica ide do 500 miliona eura!? A tih 0,25 odsto pripadajuće kamate manje ili više znače, u konkretnom aranžmanu, 3,75 miliona.

Iz Ministarstva finansija tvrde da se, iz razloga štednje, nijesu zadužili za kompletan ponuđeni iznos. To će uraditi, kažu, u drugoj polovini godine. Prema Zakonu o budžetu za 2016, Vlada se ove godine može zadužiti skoro 700 miliona eura. Za vraćanje starih dugova planirano je tek nešto manje od 400 miliona, dok bi oko 250 miliona trebalo biti iskorišćeno za gradnju tzv. prioritetne dionice autoputa (koja, da i to pomenemo, još nema glavni projekat). Konačno, ministar Žugić je početkom godine najavio da će se država, emisijom euro obveznica, tokom godine zadužiti 450-500 miliona. Pošto joj, bez kineskog kredita za autoput, za planirane izdatke nedostaje 488 miliona eura.

Možda nije nevažno: Žugićeva računica s kraja prošle i početka ove godine već je pala u vodu. Samo po osnovu Vladine nesposobnosti da napravi realnu projekciju troškova nastalih po osnovu izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, u državnoj kasi ove godine nedostaje možda i 50 miliona eura. Tako makar tvrdi ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević, a njeni oponenti za sada nemaju valjane podatke da bi osporili saopštenu projekciju koja, zaista, izgleda vrlo nerealno. Državna tajna.

Da se mi vratimo novom državnom zaduženju. To, pokušavaju nas ubijediti iz resornog Ministarstva, zapravo i nije novo zaduženje pošto su „novom emisijom obveznica obezbijeđena sredstva i za otplatu obaveza po osnovu obveznica emitovanih 2011. godine, sa kupoom od 7,25 odsto, koje dospijevaju u aprilu, što predstavlja smanjenje kuponske stope”.

To je, znači, to: uzajmili smo 300 miliona kako bismo vratili (i) 180 pozajmljenih prije pet godina. Ostatak od 120 miliona nije vrijedan detaljnijeg objašnjenja.

Štedimo, kažu, na kamati: 2011. zaduživali smo se uz godišnji interes od 7,25 odsto. Sada plaćamo kamatu manju za cijelih 1,5 odsto.

Hvala Vladi. Koja pokušava da nas obmane tako jeftino i tako grubo. Pa za poređenje uzima podatke stare pet godina. Umjesto da nam, makar u naznakama, pokušaju objasniti zašto su kreditori, prošle nedjelje, tražili (i dobili) kamatu koja je za polovinu veća od one koju smo morali platiti za pozajmice uzete u martu prošle godine?

A možda ne znaju. Ili im je, kako se to kaže, neprijatno da obznane kako su, i koliko, oni zadužili ovu zemlju. Njenu sadašnjost i budućnost. Eko želite primjer: Albanija se na tržištu euro obveznica zadužuje uz kamate niže od Crne Gore. Ili ovako – mladi bračni par koji u Hrvatskoj želi da do krova nad glavom dođe uz stambeni kredit u kunama, platiće istu kamatu po kojoj se Crna Gora zadužuje u eurima. Toliko o povjerenju.

Prije četiri godine španski premijer Marijano Rahoj objašnjavao je kako četvrta najveća ekonomija eurozone ne može da istrpi kamate od 6,8 odsto na državne obveznice: ,,Ne možemo da se zadužujemo po kamatnim stopama koje u ovom trenutku plaćamo”. Naši zvaničnici su se, istovremeno, hvalili sa još većom kamatom. ,,Ovo je dokaz kredibiliteta države… ali i perspektive i izglede razvoja naše privrede u narednom periodu”, saopšteno je iz Ministarstva finansija.

Priča se do danas nije promijenila.

Prema posljednjim podacima Ministarstva finansija, koje treba prihvatiti sa dozom zdravorazumske rezerve, državni dug je 30. septembra prošle godine iznosio 2,150 milijardi eura (slovima: dvije milijarde i sto pedeset miliona). Ogromna većina tog duga pozajmljena je iz inostranstva (1,975 milijardi). Vladini zvaničnici kažu da je to i dalje ispod 60 odsto očekivanog BDP. Međunarodni stručnjaci cijene da je državni dug, ipak, mnogo bliži 70-om podioku na skali korelacije sa bruto društvenim proizvodom. Svi se, uglavnom, slažu da će javni dug nakon gradnje prioritetne dionice biti na 80 odsto BDP-a. Pod uslovom da njena cijena ne poraste (a oće) i da država ne uđe u nove kreditne aranžmane (što je takođe izvjesno).

I pored toga finansijski zvaničnici ponavljaju mantru da „stanje nije alarmantno” , te da „nema mjesta kritikama” da se država nalazi na pragu dužničkog ropstva. Pitanje je, međutim, može li se vjerovati ovim procjenama. Crnogorski zvaničnici ekonomsku budućnost projektuju uglavnom – pogrešno.

,,Zapadni Balkan je pred trećom recesijom”, prognozirao je prošle zime premijer Milo Đukanović upozoravajući da se ,,ne možemo nadati ničem dobrom”. Sada iz Vlade stižu podaci po kojima je crnogorska ekonomija (mjereno rastom BDP-a) u 2015. porasla za vrlo dobra četiri odsto. Istovremeno, stanovnici Crne Gore siromaše – realni rast plata je negativan (rastu manje od inflacije) pokazuje NIN-ov indeks ekonomske snage zemalja regiona (uz Srbiju i Crnu Goru on uključuje Albaniju, Makedoniju, Rumuniju, Bugarsku, Hrvatsku i BiH). Ukupan spoljni dug (dug države, privrede i građana) prelazi 170 odsto bruto društvenog proizvoda, dok u robnoj razmjeni Crna Gora pokriva samo petinu onoga što uveze iz inostranstva. A uvozimo sve.

Zato nas je NIN smjestio na pretposlednje mjesto svoje liste (prema 10 analiziranih ekonomskih parametara gora je samo Srbija) na kojoj su iznad regionalnog prosjeka Rumunija, Bugarska, Hrvatska i Makedonija.

Da bi shvatili dinamiku crnogorskog zaduživanja – a to će nam pomoći kada razmišljamo i o njegovom vraćanju – treba poći od podatka da je posljednjeg dana 2007. godine crnogorski državni dug iznosio 732 miliona eura. Do marta 2009. on je, prema podacima CBCG, narastao na jednu milijardu eura (28,7 odsto tadašnjeg BDP, što znači da je CG tada još uvijek bila nisko zadužena zemlja). Vlada Igora Lukšića je, spašavajući porodične biznise partijskog predsjednika i njegovih drugara sa basketa i privatizacionih partnera) prebacila liniju od 50 odsto BDP što nas je svrstalo u krug visoko zaduženih zemalja, i pored tvrdnji čelnika DPS-a da dug neće preći 45 odsto društvenog proizvoda prije nego što počne da pada – već 2012. godine. Poput većine DPS obećanja, bilo je sasvim suprotno. Trend je nastavljen i u sedmom Đukanovićevom mandatu. Zato se mnogi danas pitaju da li je Crna Gora na ekonomskom putu bez povratka. Još neko vrijeme odgovor ne mora biti jednoznačan.

Jedan po jedan – milijarda

Crna Gora je, od 2010. do danas, emitovala pet emisija euro obveznica vrijednih, ukupno, 1,460 milijardi eura. Kada Vlada u aprilu izmiri dospjeli dug, država će po osnovu novca prikupljenog na tržištu euro obveznica dugovati još 1,1 milijardu. Ne računajući pripadajuće kamate.

Led je probijen u septembru 2010. godine prodajom prve emisije obveznica vrijednih 200 miliona eura, po kamatnoj stopi od 7,875 odsto i uz period dospijeća od pet godina. Već u aprilu sljedeće godine na tržištu obveznica oprobala se i Vlada Igora Lukšića. Druga emisija obveznica donijela nam je zajam od 180 miliona eura. I pad kamata na 7,25 odsto.

Treća emisija obveznica emitovana je u maju 2014. (Vlada je, ponovo, i zvanično bila pod Đukanovićevom komandom). Vrijednost emisije – 280 miliona. Kamata – 5,375 odsto uz rok dospijeća od pet godina. U martu prošle godine Crna Gora se, četvrtom emisijom obveznica, zadužila 500 miliona eura uz kamatu od 3,875 odsto.

Da je prošlonedjeljna, peta, emisija obveznica realizovana uz prošlogodišnju kamatu – Crna Gora bi za pet godina uštedjela 5,75 miliona eura na račun kamata. Toliko može da vrijedi jedan most ili nedostajuća škola u Podgorici. Za to što nam je, u međuvremenu, kamata porasla za 50 odsto najzaslužnija je – Vlada Crne Gore, odnosno njena ekonomska politika, koruptivne afere u koje su umiješani njeni zvaničnici (bivši i sadašnji) i naum da se novom darežljivošću iz državne kase kupe i naredni parlamentarni izbori.

DPS samofinansiranje

Makar se neki prisjećaju vremena kada je Crna Gora, umjesto kreditima, do nedostajućeg novca dolazila na alternativne načine. Da ne pominjemo sada razno razne tranzite – ljudi, oružja, duvana, narkotika… Sjetimo se crnogorske of-šor avanture.

Počelo je 1999. godine kada je Crna Gora donijela propise koji su predviđali da je za poslovanje of-šor banke trebalo obezbijediti poštanski pretinac i platiti porez na dobit po stopi od 2,5 odsto. Crna Gora je, iako članica međunarodno nepriznate SRJ, za uzvrat garantovala odsustvo bilo kakve kontrole za transakcije manje od 1,5 miliona dolara.

Ponuda je brzo pogodila ciljnu grupu – od perača para evropskih obavještajnih službi preko međunarodnih švercera, utajivača poreza iz razvijenih ekonomija zapada do ruskih tajkuna…

Da je stvar ozbiljna shvatili smo kada je 2001. Centralna banka Rusije uvrstila Crnu Goru na ,,crnu listu zemalja za of-šor poslovanje”. Uz procjenu da se u tom momentu na of-šor računima u Crnoj Gori kriju 2,5 do četiri milijarde dolara u vlasništvu ruskih državljana i njihovih firmi (ovo bi morali imati na umu svi oni koji se uzdaju u pomoć Moskve u borbi protiv crnogorskih uzurpatora vlasti i imovine). Potom je i američka administracija zatražila da se ovoj zabavi stane na kraj.

Zato je Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija u ime Vlade od Ustavnog suda zatražio da neustavnim proglasi – vladin zakon. „Crnoj Gori su trebale pare pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u Ivaniševićevom dopisu Ustavnom sudu, ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

Koju godinu kasnije počeli smo da zajmimo od svih koji su bili spremni da nam povjere svoj novac.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo