Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dobrodošlica za ,,gospodina 10 odsto”

Objavljeno prije

na

Još jedan „strateški investitor” i poslovni partner ovdašnje tranzicione elite našao se na potjernici u domovini. I ponovo se njegovi „domaćini” prave neobaviješteni i naivni. Vijesti su početkom nedjelje, pozivajući se na Asošijeted pres (AP) objavile da je Palestina zatražila od Crne Gore, Egipta, Jordana, Iraka i Ujedinjenih Arapskih Emirata da zamrznu imovinu Muhameda Rašida, (na Bliskom istoku poznatijeg kao Kaledu Salami, savjetnika za ekonomska pitanja nekadašnjeg predsjednika Palestine Jasera Arafata) jer ga vlasti te zemlje terete za pronevjeru desetina miliona dolara iz javnih fondova.

Ipak, iz Ministarstva pravde su saopštili da zamolnica palestinskih vlasti još nije stigla do njih. Pokazalo se, istovremeno, da bi se nekoliko uticajnih Crnogoraca moglo osjetiti poslovno ugroženima ukoliko bi Vlada u Podgorici zaista odlučila da stane na put Rašidu i njegovim (mutnim) poslovima.

Iz dokumenata koje je prikupila NVO MANS proizilazi da su Rašidovi partneri u Crnoj Gori Veselin Vukotić, nekadašnji potpredsjednik Savjeta za privatizaciju i poslovni partner predsjednika DPS Mila Đukanovića sa kojim je suvlasnik Univerziteta Donja Gorica (UDG) i Vojin Vlahović, ambasador Crne Gore u Rimu. Oni su skupa sa odbjeglim Palestincem članovi odbora direktora kompanije Montmena investment fond, registrovane u Panami. Tu im društvo pravi i Samih Saviris, egipatski biznismen, takođe infiltriran u ovdašnja biznis dešavanja. Prema zvaničnoj verziji iz Podgorice, Saviris je vlasnik kompanije koja će u narednih 20 godina u tivatski dio poluostrva Luštica uložiti 1,1 milijardi. Živi bili….

Uglavnom, prema računu MANS-a, samo u panamskom registru postoji 11 firmi u kojima Muhamed Rašid figurira kao direktor. Ni to nije sve.

Tako je Rašid, pored ostalog, i izvršni direktor kompanije Montenegro ril istejt investment osnovane 31. avgusta 2007. na Djevičanskim ostrvima. Ova kompanija nam je interesantna pošto se u njenom vlasništvu nalazi Skočiđevojka, nekadašnji vojni kompleks u Reževićima površine 66.242 metra kvadratna. Rašidova kompanije je Skočiđevojku kupila od Zorana Bećirovića, odnosno njegove kompanije Kaldero trejding limited registorvane na Kipru, za skoro 42 miliona eura. Konačno, prema dokumentima do kojih je MANS došao, ovlašćeni zastupnik Montenegro ril istejt investment u Crnoj Gori je Ana Kolarević. Kako je svijet mali.

Pa, opet, pokazaće se kako niko od pomenutih nije znao ko je zapravo Rašid. I zbog njih prenosimo dio onoga što o ovom „kontroverznom biznismenu” pišu svjetski mediji. Zanimljivo, i Rašid je u poslovne vode uplovio kada i većina ovdašnjih biznismena – u posljednjoj deceniji prošlog vijeka. Takođe nezvanično.

Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma između palestinskih i izraelskih zvaničnika u Oslu 1994, teritorije koje nastanjuju Palestinci su iz izraelske, prešle pod kontrolu Palestinske nacionalne uprave (PNU). Gotovo istog časa, međunarodne korporacije i velike građevinske kompanije su krenule u hodočašće kancelarijama Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Tunisu. Mislilo se da su to kurtoazne posjete budućem vođi PNU Jaseru Arafatu. Poslovni ljudi su od Arafata tražili blagoslov za svoje projekte i planove na teritoriji koja će biti pod kontrolom PNU. Predsjednik i njegovi saradnici su, bez izuzetka, sve takve zahtjeve prosljeđivali Arafatovom savjetniku za ekonomska pitanja Kaledu Salamu.

Za pridobijanje Salama je bilo neophodno odreći se dijela očekivanog kolača. U nekim slučajevima to je značilo dati mu trećinu, a nekada i polovinu udjela u novom projektu. U drugima, mito je predstavljao procenat očekivanog profita.

Investitori, tvrde danas, nisu bili sigurni da li je to bila neka vrsta poreza za nove palestinske vlasti ili prosto mito za Salama koga su mnogi počeli da nazivaju ,,Gospodin 10 odsto”.

U vrijeme gerilskog ratovanja, pojedini pripadnici PLO su koristili pseudonim. No, kada su palestinske vlasti ušle u Gazu i Zapadnu Obalu, koje čine teritoriju PNU, saznalo se da je Salamovo pravo ime Muhamed Rašid.

Rašid je ubrzo postao najmoćniji čovjek iz Arafatovog okruženja. Njegov potpis bio je neophodan kako bi bio sklopljen bilo koji veći posao, izdat ugovor ili koncesija. Rezultat je bio da je Rašid postao vlasnik mnogih kompanija u raznim oblastima, od reklamiranja, benzina, komunikacija, cemanta i električne energije. On ili njemu bliski ljudi postali su dioničari u mnogobrojnim kompanijama koje su uspjele da dobiju koncesije od PU.

Od svih preduzeća kojima je Rašid pomogao da počnu sa radom, najistaknutiji je bio kazino u gradu Džeriko, čijem je otvaranju Rašid pomogao. U projektu austrijsko-palestinske kompanije pod nazivom Oasis zapošljavani su Palestinci, ali je samo Izraelcima bilo dozvoljeno da se kockaju. Palestinci, naročito islamističke grupe, snažno su se protivili radu kazina. No, uz obezbjeđenje koje su pružale Palestinske bezbjednosne snage, kasino je odlično radio do izbijanja Palestinske pobune, intifade u jesen 2000. Uprkos upornim pokušajima Palestinaca da doznaju ko je pravi vlasnik palestinskog udjela u kazinu, niko nije mogao da dođe do jasnog odgovora.

Pozicije su se, u međuvremenu, preokrenule. Ovih dana je palestinski sud koji se bavi predmetima vezanim za korupciju osudio odbjeglog ,,finansijskog direktora” pokojnog predsjednika Arafata za izvlačenje miliona dolara iz javnih fondova i osudio ga na kaznu zatvora od 15 godina. Sud u Ramali na Zapadnoj obali je u do sada najznačajnijem korupcionaškom procesu utvrdio da je Muhamad Rašid kriv za pronevjeru i pranje novca. Rašid i njegova dva pomoćnika su osuđeni da su uzeli ukupno 33,5 miliona dolara iz Palestinskog investicionog fonda koji finansiraju strani donatori. Pored zatvorske kazne, Rašid mora da plati i 15 miliona dolara, a njegova imovina će biti konfiskovana.

Rafik Nače, koji je na čelu Palestinske antikorupcijska komisije, je kazao da je Rašid ,,pristupio palestinskoj revoluciji bez centa u džepu, a postao je multimilioner. Odakle je stvorio taj novac? Naravno, to je novac paletinskog naroda.”

Nače je kazao da se sumnja da je Rašid uzeo milione dolara iz Palestinskog investicionog fonda i blagajne PLO, kao i da je osnivao lažne kompanije na svoje ime i na imena svojih rođaka. ,,I novac i kompanije su nestali,” kazao je citirajući dokumenta.

Antikorupcijska komisija u Ramali je izdala potjernicu za Rašidom, za koga se, po nekim izvorima vjeruje da živi u Velikoj Britaniji, a po drugim u Kairu, u Egiptu. Međutim, kako je izjavio vrhovni tužilac palestinske vlasti Ahmed al-Mugni, Interpol je odbio zahtjev palestinske vlasti da uhapsi Rašida. ,,Problem sa Interpolom je u tome što kažu da mi nismo suverena država, tako da oni neće da se bave time”, izjavio je Mugni. ,,Da smo članica Ujedinjenih nacija, bilo bi lakše izvesti osumnjičene pred palestinski sud. Sve zemlje moraju da se ujedine u borbi protiv kriminala”.

Vrhovni tužilac tvrdi da Rašid ima najmanje pet pasoša pod različitim imenima, uključujući palestinski diplomatski pasoš. To još više otežava njegovo pronalaženje ili zahtjev za izručenjem.

Mutne igre za Skočiđevojku

Priča o privatizaciji vojnog kompleksa Skočiđevojka u Reževićima počela je 2005. godine. Prvi su je kupili ruski državljani Aleksandar Beljakov i Nikolaj Zemljanski za 2,35 miliona eura. Zemljište je, uz saglasnost vlasti u Podgorici, prodalo Ministarstvo odbrane Državne zajednice SCG. Kao vlasnik zemljišta upisana je novoosnovana firma Spartak doo iz Kotora.

Prema dokumentima MANS-a, ruski vlasnici u avgustu 2007. prodaju Spartak kiparskoj firmi Kaldero trejding limited. Vlasnici te kompanije su braća Zoran i, sada pokojni, Dragan Bećirović.

Nedjelju dana kasnije, Kaldero je preprodao kupljeno zemljište kompaniji Muhameda Rašida.

Valja pomenuti da ovaj posao nije mogao proći bez angažmana tadašnjeg ministra finansija, aktuelnog premijera Igora Lukšića. U vrijeme prve prodaje, nekoliko ranijih vlasnika pokrenulo je spor tražeći nadoknadu po osnovu zakona o restituciji. Zbog toga je Osnovni sud u Kotoru naložio da se u katastar nepokretnosti upiše privremena mjera zabrane raspolaganja ovim zemljištem. Tada je, u septembru 2005. godine, Lukšić sudu u Kotoru uputio „prijedlog za izmjenu” ove mjere. Lukšić je „zamolio” da se privremena mjera stavi van snage, objašnjavajući da će 10 odsto od kupoprodajne cijene zemljišta biti plaćeno Fondu za obeštećenje, od kojeg raniji vlasnici mogu da naplate svoja potraživanja. Začudo, sud je izašao u susret ministrovoj molbi.

 

Van zakona i van budžeta

Nije jasno zašto je Arafat većinu svojih finansija povjerio opskurnom Rašidu, bivšem novinaru koji nije prošao nikakvu obuku iz poslovanja. Iako je Arafat bio poznat po skromnom životu koji je vodio, koristio je velike sume novca da bi kupio lojalnost i nije primjenjivao oštre mjere protiv koruptivnih radnji najbližih saradnika.

Prva decenija PNU, bila je obilježena neobuzdanom korupcijom i lošim upravom državnih službenika. Tokom tog perioda, Rašid je ,,rukovodio mrežom finansijskih transakcija van zakona i van budžeta”, kazao je Azmi Šuaibi, vodeći borac protiv korupcije na Zapadnoj obali.

Optužbe upućene Rašidu ponovo su pokrenule pitanja o Arafatovoj ličnoj umiješanosti u pronevjeru palestinskih fondova. Džavid Al Gusein, bivši predsjedavajući Palestinskog Nacionalnog Fonda – finansijskog sektora PLO – optužio je Arafata za krađu miliona SAD dolara, donacija iz arapskih država.

Godinu dana prije njegove smrti, 2003, američki magazin Forbs svrstao je Arafata na svoju listu najbogatijih svjetskih kraljeva i vladara sa ukupnim bogatstvom vrijednim 300 miliona dolara. Ta cifra predstavlja konzervativniju procjenu bogatstva nekadašnjeg lidera PLO.

Izraelska obavještajna služba je procijenila Arafatovo bogatstvo na 1,3 milijardi SAD dolara a na osnovu provjera koje su izvršile Američke službe, koje su ovlastile Palestinske Vlasti, došlo se do cifre od milijardu SAD dolara. Dok se do tačne cifre vjerovatno nikada neće stići, časopis Tajm je izvijestio da je Arafatova supruga primala mjesečnu naknadu od 200. 000 SAD dolara.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih

 

 

Nekoliko stotina građana okupilo se u srijedu na centralnom gradskom trgu u Pljevljima, gdje je održan ekološki protest protiv enormnog zagađenja vazduha u ovom gradu.  Iako naviknuti na zagađen vazduh,  u Pljevljima ipak nijesu očekivali da zagađenje i emisija sumpor-dioksida bude rekordna nakon ,,ekološke rekonstrukcije” Termolektrane (TE) u ovom gradu.

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih.

Protest je održan uprkos tome što je Jasmin Ajanović pozvan u Odjeljenje bezbjednosti Pljevlja na informativni razgovor, a nakon što je putem društvenih mreža pozvao građane na protest, prenosi PV Portal.  Na protestu se, između ostalog, zatražilo i zaustavljanje rada TE do potpune ekološke rekonstrukcije. Zatražena je hitna reakcija državnih i lokalnih vlasti.

Kako su vlasti reagovale kada je izmjereno rekordno zagađenje?

Nakon što je Pljevacima preporučeno da ne izlaze iz kuća, sastao se Opštinski operativni tima za vanredne situacije, kojim je predsjedavao predsjednik Opštine Dario Vraneš. Na sastanku je službenica lokalne službe za zaštitu životne sredine Dana Krezović saopštila da je glavni uzročnik naglog porasta zagađenja stavljanje u pogon rada TE Pljevlja bez pogona za odsuporavanje.

Načelnica Odjeljenja pedijatrije u Opštoj bolnici u Pljevljima Maja Terzić rekla je da je situacija alarmantna i da obolijevaju djeca najmlađeg uzrasta, od dva do tri mjeseca.  ,,Bebama starim svega 15 dana potrebna je hospitalizacija, a neka su upućena u Podgoricu. Smatramo da je kombinacija ekstremnog zagađenja i prisustva virusa dodatno zakomplikovala kliničku sliku. Odjeljenje je prepuno, oko 50 odsto djece je na kiseoniku i to je danonoćna borba”, saopštila je ona zabrinjavajuće činjenice.

Reagovao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović – ,,Neko u Podgorici mora da čuje šta se dešava u Pljevljima, da je prije neko veče  više djece završilo u bolnici upravo zbog ekološke katastrofe koja se desila”.

Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG,  demantovao je  navode Milatovića i Vraneša. Kazao je da je broj djece sa respiratornim tegobama, kao i broj hospitalizovane djece, znatno veći u odnosu na prošlu godinu u svim opštinama širom Crne Gore, usljed pika respiratorne virusne epidemije. ,,Ova pojava nije u direktnoj korelaciji sa zagađenjem vazduha”,  tvrdio je Đukanović. Za pravo mu je dao i ministar zdravlja Vojislav Šimun koji je saopštio da se situacija u Pljevljima, kada je riječ o broju oboljele i hospitalizovane djece sa respiratornim tegobama, na razlikuje od situacije u drugim opštinama u Crnoj Gori.

Da se u Pljevljima ipak nešto dešava, potvrdio je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, koji je povodom rekordnog zagađenja inicirao sastanak kojem su prisustvovali ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić i predstavnica Ministarstva prosvjete Jasna Jovanović.

Iz Ministarsva prosvjete, nauke i inovacija najavili su  da su obrazovno-vaspitne ustanove već započele aktivnosti na organizaciji nabavke prečišćivača vazduha za sve prostorije u kojima borave učenici i zaposleni, uključujući učionice, kabinete, biblioteke i druge zajedničke prostorije.

Sa državnog nivoa obrušili su se na Toplanu u Pljevljima. Ekološka inspekcija je zatražila njeno zatvaranje, a ministar Ćulafić je izjavio da kotlarnica zagađuje vazduh i da ne može da radi. On je za takvo stanje optužio predsjednika opštine Pljevlja, navodeći da „nije bio u stanju da duže od godinu ugradi dva dodatna filtera”.

Prije početka sezone grijanja, Ćulafićevo ministarstvo je poništilo rješenje Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kojim je bio zabranjen rad gradske kotlarnice.

Vraneš je uzvratio tvrdnjom kazao da je to ,,klasična ucjena ekološke inspekcije kako bi građani Pljevalja ćutali”. On je naveo da se u Termoelektrani neuporedivo više izgori uglja, ali da ekološki inspektori do sada nisu tražili njeno zatvaranje. ,,Na dnevnom nivou kotlarnica potroši šest do sedam tona uglja, a inspekcija traži zatvaranje.Termolektrana dnevno trošti 6.000 tona uglja i inspekcija ne traži zatvaranje”, rekao je Vraneš. Upozorio je da „nezvanično čuje“ da se građani spremaju da samoinicijativno blokiraju rad Termoelektrane ako se zatvori kotlarnica.

Vlada žrtvuje Pljevlja i pljevaljsko stanovništvo zbog potrebe da se obezbijede dovoljne količine električne energije za čitavu Crnu Goru, ustvrdio je odbornik Nove srpske demokrtije  u pljevaljskom parlamentu Božidar Jelovac.

,,Termoelektrana ovih dana, bez sistema za odsumporavanje, na dnevnom nivou sagorijeva od pet do šest hiljada tona uglja. Gradska kotlarnica, odnosno Toplana, u prošloj grejnoj sezoni potrošila je, za pet mjeseci, 1.455 tona uglja. Zamislite koliko su ozbiljni oni koji tvrde da je gradska Toplana krivac, a ne Termoelektrana, koja za jedan dan tri puta više sagori uglja nego Toplana za čitavu godinu”, sračunao je Jelovac, čiji je partijski kolega Đukanović na čelu EPCG.

Zanimljivo je da je ekološka inspekcija, kada je u nedjelju izašla na teren, utvrdila da automatska mjerna stanica na dimnjaku Termoelektrane ne funkcioniše. Naložili su da se kvar otkloni. Indikativno je i da je baš u jeku najvećeg zagađenja, mjerna stanica za praćenje kvaliteta vazduha u Pljevljima na servisu.

EPCG je  najavila da će Pljevljacima umanjiti račune za 50 odsto tokom naredna tri mjeseca. Na protesnom skupu su im odgovorili da ,,zdravlje građana nema cijenu i da se ne može kupiti subvencijama koju je ta kompanija dala svojim korisnicima u Pljevljima u iznosu od 50 odsto na aktivnu električnu energiju to, kako tvrde, iznosio 10 do 15,00  eura po računu”.

EPCG  je i ranije pribjegavala sličnim rešenjim, pa je 2023. godine Pljevljacima u jeku zagađenja ponudila besplatan prevoz do Žabljaka. Jednodnevni izlet da se nadišu.

Lider URA Dritan Abazović je saopštio da je zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine i zloupotrebe službenog položaja, odnosno, zbog ekološke katastrofe u Pljevljima, podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutina Đukanovića i članova Odbora, kao i izvršnog direktora Zdravka Dragaša i ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića.

On je objavio dokumenta koja ukazuju da je Odbor direktora na predlog šest rukovodilaca TE Pljevlja pustio u probni rad Termoelektranu bez odobrenja nadležnih inspekcija. U obrazloženju krivične prijave se navodi  da je nakon puštanja Termoelektrane u probni rad 1.12.2025., porasla zagađenost vazduha u tom gradu sumpor-dioksidom.

Opozicionom lideru je podršku dao i lider NSD Milan Knežević nasuprot svojih koalicionih kolega iz vlasti: ,,Pozivam SDT da odmah uđe u Termoelektranu Pljevlja. Tako bi sanirali i bazen Crvenog mulja. Ekocid, ubijaju ljude u Pljevljima, đeca su na respiratorima, i prijete im ako izađu da se bune”.

U srijedu kada je održan protest, vazduh u Podgorici je, prema podacima međunarodmog sajta IQAir, bio zagađeniji nego u Pljevljima. A  otrov već danima udišu i građani Bijelog Polja i Nikšića. Preciznih podataka nema, a međunarodne procjene govore da broj prijevremenih smrti zbog zagađenja vazduha u Crnoj Gori oko hiljadu godišnje.

Građani Pljevalja su sa protesta prozvali državu da odgovori na brojna pitanja. Poručili su da je – u Pljevljima ljudski život jeftiniji od kilovata električne energije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazalo se da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo, bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade. Bila je angažovana i čitava plejada saizvršilaca –  ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa

 

 

U osnovnom ugovoru o dugoročnom zakupu elitnih crnogorskih hotela Sveti Stefan i Miločer sa imanjem koje zauzima 35 hektara parkova i šuma, zaključenim krajema januara 2007., nije bilo odrednica o investicionim poduhvatima i gradnji velikog broja objekata turističke ili komercijalne namjene. Ili su samo sakrivene od javnosti.

Ugovorom između Vlade Crne Gore sa jedne, kompanije Aidwey Investments Ltd kao zakupca i hotelske  kompanije Aman Rizort, hotelskog operatera, sa druge strane, nije predviđena gradnja objekata u miločerskom parku i maslinjaku Svetog Stefana. Glasine o investicijama koje su na ovim lokalitetima dogovorene prije izdavanja hotela pod zakup, oštro su demantovane.

Pokazalo se ipak da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade, na kome je bila angažovana čitava plejada saizvršilaca, ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa.

U godinama koje su uslijedile pažljivo su izvođene pravne krivine, izmjene zakona i propisa, kako bi se vlasnicima misteriozne of-šor kompanije Aidwey, registrovane na Britanskim  Djevičanskim Ostrvima, omogućila izgradnja novog hotela Kraljičina plaža, mnogo većih gabarita od starog koji je porušen, kao i gradnja stanova za tržište u stoljetnoj šumi Miločera i na parcelama ispred grada-hotela Sveti Stefan.

Nekadašnji premijer Igor Lukšić tokom dvogodišnjeg staža na čelu Vlade postavio je temelje zloupotreba državnih institucija i kršenja zakona u korist jedne internacionalne grupe investitora koja se skriva iza ugovora o zakupu poznatih hotela.

Svoj dvogodišnji mandat Lukšić je krunisao  Zaključkom Vlade, donijetom na poslednjoj sjednici kojom je predsjedavao, održanoj 30.11.2012., u kojem su navedene brojne povlastice koje će država odobriti zakupcu, od smanjenja ugovorenog iznosa godišnjeg zakupa Svetog Stefana, Miločera i hotela Kraljičina plaža za 30 odsto, preko povećanja dužine ugvorenog zakupa na dodatnih 12 godina, oslobađanja od plaćanja dugova, taksi i poreza državi, pa sve do odobrenja po kome zakupci iz kompanije Aidwey mogu u srcu miločerskog parka graditi stanove za prodaju za odabranu VIP klijentelu.

Lukšićeva Vlada pripremila je one čuvene anekse na osnovni ugovor o zakupu. Zakupcima se odobrava prodaja 66 stanova koji će se u skladu sa DUP-om Chedi-Kraljičina plaža, koji nikada nije usvojen, izgraditi na parceli u miločerskom parku koja se prostire od hotela Kraljičina plaža do granice naselja Pržno.

Zemljište na kojem  je gradnja u međuvremenu započeta, vlasništvo je Vladinog preduzeća HTP Miločer, pa je odlučeno da se izda pod zakup na rok od 90 godina. Kako je zakup hotela produžen na 42 godine, nakon isteka tog roka, u narednih 48 godina investitor će plaćati tržišnu cijenu zakupa zemljišta koje će se naći ispod izgrađenih i rasprodatih stambenih zgrada.

To praktično znači da je taj dio Miločera privatizovan i otuđen zauvijek.

Sve je dogovoreno na čuvenom putešestviju premijera Lukšića i ministrima ekonomije i finansija, Vladimira Kavarića i Milorada Katnića, skupa sa porodicama i boravku u luksuznom hotelskom kompleksu Amanjena u kraljevini Maroko, na račun  kompanije Aman Rizort.

Aneks Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer i posebni Aneks Ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža potpisao je tadašnji ministar održivog razvoja i turizma, Predrag Sekulić.

Kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža usvojen je u Skupštini CG u decembru 2015. sa 43 glasa poslaničke većine u parlamentu, uz presudnu podršku poslanika opozicione Pozitivne CG, čiji lider Darko Pajović za te zasluge nagrađen ambasadorskim mjestom u Pekingu.

Godinu ranije, premijer Lukšić i ministar Sekulić nezakonitim odlukama omogućili su izgradnju SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Po nalogu Lukšića ministar Sekulić izdaje UTU uslove kojima se vrši prenamjena prostora za gradnju na Kraljičinoj plaži, a kasnije i građevinsku dozvolu, bez zakonskog osnova i bilo kakvog planskog dokumenta.

Na taj način izgrađeno je oko 4.500 kvadrata na Kraljičinoj plaži, na najskupljoj lokaciji u državi.

Nakon Lukšića na scenu stupa Vlada Mila Đukanovića i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, koji pripremaju uslove za realizaciju usvojenih aneksa i gradnju na cijelom području zakupljenog ljetovališta. Prvi korak u tom pravcu bio je izmjena Zakona o uređenju prostora 2013. godine, dodavanjem novog člana 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nije pokriven planskom dokumentacijom, sama, odnosno Ministarstvo uređenja prostora, daje UT uslove za gradnju objekata od opšteg interesa. Što se direktno odnosilo na kompleks Miločer – Sveti Stefan.

U martu 2015. Vlada donosi Odluku o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor koji obuhvata površinu od 35 hektara. Posao je obavilo odjeljenje za razvojne projekte, kojim je rukovodila arhitektica Dijana Vučinić, u ministarstvu održivog razvoja i turizma ministra Gvozdenovića.

Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog i kulturnog nasleđa time je bila ozvaničena. Zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer omogućeno je da izgradi 41.000 kvadrata prostora različitih namjena na atraktivnijoj lokaciji. Ako se tome doda 4.500 kvadrata izgrađenog SPA centra pored male plaže, može se govoriti o svojevrsnoj betonizaciji najljepšeg dijela crnogorske obale.

Prema UP turistički rizort Miločer planirana je izgradnja hotela, više luksuznih vila, apartmanskog kompleksa, ugostiteljskih objekata, poslovnih prostora, heliodroma, dječjeg igrališta, dva teniska terena, garaža, trafostanica.., i drugih objekata na 17 lokacija u prostoru Miločera i Svetog Stefana.

Prostor ispred hotela Sveti Stefan napadnut je objektima na više lokacija. Stara administrativna zgrada  pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa 5.000 m2. Planiran je red samostalnih vila u maslinjaku, projektovanih kao replike starih crnogorskih kamenih kuća ukupne površine oko 13.000 kvadrata. Nadograđuju se divlje podignute administrativne zgrade u maslinjaku sa preko 3.000 kvadrata. Planirana je i nova garaža na četiri nivoa sa 4.500m2. Gradiće se i direktno na pijesku istočne svetostefanske plaže, na lokaciji restorana Pod murvom.

Kompanija Adriatic properties dobila je u aprilu 2019. UT uslove od Ministarstva održivog razvoja za gradnju objekata na pomenutih 17 lokacija.

Što znači da može graditi na svakoj od navedenih lokacija ukoliko to želi.

Zaključivanjem arbitražnog sporazuma između Vlade Milojka Spajića i zakupca, ostaje otvoreno pitanje sudbine planskog dokumenta UP Turistički rizort Miločer. Da li će biti stavljen van snage, da li će izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije za gradnju po ljetnikovcu biti povučeni, ili će zakupac i kompanije oko njega nastaviti sa betoniranjem Sveca i Miločera.

Urbanistički projekat Miločer u međuvremenu je postao sastavni dio regionalnog Prostornog plana obalnog područja.

Ekipi Vladinih poslušnika u projektu degradacije Svetog Stefana i Miločera pridružila se i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Sastavni dio UT uslova koje je zakupac dobio, predstavlja i kontorverzno Rješenje o konzervatorskim  uslovima  za gradnju objekata na prostoru koji je zakonom zaštićen kao kulturno dobro. Rješenje  je potpisao tadašnji direktor Božidar Božović.

„Nove gradnje i dogradnje na parcelama oko Svetog Stefana predvidjeti tako da se maksimalno uklope u ambijentalne karakteristike i da budu maksimalno podređene ambijentu Svetog Stefana“, skandalozna je preporuka institucije koja je morala da zaštiti kulutrno dobro sa okolinom.

Osam parcela na kojima je predviđena gradnja na desetine hiljada kvadrata, predstavljaju integralni dio zaštićene okoline nepokretnog kulturnog dobra Sveti Stefan.

Sveti Stefan je stavljen pod zaštitu kao spomenik kulture 06. decembra 1949. godine, odmah nakon osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Pravna zaštita grada-hotela traje u kontinuitetu iako se Uprava za zaštitu kulturnih dobara poziva isključivo na sopstveno rješenje  od 28.septembra 2017. godine kojim je Sveti Stefan proglašen za nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakonski rok za usvajanje  budžeta ističe 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Prema nezvaničnim informacijama  Nikola Jovanović je upozorio predsjednika parlamenta  Petra Odžića da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.  Od  glasova odbornika DPS-a  zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva

 

 

Milion eura koje je predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, na Cetinju obećao mitropolitu SPC Joanikiju, u vidu donacije za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, naći će se u budžetu grada za narednu 2026. godinu. Iako je bilo dvoumljenja oko toga na koji način će se iz gradske kase izdvojiti ova pozamašna suma, kako bi se obezbijedio potreban broj glasova za podršku donaciji, ipak će se sprovesti kao budžetska stavka na strani rashoda, oko koje treba da se izjasne 32 odbornika budvanskog parlamenta.

Zakonski rok za usvajanje novog budžeta istiće 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Predsjednik Jovanović nije odustao od donacije uprkos protivljenju predsjednika Skupštine, Petra Odžića.

Prema nezvaničnim informacijama Jovanović je ozbiljno upozorio Odžića, lidera Evropskog saveza da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.

Okosnicu vlasti koju je projektovao Jovanović, upravo čini njegov savez sa Odžićem, koji je na ime dva odbornička mandata zauzeo poziciju predsjednika budvanskog parlamenta i niz funkcija u lokalnoj upravi na koje je doveo kadrove svoje koalicije sa SD i Liberalnom partijom.

Jovanovićeva i Odžićeva vlast u Budvi sa 11 mandata uz mandat GP URA, temelji se na podršci koju dobijaju od Demokratske partije socijalista i njihovih 7 odbornika, koja je zauzvrat zaposjela gotovo 50 odsto ključnih funkcija u gradu.

Ukoliko dođe do razlaza između Jovanovića i Odžića, kadrovi ES izgubiće novostečene pozicije. Ali do krize vlasti neće doći jer je osigurana lojalnost odbornika DPS.

Zanimljivo je da će upravo DPS u Budvi omogućiti da SPC dobije najmanje milion eura iz opštinske kase na ime pomoći za izgradnju hrama, uz ostale troškove za izradu projektne dokumentacije, gradnje garaža i drugih ulaganja. Od njihovih glasova zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva.

DPS je značajno pomogao izgradnju Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, pa zašto ne bi podržao i izgradnju hrama u Budvi, obrazloženje je članova ove partije, na pitanje da li će glasati za budžet. Prethodni antagonizmi i burni događaji oko rješavanja statusa SPC u Crnoj Gori i usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, koji su doprinijeli rušenju trodecenijske vlasti DPS, ostavljeni su u prošlosti.

DPS Budve i Jovanovićeva politička grupa Budva naš grad iz dana u dan unapređuju međusobne odnose i političku saradnju nesebičnom podjelom funkcija i privilegija u najbogatijem primorskom gradu. Na to ukazuju pojedine odluke poput one o zatvaranju korupcionaških afera iz vremena vladavine koalicija DPS-SDP-SD, projekta desalinizacije morske vode, takozvane Osmoze i projekta prečišćavanja otpadnih voda, zaključivanjem poravnanja sa povjeriocima koja su opštinu stajala oko 3 miliona eura.

Opštinska kasa turističke prijestonice prepuna je. Milioni se prelivaju na poslove sa nekretninama koje inicira Jovanović. Na čudne kupovine zemljišnih parcela i otkup starih zgrada i poslovnih prostora.

Budžet opštine Budva za 2025. godinu definisan je na iznos nešto viši od 69 milione eura. To je najveći budžet među opštinama u Crnoj Gori, poslije budžeta Glavnog grada. Ogromna sredstva u gradskoj kasi kojima suvereno raspolaže predsjednik Jovanović, jer rasprava u parlamentu oko načina trošenja novca građana gotovo  i nema. Svi njegovi predlozi i rebalans budžeta usvajaju se ekspresno i jednoglasno. Izostaju kritike na okolnost da budžet u cjelini nije realizovan.

Značajna budžetska sredstva ostaju neiskorišćena pa se prenose iz godine u godinu. Oko 17 miliona eura iz budžeta 2024. opredijeljenih za kapitalne investicije, nisu utrošene jer veće investicije nisu sprovedene. U lokalnoj upravi nema stručnih i sposobnih kadrova za realizaciju opštinskih infrastruktunih projekata koji nedostaju građanima Budve. Vlast nema viziju razvoja grada, nema ideja kako i na šta da utroši milione eura. Na ključne pozicije dovode se nestručne osobe iz drugih mjesta.  Poput mlade sociološkinje iz Mojkovca koja će upravljati finansijama primorskog grada. U zapošljavanju partijskih kadrova sa strane jednako učestvuju i Jovanović i Odžić.  Iz drugih opština angažuju se i predsjednikovi savjetnici koji ničim ne doprinose ostvarenju ciljeva i obećanja iz izborne kampanje partija koje vrše vlast.

Zaboravljen je tako  projekat gradnje šetališta od Starog grada do Bečića. Konkurs za izradu idejnog rješenja je završen ali Opština ne preduzima potrebne mjere da obezbijedi izradu glavnog projekta. Zbog toga što predstavnici vlasti ne žele saradnju sa političkom konkurencijom iz državnog preduzeća JP Morsko dobro, uključenim u projekat.

Građani najbogatije opštine u Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika, (oko 27.000), žive kao da je najsiromašnija. Nemaju osnovne pretpostavke za gradski život, dostojan poznatog turističkog grada. Budvi nedostaju bolnica, porodilište, pozorište, zdanje gradskog kulturng centra, bioskop, garaže i parking mjesta, prave ulice i trotoari, parkovi, uređena zelena pijaca, šetalište uz more i mnogi drugi sadržaji od značaja za društvenu zajednicu. Sve je pretvoreno u beton, solitere, stanove i apartmane, restorane i kafane, kao da je Budva u cjelini jedan veliki preizgrađeni turistički rizort.

Od februara, kada je formirana aktuelna vlast, pa do kraja ove godine, nije započet ni jedan infrastrukturni projekat u Budvi. Zato je otvoren veći prostor za enormnu tekuću potrošnju i razne donacije.

Iz opozicije upozoravaju da Skupština Opštine radi u krnjem sastavu, da im se ne dozvoljava zamjena odbornika.

“Onemogućava nam se da izvršimo zamjenu odbornika. Nosilac liste Mladen Mikijelj, podnio je ostavku na odborničko mjesto zbog konflikta interesa.  Njegovo mjesto je ostalo upražnjeno djelovanjem predsjednika SO Petra Odžića, koji ne dozvoljava da se imenuje drugi kandidat sa naše izborne liste. Zbog toga Skupština opštine radi nezakonito, nema puni kapacitet. Po Zakonu o lokalnoj samoupravi na osnovu broja stanovnika SO Budva mora da ima 33 odbornika.  Ona međutim funkcioniše sa odbornikom manje“, navodi Nemanja Kuljača, odbornik koalicija Za budućnost Budve, koja ima 9 odborničkih mandata dok u radu parlamenta učestvuje sa njih osam.

Neobična je pozicija opozicije u budvanskom parlamentu. Ona ne može istjerati pravdu u  lokalnoj upravi iako je dio državne vlasti i upravlja nadležnim ministarstvima i institucijama koje moraju navodno nezakonito ponašanje sankcionisati.

U medijima se plasiraju teze o mogućoj podršci koju će odbornici koalicija Za budućnost Budve dati Jovanoviću i glasati za usvajanje budžeta i spornu donaciju za izgradnju hrama. Računa se na njihov dobar odnos sa SPC,  zbog kojeg će preći preko ranijih uvreda predsjednika opštine. Koalicija koju čine NSD, SNP i DNP, nedavno je formirala tri odbornička kluba od jednog zajedničkog. Svaka partija je sa istim izbornim sloganom, uz obrazloženje da će na taj način efikasnije nastupati u parlamentu, na kolegijumu kod predsjednika Skupštine imati tri predstavnika umjesto jednog i dobiti više vremena za izlaganja.

Ova podjela otvara put Jovanoviću da ponovo pokuša razjediniti koaliciju Za budućnost Budve i obezbijedi glasove za svoje projekte makar budvanskog SNP.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo