Planskim uređenjem priobalnog neizgrađenog prostora opštine Budva bavile su se lokalne i republičke vlasti od polovine prošlog vijeka pa do današnjih dana. Donošene su brojne studije o turističkoj valorizaciji vrijednog prostora, državne strategije i planovi, angažovani su stručnjaci iz zemlje i svijeta pa čak i UN pod čijim je pokroviteljstvom uz učešće domaćih i međunarodnih arhitekata i planera izrađena posebna studija turističkog razvoja ove regije, Projekat Južni Jadran. Sve vizije i smjernice urbanog razvoja Budve nadmašila je svojom originalnošću preporuka Vlade premijera Igora Lukšića koju je protekle sedmice objelodanio ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić.
Ministar je šokirao javnost kada je, tokom predavanja studentima Arhitektonskog fakulteta u Podgorici kazao, kako je prostor Budve uništen i da ga treba prepustiti da do kraja propadne.
,,U redu, prostor Budve je devastiran. Mislim da je to lijepa zamjena za jednu brutalnu riječ – uništen. Nekako devastiran mnogo pitkije zvuči, lakše izgovaramo. U svakom slučaju mislim da taj prostor treba prepustiti njemu samom, onome što je uradio jedan profesor beogradskog univerziteta. Znate, ne razmišljaju svi profesori na pravi način. Mislim da profesori veoma pažljivo razmišljaju o svom prostoru, a o tuđem možda malo manje”, kazao je, kako prenose Vijesti, ministar Sekulić
Ovoj skandaloznoj izjavi jednog državnog zvaničnika nema ravne u svijetu, niti ima grada, uz to turističkog centra neke zemlje, za koji se sa državnog vrha izdaje direktiva da ga, urbanistički devastiranog i ranjenog, treba dokrajčiti.
,,Naša ideja je da ukoliko imamo pet, šest ili deset tačaka na primorju koje su devastirane da to pustimo da ide do kraja. Znači, ako se nijesmo brinuli o Budvi zašto bismo se brinuli o brdu iznad”, objasnio je Sekulić budućim arhitektama na koji će način Vlada podstaći uništenje Budve, Svetog Stefana, Pržna ili Petrovca, jer su to „tačke”, odnosno primorska mjesta koja su planovima iz korijena promijenila svoj izgled.
Ministar Sekulić ovom pričom želi da opravda urbanistički haos kome je doprinio i da pripremi javnost na drastičnu degradaciju brda Spas iznad Budve, na izmjene netom usvojenog plana kako bi se omogućila gradnja na stotine hiljada kvadrata stanova i apartmana na padinama zelenih pluća grada, uzvišenju koje je do juče uživalo status zaštićenog spomenika prirode.
Uz besjedu o rušilačkoj strategiji Vlade glede atraktivnih lokacija na primorju, ministar je za degradaciju Budve kao glavnog krivca označio profesora Arhitektonskog fakulteta iz Beograda Miodraga Ralevića, koji o „tuđem” prostoru nije vodio računa.
Pred opasnim Miodragom, porijeklom iz Vasojevića, ustuknula je po Sekuliću država Crna Gora, Vlada i ministarstva, te lokalna uprava u Budvi, pa je nesavjesni profesor, neometan, okupirao i uništio grad svojim skicama i planovima.
Studenti arhitekture znaju proceduru u postupku donošenja plana, odgovornost naručioca i nadležnog ministarstva. Bez ministrove saglasnosti – nema plana, pa je teško razumljivo kako je pod krovom univerziteta ministar Sekulić mogao izreći, blago rečeno, glupost, da je za uništenje grada isključivi krivac angažovani planer, ma ko to bio.
Ako Predrag Sekulić jednog dana postane ministar zdravlja, što nije nemoguće ako se ima u vidu njegov svestrani talenat za obavljanje poslova partijskog direktora, ministra kulture i sporta, uređenja prostora, turizma, mogao bi, po istoj logici predložiti da teške bolesnike ne treba liječiti nego ih prepustiti ,,njima samim”, da ispuste dušu.
Ministar drži predavanje o planskom uništenju grada koje po njemu nije moguće spriječiti, te da i sam ,,vrlo svjesno snosi dio krivice za ono na šta će Budva tek da liči…Kažem svjesno zato što čini mi se da nijesmo imali drugog izbora”.
Naravno da nisu. Zaustaviti ucrtavanja zgradurina i solitera pogodilo bi interese građevinske mafije koja najveći profit ostvaruje kroz izgradnju na ekskluzivnim lokacijama budvanske rivijere. Ministar Sekulić i njegov prethodnik Branimir Gvozdenović bili su državni promoteri i zaštitnici interesa moćnog građevinskog lobija, onoga što su trebalo da spriječe.
Vlada diže ruke od najvrednijeg prostora Budve koji je djelimično očuvan, između magistralnog puta i mora, od plaže Mogren do Zavale u zahvatu DUP-a Budva-Centar koji je izradio Arhitektonski fakultet u Beogradu, odnosno pomenuti profesor Ralević.
Saglasnost na plan kojim je Budva planski definisana kao grad kula i solitera dalo je Ministarstvo uređenja prostora i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović koji je od takvog koncepta imao i lične koristi, a usvojili su ga odbornici Opštine Budva.
Izmjene i dopune DUP-a kojim je dodatno uvećana spratnost objekata na lokacijama čiji su vlasnici bliski vrhu DPS, potpisao je ministar Sekulić. U pitanju su brojni soliteri Duška Kneževića na više lokacija u Budvi ili Jovana-Galja Popovića vlasnika firme Fab Live koji je izgradio prvu kulu sa 15 spratova i dvije od 10 na Slovenskoj plaži u Budvi i mnogih drugih investitora i partijskih prvaka.
Na uništenju Budve, Ralević i Sekulić radili su i dalje rade složno. Za sanaciju Budve dovoljno je obustaviti započetu primjenu Ralevićevih planova i donijeti nove, po mjeri mediteranskog grada.
Ako beogradski profesori ne „razmišljaju o tuđem prostoru”, šta reći za domaću struku koja je svesrdno pomogla betoniranje budvanske rivijere i paštrovskih sela od Jaza do Buljarice.
Od 2007. donijet je niz planova za ovaj prostor među kojima Prostorni plan Opštine, GUP Budva-Bečići i na osnovu njih planovi nižeg reda, razorni i kobni DUP Budva-centar, Bečići, Pržno i Petrovac, na koje se ministrovo „stručno” predavanje i odnosilo.
Mladim arhitektama koji su imali ,,čast” da slušaju mudrosti ministra Sekulića, predaju profesori koji su ocjenjivali predloge planova profesora Ralevića. Predsjednik recenzione komisije za izradu PPO Budve kojim je izvršena pogubna prenamjena prostora bio je profesor i osnivač fakulteta Aleksandar Keković, dok je za detaljne planove ta uloga pripala profesoru Svetislavu Popoviću.
Na istom fakultetu kao gostujući profesor predaje i Aleksandar Mako, dekan beogradskog Arhitektonskog fakulteta, koji uživa svojevrstan monopol u poslovima izrade planova za osjetljivo područje budvanske rivijere.
Rad ove profesorske elite koja je bez profesionalne etike aminovala planove koji su kulama i soliterima, stambeno-poslovnim kompleksima i centrima zazidali najvrednije prirodne resurse ove regije, ministar Sekulić sada ocjenjuje katastrofalnim.
Urbanističko orgijanje u Budvi svesrdno podržava pravosuđe. Nekoliko građana Budve pokušalo je da zaštiti svoja prava i imovinu obraćajući se Ustavnom sudu Crne Gore predstavkama sa dokazima da plan DUP Budva-centar nije u skladu sa planovima višeg reda, da je u koliziji sa odredbama zakona o uređenju prostora kao i sa propisanim normama i principima planiranja. Uzalud.
Vijeće Ustavnog suda odbacilo je sve inicijative uz isto obrazloženje, kako je procedura donošenja planova u potpunosti ispoštovana. Žalbe građana su odbijene po osnovu mišljenja nadležnog ministarstva i lokalne uprave u Budvi, institucija koje su planove i donosile. Budvani su pravdu potražili na Sudu za ljudska prava u Strazburu koji je žalbe prihvatio pa će se o urbanizmu turističke prijestonice raspravljati i izvan granica Crne Gore.
Branka PLAMENAC
ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice