Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN PEJOVIĆ: DRŽAVNI ČOVJEK ZA PRIVATNE POSLOVE: Najbolji je kad bije

Objavljeno prije

na

Samo dan pošto je 30-ak radnika angažovanih na nikšićkom kopu

Zagrad, blokirajući odvoz iskopanog boksita, zatražilo veće plate i zakonito upravljanje rudnikom, Veselin Pejović –vlasnik firme Uniprom koja je jesenas kupila imovinu bankrotiranih Rudnika boksita (još nije platila) – obznanio je raskid ugovora sa svojim podizvođačem (Rudkop, vlasnik Ostoja Majmunović) što automatski povlači i raskid ugovora sa angažovanim (nezadovoljnim) radnicima.

Ni radničko nezadovoljstvo ni Pejovićeva rakcija ne predstavljaju ništa novo za one koji prate dešavanja na ovdašnjoj ekonomsko-kriminalnoj sceni. Vratimo se, samo četiri godine unazad. Jedan izborni ciklus, kome je lakše da tako računa. Mjesto dešavanja – rudnik Šuplja stijena u Pljevljima.

,,Obraćamo vam se zahtjevom za povećanje zarada, jer smatramo da dosadašnja naša primanja ne odgovaraju poslovima koje obavljamo”, stoji u dopisu koji su 9. aprila 2012. Veselinu Pejoviću dostavili pljevaljski rudari. Navodeći da im plate iznose od 300 do 350 eura, oni dalje pišu: „Kao i što sami znate najteži poslovi u rudarstvu obavljaju se na kopovima gdje je veliko prisustvo silikonske prašine, javljaju se velika buka i vibracije, povećan je rizik od povređivanja, dolazi do profesionalnih oboljena, pa shodno tome smatramo da bi u određenoj mjeri trebalo izvršiti povećanje naših zarada. Ne očekujemo da naše zarade budu u rangu evropskih, ali vas molimo da provjerite kolike su zarade na ovim radnim mjestima u aktivnim rudnicima u državi i regionu, te da nam u skladu sa tim izađete u susret…”.

Gazda otpisuje: ,,Zbog složenosti organizovanja sjednice Odbora direktora…, a takođe zbog izbjegavanja opasnosti koje prijete i koje su navedene u zahtjevu – ugrožavanje zdravlja i mogućnost povređivanja – prije odlučivanja na Bordu direktora na ovaj način odgovaram na vaš zahtjev: Radnici potpisnici zahtjeva nemaju radne obaveze niti će ih rukovodstvo rudnika radno zaduživati iz razloga koji su naprijed navedeni. Sve što je zakonom predviđeno i predstavlja obavezu poslodavca neće i ne smije biti dovedeno u pitanje”. Eto primjera kako i moć sili daje – ubrzanje. Ko traži veću platu – dobije otkaz.

Nekako u isto vrijeme kada je Pejović na nezadovoljnim radnicima trenirao strogoću, njegov kum Rajko Kovačević, poslovođa u Šupljoj stijeni, na protivzakonit način utiče na radnike da na predstojećim parlamentarnim izborima glasaju – DPS.

„Kovačević je, držeći u ruci spisak od 55 radnika, pored čijih imena je stajalo za koju političku partiju glasaju, pitao Milenka Krstonijevića (radnik rudnika, prim. Monitora) ‘za šta ćeš ti glasati’, na šta mu je ovaj odgovorio ‘možda nikoga’. Kovačević je kazao ‘ne može nikoga, no mi reci ako nećeš glasati DPS, da ja napišem da ne izlaziš, jer će provjeravati da li si izašao ili nijesi”. Kada je Krstonijević, zbog mogućnosti ostanka bez posla, obećao da će glasati DPS, objasnio mu je kome da se javi na biračkom mjestu gdje će dobiti instrukcije na koji način će glasati, kako bi se provjerila sigurnost njegovog glasa”, navodi se u sudskoj presudi Osnovnog suda u Pljevljima iz 2014.

Doduše, već u to vrijeme – april 2014. – Pejović više nije većinski vlasnik Šuplje stijene nego se sprema za novu, još veću, poslovnu avanturu: preuzimanje imovine Kombinata aluminijuma u stečaju.

Do danas je nejasno čime je stečajni upravnik Veselin Perišić bio vođen kada je odlučio da, mimo zakonom propisane procedure, u direktnim pregovorima sa Pejovićem dogovori prodaju preostale imovine KAP-a suprotno interesima njegovih povjerilaca (dva od tri člana odbora povjerilaca – predstavnici CEAC-a i EPCG – bila su protiv odluke koju je podržao samo predstavnik Đukanovićeve Vlade). I da pri toj odluci ostane i kada je postalo jasno da Veselin Pejović i njegov Uniprom neće platiti ugovorenu cijenu za imovinu KAP-a. Zbog čega stečani postupak u bankrotiranom preduzeću još traje – na štetu 550 radnika, privremeno angažovanih u proizvodnji aluminijuma. Bez prava na godišnji odmor, bolovanje, (ne)plaćeno odsustvo, sindikalno organizovanje…

Ima ih koji misle da je Pejovića za ovaj poslovni poduhvat i nezvanično partnerstvo sa državom (Vladom) preporučila činjenica da je samo tokom 2013. godine protiv njega podnijeto pet krivičnih prijava zbog prijetnji i pokušaja iznude. Poznata je stvar da su „sukobi sa zakonom” bili rijetka zajednička crta iz profila manje-više svih strateških partnera koji su u Crnu Goru stigli posredstvom DPS-a i njenog aktuelnog predsjednika.

,,Građani poput Pejovića očekuju da ga država zaštiti, a ukoliko se to ne dogodi onda uzimaju stvar u svoje ruke”, pojasnio nam je premijer Milo Đukanović, u momentu kada je – iz samo njemu poznatih razloga – odlučio da pripomogne Pejovićevom advokatu Zoranu Vukčeviću.

Drugačije na sve to gledaju žrtve. ,,Iščupaću ti srce ako odmah ne dođeš u Budvu”. Ovo je jedan od načina na koji Pejović zakazuje poslovne sastanke. Tako tvrdi Igor Peljuhno, jedan od suinvestitora turističkog naselja Dukljanski vrtovi na Zavali. Tamo je i Pejović imao nekretnine i poslovne interese. Na Jutjubu i danas možete pogledati snimak na kome Pejović, nakon kratkih i izgleda neuspješnih pregovara, lomi rampu na ulazu u Zavalu. Pejović je potvrdio prijetnje budvanskim investitorima ,,jer su htjeli da me prevare i promijene postignuti dogovor”.

I pljevaljsko partnerstvo sa slovenačkim biznismenom Francom Rejmerom, nastavljeno je u sudnici. Nekadašnji suvlasnici Šuplje stijene danas razmjenjuju optužbe. Pejović sada kazuje kako je njegov bivši partner ,,falsifikator i preprodavac lažnih umjetnina”. Rajmer tvrdi da je Pejović u nekadašnju zajedničku firmu uložio 10 (i slovima – deset) eura i dobre veze koje su im omogućile da pljevaljski rudnik kupe za manje od pola miliona eura, da bi ga Pejović – nakon što se otarasio partnera – prodao za navodnih 60 miliona eura.

Pejovića znaju da naljute i kritičari. Čuven je njegov napad na poslanika Nebojšu Medojevića i njegovu suprugu Marinu na beogradskom aerodromu Nikola Tesla. Pejović je na sudu, gdje je uslovno osuđen, objašnjavao da je poslanika pljunuo i ošamario ,,kao što se šamaraju dijete ili žena”, jer je htio da ga unizi, a ne da mu ugrozi život. Pri tom je i obećao: ,,Gdje god ga vidim, do kraja života, ja ću da ga pljunem i ošamarim, jer je to jedna žena…”.

Sada je, makar malo, jasnija i neočekivana trpeljivost sa kojom se preostali radnici KAP-a nose sa novim poslodavcem (da ne kažemo vlasnikom) i njegovim menažerima. Jedan od prvih poteza Veselina Pejovića po ulasku u Kombinat bilo je otpuštanje Rada Krivokapića, lidera jedne od dvije tada najjače sindikalne organizacije u KAP-u. Nedugo zatim za višak je proglašena i Sandra Obradović, predsjednica drugog sindikata.

Vlast je ostala neosjetljiva na radničke muke. Nije je tištila ni činjenica da Pejović ne pokazuje ozbiljan naum da u dogledno vrijeme plati ono što je navodno kupio.

,,Dobili smo kupca koji za sada odgovorno realizuje preuzete obaveze”, ponovo je u Pejovićevu odbranu stao premijer. „Čini mi se da za sada nema nikakvog motiva da se revidira proces koji se pozitivno razvija”, izjavio je Đukanović, izbjegavajući da odgovori na pitanja – šta su to Pejovićeve obaveze ako ne da plati ugovorenu cijenu za imovinu KAP-a? I dodatno: šta će biti sa KAP-om, Unipromom i Crnom Gorom ukoliko njegova Vlada izgubi međunarodne sudske sporove sa Olegom Deripaskom i bude prinuđena da isplati traženu odštetu od 900 miliona eura?

Pejović gazduje imovinom koju nije platio i stiče profit (identičnu priču imamo i u pogonima Prerade i Rudnicima boksita, koje je takođe kupio kroz stečaj). Stečajni upravnici primaju platu i nadaju se i bogatoj jednokratnoj naknadi koju će im, jednom kad se stečajni postupci konačno okončaju, odrediti predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Ili neki od njegovih nasljednika. Radnici mogu da biraju između Zavoda za zapošljavanje i rada pod komandom Veselina Pejovića.

Skoro pa da se učini kako je samo država na gubitku. Samo što njene interese nema ko da štiti. Uzmimo, opet, primjer Boksita. Umjesto obećanih 5,39 Pejović je, prema podacima objavljenim u medijima, do sada platio samo oko 1,5 miliona eura. Umjesto obećanih 120 angažovao je samo 25-30 rudara. I njih je, koliko juče, ostavio bez posla. Danas, javljaju nam iz Nikšića dok završavamo ovaj broj Monitora, izgleda kao da će isti ljudi ponovo biti radno angažovani u Uniprom metalu, na kopu Zagrad. Samo ovaj put bez posrednika.

Evo i dijela koji se tiče svih nas: nezadovoljni rudari tvrde da Veselin Pejović i njegova kompanija krše propise i koncesioni akt i umesto sanacije kopa, eksproprijacije okolnog zemljišta i skidanja jalovine kako bi se stiglo do novih slojeva rude, bjesumučno eksploatiše ranije otkrivene zalihe bokista. Rizikujući, kažu, da zalihe planirane za desetogodišnje korišćenje izvuče za godinu, a onda napusti i rudnik i rudare.

,,Iako je po zakonu dužan da na svaku tonu rude ukloni najmanje tri kubika otkrivke, novi vlasnik to ne radi. Samo eksploatiše otkrivenu rudu, ali uopšte ne radi na otkrivci. Na taj način, brzo će uništiti kop”, tvrdi Nikola Žugić, član IO Samostalnog sindikata navodeći kako ,,Na Zagradu ima oko 500–600 hiljada tona otkrivene rude. Godinama je rađeno na otkrivci i mi smo mogli ranije eksploatisati, ali su poštovani standardi i zakon”.

Zvaničnici Uniproma ne komentarišu ove tvrdnje, ako munjeviti otkazi pa najava njihovog povlačenja nijesu svojevrstan komentar, odnosno pritisak na radnike – da se prihvate kopanja a batale priču sa medijima.

Najčudnije, država se ponaša kao da joj je potencijalna višemilionska šteta, pričinjena nezakonitom eksploatacijom kopa Zagrad, posljednja briga na svijetu. Ili premijer Đukanović i njegovi saradnici i ovdje imaju neku računicu za koju mi ne znamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo