DRUŠTVO
Dobrodošlica za ,,gospodina 10 odsto”
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Još jedan „strateški investitor” i poslovni partner ovdašnje tranzicione elite našao se na potjernici u domovini. I ponovo se njegovi „domaćini” prave neobaviješteni i naivni. Vijesti su početkom nedjelje, pozivajući se na Asošijeted pres (AP) objavile da je Palestina zatražila od Crne Gore, Egipta, Jordana, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emirata da zamrznu imovinu Muhameda Rašida, (na Bliskom istoku poznatijeg kao Kaledu Salami, savjetnika za ekonomska pitanja nekadašnjeg predsjednika Palestine Jasera Arafata) jer ga vlasti te zemlje terete za pronevjeru desetina miliona dolara iz javnih fondova.
Ipak, iz Ministarstva pravde su saopštili da zamolnica palestinskih vlasti još nije stigla do njih. Pokazalo se, istovremeno, da bi se nekoliko uticajnih Crnogoraca moglo osjetiti poslovno ugroženima ukoliko bi Vlada u Podgorici zaista odlučila da stane na put Rašidu i njegovim (mutnim) poslovima.
Iz dokumenata koje je prikupila NVO MANS proizilazi da su Rašidovi partneri u Crnoj Gori Veselin Vukotić, nekadašnji potpredsjednik Savjeta za privatizaciju i poslovni partner predsjednika DPS Mila Đukanovića sa kojim je suvlasnik Univerziteta Donja Gorica (UDG) i Vojin Vlahović, ambasador Crne Gore u Rimu. Oni su skupa sa odbjeglim Palestincem članovi odbora direktora kompanije Montmena investment fond, registrovane u Panami. Tu im društvo pravi i Samih Saviris, egipatski biznismen, takođe infiltriran u ovdašnja biznis dešavanja. Prema zvaničnoj verziji iz Podgorice, Saviris je vlasnik kompanije koja će u narednih 20 godina u tivatski dio poluostrva Luštica uložiti 1,1 milijardi. Živi bili….
Uglavnom, prema računu MANS-a, samo u panamskom registru postoji 11 firmi u kojima Muhamed Rašid figurira kao direktor. Ni to nije sve.
Tako je Rašid, pored ostalog, i izvršni direktor kompanije Montenegro ril istejt investment osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima. Ova kompanija nam je interesantna pošto se u njenom vlasništvu nalazi Skočiđevojka, nekadašnji vojni kompleks u Reževićima površine 66.242 metra kvadratna. Rašidova kompanije je Skočiđevojku kupila od Zorana Bećirovića, odnosno njegove kompanije Kaldero trejding limited registorvane na Kipru, za skoro 42 miliona eura. Konačno, prema dokumentima do kojih je MANS došao, ovlašćeni zastupnik Montenegro ril istejt investment u Crnoj Gori je Ana Kolarević. Kako je svijet mali.
Pa, opet, pokazaće se kako niko od pomenutih nije znao ko je zapravo Rašid. I zbog njih prenosimo dio onoga što o ovom „kontroverznom biznismenu” pišu svjetski mediji. Zanimljivo, i Rašid je u poslovne vode uplovio kada i većina ovdašnjih biznismena – u posljednjoj deceniji prošlog vijeka. Takođe nezvanično.
Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma između palestinskih i izraelskih zvaničnika u Oslu 1994, teritorije koje nastanjuju Palestinci su iz izraelske, prešle pod kontrolu Palestinske nacionalne uprave (PNU). Gotovo istog časa, međunarodne korporacije i velike građevinske kompanije su krenule u hodočašće kancelarijama Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Tunisu. Mislilo se da su to kurtoazne posjete budućem vođi PNU Jaseru Arafatu. Poslovni ljudi su od Arafata tražili blagoslov za svoje projekte i planove na teritoriji koja će biti pod kontrolom PNU. Predsjednik i njegovi saradnici su, bez izuzetka, sve takve zahtjeve prosljeđivali Arafatovom savjetniku za ekonomska pitanja Kaledu Salamu.
Za pridobijanje Salama je bilo neophodno odreći se dijela očekivanog kolača. U nekim slučajevima to je značilo dati mu trećinu, a nekada i polovinu udjela u novom projektu. U drugima, mito je predstavljao procenat očekivanog profita.
Investitori, tvrde danas, nisu bili sigurni da li je to bila neka vrsta poreza za nove palestinske vlasti ili prosto mito za Salama koga su mnogi počeli da nazivaju ,,Gospodin 10 odsto”.
U vrijeme gerilskog ratovanja, pojedini pripadnici PLO su koristili pseudonim. No, kada su palestinske vlasti ušle u Gazu i Zapadnu Obalu, koje čine teritoriju PNU, saznalo se da je Salamovo pravo ime Muhamed Rašid.
Rašid je ubrzo postao najmoćniji čovjek iz Arafatovog okruženja. Njegov potpis bio je neophodan kako bi bio sklopljen bilo koji veći posao, izdat ugovor ili koncesija. Rezultat je bio da je Rašid postao vlasnik mnogih kompanija u raznim oblastima, od reklamiranja, benzina, komunikacija, cemanta i električne energije. On ili njemu bliski ljudi postali su dioničari u mnogobrojnim kompanijama koje su uspjele da dobiju koncesije od PU.
Od svih preduzeća kojima je Rašid pomogao da počnu sa radom, najistaknutiji je bio kazino u gradu Džeriko, čijem je otvaranju Rašid pomogao. U projektu austrijsko-palestinske kompanije pod nazivom Oasis zapošljavani su Palestinci, ali je samo Izraelcima bilo dozvoljeno da se kockaju. Palestinci, naročito islamističke grupe, snažno su se protivili radu kazina. No, uz obezbjeđenje koje su pružale Palestinske bezbjednosne snage, kasino je odlično radio do izbijanja Palestinske pobune, intifade u jesen 2000. Uprkos upornim pokušajima Palestinaca da doznaju ko je pravi vlasnik palestinskog udjela u kazinu, niko nije mogao da dođe do jasnog odgovora.
Pozicije su se, u međuvremenu, preokrenule. Ovih dana je palestinski sud koji se bavi predmetima vezanim za korupciju osudio odbjeglog ,,finansijskog direktora” pokojnog predsjednika Arafata za izvlačenje miliona dolara iz javnih fondova i osudio ga na kaznu zatvora od 15 godina. Sud u Ramali na Zapadnoj obali je u do sada najznačajnijem korupcionaškom procesu utvrdio da je Muhamad Rašid kriv za pronevjeru i pranje novca. Rašid i njegova dva pomoćnika su osuđeni da su uzeli ukupno 33,5 miliona dolara iz Palestinskog investicionog fonda koji finansiraju strani donatori. Pored zatvorske kazne, Rašid mora da plati i 15 miliona dolara, a njegova imovina će biti konfiskovana.
Rafik Nače, koji je na čelu Palestinske antikorupcijska komisije, je kazao da je Rašid ,,pristupio palestinskoj revoluciji bez centa u džepu, a postao je multimilioner. Odakle je stvorio taj novac? Naravno, to je novac paletinskog naroda.”
Nače je kazao da se sumnja da je Rašid uzeo milione dolara iz Palestinskog investicionog fonda i blagajne PLO, kao i da je osnivao lažne kompanije na svoje ime i na imena svojih rođaka. ,,I novac i kompanije su nestali,” kazao je citirajući dokumenta.
Antikorupcijska komisija u Ramali je izdala potjernicu za Rašidom, za koga se, po nekim izvorima vjeruje da živi u Velikoj Britaniji, a po drugim u Kairu, u Egiptu. Međutim, kako je izjavio vrhovni tužilac palestinske vlasti Ahmed al-Mugni, Interpol je odbio zahtjev palestinske vlasti da uhapsi Rašida. ,,Problem sa Interpolom je u tome što kažu da mi nismo suverena država, tako da oni neće da se bave time”, izjavio je Mugni. ,,Da smo članica Ujedinjenih nacija, bilo bi lakše izvesti osumnjičene pred palestinski sud. Sve zemlje moraju da se ujedine u borbi protiv kriminala”.
Vrhovni tužilac tvrdi da Rašid ima najmanje pet pasoša pod različitim imenima, uključujući palestinski diplomatski pasoš. To još više otežava njegovo pronalaženje ili zahtjev za izručenjem.
Mutne igre za Skočiđevojku
Priča o privatizaciji vojnog kompleksa Skočiđevojka u Reževićima počela je 2005. godine. Prvi su je kupili ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljanski za 2,35 miliona eura. Zemljište je, uz saglasnost vlasti u Podgorici, prodalo Ministarstvo odbrane Državne zajednice SCG. Kao vlasnik zemljišta upisana je novoosnovana firma Spartak doo iz Kotora.
Prema dokumentima MANS-a, ruski vlasnici u avgustu 2007. prodaju Spartak kiparskoj firmi Kaldero trejding limited. Vlasnici te kompanije su braća Zoran i, sada pokojni, Dragan Bećirović.
Nedjelju dana kasnije, Kaldero je preprodao kupljeno zemljište kompaniji Muhameda Rašida.
Valja pomenuti da ovaj posao nije mogao proći bez angažmana tadašnjeg ministra finansija, aktuelnog premijera Igora Lukšića. U vrijeme prve prodaje, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Tada je, u septembru 2005. godine, Lukšić sudu u Kotoru uputio „prijedlog za izmjenu” ove mjere. Lukšić je „zamolio” da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu da naplate svoja potraživanja. Začudo, sud je izašao u susret ministrovoj molbi.
Van zakona i van budžeta
Nije jasno zašto je Arafat većinu svojih finansija povjerio opskurnom Rašidu, bivšem novinaru koji nije prošao nikakvu obuku iz poslovanja. Iako je Arafat bio poznat po skromnom životu koji je vodio, koristio je velike sume novca da bi kupio lojalnost i nije primjenjivao oštre mjere protiv koruptivnih radnji najbližih saradnika.
Prva decenija PNU, bila je obilježena neobuzdanom korupcijom i lošim upravom državnih službenika. Tokom tog perioda, Rašid je ,,rukovodio mrežom finansijskih transakcija van zakona i van budžeta”, kazao je Azmi Šuaibi, vodeći borac protiv korupcije na Zapadnoj obali.
Optužbe upućene Rašidu ponovo su pokrenule pitanja o Arafatovoj ličnoj umiješanosti u pronevjeru palestinskih fondova. Džavid Al Gusein, bivši predsjedavajući Palestinskog Nacionalnog Fonda – finansijskog sektora PLO – optužio je Arafata za krađu miliona SAD dolara, donacija iz arapskih država.
Godinu dana prije njegove smrti, 2003, američki magazin Forbs svrstao je Arafata na svoju listu najbogatijih svjetskih kraljeva i vladara sa ukupnim bogatstvom vrijednim 300 miliona dolara. Ta cifra predstavlja konzervativniju procjenu bogatstva nekadašnjeg lidera PLO.
Izraelska obavještajna služba je procijenila Arafatovo bogatstvo na 1,3 milijardi SAD dolara a na osnovu provjera koje su izvršile Američke službe, koje su ovlastile Palestinske Vlasti, došlo se do cifre od milijardu SAD dolara. Dok se do tačne cifre vjerovatno nikada neće stići, časopis Tajm je izvijestio da je Arafatova supruga primala mjesečnu naknadu od 200. 000 SAD dolara.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
POLITIČKA CIJENA HRAMA SVETOG MARKA U BUDVI: Hoće li milionska donacija SPC izazvati raspad koalicije na vlasti
Objavljeno prije
15 satina
21 Novembra, 2025
Da li će sporazum predsjednika budvanske opštine Nikole Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura
Predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije potpisali su 11. novembra Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka u Budvi. Iznenadni sastanak upriličen je u prostorijama Cetinjskog manastira, sa kojeg je medijima upućeno kratko saopštenje.
“Budući hram biće mjesto duhovnog sabiranja, kulturnog stvaranja i zajedničkog okupljanja, što ga čini projektom od šireg društvenog značaja. Sporazumom se Opština Budva obavezala da finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije, komunalno opremanje lokacije, kao i da Mitropoliji crnogorsko-primorskoj dodijeli donaciju u iznosu od 1.000.000 eura, koja će biti planirana u budžetu Opštine za 2026. godinu”, navedeno je u saopštenju.
Vijest sa Cetinja o milionskoj donaciji iz gradske kase izazvala je veliku pozornost u javnosti ali i (ne)očekivano mlaku reakciju političkih partija koje prave koaliciju na vlasti u ovom primorskom gradu. Posebno Evropskog saveza i Demokratske partije socijalista, čiji su oštri stavovi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori i o samom Mitropolitu Joanikiju dobro poznati.
Predsjednik Jovanović je , po svemu sudeći, samoinicijativno djelovao. Bez prethodnog dogovora sa koalicionim partnerima, bez obezbjeđenja šire podrške za ovako značajan projekat i izdvajanje veće sume budžetskih sredstava na ime pomoći u izgradnji hrama.
Jovanović je tako još jednom demonstrirao apsolutnu moć koju ima u turističkoj prijestonici. Slobodu da sklapa razne dogovore o kupovini nekretnina, da obećava milionske donacije ne samo za hram već i za druge skupe projekte, da ne polaže račune nikome. Pogotovu ne koalicionim partnerima, Evropskom savezu, GP URA ili DPS-u, jer procjenjuje da niko od njih nije spreman da napusti zauzete pozicije u vlasti zbog bilo koje njegove akcije.
Da li će sporazum Jovanovića sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom biti račun bez krčmara, pokazaće glasanje o budžetu opštine za narednu 2026. godinu, u kojem se na strani rashoda mora naći stavka o donaciji od milion eura.
Vladajuća koalicija u Budvi ima 19 od ukupno 33 odbornička mjesta u lokalnom parlamentu. Okosnicu vlasti čini savez devet odbornika Jovanovićeve političke grupacije Budva naš grad, dva odbornika Evropskog saveza i jedan odbornik GP URA. Većinska podrška obezbijeđena je glasovima 7 odbornika DPS-a. Iako je prilikom konstituisanja vlasti DPS svoju podršku Jovanoviću nazvao – projektna podrška, ona je ubrzo prerasla u aktivno učešće u vlasti. Oko 50 odsto mjesta po dubini u lokalnoj upravi u Budvi, sa ključnim funkcijama u najbogatijim gradskim preduzećima, javnim ustanovama i sekretarijatima, preuzela je Demokratska partija socijalista.
DPS je najviše profitirao od podrške Nikoli Jovanoviću. Iz duboke opozicije u kojoj je partija tavorila punih devet godina, ona danas direktno i indirektno diktira pravila igre u lokalnoj upravi u Budvi. Da im se ne napuštaju te blagodeti može se naslutiti po nemuštom reagovanju na najavu izgradnje hrama Svetog Marka i obećane značajne finansijske podrške.
“DPS Budve nema ništa protiv bilo koje vjerske zajednice i zalaže se za ravnopravan odnos svih vjerskih organizacija u gradu, ali smo protiv svakog oblika uplitanja vjerskih organizacija u politički život grada i države…Kada je riječ o najavljenoj donaciji MCP iz budžeta Opštine Budva, konačan stav ćemo zauzeti tek nakon što bude poznat kompletan budžet za narednu godinu. Naš prioritet ostaje ulaganje u zdravstvo, obrazovanje, sport, predškolske ustanove i infrastrukturne projekte od javnog interesa. Budva mora ostati grad jednakih šansi, međusobnog poštovanja i jasne odvojenosti crkve od politike”, kazao je Nikola Milović, nosilac liste DPS na prethodnim lokalnim izborima u Budvi, poslanik i odbornik u lokalnom parlamentu.
Priča oko hrama Svetog Marka prilično je uzdrmala Evropski savez u Budvi i njegovog lidera Petra Odžića, predsjednika lokalne Skupštine dovela u veoma nezgodnu situaciju.
Odžić je u novoj vlasti u Budvi prepoznat kao dio dvojca Jovanović-Odžić, dva ideološki suprotstavljena političara koji su našli zajednički jezik po pitanju formiranja vlasti u gradu, čije se prijateljstvo potvrđivalo u kafanama uz pjesme Baje Malog Knindže. Političko prijateljstvo na prvom je velikom ispitu povodom Sporazuma sa MCP.
Predsjednik budvanskog parlamenta poznat je po oštrim, pa i neprimjerenim komentarima na račun “crkve Srbije” kako je nazivao Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori i pojedinih crkvenih velikodostojnika. Ali, prihvatio je partnerstvo u vlasti sa partijom izrazito srpske orjentacije, grupom Budva naš grad, Nikole Jovanovića, dijelom nekadašnjeg Demokratskog fronta. Nakon izbora za čelnika parlamenta obećavao je kako će srušiti tu vlast ako se bude četnikovalo po Budvi.
Stranke okupljene u Evropskom savezu, Socijaldemokratska partija, Socijaldemokrate i Liberalna partija, kao dio lokalne vlasti, uzdržale su se od reakcija na Sporazum o izgradnji hrama Svetog Marka. Sve se svelo na uopštene fraze o prečim potrebama građana od gradnje crkava i hramova.
“Evropski savez ne podržava izdvajanje milionskih iznosa novca građana za potrebe bilo koje vjerske zajednice. Naš stav je da novac građana Budve treba da se ulaže u stvari od javnog interesa koje se tiču potreba svih građana Budve bez obzira na bilo kakvu njihovu pripadnost”.
U raspodjeli resora, Evropski savez je uzeo opštinski Sekretarijat za finansije, komercijalni objekat Akademija znanja i JU Narodna biblioteka, u kojima je doveo svoje rukovodeće kadrove.
Obećana značajna finansijska pomoć najbogatije primorske opštine u izgradnji najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu nije do sada ni malo uzdrmala lokalnu vlast.
Međutim, sjednica parlamenta na kojoj će se odbornici vlasti izjašnjavati o budžetu tek slijedi. Pitanje je može li ili ne može Jovanović računati na glasove dva odbornika ES, sedam odbornika DPS-a i jednog odbornika GP URA. Ukoliko se uzda u podršku odbornika opozicije, 9 glasova iz redova Nove srpske demokratije, do toga izgleda neće doći.
Odbornik NSD Nemanja Kuljača kazao je oni neće glasati za usvajanje budžeta, koji nije samo jedna stavka koja se odnosi na donaciju MCP, nego sve ono što vlast namjerava da radi u narednoj godini.
“Nova srpska demokratija je prva pokrenula i unijela u politički prostor ideju o izgradnji ovog hrama zajedno sa blagopočivšim mitropolitom Amfilohijem. Zahvaljujući angažovanju ministra Slavena Radunovića usvojen je urbanistički plan koji je postavio pravni i zakonski temelj da se uopšte može razgovarati o ovom pitanju”, kazao je Kuljača
Naveo je takođe da nisu upoznati sa sadržajem Sporazuma sa MCP i dok ne budu imali više detalja smatraće da je u pitanju jeftina politička manipulacija bez stvarne namjere da se hram izgradi.
Nemanja Kuljača poručuje da posao izgradnje hrama sada pripada vlasti i trojcu Jovanović-Milović-Odžić i da je njihova i obaveza da obezbijede podršku za projekat koji su najavili.
Branka PLAMENAC
Komentari
Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”
Specijalno državno tužilaštvo i nakon njegovog reformisanja, nakon što su predmete bivših i suspendovanih tužilaca preuzele mlađe kolege, ostalo je kategorično pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije.
U tom se kontekstu sagledava i nedavna reakcija predsjednika parlamenta Andrije Mandića, kada se na plenumu obrušio na vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića pozivajući ga da podnese ostavku. Mandić je optužio Markovića da instituciju koju vodi koristi za političke obračune i da često zloupotrebljava moć.
„Ustanite i recite: nisam ispunio očekivanja, povlačim se sa ove funkcije. Ja sam očekivao da vi uradite nešto za Mila Đukanovića, Aca Đukanovića, Brana Gvozdenovića, Predraga Boškovića… Ne smijete ništa da progovorite, a ovamo se bavite mačkama“, kazao je Mandić, podsjetivši da je upravo on bio presudan u izboru Markovića na funkciju vrhovnog državnog tužioca, jer je, kako je rekao, poznavao njegovog oca i vjerovao da će i sin biti odlučan, hrabar i uporan poput njega. „Pogriješio sam“, dodao je.
Prošlog jula predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović je Mandića, njegovog vozača Mihaila Čađenovića, Milana Kneževića, ruske državljane i još nekoliko srpskih državljana oslobodilo optužbe da su pripremali “državni udar”. Zadnjih dana decembra, po žalbi SDT, biće održano nekoliko sjednica na kojima će biti razmatrano ono na šta su tužioci ukazali, ali i ono što tvrde nepravosnažno oslobođeni i njihovi advokati.
Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima u predmetu „državni udar”.
Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić, u žalbi koju je u nastavcima objavljivao portal Libertas, analizirajući svaki dokaz u spisima predmeta, utvrdili su da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.
Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Specijalni tužioci tvrde da je dokazima utvrđeno da je jedan od bivših lidera Demokratskog fronta „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, te da se njihove tvrdnje potvrđuju iz listinga komunikacija, ali i nalaza i mišljenja vještaka telekomunikacione struke.
Za tužioce je nejasan zaključak suda prilikom oslobađajuće presude da je “neprihvatljiv i kontradiktoran” dio iskaza svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je tvrdio da je Mandić od početka bio uključen u operaciju “državni udar”.
“Potpuno je životno nerealno očekivati da organizator kriminalne organizacije, pa i u formatu kako njegovu izjavu interpretira sud, datu pred tužilaštvom Ruske Federacije, priznaje izvršenje krivičnog djela, da prizna kontakte i poznanstvo sa okrivljenima, pa i sa okrivljenim Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem”, pojašnjava se u žalbi.
SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.
Tužioci zaključuju da je Mandić davao uputstva Čađenoviću, te da je od njega dobijao povratne informacije o detaljima sastanaka.
„To proizilazi iz listinga komunikacija za brojeve telefona koje koriste okrivljeni Mandić Andrija i Čađenović Mihailo, te svjedok Nikić Slavko i Nikić Ananije, evidencije prelaska državne granice, iz kojih dokaza se utvrđuju činjenice o međusobnoj komunikaciji ovih lica, te posebno da je bio i sastanak između okrivljenih Čađenovića, Mandića i Nikić Ananija na beogradskom aerodromu, a nakon toga su se okrivljeni Čađenović i Nikić vratili za Crnu Goru. Mandić je u Podgoricu došao tek večernjim letom 5. marta 2016. godine”, piše u žalbi.
Tužilaštvo zaključuje da ove činjenice o rastanku na Aerodromu „Nikola Tesla” ukazuju na neodrživost odbrane okrivljenog Mandića, koji je tvrdio da ga je Čađenović na aerodromu sačekao kako bi ga vozio na sastanke koje je imao u Beogradu. Tužioci pominju i još jedan telefonski razgovor između Čađenovića i Mandića, a iz kojeg proizilazi da je Mandić odmah po ulasku u Crnu Goru krenuo da se ispred kuće vidi sa vozačem Čađenovićem.
„Sve ovo su činjenice koje ukazuju na međusobnu koordinisanost djelovanja okrivljenih Mandića i Čađenovića, te posebno da okrivljeni Čađenović o svemu obavještava Mandića”, navodi SDT.
Za specijalne tužioce je očigledno da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već da je i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke radi vrbovanja.
Specijalni tužioci analizirali su detaljno postupanje svih koju su bili obuhvaćeni optužnicom.
Na dan izbora, po nalogu tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, uhapšeni su pripadnici „šabačke grupe“. Pet mjeseci kasnije, petorica su sklopila sa tužilaštvom sporazume o priznanju krivice, koje je potvrdio tada i Viši sud u Podgorici. „To jasno upućuje na zaključak da sud kod njih nije utvrdio bilo kakve mane u dokazima“, navodi se u žalbi SDT.
Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola.Sinđelić se potom za manje od 24 sata vratio u Beograd.
Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. SDT navodi da je Šišmakov angažovao i Mirka Paja Velimirovića za nabavku 50 pušaka i druge interventne opreme, bodljikave žice … Agent ruskog GRU je od 1. oktobra 2016. godine, navodi SDT, boravio u Beogradu gdje se svakih dva – tri dana sastajao sa Sinđelićem na Kalemegdanu, području Smedereva.
Neke tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA), ali tek nakon 13. oktobra kada je otkriveno da se sprema nasilje.
Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.SDT smatra da je Dikić mnogo prije oktobra 2016. godine postao član kriminalne organizacije i da je sa svjedokom saradnikom imao tri sastanaka u Nišu.
„Dikić je imao zadatak, navodi SDT, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore. Tužilaštvo je predstavilo i dokaze prikupljene vještačenjem Dikićevog telefona, a tokom kojeg je utvrđeno da je bivši general srpske Žandarmerije izučavao proteste Demokratskog fronta ispred Skupštine Crne Gore tokom 2015. godine.
U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda su prošle godine oslobođeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, optuženi za organizaciju i finansiranje terorističkog pokušaja nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori u oktobru 2016. godina.
Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg Demokratskog fronta, aktuelni predsjednik Skupštine Andrija Mandić, poslanik Milan Knežević, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i penzionisani general srpske Žandarmerije Bratislav Dikić.
Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.
Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
GLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Novembra, 2025
Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti. A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju
Prošlo je više od 40 dana od kada je Vlada Crne Gore zvanično primila inicijativu srbijanske MK Grupe o transformaciji hotelske kompanije HG Budvanska rivijera u kojoj je predstavila svoju viziju daljeg razvoja kompanije, sa rješenjima koja su uzburkala javnost i zaposlene u preduzeću koje je u većinskom vlasništvu države. Odgovora o preduzetim koracima i dalje nema.
MK Grupa je u zvaničnom obraćanju Vladi predložila model segmentacije i privatizacije imovine preduzeća po kojem bi preraspodjelom akcija na nivou HG Budvanska rivijera, oni preuzeli Turističko naselje Slovenska plaža i hotel Aleksandar u Budvi. Dostavili su i svoj koncept razvoja lokaliteta na kojem se nalaze hoteli, koji predviđa njihovo rušenje i izgradnju novih objekata, dva manja hotela i velikog broja stambenih zgrada sa stanovima i turističkim apartmanima namijenjenih tržištu nekretnina.
Građani Budve i zaposleni u budvanskoj hotelskoj kompaniji organizuju proteste protiv navedenih planova.Traže od Vlade odgovore i upozoravaju da ni pod kojim uslovima neće dozvoliti rušenje turističkog naselja Slovenska plaža i gradnju stanova na toj lokaciji.
Na drugom protestu održanom u utorak 11. novembra u organizaciji sindikata ove hotelske kuće, održanog u parku Slovenske plaže, Vladi je poručeno da se ne igra vatrom.
Predsjednik Sindikalne organizacije HG Budvanska rivijera Milorad Dajković kazao je da je 330 zaposlenih, što je gotovo 90 odsto od ukupnog broja, svojim potpisima reklo “ne” ovakvom modelu restrukturiranja hotelske kompanije.
Dajković je naglasio da upravo ova dva hotelska objekta generišu najveće prihode u kompaniji te da nema ekonomske logike da pređu u novo društvo, u kojem bi većinski paket pripao MK Grupi. „Da apsurd bude veći, ruši se 1.200 soba i grade dva nova hotela od po 200 i 250 soba. To nije razvoj, to je gašenje i brisanje brenda koji se gradio više od 40 godina. Slovenska plaža je život koji su gradile generacije radnika. Budvanska rivijera nije samo kompanija, ona je porodica, ona je simbol Budve”, istakao je Dajković.
Okupljenima se obratio i Rade Ratković, profesor na Fakultetu za biznis i turizam u Budvi.
„Turizam se sada sabotira i sputava gradnjom nekretnina, posebno pogubnih sekundarnih stanova koji su doveli crnogorski turizam pred proces tihog odumiranja, a radnike i građane do bijednih plata…. Razumjeli bismo da se planira uklanjanje nekih stambenih solitera radi izgradnje hotela, ali nikako ne možemo razumjeti državnu, odnosno partitokratsku namjeru da se ruše hoteli i rizorti, radi gradnje stambenih mastodonata za tržište. Takva pogubna namjera je za Riplija, nevjerovatno da se događa, ali postoji konsenzus da se ipak dogodi”, kazao je Ratković On je kazao da Slovensku plažu ne treba rušiti nego uvesti profesionalni menadžement.
“Ne damo Slovensku plažu. Ne damo budvanski turizam. Zamijeniti partijsko profesionalnim upravljanjem, preduzeće sa državnim vlasničkim učešćem staviti pod profesionalni menadžment, a ne menadžment partijskih aktivista. To su životne mjere za spas crnogorskog turizma, njegovu obnovu i razvoj kao grane od najvećeg nacionalnog interesa”, poručio je sa skupa profesor Ratković.
Nekadašnji direktor u Slovenskoj plaži, Vlado Dapčević, uporedio je namjere MK Grupe sa razornim zemljotresom koji je davne 1979. pogodio Budvu.
„Okupili smo se da zaustavimo bezumlje, zločin koji želi da sruši ovu prirodnu i arhitektonsku ljepotu kakva je Slovenska plaža. Zemljotres 1979. godine srušio je staru Slovensku plažu odnosno hotele Internacional, Slaviju, Adriatik i Plažu. Na tom prostoru zahvaljujući pomoći cjelokupne društvene zajednice tadašnje Jugoslavije izgradilo se velelepno zdanje kakva je Slovenska plaža. Slovenska plaža je visokoprofitabilno preduzeće, to se ne može upoređivati sa drugim smještajnim kapacitetima. Ona je kovačnica novca. Proteklih 10-15 godina u Slovensku plažu uloženo je najmanje 50 miliona eura, zašto smo onda bacali taj novac, da bi rušili… Nećemo ovo dati”, poručio je Dapčević.
Jedan od zaposlenih u HGBR, Ilija Bućin, prozvao je Vladu da radi iza leđa radnika.„Sada gospoda iz Podgorice, koja kuju neke kvarne planove, očekuju da ćemo mi mirno da stojimo i gledamo kako urnišu naš grad i HG Budvanska rivijera. Nećemo im to dopustiti, neka budu sigurni. Gospodo iz MK Grupe, možda vam je neko nešto obećao, ali nećemo vam dati da lako krčmite radi svojih predaka i radi generacija koje su stvarale HG Budvanske rivijera i radi naše djece i potomaka. Vlada Crne Gore, ukoliko prihvati incijativu, imaće nas za protiv i imaće nas još više“,kazao je Bućin.
On je pozvao menadžment HG Budvanska rivijerada prestane da ćuti i da iznese svoj stav oko privatizacije preduzeća i rušenja Slovenske plaže.
Ni uprava HG Budvanska rivijera ni Vlada ne oglašavaju se oko tako važnog pitanja kakvo je privatizacija najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori. U međuvremenu uprava MK Grupe ne sjedi skrštenih ruku. Inicirali su sastanak sa zaposlenima u prostorijama uprave. Tražili su daiz svakog sektora dođe po 5-6 zaposlenih kako bi im prezentirali sve blagodeti koje ih očekuju pod njihovom upravom. Zanimljivo je da aktivnosti manjinskog akcionara i agitacija po prostorijama direkcije HG Budvanska rivijeranisu smetale rukovodstvu preduzeća. Pojedini radnici navode, da su direktor HGBR i saradnici učestvovali u tome.
Nezvanično se saznaje da su radnici HG Budvanska rivijera spremni da organizuju blokadu Budve i naredne turističke sezone, ukoliko premijer Spajić do tada ne odustane od predloženog plana privatizacije. To će biti krajnja i radikalna mjera u odbrani zajedničke imovine.
Dok radnici i građani protestuju, istekao je rok od 30 dana na koji je Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte obavezaozagrebačku kompaniju Horwath i Horwath, sa kojom ima ugovor o savjetovanju, da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu inicijative MK Grupe, „koja će između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela i to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora i analizu važećih pravnih propisa na osnovu kojih bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak“.
To je odlučeno na sjednici Savjeta 9. oktobra kojom je predsjedavao premijer Milojko Spajić. Druga sjednica Savjeta od tada nije održana niti ima informacija o tome do kakvih je zaključaka došao Savjetnik Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte.
Pitanje oko reorganizacije HG Budvanska rivijera i eventualnog prelaska u većinsko vlasništvo MK Grupe turističkog rizorta Slovenska plaža i hotela Aleksandar, nije do sada razmatrano na sjednicama Vlade, niti su svi ministri upoznati sa onim što se dešava. Kao da se radi o prodaji starog oronulog motela ili manje zemljišne parcele u nekoj zabiti.A ne o najatraktivnijoj lokaciji na Crnogorskom primorju i turističkom naselju koje predstavlja najvredniji dio turističke ponude Crne Gore.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 15 sati
Đedovina
Milena Perović
-

ALTERVIZIJA / prije 1 sedmica
Koncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
SPC, prva grana vlasti
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 1 sedmica
A vrijeme ističe…
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Nedovršeno
Zoran Radulović
Novi broj

CRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet
NAVIJANJE NA MEČU CRNA GORA – HRVATSKA: Dvije slike istog stadiona
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmicePROCES LEGALIZACIJE BESPRAVNE GRADNJE: Probijeni rokovi
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa
-
Izdvojeno4 sedmiceBUDVA: KADA RUŠITELJI POSTANU DOBROTVORI: RTCG dobio na poklon filmsku arhivu uništenog Zeta filma
-
INTERVJU4 sedmiceVLADO LAKIĆ, UDRUŽENJE STOČARA DANILOVGRAD: Farmeri su prepušteni sami sebi
-
INTERVJU4 sedmiceANA LALIĆ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Propagandna glasila režima fatalnija su za građane Srbije i od Vučića
-
DRUŠTVO3 sedmiceISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak
-
FOKUS4 sedmicePREDSJEDNIKOV ORDEN AMFILOHIJU, POMIRITELJU: Da je vječno selektivno pamćenje
-
FOKUS3 sedmicePROVALA MRŽNJE PREMA TURSKIM DRŽAVLJANIMA U CRNOJ GORI: Fašizam ne dolazi, već je došao
